Niko nije,i nece,izmjeriti ljubav.
Ljubav,kao i sve,ima svoje radjanj,zivot i svoju smrt.
I nije u svacijem srcu ista.
Pisuci,jednom sam negdje napisala; imamo dvije vrste ljubicice,divlju i pitomu(sobnu).
Ovu drugu pazljivo biramo,zalivamo i njegujemo,i ona nasu paznju dariva prekrasnim
cvatom.Ako nasa paznja izostane,vene,truli i gubimo ukras nase sobe.
A tu je i ona prva,praiskonska,divlja ljubicica.Samonikla,Bogom dana.Njen cvat je ne samo prekrasan,vec i opojnog mirisa.I ona uvijek cvjeta nanovo,uvijek nanovo opija,cak i kada zaboravimo na nju.
Na prvo citanje nema veze sa ljubavlju,ali itekako ima.Mada,to je tek jedno od vidjenja.
Po meni,prava ljubav nema vjek trajanja,slicna je onim neobjasnjivim fenomenima prirode,
po pravilu tuzna(a zasto ne znam),i zivi i poslije nas.
Ova tema je neiscrpna... :-?