Viceadmiral
Početnik
- Poruka
- 35
Juče su pljuštale razne izjave kako po ovom forumu tako i po televizijskim stanicama.
Svako je imao svoju priču i svoje vidjenje stvari i niko se nije ustručavao da kaže šta misli.
Veliko olakšanje je već bilo odlaskom Slobodana Miloševića sa vlasti, ne vidim šta je njegova smrt bitno promenila naše živote i život u svetu?
Znamo da se raspala jedna država i da su sve članice zadržale, sada priznate, teritorije u okvirima nekadašnje SFRJ.
Jedino je sporno bilo dok su te teritorije težile ka priznanju.
Svako je mogao da se otcepi i svako nije dao da se dalje ta nepriznata teritorija otcepljuje.
I sporna je situacija sa teritorijom bivše Bosne i Hercegovine.
Na scenu su izbili igrači koji su u tome videli svojih pet minuta.
Kroz obećanja o nacionalnim interesima, vodila se i lična politika bogaćenja.
Vremenom se ideja o nacionalnom jalovila ali želja ka ličnom bogaćenju nije.
Bespotrebne žrtve sa jedne strane i bahatost članova familije onih koji su nas vodili u "svetlu budućnost".
Naravno, svetla od eksplozija.
Naslednici tih političara sada imaju samo ideju o ličnom bogaćenju a nacionalni interes se ne pominje.
Sem degradacije standarda ovog društva, doživeli smo i degradaciju intelektualaca koji ovu zemlju vode.
Često vidimo kako ne umeju ni dva predstavnika iz iste stranke da se dogovore koji je njihov stav o nečemu.
Da umeju da se dogovore o nacionalnom interesu teško da bi juče bila puštena emisija o našoj zemlji pa i pod igovorom "slobode govora".
Da je ovako nešto pušteno u Americi, FBI bi streljao sve zaposlene a signal bi bio isključen.
Ne bi im bio prvi put, imali su oni toga u svojoj istoriji.
Dakle, na TV B-92 je bila romansirana američka reportaža o Miloševiću i Kosovu.
Dovoljno je bilo pogledati početak i zaključiti koliko je to bila jedna nakaradna i tendenciozna emisija.
Zar je neko toliki kreten da može da prihvati američku istinu o nama?
Objašnjenje počinje sa činjenicom da je Miloševićevim dolaskom na vlast na Kosovu bilo 90% Albanaca iliti samozvanih Šiptara.
Prvo je priču započeo neki Šiptar u uniformi i pod naoružanjem, a dole, za nas gledaoce, je pisalo "student prava"???
I tako taj "student" ispričao kako je bacio bombu na jedan objekat pun srpskog življa i dok je policija došla on je hladnokrvno prošetao pored njih jedući pljeskavicu kupljenu na obližnjem kiosku. Veoma studiozno, dovoljno za zdravorazumnu osobu.
Sledeći momenat je bio kako se eto "pokret OVK", koji se ni u jednom trenutku nije nazvao terorističkom formacijom, "mučio nenaoružan" sa Srbima do 1997 kada je izbio puč u Albaniji. Znamo da su tada prenosili puške i te puške je trebalo iskoristiti. Samo kako kad smo mi ipak imali vojsku? Ne bi to dugo trajalo.
E od tog trenutka nastupaju Amerikanci na scenu. Imali su sve informacije, samo ne ko je glavni u toj OVK? Čak ni OVK nije bila spremna da odmah poveruje Amerima pa su poslali nekog neutralnog lika koji je pušku video koliko većina vas ovde na forumu. Vrlo brzo Ričard Holbruk izuva cipele, izvinjava se za čarape i seda u terorističko gnezdo. Trebalo je videti kako to misle puškama protiv srpskih tenkova?
Naravno, veštom vizuelnom manipulacijom u kadrovima stvorena je slika o "zlim Srbima". Prvo su prikazali jedan ne baš najsrećnije sklopljen OVK vod koji je pevao nešto na albanskom u stilu američkih marinaca. A onda je usledio kadar sa srpskim tenkovima i kućama koje su gorele. Naravno, posle juriša na gerilu koja se sakrivala po civilnim kućama te su civili mnogo bitniji nego sama činjenica da je "civil" pucao na sve redom iz te kuće, pored sopstvene dece.
Dalje je bilo iluzorno gledati kako su Amerikanci pomagali Šiptare. Osećao sam se kao da mi neko vrši operaciju bez anestezije.
Gospodo B-92 i Ameroljupci, niti su Šiptari Meksikanci koje su Amerikanci pobili 70-ih kakda su se pobunili u želji da se Teksas pripoji Meksiku, bez obzira na civilne žrtve niti Amerikance uopšte zanimaju Albanci ili Srbi. Bilo je bitno postaviti bazu izmedju Avijana i Grčke. Kosovo je idealno tlo. Ne znam da li je to pomenuto u toj "romansiranoj tv biografiji", jer mi je bila muka.
Svaka čast urednicima na B-92.
A čija je greška što vlasnik B-92 pušta ovakve emisije, kupuje kola i stanove od "donacija" i ne isplaćuje zaposlene?
Bilo je tu još emisija o srpskoj istoriji za tek stasale srpske generacije kojima je teško da prelistaju knjige srpske istorije u biblioteci naviknuti na brzinu interneta i takve "b-92 koktel-reportaže".
Dakle, igru nije diktirala samo "balkanska trojka smrti 90-ih": Alija, Sloba i Franjo (po azbučnom redu).
Slobodan Milošević je ipak pogrešio što nije prihvatio postavljanje te američke medju-baze.
Još više je pogrešio što je odbio konfederaciju posle raspada SFRJ, priča bi išla u drugom pravcu.
Svako je imao svoju priču i svoje vidjenje stvari i niko se nije ustručavao da kaže šta misli.
Veliko olakšanje je već bilo odlaskom Slobodana Miloševića sa vlasti, ne vidim šta je njegova smrt bitno promenila naše živote i život u svetu?
Znamo da se raspala jedna država i da su sve članice zadržale, sada priznate, teritorije u okvirima nekadašnje SFRJ.
Jedino je sporno bilo dok su te teritorije težile ka priznanju.
Svako je mogao da se otcepi i svako nije dao da se dalje ta nepriznata teritorija otcepljuje.
I sporna je situacija sa teritorijom bivše Bosne i Hercegovine.
Na scenu su izbili igrači koji su u tome videli svojih pet minuta.
Kroz obećanja o nacionalnim interesima, vodila se i lična politika bogaćenja.
Vremenom se ideja o nacionalnom jalovila ali želja ka ličnom bogaćenju nije.
Bespotrebne žrtve sa jedne strane i bahatost članova familije onih koji su nas vodili u "svetlu budućnost".
Naravno, svetla od eksplozija.
Naslednici tih političara sada imaju samo ideju o ličnom bogaćenju a nacionalni interes se ne pominje.
Sem degradacije standarda ovog društva, doživeli smo i degradaciju intelektualaca koji ovu zemlju vode.
Često vidimo kako ne umeju ni dva predstavnika iz iste stranke da se dogovore koji je njihov stav o nečemu.
Da umeju da se dogovore o nacionalnom interesu teško da bi juče bila puštena emisija o našoj zemlji pa i pod igovorom "slobode govora".
Da je ovako nešto pušteno u Americi, FBI bi streljao sve zaposlene a signal bi bio isključen.
Ne bi im bio prvi put, imali su oni toga u svojoj istoriji.
Dakle, na TV B-92 je bila romansirana američka reportaža o Miloševiću i Kosovu.
Dovoljno je bilo pogledati početak i zaključiti koliko je to bila jedna nakaradna i tendenciozna emisija.
Zar je neko toliki kreten da može da prihvati američku istinu o nama?
Objašnjenje počinje sa činjenicom da je Miloševićevim dolaskom na vlast na Kosovu bilo 90% Albanaca iliti samozvanih Šiptara.
Prvo je priču započeo neki Šiptar u uniformi i pod naoružanjem, a dole, za nas gledaoce, je pisalo "student prava"???
I tako taj "student" ispričao kako je bacio bombu na jedan objekat pun srpskog življa i dok je policija došla on je hladnokrvno prošetao pored njih jedući pljeskavicu kupljenu na obližnjem kiosku. Veoma studiozno, dovoljno za zdravorazumnu osobu.
Sledeći momenat je bio kako se eto "pokret OVK", koji se ni u jednom trenutku nije nazvao terorističkom formacijom, "mučio nenaoružan" sa Srbima do 1997 kada je izbio puč u Albaniji. Znamo da su tada prenosili puške i te puške je trebalo iskoristiti. Samo kako kad smo mi ipak imali vojsku? Ne bi to dugo trajalo.
E od tog trenutka nastupaju Amerikanci na scenu. Imali su sve informacije, samo ne ko je glavni u toj OVK? Čak ni OVK nije bila spremna da odmah poveruje Amerima pa su poslali nekog neutralnog lika koji je pušku video koliko većina vas ovde na forumu. Vrlo brzo Ričard Holbruk izuva cipele, izvinjava se za čarape i seda u terorističko gnezdo. Trebalo je videti kako to misle puškama protiv srpskih tenkova?
Naravno, veštom vizuelnom manipulacijom u kadrovima stvorena je slika o "zlim Srbima". Prvo su prikazali jedan ne baš najsrećnije sklopljen OVK vod koji je pevao nešto na albanskom u stilu američkih marinaca. A onda je usledio kadar sa srpskim tenkovima i kućama koje su gorele. Naravno, posle juriša na gerilu koja se sakrivala po civilnim kućama te su civili mnogo bitniji nego sama činjenica da je "civil" pucao na sve redom iz te kuće, pored sopstvene dece.
Dalje je bilo iluzorno gledati kako su Amerikanci pomagali Šiptare. Osećao sam se kao da mi neko vrši operaciju bez anestezije.
Gospodo B-92 i Ameroljupci, niti su Šiptari Meksikanci koje su Amerikanci pobili 70-ih kakda su se pobunili u želji da se Teksas pripoji Meksiku, bez obzira na civilne žrtve niti Amerikance uopšte zanimaju Albanci ili Srbi. Bilo je bitno postaviti bazu izmedju Avijana i Grčke. Kosovo je idealno tlo. Ne znam da li je to pomenuto u toj "romansiranoj tv biografiji", jer mi je bila muka.
Svaka čast urednicima na B-92.
A čija je greška što vlasnik B-92 pušta ovakve emisije, kupuje kola i stanove od "donacija" i ne isplaćuje zaposlene?
Bilo je tu još emisija o srpskoj istoriji za tek stasale srpske generacije kojima je teško da prelistaju knjige srpske istorije u biblioteci naviknuti na brzinu interneta i takve "b-92 koktel-reportaže".
Dakle, igru nije diktirala samo "balkanska trojka smrti 90-ih": Alija, Sloba i Franjo (po azbučnom redu).
Slobodan Milošević je ipak pogrešio što nije prihvatio postavljanje te američke medju-baze.
Još više je pogrešio što je odbio konfederaciju posle raspada SFRJ, priča bi išla u drugom pravcu.