Rok i posle njega...

Pa vidis ja nisam diplomirala. Jeste mi bilo jako zao ali s obzirom sta smo sve preziveli u nasoj nesrecnoj i napacenoj zemlji, shvatila sam u jednom momentu da mi diploma ne bi donela nikakvu sigurnost.
I shvatila sam da je mnogo vaznije koliko umes da se snadjes i "plivas" nego koliko titula imas. Sto rece jedan pametni covek "jer zivot ne moze da ceka"
Mogla sam posle to da okoncam, ali u medjuvremenu zivot mi je krenuo skroz drugim tokom i ta diploma mi opet nista ne bi pomogla, a da diplomiram da bih mogla reci da imam diplomu, nije mi bilo bitno.
Treba biti praktican. Ali da sam za studiranje-jesam. Samo, sve u svoje vreme.
Cvete moj, nije u pitanju titula. Za neka zanimanja je jednostavno neophodan taj papir, inače, slažem se s tobom da je važnije kako ćeš da plivaš kroz život. Neki plivaju bolje bez diplome, ali imaju keša ili debelu zaleđinu, pa ugrabe dobro plaćena radna mesta, gde bleje 8 sati dnevno za super platu. Za moje zanimanje je diploma jednostavno neophodna, mada često pomislim kako sam u OŠ mogla da radim i sa srednjom školom. Džaba sam tupila matematiku 4 godine kad neku decu ne mogu da nateram ni tablicu množenja da nauče.
 
Cvete moj, nije u pitanju titula. Za neka zanimanja je jednostavno neophodan taj papir, inače, slažem se s tobom da je važnije kako ćeš da plivaš kroz život. Neki plivaju bolje bez diplome, ali imaju keša ili debelu zaleđinu, pa ugrabe dobro plaćena radna mesta, gde bleje 8 sati dnevno za super platu. Za moje zanimanje je diploma jednostavno neophodna, mada često pomislim kako sam u OŠ mogla da radim i sa srednjom školom. Džaba sam tupila matematiku 4 godine kad neku decu ne mogu da nateram ni tablicu množenja da nauče.


Naravno da nije bitna.
Konkretno u mom slucaju, nije presudna, zato sam tako i odlucila.
A sad, retko ko ima kes i debelu zaledjinu, ljudi se bore da prezive, okusaju se u skroz desetom poslu pa im krene. To htedoh da reknem.
 
Ne znam da li je ovakva tema već bila postavljana, a ne znam ni da li je pametna ili glupa, ali imam
jedno pitanje za diplomirane ženice - da li ste svoje studije okončale u roku ili ne baš?
Ako niste, da li žalite zbog toga? Da li mislite da bi vam život bio drugačiji, tj. tadašnje
a i sadašnje okolnosti? I obrnuto, ako jeste, da li nekad pomislite da ste mogle još malo da odužite
studije i taj period za koji mnogi kažu da je "bezbrižan", ali ne bih baš rekla da je tako?
zavrsila sam u roku i ne vidim nikakvu svrhu namernog prolongiranja fakulteta......cemu to? moze imati samo lose posledice na posao kasnije...
studirala sam devedesetih, nisam bila ni malo bezbrizna...srednju skolu bih vec ponovila jedno par puta, koliko mi je to bio dobar period zivota..
 
Ne znam da li je ovakva tema već bila postavljana, a ne znam ni da li je pametna ili glupa, ali imam
jedno pitanje za diplomirane ženice - da li ste svoje studije okončale u roku ili ne baš?
Ako niste, da li žalite zbog toga? Da li mislite da bi vam život bio drugačiji, tj. tadašnje
a i sadašnje okolnosti? I obrnuto, ako jeste, da li nekad pomislite da ste mogle još malo da odužite
studije i taj period za koji mnogi kažu da je "bezbrižan", ali ne bih baš rekla da je tako?
Mene je sramota da pisem na ovu temu. Imam 27 god. i jos sam apsolvent:sad2:
Zao mi je sto sam zanemarivala faks zbog nekih drugih zivotnih okolnosti i prepreka. Sada vidim da je to vreme protraceno i da bi mi bolje bilo da sam zabila glavu u knjige. Ali, ko je mogao znati?
Ipak, srednja sa bebom, upis i faks sa malim detetom,... Opet me sve to utesi i pomislim da i nije tako strasno. Ali, sada vise nemam izgovora!
Ako mozes, naravno da je najbolje da otaljas sto pre. Da, vecina kao uziva, ali opet sve te obaveze vise nad glavom. Mozes i da zavrsis, pa ako si u mogucnosti, das sebi godinu- dve oduska;)
 
uh, ja bila redovan, odlican student, sve u roku, do poslednja dva ispita. onda bombardovanje, ostala na kosovu sledecih 6 godina, udala se, rodila dete i diplomirala 7 godina kasnije.

Eto, na kraju je ispalo idealno. Mnogo bolje nego da si završila u roku, a ostala neudata. Ovako, dete već veliko. Mnogi greše što odlažu važne zivotne situacije čekajući bolje vreme. Ja sam tako čekajući napravila razliku između dece 7 godina, a komotno sam već mogla da imam unuče. Bila bih mlada baba...;)
 
Odužila.
Studirala lepo, sve u roku, nijednu obnovila i došla do apsolventskog, reko kako ćemo lako ćemo, ostala neka sića ispita, rokova na svakih mesec dana, piii bre.
Onda se malo bacila u volonterske vode, pa našla poslić ovde, poslić tamo, ništa u struci dabome ..nije da nisam mogla da učim i studiram, samo mi bilo lepo da imam svoj dinar i da mogu i ja da bacim nešto u kućni budžet i da se bavim glupostima koje mi fakat ništa ne znače za karijeru i da vidiš kako brzo se osmaknulo.I tako malo po malo gubim ja volju da učim, maltene zaboravila ženska da uči...sednem da spremim ispit i ko da nikad nisam ni studirala.
I evo došla 27-a, tek sad završavam i pišem diplomski. Malo me teši što ću u septembru konačno to skinuti sa vrata ali me već hvata frka od onoga posle :lol:
Tako da, odgovor na pitanje, probila rok i ne da se kajem nego me blam da sretnem vršnjake po gradu pošto se osećam ko zadnji luzer . I mislim si, koj će da zaposli mene ovako matoru bez radnog iskustva ( bar onog na papiru).

Tako da, da mogu opet, ne da bih zagrejala stolicu nego...
Sve je individualno, neko se snađe i bez faxa, neko će studirati 10 godina pa će se uvaliti negde fino...ali ja sam ipak , iz svog iskustva, da se to sredi što pre pa si mlad, s diplomom i možda ćeš ipak imati više šansi od drugih, starijih.
 
Naravno da nije bitna.
Konkretno u mom slucaju, nije presudna, zato sam tako i odlucila.
A sad, retko ko ima kes i debelu zaledjinu, ljudi se bore da prezive, okusaju se u skroz desetom poslu pa im krene. To htedoh da reknem.

Izvini, ali ne mogu da se slozim da nije bitna. Meni je omogucila da imam dovoljno para da mogu da priustim stvari koje volim i da ne razmisljam mnogo o tome: krpice za oblacenje, auto koji mi se svidja, putovanja po svetu - sto sa poslom, sto za odmor, itd. A ne bih mogla da se zaposlim u kompaniji u kojoj radim (na tekucoj poziciji) bez doktorata... A ne bih mogla da upisem i zavrsim doktorat da nisam zavrsila fakultet u roku u kom sam zavrsila i sa prosekom sa kojim sam zavrsila... I bez diplome mogla bih samo da sanjam o ovakvom zivotu - eno moji roditelji jos zivotare u dvosobnom stanu i sastavljaju kraj sa krajem od prvog do prvog, nikad u zivotu nisu otisli na more...
 
Ja moje studije još nisam završila, a kad ću i dal ću, ne zna se. :D
Šta ima da žalim? Htela sam da radim, nije mi se dalo da budem siromašni student i da žicam od mame i tate pa sam radila i studirala u fazama.
Sad nešto i ne vidim svrhu diplomiranja. Mislim, koji će mi diploma, da je okačim na zid i brišem prašinu sa nje? :think:
 
Izvini, ali ne mogu da se slozim da nije bitna. Meni je omogucila da imam dovoljno para da mogu da priustim stvari koje volim i da ne razmisljam mnogo o tome: krpice za oblacenje, auto koji mi se svidja, putovanja po svetu - sto sa poslom, sto za odmor, itd. A ne bih mogla da se zaposlim u kompaniji u kojoj radim (na tekucoj poziciji) bez doktorata... A ne bih mogla da upisem i zavrsim doktorat da nisam zavrsila fakultet u roku u kom sam zavrsila i sa prosekom sa kojim sam zavrsila... I bez diplome mogla bih samo da sanjam o ovakvom zivotu - eno moji roditelji jos zivotare u dvosobnom stanu i sastavljaju kraj sa krajem od prvog do prvog, nikad u zivotu nisu otisli na more...

i ti sa takvom platom nisi priustila roditeljima bar jedan odlazak na more?
 

Back
Top