Sjećam se da sam bio vrlo pametan tamo negdje do svoje pete godine. Školovanje me dotuklo, postao sam debil poput svih ostalih. Ali, taj period od druge (sjećam se situacija iz druge godine) do pete godine života, eeee, tad sam bio prokleti genije. Razmišljao sam o stvarima. Kontemplirao, ali i djelao. Znao sam kako da vidim budućnost. Slike iz srednjeg vijeka i slike iz 2347. godine smjenjivale su mi se u glavi. Sve je bilo tako jebeno konfuzno, ali stvari su bile krajnje jednostavne. Život je letio svuda okolo. Slušao bih danima muziku života. Bila je to nevjerovatna buka. Kao kad ste kraj nekog ogromnog vodopada. Huk, huk, strašan huk. Čuli su se jecaji nekih žena, razuzdani osmjesi, bludni uzdasi, izgovarale su se tihe pretnje i glasne laži, ljudi su pričali, nenormalno mnogo se pričalo. Znao bih da se uhvatim za uši, buka je bila nepodnošljiva, i nikako mi nije bilo jasno kako drugi ljudi mogu ikako da žive od nje. Kasnije sam shvatio da oni nju uopšte i ne čuju.
Pored te nadrealne buke, tu su bile i slike. Svuda okolo. Sjećam se da sam jednom sanjao neke oblake, tako mokre i tako niske, koji su nosili neizrecivu tugu u sebi. Ne mogu da se sjetim kakva konkretno je tuga bila u pitanju, ali znam da sam se probudio gušeći se od plača. Taj cijeli dan..ti oblaci su bili tu. Realni. Sve je bilo potpuno nevjerovatno. Ono što sam sanjao..bilo je stvarno tu oko mene. Tad sam znao da su me lagali, i da je sve ovo mnogo drugačije od onoga što mi je okolina pričala, Tad sam postao čarobnjak, i prepustio sam se magiji muzike, imaginacije, matematike i bluda. Prvi poljubac desio mi se u četvrtoj, a osjećao sam živo i da se neko zajebavao teško kad je *****o o tim rodama. Jednostavno, shvatio sam da se čitav Univerzum permanentno i odvajkada samooplodjava, odnosno da je akt razmnožavanja, ali i uživanja u tom aktu, elementarno načelo prirode. Tad sam shvatio odakle sva ta buka.
Onda sam se malo i iskvario. Budući da sam bio vjerovatno jedan od najpametnijih na svijetu tada, slikao sam slike i igrao se ljudima. Bacao sam ih tamo i onamo. Stvar je u tome da za ozbiljne pičvajze nikad nećete da okrivite petogodišnjaka. Ali, zapamtite, petogodišnjaci su najopasniji. Iskusniji su od četvorogodišnjaka, a svjesni su da im je blizu šesta godina, kad sve, uglavnom, nepovratno odlazi u pizdu materinu.
Poslije je svega nestalo. Kažem, školovanje me potpuno i nepovratno devastiralo. Ne mislim tu samo na formalno obrazovanje-društvene konvencije su još gore. Direktno iz pakla odaslane. Ubile su mi nagone, instinkte. Odsječen sam od svog arhe-impulsa. Hodam ovih šugavim svijetom, i ne čujem bilo kakav huk, samo pišljive glasiće svih tih fićfirića. Oh, tako bih ih rado sve pobio. Ljudi su zbilja kancer ove planete. Jedina dobra stvar sa njima jeste da najviše štete nanose sami sebi. Ali, dođavola sa njima, ne želim više ni sekunde da trošim na njih. Želim da vratim sličice. Znam da sam rekao da je sve gotovo, ali..i terminator se, ipak, vratio. Kao i betmen. Cijelo jutro dozivam oblake i one ritmove. Podesio sam svoje frekvencije na 1989. godinu. Moj radio je zarđao, ali čistim ga, čistim.
P.S.
Nemojte da mi poželite sreću..mislim, u smislu da mi kažete da želite da uspijem u ovoj svojoj raboti. To bi bilo pogubno po vas. Oni koji vole pire krompir nikad ga više ne bi okusili, jer ja mrzim pire, i prva stvar koju ću uraditi kad opet postanem čarobnjak i najpametniji na svijetu biće likvidiranje slike pire krompira iz vaših glava.
Nek` vam je Bog na pomoći
P.P.S.
Pisao sam ovaj tekst prije mjesec dana. Prosto sam iebeno oduševljen, ne mogu da vjerujem da sam tako pametno zborio
Pored te nadrealne buke, tu su bile i slike. Svuda okolo. Sjećam se da sam jednom sanjao neke oblake, tako mokre i tako niske, koji su nosili neizrecivu tugu u sebi. Ne mogu da se sjetim kakva konkretno je tuga bila u pitanju, ali znam da sam se probudio gušeći se od plača. Taj cijeli dan..ti oblaci su bili tu. Realni. Sve je bilo potpuno nevjerovatno. Ono što sam sanjao..bilo je stvarno tu oko mene. Tad sam znao da su me lagali, i da je sve ovo mnogo drugačije od onoga što mi je okolina pričala, Tad sam postao čarobnjak, i prepustio sam se magiji muzike, imaginacije, matematike i bluda. Prvi poljubac desio mi se u četvrtoj, a osjećao sam živo i da se neko zajebavao teško kad je *****o o tim rodama. Jednostavno, shvatio sam da se čitav Univerzum permanentno i odvajkada samooplodjava, odnosno da je akt razmnožavanja, ali i uživanja u tom aktu, elementarno načelo prirode. Tad sam shvatio odakle sva ta buka.
Onda sam se malo i iskvario. Budući da sam bio vjerovatno jedan od najpametnijih na svijetu tada, slikao sam slike i igrao se ljudima. Bacao sam ih tamo i onamo. Stvar je u tome da za ozbiljne pičvajze nikad nećete da okrivite petogodišnjaka. Ali, zapamtite, petogodišnjaci su najopasniji. Iskusniji su od četvorogodišnjaka, a svjesni su da im je blizu šesta godina, kad sve, uglavnom, nepovratno odlazi u pizdu materinu.
Poslije je svega nestalo. Kažem, školovanje me potpuno i nepovratno devastiralo. Ne mislim tu samo na formalno obrazovanje-društvene konvencije su još gore. Direktno iz pakla odaslane. Ubile su mi nagone, instinkte. Odsječen sam od svog arhe-impulsa. Hodam ovih šugavim svijetom, i ne čujem bilo kakav huk, samo pišljive glasiće svih tih fićfirića. Oh, tako bih ih rado sve pobio. Ljudi su zbilja kancer ove planete. Jedina dobra stvar sa njima jeste da najviše štete nanose sami sebi. Ali, dođavola sa njima, ne želim više ni sekunde da trošim na njih. Želim da vratim sličice. Znam da sam rekao da je sve gotovo, ali..i terminator se, ipak, vratio. Kao i betmen. Cijelo jutro dozivam oblake i one ritmove. Podesio sam svoje frekvencije na 1989. godinu. Moj radio je zarđao, ali čistim ga, čistim.
P.S.
Nemojte da mi poželite sreću..mislim, u smislu da mi kažete da želite da uspijem u ovoj svojoj raboti. To bi bilo pogubno po vas. Oni koji vole pire krompir nikad ga više ne bi okusili, jer ja mrzim pire, i prva stvar koju ću uraditi kad opet postanem čarobnjak i najpametniji na svijetu biće likvidiranje slike pire krompira iz vaših glava.
Nek` vam je Bog na pomoći
P.P.S.
Pisao sam ovaj tekst prije mjesec dana. Prosto sam iebeno oduševljen, ne mogu da vjerujem da sam tako pametno zborio
