Retro moda

U biti jeste predug ( jel to džemper ili sako, ja polućorava) ali nekako mi na njoj prolazi jer je dovoljno visoka i mršava...
mada možda je do pantalona...lično sam navikla da sakoe gledam uz uske farke a ne široke bele...
Ali na bilo kome iole drugačije građe bi mi bila katastrofa..
tako da se donekle slažem sa tobom...s izuzetkom što mi nekako ona izvlači to:)
 
A pre 50-ak godina s 30 000 televizora i radio aparatima ("Kosmaj" je bio jedan od najčešćih) dolazili smo ipak do saznanja kako da promenimo način odevanja i postanemo moderni. Mogli smo da putujemo u inostranstvo. Bar do Trsta. Da ne izgubimo korak s modom, pomagale su nam krojačice, pletilje, vezilje... što je danas retka pojava. A ko nije imao novca da plati krojačicu, kupovao je domaće modne magazine, pre svega "Bazar" ili "Svijet", časopise koji su po ugledu na nemačku "Burdu" donosili krojeve najmodernije odeće. Osim odelaca za decu, bluza i džempera, vredne pletilje pravile su od konca čak i bikinije! Teško su se sušili i mnoge devojke su zbog toga dobijale upalu bešike. Ali, za lepotu i modu sve se trpi - kaže jedna iskrena i tačna izreka!
Preduzeće "Crvena zvezda" imala je u Knez Mihailovoj ulici u Beogradu prodavnice odeće i tekstila, među kojima su bili "Izbor", "Nama", "Univerzal" i "Rubin". Ako je neko uspeo da u časopisu nađe model koji mu se dopadao, smesta bi s tkaninom odlazio svojoj krojačici. To je važilo i za žene, i za decu, kao i za muškarce koji su nosili ravne pantalone, košulje, pulovere i sakoe. Ispod odeće žene su obavezno nosile kombinezone, koji su bili izrađeni od veštačkog vlakna, perlona ili poliestera, i često ukrašeni čipkom. I spavaćice u bile od poliestera ili najlona, baš kao i muške košulje. Oduševljenje tim novim, veštačkim materijalima trajalo je i tokom 70-ih godina XX veka.
Osmog marta 1967. godine, na Dan žena, u Galeriji fresaka u Beogradu kreator Aleksandar Joksimović prikazao je kolekciju pod nazivom "Simonida". Modeli izrađeni od tankog štofa i svile bili su nadahnuti srednjovekovnim kostimima, motivima s fresaka. Pastelne boje dočaravale su patinu starih fresaka, a prošireni rukavi bili su spoj između modernog i starinskog. Jedan od najvećih događaja u istoriji domaće mode bilo je prikazivanje kolekcije "Prokleta Jerina" Aleksandra Joksimovića u septembru 1969. godine u Parizu u sklopu Jugoslovenske privredne izložbe. Tom prilikom francuski modni časopis "Elle" objavio je prilog o Joksimoviću i njegovim modelima. Ubrzo su urednici na naslovnu stranu ovog časopisa stavili manekenku Gordanu Živić odevenu u Joksimovićev model. U socijalističkoj zemlji Aleksandar Joksimović stvorio je visoku modu i prvi je kod nas od modne revije napravio koreografski spektakl. Bio je to veliki i neočekivan modni poduhvat.

Izvor: Politikin zabavnik
 
Poslednja izmena:
1987.


Arendse Kjaer

mw3y2x.jpg
23u3b0i.jpg


Barbara Maegaard
108h9j8.jpg


Bettina Pickering

2nnmvb.jpg


Elisabeth Strandgaard
33cu2pd.jpg


Elona Sjögren

68y5pt.jpg


Eva-Lotta Persson

1r2aug.jpg


Hanne Ringbæk

2co0etx.jpg


Helle Högsbro
rt17hl.jpg
 
"Final 24" Gianni Versace (2008)



"This program takes a look at the dark and tragic end of designer Gianni Versace's life, piecing together his final day on earth before his life was cut short. Utilizing an in-depth psychological analysis of the subject, the documentary tries to postulate just what Versace's internal experience was during his last 24 hours before he was murdered."


Dokumentarac između ostalog podseća i na neponovljivost glamura nekadašnjih modnih revija, kao i na neprevaziđene top modele (koji će to zauvek ostati). :heart:
 
Poslednja izmena:
Karmin i bure koje su ga pratile

Istorija beleži da je upotreba karmina otpočela u doba sumerske kraljice Puabi, poznate i kao Subad, koja je vladala oko 2.500 godine p.n.e. Kada je u ovom veku otkriven njen grob u gradu Uru, kraj nje su pronađeni mnogobrojni predmeti, među kojima i ruž od usitnjenog dragog kamenja crvene boje, u kojem su i tragovi olova. U to doba karmini su pravljeni i od raznobojnih cvetova, koji su drobljeni i nanošeni na usne.
Interesantno je to da su u Egiptu, što je kasnije postao običaj i u Rimu, usne mazali i pojedini najugledniji muškarci. Ugledne Egipćanke na usne su stavljale mešavinu narandžaste gline i smole koju su pripremale kod kuće, dodavale joj cvetne ekstrakte i pakovale u drvene ili metalne kutijice. Kleopatra je naročito volela jarkocrvenu nijansu, koja je dobijana mešanjem izdrobljenih mrava i buba, a za sjaj je korišćena riblja krljušt, što je sastavni deo i većine današnjih karmina. Žene su se "karminisale" i sokovima iz gorkih biljaka, pretpostavlja se da je karmin u drevnom Egiptu pravljen i od kane, a korišćena je i alga fukus koja je mešana sa bromom i jodom, a davala je ljubičastu nijansu. U doba stare Grčke viđenije Grkinje kasnije se nisu odvajale od kutijica sa karminom, sa kojima su i sahranjivane.


f5ajwi.jpg


A u Rimu, druga Napoleonova supruga Popeja Sabina, na raspolaganju je imala na stotine dvorskih dama koje su brinule o njenom izgledu, a naročito o tome da u svakom trenutku bude nakarminisana. Lekari su za nju pravili ruž od fukusa i crvenog vina.

2mdpfl5.jpg


Japankama plemenitoga roda nekada je bilo zabranjeno da se u javnosti pojavljuju bez jake šminke. Lice su krečile u belo, na usne stavljale taman karmin, pa je izgledalo kao da imaju maske. Osnovni sastojci ruža bili su katran i pčelinji vosak. Zanimljivo je to da su pčelinji vosak, ali i puževi od kojih su pravljeni karmini žena u Okeaniji, i danas sastavni delovi ruža. Oni, u koje su ubačeni puževi, veoma su skupi, jer dugo traju a sadrže jedinstvene supstance za hidrataciju.

2s775ug.jpg



(nastaviće se :D )
 
Poslednja izmena:
U Latinskoj Americi i nekim istočnjačkim zemljama, žene su koristile karmine životinjskog porekla. Određene vrste buba-švaba sakupljane su, sušene i tucane da bi se dobio crveni prah.
Mračni srednji vek doneo je i mračna vremena za ruževe, koje je crkva zabranjivala, a žene koje se karminišu smatrala je vešticama koje će završiti u paklu.

2w54neo.jpg

Anatemu sa ruža skinula je engleska kraljica Elizabeta I, za vreme čije vladavine je postalo moderno lice belo kao kreč i izrazito crvene usne, mazane krejonom napravljenim od biljnih i životinjskih sastojaka, crvenog živinog sulfida i pčelinjeg voska. Odjednom su počele da se propagiraju prednosti karmina koji, navodno, štiti od bolesti pa i smrti, tako da je kraljica na samrtnoj postelji tražila da joj dvorkinje non-stop popravljaju karmin. Pola veka posle njene smrti ponovo je krenula hajka na našminkane žene, i u progonu se išlo dotle da je engleski sveštenik 1653. godine čak osnovao pokret za borbu protiv karmina. Uprkos tome mnoge žene su se našminkane pojavljivale u javnosti, čak i kada je 1770. godine britanski parlament doneo zakon prema kojem se ženama koje nose ruž može suditi zbog vračanja. Naime, muškarac je mogao očas posla da se razvede od žene ako dokaže da ga je ona tokom zabavljanja zavela tako što je neke svoje nedostatke prekrivala šminkom i pokušavala da se predstavi lepšom nego što jeste. Ako bi se to dokazalo, supruga je čak mogla da bude optužena za veštičarenje, jer u to vreme pristojnim ženama nije priličilo da nose ruž, već samo glumicama i prostitutkama.

16c011v.jpg
2vngcnc.jpg
 
Poslednja izmena:
U narednom, XIX v., koji je išao na ruku karminu, koristili su ga čak i muškarci. U Francuskoj je bio veoma popularan crveni ruž, jer je upućivao na zdravlje i zabavan duh, ali u doba Francuske revolucije nošenje ruža moglo je da dovede do giljotine, jer je smatrano da je našminkama osoba simpatizer aristokratije. To je označilo i kraj ere u kojoj su muškarci šminkali usne.

214uyc1.jpg

Dok je u Britaniji kraljica Viktorija smatrala da je nepristojno nositi karmin i zalagala se za "prirodan izgled", u Ffancuskoj je glumica Sara Bernar prkosila moralistima i vremenu u kom je živela. U javnosti se namerno pojavljivala noseći karmin boje krvi, kršeći tako stroge zabrane. Njena hrabrost preplivala je i Atlantik, odnosno stigla do Njujorka, gde su pripadnice lepšeg pola, u borbi za dobijanje prava glasa, karmin pretvorile u simbol ravnopravnosti polova.

nwd9d.jpg

Prepoznatljivu kutijicu, kakvu danas ima, ruž je dobio 1915. godine. Pakovanje od metala, dugačko 5 cm i ruž ubačen u dno poklopca koji se prstom izvlačio, dizajnirao je Moris Levi. Velikoj popularnosti ruža doprinele su i glumačke zvezde poput Marlen Ditrih, Grete Garbo i Džoan Kraford.

35mr61h.jpg
 
Čak i 30-ih, kada je nastupila ekonomska kriza, žene se nisu odricale karmina. U Maks Faktoru su napravili prvi sjaj za usne, u prodavnici u Nju Džersiju postojale su linije karmina jer se smatralo da oni mogu da imaju terapeutsko dejstvo, iz kuće Elizabet Arden poručivali su da devojke koje koriste karmin imaju više šansi da se zaposle od onih koje se ne šminkaju.

2ebx0ms.jpg

Čak i tokom Drugog svetskog rata žene se nisu odricale karmina. U posleratnim godinama neka preduzeća su čak donela uredbe da radnice moraju da mažu usne, u čemu su naročito prednjačile velike avio kompanije. Godine 1950. američki hemičar Hejzel Bišop stvorio je prvi dugotrajni ruž koji se ne razmazuje tokom ljubljenja, a 60-e je obeležio tzv. karminski rat, koji se sastojao u tome da sve velike kozmetičke kuće neprestano izbacuju nove ruževe, podmeću nogu konkurentima, čak su jedna drugoj krale i formule i išle dotle da imaju plaćenike koji su robnim kućama uništavali police sa proizvodima konkurenata.

behmqw.jpg

Tokom Drugog svetskog rata rasla je popularnost ruža, najviše zahvaljujući filmskoj industriji. Čak je nastala i patriotska kampanja nazvana "Rat, žene i karmin", jer se smatralo da je dužnost žena da se u teška vremena karminišu i lepo izgledaju. Ruž je bio simbol otpora i podizanja morala. Vlasnici fabrika i šefovi u preduzećima opremali su ženske toalete najrazličitijim ruževima, za slučaj da neka radnica nije imala novca da ga kupi.
 
Tregeri

Navodno, prva osoba koja ih je nosila je Britanac Albert Thurston, koji je početkom XIX v. snabdevao gospodu najfinijim modnim detaljima. U to doba tregeri su samo pridržavali pantalone i bili su deo donjeg veša, odnosno nošeni su ispod košulja ili vunenih potkošulja.

2we9w6p.jpg


Tokom istorije tregeri su imali svoje zvezdane trenutke i rado ih je nosila bogata gospoda. Danas nije neobično da se tregeri nose uz džins, preko običnih majica. Ipak, jedno pravilo se zadržalo i do 21. veka - ukoliko nosite tregere, nipošto istovremeno na pantalonama ne smete da imate i kaiš.
U svetu postoje dva naziva za tregere, koja su odavno pretočena samo u jedan. Ipak, istinski poznavaoci muške mode i dalje prave razliku između (braces) tregera koji se na pantalone kopčaju uz pomoć dugmića i (suspenders) tregera koji se kače uz pomoć metalnih kopči. Prvi spadaju u luksuznije, a najkvalitetniji se prave od satena, svile, kože ili teške svile, na krajevima imaju kopče od kože ili debljeg pamuka, a ima ih samo u luksuznijim radnjama. Za razliku od njih, tregeri koji su rasprostranjeniji obično su uži, napravljeni od sintetičkih, rastegljivih vlakana i imaju metalne kopče.

240y936.jpg

Michael Douglas je tregere učinio besmrtnim u filmu "Wall Street" (1987), pa ih i danas nose mnogi brokeri. Skupoceno odelo se podrazumeva, ali moraju da budu dobro iskombinovani, naročito uz kravatu. Na pojasu su obavezni spoljni dugmići, i spreda i pozadi.

10r1w9i.jpg
34hb6v9.jpg

Wall Street

Osim Michaela Douglasa tregere su proslavili i Larry King, nosio ih je i Daniel Craig u filmu "Casino Royale" (2006).
 
Bikini

Šokantnu kreaciju prvi su u modu pustili mehaničar Louis Réard i modni dizajner Jacques Heim u Parizu početkom leta 1946. godine. Heim je u svojoj prodavnici u Cannesu izložio dvodelni kupaći kostim nazvan “Atom”, a Réard je za naziv svoje nove kreacije izabrao ime malog pacifičkog atola - Bikinija, na kom su Amerikanci, četiri dana pre njegove modne revije, testirali atomsku bombu.
Novi bikini, u kom se na pariskoj pisti prošetala striptizeta Micheline Bernardini, izazvao je u svetu jednako eksplozivan efekat. Bikini je odmah, i u Americi i u Europi, proglašen nemoralnom odećom, pa je proteklo čak deset godina do njegovog ponovnog pojavljivanja u javnosti. Francuzi su oduvek bili nešto slobodniji i tako se 1956. godine Brigitte Bardot pojavila u belom bikiniju na filmskom plakatu za film “I Bog stvori ženu” - i izazvala senzaciju. Šest godina kasnije u jednom od filmova o Jamesu Bondu u bikiniju se prošetala i Ursula Andress, a taj odevni predmet je 2001. godine prodat na aukciji za 40.000 funti. Bikini je, osim tih nekoliko izuzetaka, sve do polovine 60-ih godina bio potpuni tabu. Seksualna revolucija donosi mini suknje i providnu odeću te sve oskudnije kupaće kostime, a početkom 70-ih godina bikini se još više smanjuje i postaje zaista minijaturan. Gaćice i grudnjak dobijaju formu trouglova, koji u donjem delu čak nisu ni spojeni, već se vezuju trakama. Sve ostalo je istorija.

33wwqbo.jpg
2v7xcvl.jpg
 
Poslednja izmena:

Back
Top