Rekoh više puta da ne čitam dosta dugo beletristiku, no eto, kao slobodnoasocijativna razonoda.... primijetim u novinama i tu i tamo časopisima.
Reputacija- ne čitanost nužno- mijenja se s vremenom (naravno). No da reknem koju o reputacijama koje su doživjele mijene, gore i dolje, kako koji (o hrvatskim piscima ne bih).
Od srpskih- nikad nisam razumio prevođenost Miodraga Bulatovića koji je bio groteskni senzacionalist i nikad ga nisam držao za značajnoga autora. On je zaboravljen i praktički nestao, i to mu je prava mjera. Još više Milorad Pavić. S druge strane, po mom sudu nisu adekvatno vrjednovani Tišma i Bora Ćosić, a posljednji jest dobio priznanje u njemačkom kulturnom krugu, no briljantan je autor europskoga formata, a nije u vlastitoj zemlji ovjenčan kao prezimenjak, "otac srpske nepismenosti". Ostali kako-tako. Pekić mi izgleda kao stabilne reputacije, iako je pretjerao s cincarskom fantazijom koja mogla biti tri puta kraća.
U "svijetu", anglosferoidi vele da opadaju "realisti", a drže se više postmoderni fantasti". Dakle, opada reputacije Updikea, a drži se raznih likova koje ni ne znam najbolje. Cormac se, čini se, solidno drži, dok se kritičarsko uzdizanje Pynchona nije prelilo u čitanost ni elite, koja ga drži za gnjavatora solipsističkog tipa. Franzen je tretiran kao više sociokulturni dokumentarist.
U njemačkoj sferi Sebald čini se ima dobru reputaciju, a s Grassom ne znaju što bi. Bernhard je stalno cijenjen.
Ruse slabo znam, no Ulicka se sve više tretira kao politički fenomen.
Zadnji velik pokret je bio Latino Boom oko 1970. Izgleda da i oni dolaze na nižu razinu, jer se magija egzotizma dosta ispuhala.
Reputacija- ne čitanost nužno- mijenja se s vremenom (naravno). No da reknem koju o reputacijama koje su doživjele mijene, gore i dolje, kako koji (o hrvatskim piscima ne bih).
Od srpskih- nikad nisam razumio prevođenost Miodraga Bulatovića koji je bio groteskni senzacionalist i nikad ga nisam držao za značajnoga autora. On je zaboravljen i praktički nestao, i to mu je prava mjera. Još više Milorad Pavić. S druge strane, po mom sudu nisu adekvatno vrjednovani Tišma i Bora Ćosić, a posljednji jest dobio priznanje u njemačkom kulturnom krugu, no briljantan je autor europskoga formata, a nije u vlastitoj zemlji ovjenčan kao prezimenjak, "otac srpske nepismenosti". Ostali kako-tako. Pekić mi izgleda kao stabilne reputacije, iako je pretjerao s cincarskom fantazijom koja mogla biti tri puta kraća.
U "svijetu", anglosferoidi vele da opadaju "realisti", a drže se više postmoderni fantasti". Dakle, opada reputacije Updikea, a drži se raznih likova koje ni ne znam najbolje. Cormac se, čini se, solidno drži, dok se kritičarsko uzdizanje Pynchona nije prelilo u čitanost ni elite, koja ga drži za gnjavatora solipsističkog tipa. Franzen je tretiran kao više sociokulturni dokumentarist.
U njemačkoj sferi Sebald čini se ima dobru reputaciju, a s Grassom ne znaju što bi. Bernhard je stalno cijenjen.
Ruse slabo znam, no Ulicka se sve više tretira kao politički fenomen.
Zadnji velik pokret je bio Latino Boom oko 1970. Izgleda da i oni dolaze na nižu razinu, jer se magija egzotizma dosta ispuhala.
