Република Српска Крајина

Прихватили су тај план Срби непосредно пред Олују, када су видели да им Милошевић неће помоћи.
Plan je predstavljen krajem siječnja, sedam mjeseci prije početka VRA "Oluja". Ali krajiški Srbi ga nisu htjeli ni uzeti u razmatranje. I na tome (da Milošević nema namjeru pomoći) se vidjelo da su Srbi iz Hrvatske za Miloševića samo pijuni koje treba iskoristiti protiv Hrvatske.
 
Činjenice da Srbi nisu želeli da uđu u sastav samostalne hrvatske države?

To tebi nije bilo poznato?
Pa što onda što nisu htjeli? Zašto je to bitno?
Tebi nije poznata činjenica da su Hrvati htjeli samostalnost, da je bio referendum i da je izišlo preko 83% birača i da je više od 94% njih glasalo za samostalnost! 1.2% od onih koji su izašli na referendum je glasalo za ostanak u SFRJ.
 
Pa što onda što nisu htjeli? Zašto je to bitno?
Tebi nije poznata činjenica da su Hrvati htjeli samostalnost, da je bio referendum i da je izišlo preko 83% birača i da je više od 94% njih glasalo za samostalnost! 1.2% od onih koji su izašli na referendum je glasalo za ostanak u SFRJ.

Ti si me pital šta je za Srbe rešenje?
 
Ne, pitao sam što je po tebi bilo rješenje za Krajinu (i to si odgovorio, da bi najbolje bilo da se Krajina otcjepila od Hrvatske). Ali od kraja priče, sad smo došli na početak priče

Ja sam pitao najbolje rešenje za koga. I ti si rekao, ako sam dobro razumeo, za Srbe. I ja sam ti na to odgovorio da bi idealno ostvarenje njihove želje bilo priznanje nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta RSK.
 
Ja sam pitao najbolje rešenje za koga. I ti si rekao, ako sam dobro razumeo, za Srbe. I ja sam ti na to odgovorio da bi idealno ostvarenje njihove želje bilo priznanje nezavisnosti, suvereniteta i teritorijalnog integriteta RSK.

Bezveze priča RSK je bila cena Srebrenice i Žepe i pokušanog osvajanja Bihaća kao "zaštićene zone UN-a".

 

Tačno je da su Srbi preduzeli mnoge poteze kojima su sami sebi stvarali probleme, te je tačno da se i američka diplomatija dobrim delom vodila upravo time, ali velika je laž da je Hrvatskoj dopušteno da krene u ofanzivu i da je vojno rešenje pitanja RSK dospelo na teren zbog Srebrenice, Žepe i Bihaća.

Operacija Bljesak je prethodila svemu tome. Ona je bila planirana, dugo koncipirana ofanziva od strane vojnog i političkog vrha Hrvatske, sa sve incidentima. Nije postojalo skoro ništa što bi je moglo zaustaviti i nije bila uslovljena nekim ozbiljnijim razvojem situacije.

Šta je bilo u zapadnoj Slavoniji? Hrvati su kidnapovali uzimali UN vozila i slali kolone ispred, tj. koristili UN kao živi štit. U par slučajeva bilo je i talaca, a 3 mirotvorca iz Jordana su hrvatskim oružjem bila bukvalno ranjena. Na vesti UN-a o počinjenim zločinima, niko se iz Evrope nije oglasio da pošalje komisiju da odmah istraži, ili zvanično kritikovao Hrvatsku zbog toga. Štaviše, bilo kakve osude međunarodne zajednice je izostalo.

Zna se šta je moguće, kao kada neki američki državljanin bude ranjen negde. Jedina očekivana stvar od međunarodne zajednice bila je najoštrija osuda zvaničnog Zagreba, uvođenje sankcija Hrvatskoj i zahtev za povlačenje snaga sa te teritorije. Međutim, bukvalno se ništa od toga nije dogodilo. Čak i sa ozleđenim UNCRO osobljem.

Tako da sve priče o Srebrenici i Bihaću nemaju stvarnu svrhu objašnjavanja situacije, već naknadnog legitimisanja.

Baš kao što npr. Haški tribunal nije uspeo da pronađe niti jedan jedini zločin masovnog formata počinjen protiv Albanaca na Kosovu i Metohiji pre NATO intervencije (niti jedan). I onda je deo vrha Srbije i SRJ optužen i osuđen za zločine koji su se posle desili, za vreme bombardovanja. Ali se nekako i ta hronologija, je l' te, preskače. :roll:

Večito neki vremeplovi u upotrebi u svim manipulacijama istorije...
 
Plan je predstavljen krajem siječnja, sedam mjeseci prije početka VRA "Oluja". Ali krajiški Srbi ga nisu htjeli ni uzeti u razmatranje. I na tome (da Milošević nema namjeru pomoći) se vidjelo da su Srbi iz Hrvatske za Miloševića samo pijuni koje treba iskoristiti protiv Hrvatske.
План у почетку нису прихватили ни Срби ни Хрвати, али када су Срби видели да Милошевић неће помоћи у одбрани РСК непосредно пред Олују су прихватили тај план, Хрвати нису никада.
Тако је Милошевић постао фактор стабилности на Балкану, док на ред није дошао Космет, онда је опет за запад постао злотвор.
 
Tačno je da su Srbi preduzeli mnoge poteze kojima su sami sebi stvarali probleme, te je tačno da se i američka diplomatija dobrim delom vodila upravo time, ali velika je laž da je Hrvatskoj dopušteno da krene u ofanzivu i da je vojno rešenje pitanja RSK dospelo na teren zbog Srebrenice, Žepe i Bihaća.

Operacija Bljesak je prethodila svemu tome. Ona je bila planirana, dugo koncipirana ofanziva od strane vojnog i političkog vrha Hrvatske, sa sve incidentima. Nije postojalo skoro ništa što bi je moglo zaustaviti i nije bila uslovljena nekim ozbiljnijim razvojem situacije.

Šta je bilo u zapadnoj Slavoniji? Hrvati su kidnapovali uzimali UN vozila i slali kolone ispred, tj. koristili UN kao živi štit. U par slučajeva bilo je i talaca, a 3 mirotvorca iz Jordana su hrvatskim oružjem bila bukvalno ranjena. Na vesti UN-a o počinjenim zločinima, niko se iz Evrope nije oglasio da pošalje komisiju da odmah istraži, ili zvanično kritikovao Hrvatsku zbog toga. Štaviše, bilo kakve osude međunarodne zajednice je izostalo.

Zna se šta je moguće, kao kada neki američki državljanin bude ranjen negde. Jedina očekivana stvar od međunarodne zajednice bila je najoštrija osuda zvaničnog Zagreba, uvođenje sankcija Hrvatskoj i zahtev za povlačenje snaga sa te teritorije. Međutim, bukvalno se ništa od toga nije dogodilo. Čak i sa ozleđenim UNCRO osobljem.

Tako da sve priče o Srebrenici i Bihaću nemaju stvarnu svrhu objašnjavanja situacije, već naknadnog legitimisanja.

Baš kao što npr. Haški tribunal nije uspeo da pronađe niti jedan jedini zločin masovnog formata počinjen protiv Albanaca na Kosovu i Metohiji pre NATO intervencije (niti jedan). I onda je deo vrha Srbije i SRJ optužen i osuđen za zločine koji su se posle desili, za vreme bombardovanja. Ali se nekako i ta hronologija, je l' te, preskače. :roll:

Večito neki vremeplovi u upotrebi u svim manipulacijama istorije...

Čak je NATO pakt i Srbiju 1999 godine bombardovao pod izgovorom "da se ne ponovi Srebrenica". Skupo je koštala Srebrenica i Srbe , ne samo Bošnjake.
 
Очекивано, Мујица мали на српском форуму шири неоусташку пропаганду како је злочиначка акција "Олуја" посљедица операције "Криваја 95", ваљда покушавајући протурити да није било дешавања око Сребренице и Жепе, не би било ни погрома Срба у РСК. Ваљда тако нешто.
Наравно,не само што је неоусташка пропаганда (а хуље ће наћи увиек изговор за непочинштва), него и будаласте тврдње,јер имали смо и злочиначку акцију "Бљесак",много прије Сребренице и Жепе, што је већ један форумаш примијетио.
Но добро, није замјерити Мујици малом, није до њега, ем глупо, ем ошинуто.

Што се тиче тзв плана З-4, тај план је Милан Бабић прихватио и парафирао 02.08.95., па је ли то спречило реализацију злочиначке акције "Олуја"?
Но оно важније, тај план хрватска страна никад није прихватила, а отприлике тако је ишло током постојања Републике Српске Крајине, српским лидерима се намећу (често неприхватљива) рјешења, неки планови, на које хрватска страна не само што није пристајала, него је и одбијала да учествује у преговорима са руководством РСК, јасно је да тај план био фарса, бацање прашине у очи, прихватили Срби или не, ништа не мијења, а и није се промијенило, прихватили су па је опет услиједио погром.
Опет, лидери Срба у РСК су у тим изузетно тешким околностима, у често очајној ситуацији, радили како су знали и умјели, највише за шта су се могли изборити су преговори под међународним надзором, нека мини конференција о њиховом статусу, попут оне у Дејтону, па ту како прођу. Све друго, нека културна аутономија за коју нико нема појма како би то изгледало, мирна интеграција и сличне глупости, су обично бацање прашине у очи.
Да ли су се Срби у Републици Српској Крајини могли изборити за ту неку мини конференција гдје би се одредио њихов статус, је питање на које није лако дати одговор. Гледајући ко је стао против Срба, и да је хрватаски врх имао помоћ моћних савезника, силника који зна ту игру играти, и да српски лидери у РСК нису имали подршку из Београда коју су очекивали и која би била разумна, јако, јако тешко.
 
Очекивано, Мујица мали на српском форуму шири неоусташку пропаганду како је злочиначка акција "Олуја" посљедица операције "Криваја 95", ваљда покушавајући протурити да није било дешавања око Сребренице и Жепе, не би било ни погрома Срба у РСК. Ваљда тако нешто.
Наравно,не само што је неоусташка пропаганда (а хуље ће наћи увиек изговор за непочинштва), него и будаласте тврдње,јер имали смо и злочиначку акцију "Бљесак",много прије Сребренице и Жепе, што је већ један форумаш примијетио.
Но добро, није замјерити Мујици малом, није до њега, ем глупо, ем ошинуто.

Што се тиче тзв плана З-4, тај план је Милан Бабић прихватио и парафирао 02.08.95., па је ли то спречило реализацију злочиначке акције "Олуја"?
Но оно важније, тај план хрватска страна никад није прихватила, а отприлике тако је ишло током постојања Републике Српске Крајине, српским лидерима се намећу (често неприхватљива) рјешења, неки планови, на које хрватска страна не само што није пристајала, него је и одбијала да учествује у преговорима са руководством РСК, јасно је да тај план био фарса, бацање прашине у очи, прихватили Срби или не, ништа не мијења, а и није се промијенило, прихватили су па је опет услиједио погром.
Опет, лидери Срба у РСК су у тим изузетно тешким околностима, у често очајној ситуацији, радили како су знали и умјели, највише за шта су се могли изборити су преговори под међународним надзором, нека мини конференција о њиховом статусу, попут оне у Дејтону, па ту како прођу. Све друго, нека културна аутономија за коју нико нема појма како би то изгледало, мирна интеграција и сличне глупости, су обично бацање прашине у очи.
Да ли су се Срби у Републици Српској Крајини могли изборити за ту неку мини конференција гдје би се одредио њихов статус, је питање на које није лако дати одговор. Гледајући ко је стао против Срба, и да је хрватаски врх имао помоћ моћних савезника, силника који зна ту игру играти, и да српски лидери у РСК нису имали подршку из Београда коју су очекивали и која би била разумна, јако, јако тешко.

Plan je bio predstavljen u januaru. Ako ti osam meseci decidno odbijaš nešto tj. ne želiš da uopšte ni uzmeš u razmatranje, pa onda dok ti za vratom visi potpuni nestanak i pod pretnjom direktnog napada, dakle u predvečerje,...mora se priznati da dolazi kasno.

Mora se reći da su Srbi imali loše političke lidere, koji nisu imali ni veštine, ni znanja ni pameti...ni u kakvom smislu nisu čak ni donekle dorasli Tuđmanu. Srbi su od 1. do 8. meseca vrlo dosledno odbijali da tako nešto uopšte uzmu u razmatranje, a zna se da je to nešto što druga strana jedva želi da čuje. Naravno da Hrvati nisu apsolutno nikakve namere imali da prihvate ni većinu što je bilo u tom planu, ali taj vrlo nezreli (pa da kažemo otvoreno i vrlo glup) način vođenja politike, bez takte i diplomatičnosti čak i u najnižim osnovama, Hrvatima je bilo od velike koristi da sve te mesece izražavaju negodovanje i uslovno prihvatanje, jerbo u pregovaračkom procesu na taj način naravno da ispadaju pozitivci.

Babić je tu bio nešto s(a)vesniji i da se nešto više pitao, i to brže, možda bi i stvari bile nešto drugačije, ali sva zatucanost i nesposobnost Martića da uopšte i razmišlja svojom glavom, izuzetno je mnogo koštala Srbe u Krajini. Naravno, u prvom redu i (potpuno neopravdano) uzdanje i poverenje u Miloševića.
 
Plan je bio predstavljen u januaru. Ako ti osam meseci decidno odbijaš nešto tj. ne želiš da uopšte ni uzmeš u razmatranje, pa onda dok ti za vratom visi potpuni nestanak i pod pretnjom direktnog napada, dakle u predvečerje,...mora se priznati da dolazi kasno.
То да је прихватање плана дошло касно је мантра коју гурају домољуби из лијепе њихове и они који правдају злочиначку акцију "Олуја". План је од српског представника прихваћен, истина у моменту када је ђаво однио шалу, али је прихвачен. Да ли је то спречило реализацију погрома? Није. А и сам си примијетио да хрватској страни није падало на памет да прихвати већи део предвиђених рјешења у том лану, Што ће рећи да је читава прича око плана З-4 била фарса.
Невезано шта лично мислили да ли су српски лидери у РСК били дорасли изазовима у тим временима (а били су у јако, јако тешкој ситуацији,питање је да ли би ико у тим околностима својим умијећем успио издејствовати за Србе бољи епилог), но мислим да Срби немају право благонаклоно гледати на таква оправдања, па и то да се окаснило са прихватањем плана, кроз која се посредно врши амнестија злочиначке акције "Олуја" и оних који су планирали и реализовали погром над Србима у Хрватској.
 
То да је прихватање плана дошло касно је мантра коју гурају домољуби из лијепе њихове и они који правдају злочиначку акцију "Олуја". План је од српског представника прихваћен, истина у моменту када је ђаво однио шалу, али је прихвачен. Да ли је то спречило реализацију погрома? Није. А и сам си примијетио да хрватској страни није падало на памет да прихвати већи део предвиђених рјешења у том лану, Што ће рећи да је читава прича око плана З-4 била фарса.
Невезано шта лично мислили да ли су српски лидери у РСК били дорасли изазовима у тим временима (а били су у јако, јако тешкој ситуацији,питање је да ли би ико у тим околностима својим умијећем успио издејствовати за Србе бољи епилог), но мислим да Срби немају право благонаклоно гледати на таква оправдања, па и то да се окаснило са прихватањем плана, кроз која се посредно врши амнестија злочиначке акције "Олуја" и оних који су планирали и реализовали погром над Србима у Хрватској.

Khal Drogo, nije Babić prihvatio plan, je stavio potpis na Stoltenbergov predlog od 7 tačaka. To je predviđalo početak pregovora koji bi 10. avgusta krenuli između Hrvatske i RSK. Ono što je Babić izjavio jeste prilagođavanje stavovima koji je Hrvatska imala više od prethodnih pola godine, tj. da se u načelu prihvata kao polazišna tačka.

Hrvati koriste to da je prekasno došao taj pozitivni signal iz Knina kao opravdanje, ali s druge strane ne može se nikako ignorisati da su Srbi 8 meseci govorili NE i onda tek OK. To je, prosto, istorijska činjenica, bez obzira na to je li opasnost od toga da Srbi naprave ustupke takve bila signal Hrvatima da brže-bolje ubrzaju ofanzivne operacije.

Evo npr. kako Štrbac svedoči kako je Vitalij Čurkin, glavni čovek iza plana Z-4, reagovao:


Nije to sad stvar povlađivanja nekakvih opravdanja, već objektivna analiza da su Srbi imali loše političke lidere. Donosili su loše odluke i nisu na najbolji način zastupali i branili interese naroda koji je trebalo da predvode, kratko i jasno rečeno. Da je neko drugi bio na njihovim mestima, možda bi se poneo bolje (a možda i gore); što je teža situacija to su izazovi veći i ozbiljniji ne može biti nikakvog opravdanja za greške.
 
Takođe, jedna vrlo bitna stvar koja se vrlo često zaboravlja jeste da Krajina u vreme Operacije Oluja više nije bilo zaštićeno područje. To je bilo vreme misije UNCRO i niti jedna jedina relevantna rezolucija SB UN nije se ticala zaštite nekadašnje teritorije Sektora Sever i Sektora Jug. Mandat i svrha mirotvorne misije, kao i relevantne odluke međunarodne zajednice, ticale su se samo obaveze i regulisanja reintegracije tog područja u okvire Republike Hrvatske.

UN medijatori su Srbima predlagali da plan Z-4 u načelu prihvate, slično kao što (kao bajagi) jesu i Hrvati, ali da uslove sam tehnički početak pregovora o sporazumu vezano za njega dovođenjem rezolucije SB UN koja bi i posle 31. marta 1995. godine proširila status RSK kao zaštićenog područja. Međutim, to se jednostavno nije dogodilo; to je bilo razašnjeno i u nekim suđenjima u Hagu, a posebno je to jasno tako prihvaćeno i u presudi vezano za kontratužbu za genoci na Međunarodnom sudu pravde. Iliti, iako je nesporno da su se u Operaciji Oluja i posebno nakon nje desili svakojaki zločinil; ubistva, pljačka imovine i sistemska diskriminacija srpske nacionalne manjine tj. srpskih izbeglica, te iako je vojna operacija po svojoj koncepciji i izvršenju nesporno konstituisala etničko čišćenje, netačno je kada se sa srpske strane tvrdi da je ona bila napad na područje koje je bilo pod međunarodnom zaštitom. Zato se i u svim relevantnim pravnim analizama ističe da je Operacija Oluja bila zakonita i da nije ni kršila neke propise međunarodnog prava.
 
Inače, u svim pregovorima, ponuda stoji dok se ne odbije. Kada se odbije ona više ne postoji. Prijedlog Z4 NE postoji više od trenutka kada ga Srbi odbijaju prihvatiti.
Ako strana koja odbije ponudu, retroaktivno promjeni mišljenje, ona neće dobiti sada identičnu tu odbijenu ponudu natrag, već potpuno novu, sa promjenjenim pozicijama, jer su se naprosto okolnosti promijenile.
To je točno za sve ponude, od ponude za izgradnju kuće do međudržavnih sporazuma.
A Srbi se danas pričaju kao da ne znaju takvu najbanalniju činjenicu u ugovornim odnosima.
 

Back
Top