Tačno je da su Srbi preduzeli mnoge poteze kojima su sami sebi stvarali probleme, te je tačno da se i američka diplomatija dobrim delom vodila upravo time, ali velika je laž da je Hrvatskoj dopušteno da krene u ofanzivu i da je vojno rešenje pitanja RSK dospelo na teren zbog Srebrenice, Žepe i Bihaća.
Operacija Bljesak je prethodila svemu tome. Ona je bila planirana, dugo koncipirana ofanziva od strane vojnog i političkog vrha Hrvatske, sa sve incidentima. Nije postojalo skoro ništa što bi je moglo zaustaviti i nije bila uslovljena nekim ozbiljnijim razvojem situacije.
Šta je bilo u zapadnoj Slavoniji? Hrvati su kidnapovali uzimali UN vozila i slali kolone ispred, tj. koristili UN kao živi štit. U par slučajeva bilo je i talaca, a 3 mirotvorca iz Jordana su hrvatskim oružjem bila bukvalno ranjena. Na vesti UN-a o počinjenim zločinima, niko se iz Evrope nije oglasio da pošalje komisiju da odmah istraži, ili zvanično kritikovao Hrvatsku zbog toga. Štaviše, bilo kakve osude međunarodne zajednice je izostalo.
Zna se šta je moguće, kao kada neki američki državljanin bude ranjen negde. Jedina očekivana stvar od međunarodne zajednice bila je najoštrija osuda zvaničnog Zagreba, uvođenje sankcija Hrvatskoj i zahtev za povlačenje snaga sa te teritorije. Međutim, bukvalno se ništa od toga nije dogodilo. Čak i sa ozleđenim UNCRO osobljem.
Tako da sve priče o Srebrenici i Bihaću nemaju stvarnu svrhu objašnjavanja situacije, već naknadnog legitimisanja.
Baš kao što npr. Haški tribunal nije uspeo da pronađe niti jedan jedini zločin masovnog formata počinjen protiv Albanaca na Kosovu i Metohiji pre NATO intervencije (niti jedan). I onda je deo vrha Srbije i SRJ optužen i osuđen za zločine koji su se posle desili, za vreme bombardovanja. Ali se nekako i ta hronologija, je l' te, preskače.
Večito neki vremeplovi u upotrebi u svim manipulacijama istorije...