hanibal77:
nije stvar u hrabrosti niti u drzanju mita,nego u izboru...da smo ovde samo mi redovne za zenskog kutka no problemo.ali jedan sinnke da cita o mom zivotu,e to mi je skrnavljenje
reci mi hany, kako misljenje jednog sinnketa moze na bilo koji nacin uticati na tebe?
ili misljenje bilo koga drugog?
pazljivo citajuci postove , primetila sam da niko nije spomenuo tugu..svi pricaju o nezadovoljstvu, o frustracijama, o promasajima, o borbi, o analizi...a niko nije spomenuo tugu...jer, lakse je biti besan, frustriran, nezadovoljan..bilo sta..samo ne tuzan...kad si besan, o , svi imaju da dodaju po neku.. i sve je ok..ali tuga..e to je ..tabu...tu niko ne zna sta da kaze, i osetis kako se prosto ljudi gube na sami pomen tuge...
zasto?
sta je to tako dramaticno strasno u cinjenici da smo svi ponekad tuzni?ne razumem...tuga je deo zivota, kao sreca...neizbezan deo...
i tek kad istinski nesto otplacemo, kad neki gubitak prezalimo, a ne gurnemo ga pod tepih..jer smo cool, tek onda mozemo zaista nastaviti dalje...
i stvarno...zasto je tesko biti iskren?sta to gubimo, osim naduvanog ega, ako priznamo svoje promasaje, svoje strahove i svoje tuge?
strasno je ubiti, lagati i krasti..
nije strasno biti iskren