Reći u oči ili ne?

Лулница

Iskusan
Poruka
5.305
Da li ste od onih koji kažu u oči sve što misle i sve što osećaju osobi koja vas povredi, uvredi i loše se ponaša prema vama?

Ja posle dugog tolerisanja kažem i pokažem kako se osećam i to mi se zameri,
pa mi nije jasno :dontunderstand: i više ni sama ne znam :( jesam li ja ta koja povređujem - a ne ona koja je ustvari povređena i to stavlja do znanja...

Ili jednostavno treba oćutati, okrenuti leđa, trpeti u sebi, distancirati se, zaboraviti na njih,...
a šta ako su nam to bliski ljudi :dontunderstand:

Volela bih da čujem vaše mišljenje :)

:bye:

244wav6.jpg
 
Poslednja izmena:
Dobro je reci kad je nesto potrebno, - ljudima koji su spremni da slusaju.
Neko svasta naprica dok slusanje mu nije u navici, i kad mu kazes da je nesto preterao, naljuti se te situacija postaje jos neprijatnija.
Sto se tice povredjivanja drugih, ako previse ozbilno shvacamo zivot i pokusavamo da budemo previse ispravni u komunikaciji sa drugima, sigurno cemo stvarati napetu situaciju i povremeno povredjivati sagovornike. Zato opusteno napred u zivot, sa solidnom dozom humora i pomalo neozbiljnosti. ;)
 
u oci kazem sta imam za reci dok sam bila mlada nisam bila vjesta medjutim prilikom skolovanja imala sam dodir i sa "komunikacijom" procitala sam nesto knjiga na tu temu i naucila sam da preciziram -----> sta mi je zasmetalo i sta zelim reci i to sve "na vreme" prije nego sto se otme kontroli!

to i dan danas praktikujem i ocekujem od osoba koje me okruzuju da mi kazu sta im smeta jer cesto se iza toga krije nesto "pogresno si shvatila i nisam tako mislila vec ovako" sto znaci nebi dolazi do zapetljanosti da ljudi imaju petlju da iskreno kazu u oci i da ovi kojima se kaze iskreno sagledaju situaciju i upuste se u konstruktivan razgovor.............
 
Pa uglavnom kazem jer ne mogu cutati a obicno ako su sujetni sto jesu u vecini slucajeva dodje do prepirke i tezih svadja..koje prelaze u netrpeljivost..ako ne odmah kad tad se razidjemo..neke stvari tipa smrdi ti iz usta mislim da sam precutao ali opet se razidjemo:lol:
 
Da li ste od onih koji kažu u oči sve što misle i sve što osećaju osobi koja vas povredi, uvredi i loše se ponaša prema vama?

Ja posle dugog tolerisanja kažem i pokažem kako se osećam i to mi se zameri,
pa mi nije jasno :dontunderstand: i više ni sama ne znam :( jesam li ja ta koja povređujem - a ne ona koja je ustvari povređena i to stavlja do znanja...

Ili jednostavno treba oćutati, okrenuti leđa, trpeti u sebi, distancirati se, zaboraviti na njih,...
a šta ako su nam to bliski ljudi :dontunderstand:

Volela bih da čujem vaše mišljenje :)

:bye:
Po mom misljenju upravo je ovde glavni , uslovno receno, problem: "...dugog tolerisanja...". Ako nakon mnogo uvreda, loseg ponasanja tvoja reakcija izostane, time saljes poruku da se takva osoba moze komotno i bez ustrucavanja ponasati i reci sta god joj/mu padne na pamet, jer NE VIDI prepreku tome.
Sve sto je nepravilno i neprimerno u bilo kom obliku treba u korenu saseci. Vredjanje je zelja suprotne strane da omalovazi onog drugog u cilju podizanja licnog ega, a iz razloga nesigurnosti.
Ukoliko ne odreagujes odmah, sto naravno ne podrazumeva verbalno pljuvanje, logicno je da ce se takva osoba osecati "povredjenom' jer zaboga, do sada nisi imala nikakvih primedbi pa si iznenada postala jos i "drska". Time si urusila dugo gradjeni ego doticnog/ne te se sav "materijal" obrusio na tebe.
No ukoliko u startu primetis takvo ponasanje reaguj sasvim opusteno i sa stavom da ne zelis na taj nacin da komuniciras. Mada, na konto licnog iskustva, takve osobe sklone omalovazavanju, vredjaju i sl. nikada ne mogu biti pravi prijatelji a kamoli nesto vise. Cak i da uslede obecanja da se nece ponoviti nista slicno, budi svesna da postoji velika verovatnoca da ce se ponoviti, na ovaj ili onaj nacin. I tada nemoj precutati. Moze se desiti da ce takva osoba pokusavati svremena na vreme da iznova "opipa" teren, sto ce ti biti znak da nije spremna da tebe i tvoje zelje u pomenutom kontekstu ispostuje, sto dovodi do jednog jednostavnog zakljucka : svako na svoju stranu. Ne zaboravi da postoje i oni, kojima je "duhovna hrana" da nekoga iritiraju. Ne budi zamorac.
 
Da li ste od onih koji kažu u oči sve što misle i sve što osećaju osobi koja vas povredi, uvredi i loše se ponaša prema vama?

Ja posle dugog tolerisanja kažem i pokažem kako se osećam i to mi se zameri,
pa mi nije jasno :dontunderstand: i više ni sama ne znam :( jesam li ja ta koja povređujem - a ne ona koja je ustvari povređena i to stavlja do znanja...

Ili jednostavno treba oćutati, okrenuti leđa, trpeti u sebi, distancirati se, zaboraviti na njih,...
a šta ako su nam to bliski ljudi :dontunderstand:

Volela bih da čujem vaše mišljenje :)

:bye:

244wav6.jpg

питаш јел бес добар водич?
не разумеш да смо сви различити? бол такође.
заборав није опроштај, разумевање јесте.
 
питаш јел бес добар водич?

не разумеш да смо сви различити? бол такође.

заборав није опроштај, разумевање јесте.!

Pitam da li je bolje pokazati da smo povređeni / uvređeni ili čuvati to u sebi (da ne bi videli naš bol,da bi nas doživeli kao jake, nesvađalački nastrojene i sl...)?

Naravno da smo drugačiji!

Naravno, saglašavam se!
 
Po mom misljenju upravo je ovde glavni , uslovno receno, problem: "...dugog tolerisanja...". Ako nakon mnogo uvreda, loseg ponasanja tvoja reakcija izostane, time saljes poruku da se takva osoba moze komotno i bez ustrucavanja ponasati i reci sta god joj/mu padne na pamet, jer NE VIDI prepreku tome.
Sve sto je nepravilno i neprimerno u bilo kom obliku treba u korenu saseci. Vredjanje je zelja suprotne strane da omalovazi onog drugog u cilju podizanja licnog ega, a iz razloga nesigurnosti.
Ukoliko ne odreagujes odmah, sto naravno ne podrazumeva verbalno pljuvanje, logicno je da ce se takva osoba osecati "povredjenom' jer zaboga, do sada nisi imala nikakvih primedbi pa si iznenada postala jos i "drska". Time si urusila dugo gradjeni ego doticnog/ne te se sav "materijal" obrusio na tebe.
No ukoliko u startu primetis takvo ponasanje reaguj sasvim opusteno i sa stavom da ne zelis na taj nacin da komuniciras. Mada, na konto licnog iskustva, takve osobe sklone omalovazavanju, vredjaju i sl. nikada ne mogu biti pravi prijatelji a kamoli nesto vise. Cak i da uslede obecanja da se nece ponoviti nista slicno, budi svesna da postoji velika verovatnoca da ce se ponoviti, na ovaj ili onaj nacin. I tada nemoj precutati. Moze se desiti da ce takva osoba pokusavati svremena na vreme da iznova "opipa" teren, sto ce ti biti znak da nije spremna da tebe i tvoje zelje u pomenutom kontekstu ispostuje, sto dovodi do jednog jednostavnog zakljucka : svako na svoju stranu. Ne zaboravi da postoje i oni, kojima je "duhovna hrana" da nekoga iritiraju. Ne budi zamorac.

Stvarno lijepo receno.Svaka pohvala za ovaj post.
 
Jedno moje licno iskustvo.
Kad sam bio mladjan momak ja,imao sam jedan pad u zivotu.
Jedna prijateljica mi je dosla(prije toga najavivsi se da zeli ozbiljan razgovor)i rekla istinu u oci.
Nisam mogao isti dan da prihvatim svoje greske(ali znajuci da je uvijek bila iskrena prema meni)ali nisam imao ni mira.Nakon godinu dana(promjenio sam neke stavove)izvinuo sam joj se i zahvalio sto je bila iskren prijatelj.
Danas kad mi treba iskreno misljenje,volim da popricam sa njom.
 
E pa sad, kako kome i kako kad ... sta vredi reci istinu u oci nekome ko ne ume da razume... mozda u trenutku kazivanja nahranimo nas ego i osetimo neko olaksanje, samo pitanje je koliko ce sve to trajati!
Isto tako, sta vredi reci istinu u oci i nekome ko ume da razume ako odaberemo pogresan trenutak... niko od nas nije bas uvek apsolutno u pravu i mi sami cesto neke istine pogresno protumacimo!
 
Da li ste od onih koji kažu u oči sve što misle i sve što osećaju osobi koja vas povredi, uvredi i loše se ponaša prema vama?

Ja posle dugog tolerisanja kažem i pokažem kako se osećam i to mi se zameri,
pa mi nije jasno :dontunderstand: i više ni sama ne znam :( jesam li ja ta koja povređujem - a ne ona koja je ustvari povređena i to stavlja do znanja...

Ili jednostavno treba oćutati, okrenuti leđa, trpeti u sebi, distancirati se, zaboraviti na njih,...
a šta ako su nam to bliski ljudi :dontunderstand:

Volela bih da čujem vaše mišljenje :)

:bye:

Prvo, moze da me povredi samo osoba do koje mi je stalo. Moze da me povrijedi i verbalno, ali i cutke, to mi je jos gore kad naslutim u zraku teske misli neprevedene u rijeci, ali isto znace...
Nekad svjesno tolerisem i pustam da se ta osoba "izduva"...ali kazem prije ili kasnije sve sto mislim. Izbjegavam svadju, neprimjerenu intonaciju i tome sl., ali svaka nesuglasica kad tad dodje kao neizbjezna tacka dnevnog reda... :lol: I neke se stvari lakse razjasne kroz shalu, neke kroz zbilju, neke parcijalno, neke u kompletu...
Nemaju svi isti zeludac...:mrgreen:
Ostalima kazem kad me nesto tangira, izbaci iz takta, ako mi je u tom momentu vazno ili mi bas smeta, a nekad pustim da se ne zamaram sa glupostima...jer, ja cu reci i nervirati se, a taj/ta neko ce reagovati koliko i da sam zidu rekla, i cemu onda sve to? Niti meni dobra, niti drugom koristi...carobno cutanje i brojanje do 10 nekad zaista pravdavaju izreku da je "cutanje zlato"...

Najgore od svega je kad zaista postoji potreba za komunikacijom a sagovornici se razumiju kao pas i macka, svako svoje, a niko nikog ne cuje, razumije...ili kad cute oboje ili jedno...e to zna da frustrira...:confused:
Ma komunikacija je umjetnost-mix diplomatije, psihologije, mudrosti, pronicljivosti, osjecaja za "pravi momenat"...:think:
 
Igre ne igram. Ako me neko povredi i/ili ugrozi direktno kazem. U zavisnosti od toga kome je upuceno uvijem u sareni papir, nekada stavim i masnicu ali uvek direktno, jasno, kocizno i vrlo argumentovano kazem.

Nisam od onih koji ce da planu i saspu sve sagovorniku u lice u naletu besa. I takvo ponasanje ne podrzavam.
 
Ponasanje, prihvatanje i ophodjenje drugih prema nama proizilazi iz toga kakav stav mi imamo i kakav utisak ostavljamo.
Imati stav ne znaci "pljuvati" sagovornika, ako imamo stav do toga nece ni doci ( individue su uvek prisutne u svemu ). Asertivnost je najbolje oruzje, ali na njoj treba da se radi.

Imati stav i drzati ga, znaci postovati sebe i staviti sagovorniku to do znanja. Onoliko koliko cenimo sebe , toliko ce da nas cene drugi.

Kakve veze ima sa "istinom u oci"?
Ima , jer nece biti potrebe za "sasipanje" ako je na vreme servirana.
 

Back
Top