Ona njemu odgovara kao ličnost, njeno telo ga uzbuđuje u dovoljnoj meri, mada nije baš da sve pršti od strasti, ali ima strasti i užitka, međutim, njeni pogledi na budućnost i prioritete nisu u potpunosti onakvi kao što su njegovi.
On se često seti priče o kompromisima.
Oboje su u ozbiljnim godinama, a njemu nije do gubljenja vremena.
Jednom je i zaustio da joj kaže kako to što su započeli neće ići, ali se u poslednjem trenutku ujeo za jezik i pomislio:
"Prokleta budalo, ne moraš uvek i sve da istrtljaš! Pusti da vreme pokaže, ne moraš uvek lomiti preko kolena! "
Razmišlja da pusti nju da odluči, da raskine ako hoće, ili da nastave u istom pravcu, što bi on u suštini želeo, mada mu se čini da to neće ići. Opet, možda se i vara?
Reći ili prećutati?
Šta bi, po vašem mišljenju, tu bilo najbolje za nju?
Pomislite da je on vaš brat, stavite se u njegovu ulogu.
Šta bi bilo najbolje za njega?