Ovo je treći post koji pokušavam da pošaljem, valjda će se ovoga puta nekom dopasti, pa će me pustiti da kažem šta imam! I nije prvi put! Nisam nikog vređala, i ispoštovala sam pravila foruma više nego mnogi, i ako me sada neko prekine, napustiću i forum i krstaricu!

tkacio:
Svima koji iz svog virtuelnog sveta dele "pametne" savete, želim da probaju "kolača" koje mi koji znamo šta govorimo, jedemo godinama! 
Ja sam se razvela posle dugog truda da sačuvam brak, i savetovanja sa svim mogućim institucijama, sa kojima moj muž nije hteo da ima posla! Pa kad sam videla da moja deca trpe, više se nisam pitala da li treba ili ne treba...

Kakav primer dajemo deci ostajanjem u lošem braku? Da treba trpeti da nas neko maltretira i ponižava zbog "sveta"? Ida ne treba imati ni trunku samopoštovanja i ponosa?

Dok je taj isti svet (živeći mirno u svon virtuelnom svetu i solidnim brakovima)meni iza leđa komentarisao stvar: "bože, zašto se ne razvede, ja ga ne bih trpela ni jedan dan!". A posle razvoda, krenula je druga ploča, od istih ljudi:"pa zar nisu mogli da razgovaraju, da se nekako dogovore?"

Kada birate partnera, birate ga za sebe, a nemojte mi samo pričati kako birate oca deci! (ili majku, svejedno je) A onda pričate kako treba ostati u braku zbog dece, pa ih mučiti ružnim prizorima i napetim situacijama, dok ne postanu neurotična?

Meni moja deca, iz ove perspektive, kada su videla kako izgleda dobar brak, daju za pravo što sam se razvela. A moram napomenuti da su u dobrim odnosima sa svojim ocem, o kome im nikada nisam rekla ružnu reč. Sve oni vide, nemojte se zavaravati!