RAZVOD!!!!

Да, својим животом дајемо пример деци, а немој да мислиш да децу можеш фолирати годинама како ти је супер и како си срећна са њиховим оцем...а они виде да патиш, да венеш, да си нервозна, надрндана, незадовољна, да се не волите не слажете, да режите једно на друго испод глумљеног смешка...
Децу својим примером учимо да воле себе,да се не мире са несрећом, да имају права да буду срећни, задовољни, да не треба никад да буду ничије жртве и да пате због било кога (разна одрицања нам у животу не гину, али мислим на генералну улогу жртве-паћенице која се сасвим одриче свог живота зарад других)...у крајњем случају децу треба да научимо шта је самопоштовање!

И није реч овде, Марице, о теби и мени...причамо уопште о браку и разводу.

Никад ниси чула да се људи разведу и после 20-30 година брака?
Ако 30 година не могу бити гаранција, како ће бити 6 месеци? ;)

Прихвати да стање неће бити увек као првих година. Односи међу људима су жива ствар, они се развијају, имају своје успоне и падове...и то што је у прве 3 године све лепо - није гаранција да ће заувек бити. Мож' да бидне, ал не мора да значи. Недаће увек наиђу, негде мање, негде веће, зависи од много фактора који су и у нама, али и ван нас... Неки брак успе да исплива и да се избори, неки не...али мора да живи даље. И то управо због деце!

Svaka cast, Jelena, tvrd si ti orah :lol:, povlacim se i odustajem, u nadi da se nikada necu razvesti...:bye:
 
Ovo je treći post koji pokušavam da pošaljem, valjda će se ovoga puta nekom dopasti, pa će me pustiti da kažem šta imam! I nije prvi put! Nisam nikog vređala, i ispoštovala sam pravila foruma više nego mnogi, i ako me sada neko prekine, napustiću i forum i krstaricu!:otkacio:
Svima koji iz svog virtuelnog sveta dele "pametne" savete, želim da probaju "kolača" koje mi koji znamo šta govorimo, jedemo godinama! :evil:
Ja sam se razvela posle dugog truda da sačuvam brak, i savetovanja sa svim mogućim institucijama, sa kojima moj muž nije hteo da ima posla! Pa kad sam videla da moja deca trpe, više se nisam pitala da li treba ili ne treba...:rtfm:
Kakav primer dajemo deci ostajanjem u lošem braku? Da treba trpeti da nas neko maltretira i ponižava zbog "sveta"? Ida ne treba imati ni trunku samopoštovanja i ponosa?:dash:
Dok je taj isti svet (živeći mirno u svon virtuelnom svetu i solidnim brakovima)meni iza leđa komentarisao stvar: "bože, zašto se ne razvede, ja ga ne bih trpela ni jedan dan!". A posle razvoda, krenula je druga ploča, od istih ljudi:"pa zar nisu mogli da razgovaraju, da se nekako dogovore?":thumbdown:
Kada birate partnera, birate ga za sebe, a nemojte mi samo pričati kako birate oca deci! (ili majku, svejedno je) A onda pričate kako treba ostati u braku zbog dece, pa ih mučiti ružnim prizorima i napetim situacijama, dok ne postanu neurotična?:dash:
Meni moja deca, iz ove perspektive, kada su videla kako izgleda dobar brak, daju za pravo što sam se razvela. A moram napomenuti da su u dobrim odnosima sa svojim ocem, o kome im nikada nisam rekla ružnu reč. Sve oni vide, nemojte se zavaravati!:bye:
 
Ovo je treći post koji pokušavam da pošaljem, valjda će se ovoga puta nekom dopasti, pa će me pustiti da kažem šta imam! I nije prvi put! Nisam nikog vređala, i ispoštovala sam pravila foruma više nego mnogi, i ako me sada neko prekine, napustiću i forum i krstaricu!:otkacio:
Svima koji iz svog virtuelnog sveta dele "pametne" savete, želim da probaju "kolača" koje mi koji znamo šta govorimo, jedemo godinama! :evil:
Ja sam se razvela posle dugog truda da sačuvam brak, i savetovanja sa svim mogućim institucijama, sa kojima moj muž nije hteo da ima posla! Pa kad sam videla da moja deca trpe, više se nisam pitala da li treba ili ne treba...:rtfm:
Kakav primer dajemo deci ostajanjem u lošem braku? Da treba trpeti da nas neko maltretira i ponižava zbog "sveta"? Ida ne treba imati ni trunku samopoštovanja i ponosa?:dash:
Dok je taj isti svet (živeći mirno u svon virtuelnom svetu i solidnim brakovima)meni iza leđa komentarisao stvar: "bože, zašto se ne razvede, ja ga ne bih trpela ni jedan dan!". A posle razvoda, krenula je druga ploča, od istih ljudi:"pa zar nisu mogli da razgovaraju, da se nekako dogovore?":thumbdown:
Kada birate partnera, birate ga za sebe, a nemojte mi samo pričati kako birate oca deci! (ili majku, svejedno je) A onda pričate kako treba ostati u braku zbog dece, pa ih mučiti ružnim prizorima i napetim situacijama, dok ne postanu neurotična?:dash:
Meni moja deca, iz ove perspektive, kada su videla kako izgleda dobar brak, daju za pravo što sam se razvela. A moram napomenuti da su u dobrim odnosima sa svojim ocem, o kome im nikada nisam rekla ružnu reč. Sve oni vide, nemojte se zavaravati!:bye:


Hvala na lepim zeljama, draga gospodzo...
 
znaci imam dvoje to jes troje dece ukljucujuci muza...i nebi da se razvodim mislim kao i kod vecine nije bas sve idealno a nesto ni priblizno imamo nesuglasice ali se volimo i spremni smo na kompromis...ali moji roditelji su se vencali kada su imali 22 i 23 a mene i brata dobili sa 24-25 tu su slicnog obrazovanja,slusali istu muziku isl... ja i brat se samo secamo kako su se ljubili nesecamo se da su se i jednom posvadjali, sporeckali nisu nas tukli oboje su bili blagi i smireni...i sve tako lepo naizgled idilicno kad jednom prilikom mama brat i ja za stolom mi tek krenuli u osnovnu i ja ti pitam mamu kao sta su ona i tata ocekujuci odgovor muz i zena je` mi je to bilo nesto strasno smesno tada...kad ce ona dobro da razmisli i resi da nam kaze... da ona i tata vise nisu zajedno...e sad moja keva tvrdi da sam se ja valjala po podu i vristala a ja se toga nesecam/pomracenje ali uopste...i tako ljudi se lepo razveli i tako nama godinu dana nista nisu rekli a mi nismo ni primetili.... tek sada kao odrasla mada stvarno nemogu da kazem da sam patila zbog njihovog razvoda i ako su oboje izgradili potpuno zasebne zivote tj imamo i ocuha i macehu koji su apsolutno super i jos braca,vidim da su oni totalno ali totalno razliciti ljudi ali po svemu i nije mi jasno kako su uopste zavrsili zajedno....a kamoli proveli tako 9 godina!!!! sada se jako postuju i vole i uvek govore kako su se nekada puno voleli ali sustina svega je da nikada mi nismo patili jer oni i danas ako je neki hitan porodicni problem zasedaju svi u kompletu tj ako su im unuci ili zajednicka deca u pitanju i neki veci porodicni/skolski dogadjaji koji obuhvataju sve to je kafana i mi svi koliko nas ima na duznosti uz klopu i pice i zasedamo o problemu i meni i bratu nikada nisu dozvolili manipulacijua sto deca razvedenih obicno cine...imaju bolju komunikaciju kao razvedeni nego neki koji su u braku 30 godina a sve je stvar kompromisa...svakome se desi mladost,glupost slepa zaljubljenost ali kompromis je kljucna rec kod dvoje razlicitih ali razumnih ljudi....ali naravno postoje i oni koji na to i nisu spremni i iskreno mi h je zao zato sto svako moze dobiti drugu priliku ako nije slep....
 
znaci imam dvoje to jes troje dece ukljucujuci muza...i nebi da se razvodim mislim kao i kod vecine nije bas sve idealno a nesto ni priblizno imamo nesuglasice ali se volimo i spremni smo na kompromis...ali moji roditelji su se vencali kada su imali 22 i 23 a mene i brata dobili sa 24-25 tu su slicnog obrazovanja,slusali istu muziku isl... ja i brat se samo secamo kako su se ljubili nesecamo se da su se i jednom posvadjali, sporeckali nisu nas tukli oboje su bili blagi i smireni...i sve tako lepo naizgled idilicno kad jednom prilikom mama brat i ja za stolom mi tek krenuli u osnovnu i ja ti pitam mamu kao sta su ona i tata ocekujuci odgovor muz i zena je` mi je to bilo nesto strasno smesno tada...kad ce ona dobro da razmisli i resi da nam kaze... da ona i tata vise nisu zajedno...e sad moja keva tvrdi da sam se ja valjala po podu i vristala a ja se toga nesecam/pomracenje ali uopste...i tako ljudi se lepo razveli i tako nama godinu dana nista nisu rekli a mi nismo ni primetili.... tek sada kao odrasla mada stvarno nemogu da kazem da sam patila zbog njihovog razvoda i ako su oboje izgradili potpuno zasebne zivote tj imamo i ocuha i macehu koji su apsolutno super i jos braca,vidim da su oni totalno ali totalno razliciti ljudi ali po svemu i nije mi jasno kako su uopste zavrsili zajedno....a kamoli proveli tako 9 godina!!!! sada se jako postuju i vole i uvek govore kako su se nekada puno voleli ali sustina svega je da nikada mi nismo patili jer oni i danas ako je neki hitan porodicni problem zasedaju svi u kompletu tj ako su im unuci ili zajednicka deca u pitanju i neki veci porodicni/skolski dogadjaji koji obuhvataju sve to je kafana i mi svi koliko nas ima na duznosti uz klopu i pice i zasedamo o problemu i meni i bratu nikada nisu dozvolili manipulacijua sto deca razvedenih obicno cine...imaju bolju komunikaciju kao razvedeni nego neki koji su u braku 30 godina a sve je stvar kompromisa...svakome se desi mladost,glupost slepa zaljubljenost ali kompromis je kljucna rec kod dvoje razlicitih ali razumnih ljudi....ali naravno postoje i oni koji na to i nisu spremni i iskreno mi h je zao zato sto svako moze dobiti drugu priliku ako nije slep....

Svidja mi se kako su oni to reshili,da ne povrede vas...
I dobro je sto vi imate podrsku sa obe strane i sto svi zajedno cinite jednu veliku porodicu...
Ima svakakvih ljudi...

Moja jedna drugarica zivi sa babom i dedom.Njeni roditelji su se razveli,nijedno nije zelelo nju,jer su otpoceli novi zivot.(ustvari devojcici su baba i deda zatrovali misljenje o majci,tako da je ona mrzela i nije zelela nista sa njom,a kamoli da zivi sa njom i onda je majka odustala) Bili su mladi kad se ona rodila...Mozda su se zaneli ljubavlju ili cime god...Ali ona je tu jedina patila...Kaze ona da je njoj super mada se sve pitam da li je to zaista (nisu joj ni baba i deda stari,cak sta vise slicnih su godina kao moji roditelji :eek: )
A ja sam ubedjena da je jedna od posledica njena zagrizena odluka da nece da ima decu....
 
Hvala na lepim zeljama, draga gospodzo...

Pa dete, kad imaš mišljenje o stvarima o kojima pojma nemaš, samo tako nešto i može da ti se desi!:thumbdown:
Oni koji su se razveli imali su prilike da čuju na svoj račun i da su sebični, i da misle samo na svoje zadovoljstvo, i da ne misle na decu, i još gomilu stvari koje prilično bole, i to od koga? Od osoba bez iskustva u tim stvarima, ali koje sebe smatraju kvalifikovanim da osuđuju.:sad2:
A kako ti odbijaš da prihvatiš i samu pomisao na razvod (ne samo ti), i kako do tebe na dopiru nikavi argumenti, mora biti da ti je potrebno iskustvo u tim stvarima, da bi znala o čemu je reč. :???:
Ta želja se i odnosi na sve koji misle da su popili svo znanje sveta o ljudskim odnosima, i sude drugima na osnovu svog (dobrog) iskustva, ne verujući da postoje i drugačije okolnosti od njihovih.:dash:
Vidiš kako ti se ne dopada da se to tebi desi, ali mi zato treba da trpimo ono što ti ne bi htela za sebe. E, eee, čekaj, ima svako svoju sudbinu, kako je skroji, a tebi, sa tvojim netolerantnim stavom neće biti teško da pogrešiš.
 
Poslednja izmena:
pa to i kazem....

Moja jedna drugarica zivi sa babom i dedom.Njeni roditelji su se razveli,nijedno nije zelelo nju,jer su otpoceli novi zivot.(ustvari devojcici su baba i deda zatrovali misljenje o majci,tako da je ona mrzela i nije zelela nista sa njom,a kamoli da zivi sa njom i onda je majka odustala) Bili su mladi kad se ona rodila...Mozda su se zaneli ljubavlju ili cime god...Ali ona je tu jedina patila...Kaze ona da je njoj super mada se sve pitam da li je to zaista (nisu joj ni baba i deda stari,cak sta vise slicnih su godina kao moji roditelji )
A ja sam ubedjena da je jedna od posledica njena zagrizena odluka da nece da ima decu....

.... ima svakakvih ljudi koji iz svojih licnih ego-tripova, pakosti ili osvete....preterane ogorcenosti i tripa ako ja patim nek pate i svi drugi cine razna cuda a u ovom slucaju deca nastradaju bar nekako....
ma koliko se trudila da razumem ..ne mogu, kao majka ma kakav da je moj muz..da ih na bilo koji nacin povredim ili da pate zbog naseg odnosa nemogu ni da zamislim.... zao mi je je` sam ubedjena da vreme leci posebno ruzne reci i lose dogadjaje kao i sl. stvari i nisu mi jasni oni koji nece sebi da priuste mir popustajuci i prelazeci preko nekih... jezik nam je pun tako divnih reci a tuga je sto mi biramo psovke i sve one pogrdne izraze... ma neznam ali sam iz mog primera ubedjena da nesto moze da se resi i jako sam tuzna zbog drugih...imam i ja neke stavove koji nisu nimalo prihvatljivi mojoj okolini ali se nikada do sada ni sakim nisam posvadjala a kamoli da nepricam i da se nesto inatim i prepucavam...
 
Moja majka se razvodila dva puta i nisam patila. U potpunosti sam je razumela, to je njen zivot, htela je da bude voljena ali je i gledala da meni bude dobro. Kad je nasla treceg, oterala sam ga u pm. Posle par dana zapitala sam se zasto sam to uradila, ali nisam imala odgovor. Cisto iz besa. Danas kontam da je on sto puta bolji i od mog oca i od prvog ocuha. Sad imam 27 godina, i da nadje cetvrtog, bitno mi je samo da ona bude srecna.
 
Moja majka se razvodila dva puta i nisam patila. U potpunosti sam je razumela, to je njen zivot, htela je da bude voljena ali je i gledala da meni bude dobro. Kad je nasla treceg, oterala sam ga u pm. Posle par dana zapitala sam se zasto sam to uradila, ali nisam imala odgovor. Cisto iz besa. Danas kontam da je on sto puta bolji i od mog oca i od prvog ocuha. Sad imam 27 godina, i da nadje cetvrtog, bitno mi je samo da ona bude srecna.

Sta reci, ako imas potrebe i ti da menjas kao mama , javi se
pozz:bye:
 
evo stvari stoje ovako.....moji matorci se razvode,zato sto je moja keva nasla nekog tipa i odlucila je da sutne caleta...koji je sada naravno duboko razocaran....i sve u svemu imam jos i mladju sestricu koja sve to mora da gleda i znam da joj nije lako iako ne pokazuje nikakve emocije...sigurna sam da se u njoj nesto kuva i bojim se da bi uskoro mogla da pukne...i sta sad ja tu da radim.....kako da joj pomognem??????:dash:

isto je bilo o kod mene samo se nisu razveli(na zalost).....u mom slucaju,jaa sam bila ta "mladja sestrica".sva osecanja sam cuvala duboko u sebi,nikakve emocije nisam pokazivala...sve dik nije dosao dan kada sam pukla i u roku od 5 minuta sam sav svoj bes izbacila iz sebe....toliko sam napljuvala roditelje,da su me u soku gledali narednih sat vremena.....nemoj da dozvolis da se to desi tvojoj sestri,vec polako,postepeno razgovaraj sa njom...jer kada bolje pogledas,obe imate isti problem....budi uz nju do kraja,kao sto ce ona biti uz tebe......veruj mi,vremenom ce sve postati bolje...
 
evo stvari stoje ovako.....moji matorci se razvode,zato sto je moja keva nasla nekog tipa i odlucila je da sutne caleta...koji je sada naravno duboko razocaran....i sve u svemu imam jos i mladju sestricu koja sve to mora da gleda i znam da joj nije lako iako ne pokazuje nikakve emocije...sigurna sam da se u njoj nesto kuva i bojim se da bi uskoro mogla da pukne...i sta sad ja tu da radim.....kako da joj pomognem??????:dash:

Nato,

znam da ti je teško jer sam i ja bila u istoj situaciji kao ti. Samo sam tada imala 11 godina, a moj brat 8. Mama i tata se nikada nisu dobro slagali, ali je bilo trpljivo. Onda je mama počela sve češće da odsustvuje od kuće pa je to preraslo u otvoreno neverstvo. Tata je samo ćutao.
Ja sam imala 11 godina, ali sam sve kapirala. I bila mi je odvratna ta situacija.
Onda sam pitala mamu zašto to radi, pa mi je rekla da više ne voli mog tatu. Ja sam kontala pa dobro, nema veze, važno je samo da ste ti i tata zajedno.
Ali tata je stvarno bio jadan i bilo mi ga je strašno žao, pogotovo što mama i on nisu imali nikakvu komunikaciju tj. povremeno su se svađali pred nama jer nisu mogli da podnesu jedno drugo. I ja samo za to i znam - kako se njih dvoje večito prepiru i svađaju.
Onda mi je pukao film pa sam pitala mamu zašto se ne razvede, a ona mi reče da je htela kada sam ja imala 8-9 godina, pa kada mi je tata rekao da mama hoće da se razvede ja sam izjavila da ću da živim sa tatom i pravila sam čitave scene. Onda je mama odustala od razvoda jer je shvatila da bi to bilo previše traumatično za nas.
Kasnije kada je meni odgovaralo da se razvedu jer sam shvatila da je gore da smo svi zajedno i da non-stop slušamo svađanje, onda mama više nije imala snage za razvod.
I eto, eno ih ostali su sami, brat i ja smo se u međuvremenu odselili i imamo svoje porodice, a njih dvoje žive kao pas i mačka. Ne mogu da se gledaju, a žive u istom stanu jer nijedno nema snage da kreće ispočetka.

Poenta moje priče je sledeća:
sada ti je jako teško i to je šok za vas dve, ali mislim da tvoja sestra nije baš toliko mala da ne može da shvati da se mama i tata više ne vole i ti bi mogla da joj objasniš da je tako ipak bolje.
Sve je bolje od "braka radi braka" ili radi dece - svejedno.
Kada bi vam roditelji ostali u braku sigurno bi bilo gore nego da se razvedu.
Važno je da i oni budu sretni, jer u suprotnom ni vas dve ne biste mogle biti sretne.
Ne mogu deca da budu sretna, ako gledaju nesretne roditelje.
I to je to...
 
Ovaj predhodni tekst (od EliNS) bi trebali da pročitaju svi koji misle da ljudi koji se više ne vole treba da ostanu zajedno radi dece.
Deca su mala, neiskusna, i egocentrična, što je za njihov uzrast normalno, ali ne mogu bolje od odraslih proceniti kakve će biti posledice pogrešnih odluka, pa zato i ne mogu odlučivati (ni drugi u njihovo ime) o roditeljskim odnosima, koji su, uostalom, nastali pre njihovog rođenja.
Zapitajte se da li ste spremni da do kraja života gledate svoje roditelje kako pate i nesrećni su, zato što su popustili pred vašim (trenutnim) željama, i da ih gledate u oči, znajući da ste ih doveli u tu situaciju emotivnom ucenom, ne uzimajući u obzir i njihove potrebe, osim svoje (puste) želje da sve ostane "po starom" - jer to staro (vreme kada su se voleli) je nepovratno prošlo, i sama činjenica da žive pod istim krovom tu ne može ništa izmeniti.
 
Ja sam udata i nemam problema,bar za sada,ali poznajem zenu koja ih ima....ja kao prava prijateljica savetujem joj da se razvede jer u njenom braku postoji samo nepoverenje,psihicko i fizicko maltretiranje,omalovazavanje i sl.Moja drugarica se ipak odlucila da sve to trpi zbog dece...ja ne mogu da se pomirim sa time jer verujem da je dobar razvod mnogo bolji nego los brak...zato cu se truditi da budem pored nje da joj dam svoju podrsku da izadje iz necega sto se moze nazvati svakom drugom reci osim brakom......pozdrav za sve zene koje su imale hrabrosti i snage da se izbore sa losim brakom:klap:
 

Back
Top