razvod posle 33 god braka

Šta znam, ako je nepodnošljivo i ako ste prevrnuli sve mogućnosti i "druge prilike" (da neko ne shvati pogrešno, mislim na second chances :)) ) u glavi, onda vam je valjda bolje da se razvedete ko ljudi, sada vam to svakako neće ni predstavljati problem kao sa malom decom. Samo mi čudno, moji su se nekako zbližili kako smo mi odrasli :neutral: eno ih sad svuda idu zajedno i tolerišu se bolje i to :lol: valjda se plaše samoće pa se drže jedno drugog... tako da mi to deluje kao jedini polulogičan razlog protiv a ne "malo nam je ostalo" :confused: inače su 30 godina u braku.
 
Драцена, извини, не бих да будем груба, али, ти си и пре годину ипо дана написала да си решила да се разведеш, јер не можеш више да живиш са тим човеком.

Можда би требало да се обратиш неком ко је стручан за помоћ у таквим ситуацијама, ти очигледно немаш снаге да разрешиш своју ситуацију.

Немам обичај да гледам туђе профиле, али ме је твоја прича растужила. Но, сад, кад сам прочитала твоје постове из 2007. видим да сад исто пишеш као и тада.

Хтедох рећи, мислим да се завараваш, овде тражиш само пар лепих речи и речи подршке, а то си већ на форуму добила одавно.
Можда је потребно да ипак неко стручан да свој савет.

Све најбоље ти желим.
 
nicija03
Nasa prica je slicna osim u delu koi se odnosi na roditelje.Imala sam podrsku i paznju njegovi roditelja,pomogli su mi oko dece i veoma sam im zahvalna i sada posle 10 god od kada ih nema.Nisam za inat i bez obzira sto vas je maceha povredila u ovako teskoj situaciji po nju ja bih joj prisla.Nemojte me pogresno svatiti neglumim ja dobricu samo mislim da u bolesti nema i netreba biti inata.I ja sam prezivela tri teske bolesti izvukla sam se uz pomoc oni koi me vole sto neznaci da i onima koi mi nisu prilazili ili su dolazili reda radi ja nebi pomogla ,naprotiv .Predlazem vam da budete to sto zaista jeste obzirom daste sve vase obaveze korektno obavili da nastavite biti to sto vi ustvari i jeste .dobri i plemeniti.pozz

znate 35.g. se ne mogu opisati u jednom blogu. A i ne treba. U svakom teskom trenutku sam imala svoje dostojanstvo. Ali kad me je god povredila ja sam se raricala da joj necu prici kad njoj zatreba. Ona je uvek racunala na to da se me suprug naterati i da cu popustiti. Kad bih sad popustila mislim da ni samu sebe ne bih mogla postovati. :think:
 
Mislim da ako ne ide i ako su se sve mogucnosti dogovora i zajednicke zelje da bude sve ok iscrpljene niko ne bi trebao ni 33 dana a ne 33 godine da ostane zajedno..svako od nas ima ovaj jedn zivot..treba ga prozivete sa sto manje bola i patnje..nemanja ljubavi i nepostovanja..i nema davanja alibija za ostanak u vezama i brakovima bez ljubavi ali dobro..svako zna svoje..
 
Драцена, извини, не бих да будем груба, али, ти си и пре годину ипо дана написала да си решила да се разведеш, јер не можеш више да живиш са тим човеком.

Можда би требало да се обратиш неком ко је стручан за помоћ у таквим ситуацијама, ти очигледно немаш снаге да разрешиш своју ситуацију.

Немам обичај да гледам туђе профиле, али ме је твоја прича растужила. Но, сад, кад сам прочитала твоје постове из 2007. видим да сад исто пишеш као и тада.

Хтедох рећи, мислим да се завараваш, овде тражиш само пар лепих речи и речи подршке, а то си већ на форуму добила одавно.
Можда је потребно да ипак неко стручан да свој савет.

Све најбоље ти желим.

Hvala na javljanju
lepo ste zapazili da sam i ranije trazila pomoc i podrsku.da tacno sada sam sve to ponovila ,u medjuvremenu sam jos jednom pokusala dovesti svoj brak u red tako sto sam se pojavljivala kod supruga za praznike de se okupljala nasa porodica i desam im bila potrebna a i on se trudio da promeni sebe.nije nam uspelo ...dakle otisla sam i ovaj put ,.....sada sam ponovo obeshrabrena,u dilemi ali sa mirnijom savescu jer sam bar pokusala.Toliko da nebi bila dosadna i preopsirna ostaje mi samo da vam se zahvalim na saradnji ,strpljenju i vremenu koje ste mi posvetili kako vi tako i svi ostali clanovi ovog foruma.hvala svima i svako dobro.:neutral:
 
33 god obostrane trpeljivosti,neslaganja,maltretiranja sto fiz. sto ps. stambeno i materijalno situirani, deca samostalna i situirana.
Zanima me misljenje psihologa i svi ozbiljni forumasa.nastaviti zajedno , forme radi ili ti ono ,sta ce reci svet....ili ono kao, kasno je pa brukate decu pa sta ocete i tako vam je malo ostalo istrpite jos za toliko ili..... razici se ostvariti svoj unutrasnji mir bez obzira na godine braka zivotnu dob.i predrasude.molim sve forumase a posebno one iz generacije 55 da daju svoje misljenje.hvala.Da jos i to ako ovde ima forumasa ciji su se roditelji razveli po stare dane kada su oni vec bili odrasli ...pitanje ..kako je to uticalo na njih i nihove ili stvaranje njihove porodice..hvala.

Ja imam 35 godina.Nisam ni kompetentna davati savjete, jer sam suviše ponosna, tvrdoglava i sl.tj. nezgodna za veze.ALI, Vama imam toliku potrebu reći svoje mišljenje:
ako su djeca samostalna, odrasla, zrela, recite im jednostavno:nisam srećna i imam pravo biti srećna sad, kad vam više ne trebam onako kao ranije.

Ja vam želim da budete srećni, ako je jedini način za to razvod, učinite to.Šta mislite, da ćete živjeti 100 godina ili da će vam neko reći Hvala za svu žrtvu koju ste podnijeli tolike godine nesrećni u braku?
Budite hrabri i jednom učinite nešto za sebe.
A okolina?Ma šta vas boli... da budem prosta.Pa za 50 godina niko neće znati ni da ste postojali, (osim u porodičnom stablu).I o čemu mi pričamo?Možda će vaši praunuci na pomen vašeg imena reći "Bila je tako hrabra! Nakon 30 godina braka je smogla snagu reći NE i početi iz početka!"
A djeca, ako nisu sebična, terba da vas shvate.
Ja bih svog oca ili majku podržala.Srećno, kako god da odlučite!
 
Nije bas sasvim za temu ali moram reci da mrzim ovde cesto pominjane reci kao sto su : zrtva, reci hvala, ulozene godine...
Dajem koliko mogu onima koje volim, trudim se da njima ne bude premalo a da meni ne bude previse. Verujem da uspevam. Ne zelim da oskudevaju ni u cemu, posebno ne u paznji i ljubavi ali manje od toga zelim da sutra osecam ( a posebno ne daj Boze da im govorim) kako sam zrtva braka, dece i zivota... Ne zelim tu vrstu manipulacije tudjom ljubavlju pa makar to bila i ljubav moje dece. Vise volim da mi zameraju za propuste nego da im bilo cime usadim osecaj krivice za moje neuspehe i propuste kojih je svakako mnogo kao i u bezbroj nekih drugih zivota.
 
Kad citam sve ovo, tako mi bude drago sto sam se na vreme razvela! Ne dopire mi do mozga kako neko moze u bolesnim odnosima da izdrizi tri decenije, ali nikako... Ceo zivot linijom manjeg otpora.
Presecite vec jednom. Budite odlucne makar jednom u zivotu, ma kakve posledice bile! Kako se ne razbesnite na sebe prevashodno, sto zivite imitaciju zivota? Ja bi pre skocila s mosta, bilo bi me bas briga dal ce da me gledaju, neguju, ne neguju, nek crknem ko pas radije nego da zivim celi zivot u strahu, nesreci, bolu, usamljenosti, tuzi, ponizenju... **** takav zivot!
 
Slicnu pricu sam iznela u temi o samoci u braku. Imam 57 g. 35.g. braka.dvoje odrasle dece koji imaju svoje zivote. Vidim i da nam je struka ista. Moja deca nikad nisu primetila sta nije u braku funkcionisalo. Htela sam da im obezbedim srecu u roditeljskom domu.
Mene je vasa prica veoma dirnula,najvise zato sto i ja pokusavam da prevazidjem problem koji je nastao u nasem braku,a ustvari nisam sigurna da li ce to biti moguce.Deca naravno nemaju pojima sta se desava,niti nasa najbliza okolina jer mi to vesto krijemo.Iz vaseg iskustva vidim da na kraju ceh stize i sve vreme se bojim da ce taj nas brak i da se zavrsi jednom velikom usamljenoscu i nerazumevanjem.Stoga mislim da je razvod bolje resenje,ali avaj - tu su deca zbog kojih ostajem,jer sam ja odrasla bez oca(umro je kada sam bila dete),i za mene je najveci strah da moja deca budu bez jednog od roditelja.Nije uopste nepodnosljivo,ali je bez mnogo price,razumevanja,samo stura razmena neophodnih informacija,jednostavno se osecam usamljeno.
 
33 god obostrane trpeljivosti,neslaganja,maltretiranja sto fiz. sto ps. stambeno i materijalno situirani, deca samostalna i situirana.
Zanima me misljenje psihologa i svi ozbiljni forumasa.nastaviti zajedno , forme radi ili ti ono ,sta ce reci svet....ili ono kao, kasno je pa brukate decu pa sta ocete i tako vam je malo ostalo istrpite jos za toliko ili..... razici se ostvariti svoj unutrasnji mir bez obzira na godine braka zivotnu dob.i predrasude.molim sve forumase a posebno one iz generacije 55 da daju svoje misljenje.hvala.Da jos i to ako ovde ima forumasa ciji su se roditelji razveli po stare dane kada su oni vec bili odrasli ...pitanje ..kako je to uticalo na njih i nihove ili stvaranje njihove porodice..hvala.

Глупо је што причам из ове перспективе, али се надам да нећу никада размишљати у фазону - дај да трпим кад ми је већ мало остало....
Живот је један, треба се потрудити искористити га и живети с уживањем, па макар то дошло и са зрелим годинама....
 
dracena,tvojih sam godina i mogu dobro da te razumem.

Moje misljenje je da prvo sebe materijalno obezbedis - to je ono najbitnije!
Moras se konsultovati sa advokatom jer, kako sam shvatila, sve sto imate je na na ime muza. The...
Nasa generacija je po tom pitanju bila dosta nesmotrena (mislim na zene) i to je velika greska... ali sta je - tu je, sada treba da vidis na sta ti po zakonu imas prava, pa tek onda preduzimaj ono sto mislis da treba.

Sto se dece tice, ona su i onako nasi najveci kriticari sta god da uradis, a i ne mogu neke stvari da shvate.

MIslim da deca treba da znaju da roditelji imaju svoj sopstveni zivot. Uostalom, oni bi po godinama trebali da budu ljudi i nemaju prava da te osudjuju, niti da se mesaju.

Tebi je potreban mir i moras da sebe stavis na prvo mesto!
Puno srece ti zelim!
 
moji su pre mesec dana bili na ivici razvoda i bila je majka odlucila i sve i na kraju popustila jer je tata rekao da ce da se leci...ali ja znam da ja nikad tom ceveku ne bih oprtostio sve ove godine maltretiranja sto kazes sto psihicki sto fizicki itd....ali opet ja tu nista kao dete ne mogu da promenim samo da se slozim!!!ali opravdavam razvod tacnije nema sta ja tu da opravdavam ili ne nego se slazem sa takvim osobama...pa makar i posle 10000000 godina braka ako ima fizickih maltretiranja izem ti taj brak pa ne znam kakav bio...sto je rekla moja rodjaka jedared ,,Pa ne znam kolki ku*ac da ima ne bih bila sa njim,,!i tu se apsolutno slazem!:vudu::vudu::amen:
 
Poslednja izmena:
Глупо је што причам из ове перспективе, али се надам да нећу никада размишљати у фазону - дај да трпим кад ми је већ мало остало....
Живот је један, треба се потрудити искористити га и живети с уживањем, па макар то дошло и са зрелим годинама....

ma kad ce to da doje u zivotu..pa ako nije posle tolkih godina braka nece ni sad...covek da se promeni ne moze...brojne poslovice to dokazuju..ona moze da bude sa njim i da trpi to sto trpi vec 30 godina i moze da se razvede...treceg nema jedino da se ubije...sto naravno ne predlazem!!ali danas uopste nije vise cudno kada se kaze da je neko razveden to mu dodje kao dobar dan!!tako da....pozdrav i sve najbolje!
 
Hvala na javljanju
lepo ste zapazili da sam i ranije trazila pomoc i podrsku.da tacno sada sam sve to ponovila ,u medjuvremenu sam jos jednom pokusala dovesti svoj brak u red tako sto sam se pojavljivala kod supruga za praznike de se okupljala nasa porodica i desam im bila potrebna a i on se trudio da promeni sebe.nije nam uspelo ...dakle otisla sam i ovaj put ,.....sada sam ponovo obeshrabrena,u dilemi ali sa mirnijom savescu jer sam bar pokusala.Toliko da nebi bila dosadna i preopsirna ostaje mi samo da vam se zahvalim na saradnji ,strpljenju i vremenu koje ste mi posvetili kako vi tako i svi ostali clanovi ovog foruma.hvala svima i svako dobro.:neutral:

jao bre vi zene ste mnogo gloope(administratori izvinite sto stavljam trostruki post ali ***...jace je od mene)...ista situacija kao kod mojih roditelja..moja majka je za 20 godina braka ravno 10 puta bila prebija do modre zelene boje i nadulom facom isla da ga prijavi!!!i opet mu se vraca...ne znam odakle joj tu mozga ali ja ne mogu to da dokazem...i evo sad posle ne znam koje po redu prevare i pijanstva ona mu se vratila...pa brate stvarno!!boodem li bio ovakvo go*no od coveka bacicu se sa prvog mosta koji vidim keve mi!!:neutral::eek::eek::eek:
 
Dracena, jeli... ovaaaj...a da nije tvoj nadimak tandaramandara? Ta nas je baš zavlačila...čas je bila mama, čas ćerka, čas tata...:think:
Verujte, nik nikada nisam menjala ja to cak i neumem ....a kada i naucim necu ga menjati nemam razloga da se poigravam niti da lazem .pozdrav i veliko HVALA za sve koi su dali svoje misljenje jer zaista mi je mnogo pomoglo ,vise neosecam toliku usamljenost a samim tim i strah sve vas volim i pozdravljam .DRACENA:bye:
 
Verujte, nik nikada nisam menjala ja to cak i neumem ....a kada i naucim necu ga menjati nemam razloga da se poigravam niti da lazem .pozdrav i veliko HVALA za sve koi su dali svoje misljenje jer zaista mi je mnogo pomoglo ,vise neosecam toliku usamljenost a samim tim i strah sve vas volim i pozdravljam .DRACENA:bye:

Осим што нас волиш и поздрављаш, покушај да заиста нешто урадиш са својим животом!

Направи корак напред за себе, а ми смо овде само у пролазу...

Ако си хтела да не будеш усамљена, у реду.
Ако си решила да средиш свој живот, онда мораш учинити много више од боравка на форуму!
 
Moja najtoplija preporuka bi bila da takvoj jednoj prici stavite tacku i ne bavite se bilo kakvim znacima pitanja. Mislim da cete se uvek, do kraja zivota preispitivati, vagati da li je odluka (o razvodu) bila dobra, racionalna, ispravna...ali se to isto odnosi i na situaciju gde bi sve ostalo isto, neuznemireno dilemom o odlasku, zapocinjanju novog i sigurno mirnijeg zivota.
Ne radi se ovde o sebicnosti i nerazumu, stepenu trpljenja, roditeljskoj ljubavi, nemilosti prema sebi, vec o spremnosti da se stvari konacno preuzmu u svoje ruke...i toga se ne treba bojati koliko god izgledalo strasno i neizvesno. U izvesnom smislu brak i partner je stvar srece, nagrade izvucene na zivotnoj lutriji (neki je nisu ni svesni, neki je dobiju nezasluzeno) a ako se desio promasaj i toliko sebe ulozilo u nekog i nesto, treba li potreti preostale zelje i potrebu da se bar jos malo prozivi onako kako se oduvek zelelo? Mislim da vi nemate sta da izgubite jer vam je sada od svega preostala nada da nesto moze biti spaseno. To ne sme da bude partner kome je sve jedno, deca koja odlaze svojim putem, okolina kojoj je to vazno tek toliko da bi imala o cemu da ispire usta...To morate biti samo vi dracena. Iluzije i uzgajanje snova o tome "sto tek sto nije" ili sto "mora biti bolje" nisu dobar izbor. On postoji u mnogo lepsem obliku i ne podrazumeva visegodisnji teret koji vas je namucio....njega treba odbaciti, makar vam pomisao,secanje o njemu primice oblake. Ako zelite - vi to mozete!
 

Back
Top