Sa ovim bi mogli da se slozimo.
ISTORIJA HRIŠĆANSKE CRKVE
Rano hrišćanstvo je nastalo kao verski pokret, odnosno sekta unutar judaizma. Od većine naroda u imperiji, Jevreje je izdvajao monoteizam, odnosno vera u jednog Boga. Prvobitnu hrišćansku crkvu (lat: ecclesia - zajednica) formirali su nakon Isusove smrti, njegovi učenici i apostoli u Jerusalimu. Prema spisama apostola Petra (15.-67. g.n.e) mnogi judaisti okreću se hrišćanstvu. Pristalice Isusa iz Nazareta se u početku nazivaju nazareni, da bi tek kasnije stekli naziv hrišćani. Zajednicu su u samom početku činili isključivo jevreji, koji su smatrali su da je Isus bio Mesija (odnosno Hristos) čiji dolazak proriče jevrejska sveta knjiga Tanah, koju hrišćani nazivaju Starim Zavetom. Mnoge judejske (farisejske) starešine su ovu tvrdnju smatrali bogohulnom i proglašavali su Hristove sledbenike za jeretike, koje isključuju iz jevrejskih zajednica, a neretko i prijavljuju Rimskim vlastima. U ovim događajima neki autori vide dublje korene kasnijeg antisemitizma među hrišćanima.
Već u drugoj polovini 1. veka, hrišćanski pokret postaje pretežno nejevrejski. Hrišćanske zajednice nastaju širom Palestine, Male Azije, Sirije, Egipta, Afrike i Grčke. Jezik komuniciranja među hrišćanima u to doba bio je grčki. Pošto je u antička vremena religija uglavnom bila vezana za određeni grad ili narod, smatra se da su „hrišćani presekli tradicionalne veze između vere i nacije.”
Zvanično, hrišćanstvo je religija koja nastaje u prvom veku nove ere. Tačnije, godina rođenja Isusa Hrista, prestavlja godinu novog računanja vremena. Ali, slobodno se može reći da su temelji hrišćanstva postavljeni 2000 godina pre nove ere, pojavom Avrama, Isaka i Jakova. To je priča stara više hiljada godina. Avram, Isak i Jakov su predstavljeni kao proroci koji su verovali u boga Jehovu (hebrejski: יתזח odnosno jahvh- pravilan naziv je Jave, a ne Jehova. Njihov zadatak, bio je da propovedaju božije reči i tako poduče narod o postojanju boga Jehove. Takođe, imali su zadatak da pripreme put i nagoveste rođenje Isusa Hrista-Sina božijeg.
Hrišćanstvo se pojavljuje na tlu Izraela, koji je tada bio okupiran pod Rimljanima. Za samo tri veka svog razvijanja, postalo je zvanična religija mnogih država i naroda. Hrišćanstvo je bilo organizovano u jedinstvenu religioznu zajednicu, crkvu.
Prvi hrišćani su, za simbol Isusa Hrist, odabrali znak ribe. „Isus Hrist, Božiji sin, Spasitelj”, se na grčkom piše Isu Histu Teu Ios Sotir, a prva slova daju reč „IHTIS”, što u prevodu sa grčkog, znači riba.
Hrišćanstvo (na grčkom jeziku: χριστιανισμός, na latinskom jeziku: christianitas) je jedna od tri najveće monoteističke (jednobožačke) religije, i nastalo je na prostoru nekadašnjeg Rimskog carstva. Religija je zasnovana pojavom Isusa Hrista iz Nazareta u Galileji i Njegovim osnivanjem Crkve, kao zajednice Tela Njegovog, u prvom veku nove ere.
Isus Hrist je propovedao o božjem i nebeskom kraljevstvu, tako skupljajući mnogo pobornika, koji su ga smatrali mesijom. Grčka reč Χριστός u prevodu znači mesija, pa su tako prve pripadnike Hristove vere u Antiohiji nazvali χριστιανοί, imenom koje je ostalo do danas. Hrišćanstvo je predstavljalo prvu univerzalističku religiju, nasuprot dotadašnjim nacionalnim religijama, i propovedalo jednakost svih ljidu pred bogom: Jevreja, Grka, Rimljana, siromašnih, bogatih, žena, muškaraca. Zbog propovedanja jednakosti brzo je zavladalo među siromašnima. Kao religija hrišćanstvo se pojavilo u periodu raspada robovlasničke države, kasnije tokom celog srednjeg veka u hrišćanstvo se uvlace razna ucenja iz neznabostva i dalje takvo zvano hrišćanstvo postalo je zvanična, državna religija. Takvo hrišćanstvo je vezalo svoje interese sa interesima vladajuće klase i udaljilo se od ideala koje propovedaju jevanđelja pa su se uvek podizali ljudi da propovedaju i uzdizu pravu Hrišćansku veru i ucenja i oni su uvek tokom celog srenjeg veka od strane tada državnog hrišćanstva bili progonjeni, zatvarani, mucenji, sprečavani, ubijani itd. Sve dok tom državnom hrišćanstvu nije bila oduzeta državna vlast i Pap odveden u zatvor.
Ubrzo posle toga mnogi mogu tada da propovedaju svoju pravu hrišćansku veru slobodno i osnivaju svoje ,koje dotle nisu mogli jer je državnmo hrišćanstvo to branilo. Pa se danas pogresno misli da oni nisu postojali gde im se postavlja neposteno pitanje od strane drzvanih religija, GDE STE VI BILI NA POZORNICI SVETA JER SE MI CELO VREME TAMO NALAZIMO?
Nalaze se jer su drugima branili i ubijali ih da nisu mogli javno da deluju.
Dogmatske rasprave, kao i političke prilike i razni interesi su doveli do toga da je danas hrišćanstvo razjedinjeno. U početku je imalo mnogobrojne sekte, ali se kasnije, uglavnom zaslugom helenistički obrazovanog jevrejskog propovednika - Apostola Pavla, organizovalo u jedinstvenu religioznu zajednicu, crkvu.
Danas, celokupno hrišćanstvo prestavlja teritorijalno najrasprostranjeniju i brojčano najveću svetsku religiju, čiji broj vernika prelazi 2.200.000.000.
Ako bi se ogradili na hrišćane koji praktikuju pravo Biblijsko hrišćanstvo, njihov broj je znanto manji.
Danas se pod hrišćanstvom uglavnom podrazumevaju ili nazivaju tri glavne denominacije: Pravoslavna, Rimokatolička i Protestantska (evangelici ili luterani, reformisani ili kalvini, anglikanci, baptisti, metodisti, kvekeri, adventisti, pentekostalci, Jehovini svedoci...). Manje hrišćanske denominacije predstavljaju monofizitstvo (jermensko-gregorijanska, jakobitska, koptska i etiopska crkva) i nestorijanstvo. Krajem HH veka, i početkom HH javlja se među nekim hrišćanskim ograncima želja za saradnjom, pomirenjem i međusobnim zbližavanjem ujedinjenjem to jest veruje se da je tu ideju pokrenula katolicka crkva koja se još drzi vani. Takozvani Ekumenski pokret. Ideje o pomirenju pravoslavaca i katolika su posebno ojačale među teolozima posle II vatikanskog sabora i pomirenju rimskog pape i carigradskog patrijaraha (poseta Pavla IV Carigradu 1967. godine)
Kasnije je došlo do promene delova Simvola vere od strane zapadnog dela Crkve i njenog napuštanja evharistijske zajednice sa Istočnim delom Crkve 1054. godine.
Najznačajniji aspekti hrišćanskog života jesu post,molitva, Liturgija (Zajednicka sluzba vernih) i Pričest. I post i molitva imaju za cilj da čoveku pomognu da lakše savlada sve teškoće koje pred njega dolazei da se još vise sblizi sa tvorcem i njemu posveti.
Ta zajednica sa tvorcem ga dovodi do vecnog zivota.
Najvažnija uloga Hrišćanskih hramova je da služe kao mesto gde živa Crkva - vernici, uznose Bogu svoje molitve a najvažniji deo crkvenog života jeste Sveta liturgija to jest zajednicka sluzba vernih Bogu tj. Bogosluženje, koje se služi po Svetome pismu subotom kod nekih hrišćana nedeljom i drugim danima u hramovima. Osim liturgije, vrše se lične jutarnje i večernje molitve. Liturgiju služe svi vernici sa propovednikom a uz pomoć pevnice koja nije neophodna ukoliko narod zna i napamet da peva.
Postoje razne sluzbe : rukopolozeni djakon ili propovednik može da vrši sve svete obrede. Uloga đakona je manja nego propovednika - on je na neki način pomoćnik propovedniku.
Najznačajnije delo na kojem se zasniva liturgija (zajednicka sluzba) jeste Sveto pismo koje čini Stari i Novi zavet, koje je i istinsko zapisano Sveto predanje jer apostoli nisu drugacije ucili a treće zapisaliZa hrišćaneje posebno značajan Novi zavet koji predstavlja život i učenje Gospoda Isusa Hrista.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------