Razlika izmedju psihičkog muškog i ženskog

Kovač

Buduća legenda
Poruka
30.786
Mislim da je jedna od osnovnih razlika to što se od muškaraca ne očekuje da neka osećanja koja su stereotipno vezana za ženu poput na primer tuge zbog ljubavnih problema izražava na "ženski"način plakanjem,i na ostale načine koji su "tipični".
Predrasude ili šta?Ne znam...Možda sam pod utiskom zbog uginulog kućnog ljubimca,i dok žene plaču,iako sam ja takodje tužan jelte,ne očekuje se da i ja pustim suzu?
U ovakvim situacijama zna se kako svoja osećanja izražava muškarac a kako žena.Postoje li razlike u samom intenzitetu osećanja ili u njegovom iskazivanju?
 
Mislim da je jedna od osnovnih razlika to što se od muškaraca ne očekuje da neka osećanja koja su stereotipno vezana za ženu poput na primer tuge zbog ljubavnih problema izražava na "ženski"način plakanjem,i na ostale načine koji su "tipični".
Predrasude ili šta?Ne znam...Možda sam pod utiskom zbog uginulog kućnog ljubimca,i dok žene plaču,iako sam ja takodje tužan jelte,ne očekuje se da i ja pustim suzu?
U ovakvim situacijama zna se kako svoja osećanja izražava muškarac a kako žena.Postoje li razlike u samom intenzitetu osećanja ili u njegovom iskazivanju?

A gledaj to na drugi način.
Stavi sebe u poziciju gastarbajtera koji oće i ume da radi poso al nikako ne mož da nauči strani jezik pa se vraća medj svoje.
Oću kažem ako ti žensko komplikovano a ti ostani na poznatom terenu i tu potraži sreću šestog oktobra.
Nije tačno da je samo žensko telo lepo, zar ne? A i brže propadnu - strije, sparušena koža od agresivne šminke, spaljena boja kose od farbanja, masne naslage, bespotrebni tračevi, njena mama... fuj bre...

Jel sad vidiš rešenje problema? :mrgreen:
 
Poslednja izmena:
Postoji razlika jos u korenima detinjstva.Roditelji o osecnjima vise pricaju sa cerkama nego sa sinovima i devojcice vise znaju o emocijama od decaka.Devojcice a kasnije i zene su iskusnije i vestije u pokazivanju emocija, dok decaci su nekako nauceni da potiskuju svoje meocije te kasnije im tesko pada da ih i razaznaju i reaguju na nacin kao sto to sene cine, prosto su nevestiji u pokazivanju emocije sto ne znaci da ih nemaju.
Ako se setis zajednickih igara kad smo bili klinci, i ako se u igri povredi neko, decaci ocekuju i ponasaju se tako, da se taj skloni dok ga ne prodje kako bi se igra nastavila, dok devojcice prilaze i prekidaju igru kako bi pomogle povredjenom drugaru...Decaci su ponosni i nezavisni jos u ranom detinjstvu dok devojcice nekako teze ka zajednici i emocionalnom uklapanju sa okolinom.
 
Razlika je samo u iskazivanju osećanja.
Ja nikad ne plaćem, što neznači da sam
drvo i da ništa ne osećam.
Samo mi je truba da to javno iskazujem.
Plač mislim.

Ja kad imam para to bre ima ceo komšilak da vidi, bahato samo tako
Kad mi ne ide smorim sve redom oko sebe, ima puno njih što će da saslušaju
A zapravo ih bole uvo nego oće da se teše tudjom mukom.
A meni super - ispraznim nervozu.

Kad mi nervoza tolika da mi ni priča ne pomaže odma odem na gradjevinu nedelju dve jer je jeftinije od teretane a i zaradiš
Pa kad legne šuška u džep onda ja to da vidi ceo komšilak, zveče flaše i muzika

Čitao sam da ne treba potiskivati emocije
Al ako dodje bivša mi draga reci joj majko sa kućnog praga
da sam je budan nćima čeko i srećan živim negdje daleko,
da sam je budan ...

[spiler]Mile Kitić - KRČMA
[/spoiler]
 
Poslednja izmena:
Postoji razlika jos u korenima detinjstva.Roditelji o osecnjima vise pricaju sa cerkama nego sa sinovima i devojcice vise znaju o emocijama od decaka.Devojcice a kasnije i zene su iskusnije i vestije u pokazivanju emocija, dok decaci su nekako nauceni da potiskuju svoje meocije te kasnije im tesko pada da ih i razaznaju i reaguju na nacin kao sto to sene cine, prosto su nevestiji u pokazivanju emocije sto ne znaci da ih nemaju.
Ako se setis zajednickih igara kad smo bili klinci, i ako se u igri povredi neko, decaci ocekuju i ponasaju se tako, da se taj skloni dok ga ne prodje kako bi se igra nastavila, dok devojcice prilaze i prekidaju igru kako bi pomogle povredjenom drugaru...Decaci su ponosni i nezavisni jos u ranom detinjstvu dok devojcice nekako teze ka zajednici i emocionalnom uklapanju sa okolinom.

Za ozbiljan komentar ozbiljna replika.
Zapravo muško analizira problem kompleksno i to u sebi, žene opet sve opcije iskazuju na glas
Ono što muško zacrta (makar naopako) on kreće sa realizacijom, žene opet umeju da krenu sa istom ali i da stanu ako vide da ne mogu same.
To što dečak kaže samo hoću ili neću ne znači da iza toga ne može da bude disertacija oko analize.
To što devojčice iznesu za disertaciju ne znači da će išta od toga da urade.

Ali ovo je samo laboratorijski - petljanje religije i običaja lomi psihu dodatno
Recimo da muški nemaju sreće a traume od recimo pojedinih religija niko i ništa ne može da zaleči
Malo je degutantno poštovati religiju a onda sa druge srane tražiti antropološka rešenja koja sa dogmom nemaju veze?


A opet pogledaj tipičan zapadni brak ili pijane Ruse?
Kakve su im žene? Bezobrazne do daske gledaju samo sebe
a naučene su da je dovoljno reći "maltretirao me psihički" osvete radi da ovaj zaglavi robiju zbog - raskida...

Ne čudi aktivacija biološkog nagona kod muškarca za ljubavi i pažnjom ali na svojoj strani.
Jednostavno iza te odluke može čitava disertacija - od detinjstva pa do dana odluke
 
Poslednja izmena:
Mislim da je jedna od osnovnih razlika to što se od muškaraca ne očekuje da neka osećanja koja su stereotipno vezana za ženu poput na primer tuge zbog ljubavnih problema izražava na "ženski"način plakanjem,i na ostale načine koji su "tipični".
Predrasude ili šta?Ne znam...Možda sam pod utiskom zbog uginulog kućnog ljubimca,i dok žene plaču,iako sam ja takodje tužan jelte,ne očekuje se da i ja pustim suzu?
U ovakvim situacijama zna se kako svoja osećanja izražava muškarac a kako žena.Postoje li razlike u samom intenzitetu osećanja ili u njegovom iskazivanju?

биће да сузе лету због зато јербо сажаљевамо свој случај изгубљености.
кад се звекнемо плачемо, мушко јал жемско, колко не трпимо бол.
иначе, основна разлика је међ тучком и поленом..
 
Све зависи од појединца. Постоје мушкарци који су јако осетљиви, други их називају пицкама, чешће пуштају сузе итд, а постоје и жене које не би пустиле сузу ни за шта, други кажу да су безосећајне, понашају се ко мушкарци, кажу још да су јаке жене. То не значи да неко нема осећања, него да неко све то трпи и пати у себи, зато не треба то осуђивати.

Генерално, ипак жене су те које своју патњу изражавају кроз плач, а мушкарци су увек ти који су јаки, како физички тако и психички.
 
Mislim da je jedna od osnovnih razlika to što se od muškaraca ne očekuje da neka osećanja koja su stereotipno vezana za ženu poput na primer tuge zbog ljubavnih problema izražava na "ženski"način plakanjem,i na ostale načine koji su "tipični".
Predrasude ili šta?Ne znam...Možda sam pod utiskom zbog uginulog kućnog ljubimca,i dok žene plaču,iako sam ja takodje tužan jelte,ne očekuje se da i ja pustim suzu?
U ovakvim situacijama zna se kako svoja osećanja izražava muškarac a kako žena.Postoje li razlike u samom intenzitetu osećanja ili u njegovom iskazivanju?

Oduvek mi je bilo debilno to da muskarci ne smeju da placu. Ako ne places, ti si veci muskarac. Budalastina da ne moze biti veca. Po toj logici ako zensko ne cmizdri za svaku glupost onda nije zensko.
Inace ne podnosim placljivce koji pustaju suzu za neku glupost eto jer im doslo, nebitno da li su zene ili muskarci. Placipiz*e.
Postoji razlika u emotivnosti izmedju oba pola, ali kada se dese neke uzasne stvari poput gubitka najmilijih ne postoje razlike...svi smo mi ljudi, jednaki u bolu.
Ozali ljubimca kako ti zelis, kako se ti osecas.
 
Razlika je samo u iskazivanju osećanja.
Ja nikad ne plaćem, što neznači da sam
drvo i da ništa ne osećam.
Samo mi je truba da to javno iskazujem.
Plač mislim.
I ja mislim da je razlika samo u načinu iskazivanja osećanja.
A gledaj to na drugi način.
Stavi sebe u poziciju gastarbajtera koji oće i ume da radi poso al nikako ne mož da nauči strani jezik pa se vraća medj svoje.
Oću kažem ako ti žensko komplikovano a ti ostani na poznatom terenu i tu potraži sreću šestog oktobra.
Nije tačno da je samo žensko telo lepo, zar ne? A i brže propadnu - strije, sparušena koža od agresivne šminke, spaljena boja kose od farbanja, masne naslage, bespotrebni tračevi, njena mama... fuj bre...

Jel sad vidiš rešenje problema? :mrgreen:
Jeste,pa da dobijem batine :mrgreen:
Postoji razlika jos u korenima detinjstva.Roditelji o osecnjima vise pricaju sa cerkama nego sa sinovima i devojcice vise znaju o emocijama od decaka.Devojcice a kasnije i zene su iskusnije i vestije u pokazivanju emocija, dok decaci su nekako nauceni da potiskuju svoje meocije te kasnije im tesko pada da ih i razaznaju i reaguju na nacin kao sto to sene cine, prosto su nevestiji u pokazivanju emocije sto ne znaci da ih nemaju.
Ako se setis zajednickih igara kad smo bili klinci, i ako se u igri povredi neko, decaci ocekuju i ponasaju se tako, da se taj skloni dok ga ne prodje kako bi se igra nastavila, dok devojcice prilaze i prekidaju igru kako bi pomogle povredjenom drugaru...Decaci su ponosni i nezavisni jos u ranom detinjstvu dok devojcice nekako teze ka zajednici i emocionalnom uklapanju sa okolinom.
Tačno-sputavani smo u iskazivanju emocija.
биће да сузе лету због зато јербо сажаљевамо свој случај изгубљености.
кад се звекнемо плачемо, мушко јал жемско, колко не трпимо бол.
иначе, основна разлика је међ тучком и поленом..
Ne plače se isto,ima razlike.
Све зависи од појединца. Постоје мушкарци који су јако осетљиви, други их називају пицкама, чешће пуштају сузе итд, а постоје и жене које не би пустиле сузу ни за шта, други кажу да су безосећајне, понашају се ко мушкарци, кажу још да су јаке жене. То не значи да неко нема осећања, него да неко све то трпи и пати у себи, зато не треба то осуђивати.

Генерално, ипак жене су те које своју патњу изражавају кроз плач, а мушкарци су увек ти који су јаки, како физички тако и психички.
Generalno i mislim.
Činjenica je da postoje razlike u iskazivanju osećanja.
 
Muškarac ne treba da plače kad mu zagori pasulj !
Na sve i svaku sitnicu,poput žene.

Ali,u principu,ne vidim razlog da se stidi suza.
Suze izražavaju emocije,to je govor srca....!
A šta bi se desilo kad bi plakao kad zagori pasulj?U tom slučaju bio bi manje muško.Ispada da je plač u takvim situacijama isključivo način na koji žene izražavaju osećanja.
Oduvek mi je bilo debilno to da muskarci ne smeju da placu. Ako ne places, ti si veci muskarac. Budalastina da ne moze biti veca. Po toj logici ako zensko ne cmizdri za svaku glupost onda nije zensko.
Inace ne podnosim placljivce koji pustaju suzu za neku glupost eto jer im doslo, nebitno da li su zene ili muskarci. Placipiz*e.
Postoji razlika u emotivnosti izmedju oba pola, ali kada se dese neke uzasne stvari poput gubitka najmilijih ne postoje razlike...svi smo mi ljudi, jednaki u bolu.
Ozali ljubimca kako ti zelis, kako se ti osecas.

Mislim da čak i u nekim teškim situacijama ne dolazi do iskazivanja osećanja na isti način.
 
A šta bi se desilo kad bi plakao kad zagori pasulj?U tom slučaju bio bi manje muško.Ispada da je plač u takvim situacijama isključivo način na koji žene izražavaju osećanja.


Mislim da čak i u nekim teškim situacijama ne dolazi do iskazivanja osećanja na isti način.

Kad bi zagoreo pasulj desilo bi se svašta !
Žena bi mu,kad dođe sa posla,jebbala nanu naninu.
Zato plače....
 
Upravo to i jeste greska...
Možda bi postojalo bolje razumevanja izmedju polova kad ne bi bilo takvih grešaka.
Kad bi zagoreo pasulj desilo bi se svašta !
Žena bi mu,kad dođe sa posla,jebbala nanu naninu.
Zato plače....
Čak mogu da naslutim stereotipno ponašanje muškarca i žene otprilike se očekuje ko će kako da reaguje.
 
Postoji razlika jos u korenima detinjstva.Roditelji o osecnjima vise pricaju sa cerkama nego sa sinovima i devojcice vise znaju o emocijama od decaka.Devojcice a kasnije i zene su iskusnije i vestije u pokazivanju emocija, dok decaci su nekako nauceni da potiskuju svoje meocije te kasnije im tesko pada da ih i razaznaju i reaguju na nacin kao sto to sene cine, prosto su nevestiji u pokazivanju emocije sto ne znaci da ih nemaju.
Ako se setis zajednickih igara kad smo bili klinci, i ako se u igri povredi neko, decaci ocekuju i ponasaju se tako, da se taj skloni dok ga ne prodje kako bi se igra nastavila, dok devojcice prilaze i prekidaju igru kako bi pomogle povredjenom drugaru...Decaci su ponosni i nezavisni jos u ranom detinjstvu dok devojcice nekako teze ka zajednici i emocionalnom uklapanju sa okolinom.
Lepo objašnjenje, slažem se.

Razlika je po meni upravo u vaspitavanju od malih nogu. Često možemo čuti od majki muške dece - sine, nemoj da plačeš kao neka devojčica, ti si dečko, sramota je... Dakle, naviknuti smo na neko odredjeno ponašanje u najranijem uzrastu, pa to i postaje model koji usvajamo.
Tako da mislim da nije u pitanju intenzitet osećanja, nego samo iskazivanje na manje ili više emotivan način.
 
Mislim da je jedna od osnovnih razlika to što se od muškaraca ne očekuje da neka osećanja koja su stereotipno vezana za ženu poput na primer tuge zbog ljubavnih problema izražava na "ženski"način plakanjem,i na ostale načine koji su "tipični".
Predrasude ili šta?Ne znam...Možda sam pod utiskom zbog uginulog kućnog ljubimca,i dok žene plaču,iako sam ja takodje tužan jelte,ne očekuje se da i ja pustim suzu?
U ovakvim situacijama zna se kako svoja osećanja izražava muškarac a kako žena.Postoje li razlike u samom intenzitetu osećanja ili u njegovom iskazivanju?

Ko nije zbog devojke plako pa makar i sam taj nije ni voleo. Moji prijatelji su predamnom plakali zbog raskida, i meni se to desilo jednom, ne mozes doveka da potiskujes to.
Intezitet je verujem priblizno isti, jer ako sam ja tuzan zbog raskida recimo, i nemam volje da izadjem iz kuce, da pricam sa drugima, a ne placem javno ne znaci da me ne boli i da se ne nosim sa tim kako znam i umem. Ne ocekujem da me drugari grle i da zajedno gledamo romanticni film i da slusamo tuzne ljubavne pesme o raskidu, ali eto, to ne znaci da me to ne boli, nego eto, sto da sebi i njima pravim problem i da placem i da im kvarim atmosferu?
Kljucno je jedno, procice i ne vredi da se mnogo kuka, jer na kraju to i svi kazu, ako puknes, tako da sta ce mi to, ako mi se kuka, imam cetri zida i tu cu da ridam do sutra.
A dozveo sam i od muskaraca i od zena da kada pricam o svojim osecanjima i tuzi da mi kazu kako kenjam, dramim i sta se ne, sto je mozda i istina, tako da emotivnu podrsku obicno vise ne trazim od drugih, jer realno, sve je to prolazno i kenjadza, manje ili vise.

Evo nisam plakao kada mi je umro clan porodice, mada me je kasnije to stiglo, dan-dva kada sam preziveo sok, ali plakao sam kada je umro lik iz serije ili filma sa kojim osecam povezanost.
 
Ebem li ga, ja nemam tih problema, zato sto me uglavnom bas briga ko sta misli. Ok, bas javno nisam plakao, sigurno bih kada bi mi javili da mi je neko umro. Zbog devojke? Pa jos sam mlad za to, ali desilo se jednom, ipak tu su bile neke okolnosti. Ako procitam nesto tuzno ili gledam nesto tuzno, ne interesuje me ko je tu. Koliko god pokusavao da potisnem suze, krenu. Tako je bilo kad sam na casu gledao YT i naleteo na onaj klip kada devojcicu u Kini udare kola. Ebes cas, oprao sam telefon slanom vodom. A oni koji su se smejali kada su videli o cemu se radi, brzo su prestali. Vecina se krije u javnosti, ali kada ostanu sami onda ce pokazati emocije. Steta je samo sto nema mnogo efekta ako se to ne uradi pred nekim. Filmovi, seriji i tuzni crtaci. Aj to izbegavam da vide ljudi jer ipak je malo bzvz, jbg nije stvarno. Mada umiranje cele familije u bilo koja od ta tri je tuzno, pa bilo ono stvarno ili ne. Najtuzniji momenat sam upravo doziveo u crtacu kada cerka umre ocu u rukama, ne zato sto je bila neka borba, vec od bolesti. Tu nisam mogao da se suzdrzim, pa sam pred kevom pustio suzu i ona me gledala kao idiota xD A pre toga mu je zena umrla na porodjaju... :P No nije ni bitno. Nema neke razlike. Zena ce javno pokazati emocija, muskarac kad je sam. Ako ih ne pokaze onda to rezultira cesto besom i izivljavanjem. Po meni svaki siledzija ima upravo takav neki problem, ne sme nikom da se poveri, pa maltretira druge :D
 
Mislim da je jedna od osnovnih razlika to što se od muškaraca ne očekuje da neka osećanja koja su stereotipno vezana za ženu poput na primer tuge zbog ljubavnih problema izražava na "ženski"način plakanjem,i na ostale načine koji su "tipični".
Predrasude ili šta?Ne znam...Možda sam pod utiskom zbog uginulog kućnog ljubimca,i dok žene plaču,iako sam ja takodje tužan jelte,ne očekuje se da i ja pustim suzu?
U ovakvim situacijama zna se kako svoja osećanja izražava muškarac a kako žena.Postoje li razlike u samom intenzitetu osećanja ili u njegovom iskazivanju?

Samo u iskazivanju. Da nismo vaspitani tako kako jesmo i mnogi muskarci bi plakali kao mala deca...kao zene, je l'. Ali to bi bio jaako ruzan prizor :D Ali opet, sve zavisi. Eto ja sam zensko i nikada ne placem. Ako se desi da me nesto bas potrese i da ne mogu da se suzdrzim, onda lepo u samoci izbacim to iz sebe i zdravo
 
Samo u iskazivanju. Da nismo vaspitani tako kako jesmo i mnogi muskarci bi plakali kao mala deca...kao zene, je l'. Ali to bi bio jaako ruzan prizor :D Ali opet, sve zavisi. Eto ja sam zensko i nikada ne placem. Ako se desi da me nesto bas potrese i da ne mogu da se suzdrzim, onda lepo u samoci izbacim to iz sebe i zdravo

Zašto u samoći?Misliš li da suze treba kriti?
 

Back
Top