Evo ja cu ti reci kao dijagnostikovana visestruka licnost kako to izgleda sada a kako je bilo kad sam funkcionisao normalno.
Trenutno se u mom mozgu vrzmaju recenice koje nemaju veze sa vezom i na koje ja ne uticem samo ih slusam. Kada sam vedrije raspolozen recenice su uglavnom ovakve: "Sta ima momci, kako ste? "Dobro je sefe,guramo. "Jedi govna sefe. "Ma pusi *****" "Dobro jel moze da prodje jedan dan da ga ne tupite" "Koj si sad pa ti" "Ti mislis ja znam, vidis da sam puko skroz ko i svi vi" "Da da rasulo" "Hej alo mir, udahnite dva puta, rekli smo timski rad kolko god da se mrzimo i ne podnosimo, svi zivimo u istom telu, i ako ne saradjujemo svi, svi i ginemo" "To i ima smisla" "Da i ja se slazem".... Ovako izgleda otprilike pozitivan razgovor i uglavnom se zavrsi mirno i recenice polako izgube u tami a ja pocnem nesto da radim i aktiviram mozak...
Mnogo je nezgodno kad je bura i bipolarna depresivna epizoda povezana sa svadjom mojih kad kad andjela kad kad djavola u glavi. Uglavnom sam tad uvijen u krevet i prekriven jastukom preko glave i razgovor izgleda odprilike ovako: "Sve sam sjebo sve, jednu nisam mogao u zivotu da zadrzim" "HA HA AH aj to nego sto i nisi nikad niucemu uspeo" " ja sam gubitnik, gubitnik, obicni gubitnik" " nije samo on gledaj ovog, ti mislis da je on bolji" "Dizi dupe serem ti se u usta" "Pogledaj sebe prvo sabane" E sad odprilike negde nastupa kratkorocno gubljenje pamcenja i ne mogu da se setim sta je rekao ni prvi ni drugi ni treci. "Vidis i sam, ti si luud, luud luud" "Nekad si ih imao sve na okupu radili za tebe ko mazge i verovali u tebe" Pa onda gubitak pamcenja opet. " Gde sam, ko sam , sta sam" Tad se uglavnom da kazem budim, Iako sam sve vreme budan i posmatram to, drzim se za kosu, pomalo je i cupam, oci su mi ko da sam buljio u ekran 10 sati, peku, creva me obavezno bole, u testisima ko da je neko svu muskost pokupio, sve je prazno i to izaziva osecaj mucnine. o vrtoglavici da i ne pricam.
Dok sam bio zdrav bilo je mnoogo drugacije. Uvek sam bio u kontroli, prisutan, jednostavno jedna osoba koja uglavnom podrzava sebe i dobaci sebi poneku zamerku. Tipa trcim(bavio sam se profesionalno sportom), izguram recimo deset krugova oko terena jer mi je tada takav cilj bio. Sednem na travu i lupim se po ramenu. "MA ajd jod jedan krug nista ti ne fali" "ajde", nastavim da trcim, potpuno zdrav, srecan, prisutan, samopouzdan bez ikakvih prelamanja recenica, Jednostavno sam tu prisutan i potpuno fokusiran u sadasnjem trenutku. Takodje sam vodio razgovore sam sa sobom kad recimo pridjem devojci i uzmem broj: "A si video, a,a" "Bravo care" "E Lazare lazare, suoci se ti sa stahom jos jednom, nanese joj osmeh na lice, jos uze i broj, bice nesto od tebe jednog dana"
Jednostavno obracanje samom sebi, pohvaljivanje i pozitivan uticaj na sebe. I veruj mi to su bili najsrecniji dani mog zivota. Jednostavno sam sam sebi bio podrska. Nekad i prekoran prema sebi, nekad cak i gad, ali sve u nameri da gurnem sebe primera kad sam lenj, besan. Lek sam bio sam sebi. I u razgovoru sa psihijatrom bas smo uporedjivali ovakav stav, i stav trenutni( onaj gornji pasus). Kaze mi " sve je to u redu, cak i ja sebe tesim neki put, prebacim sebi nesto, ali" kaze " problem je kad se otrgne kontroli i ima uticaj na tebe i prelazis iz osobe u osobu bez kontrole,i ti to ne vidis nisi svestan ali svi oko tebe vide "
Eto odprilike sam ti priblizio svoje iskustvo. Posto sam diplomirani ludak

. Cisto da imas predstavu kako je kad ti daju sifru a kako kad si bez nje.