razgovori sa samim sobom

Idemacaokotebe

Zainteresovan član
Poruka
124
Skoro sam u razgovoru sa drugaricom saznala da ona naime ima potrebu stalno govoriti sama sa sobom.. Rekla mi je da s obzirom da vodi jedan neispunejn zivot, ona na taj nacin zivi neku potpuno drugu dimenziju, u kojoj je srecna, uspesna, poslovna zena, te tako ima nesto slicno skecevima, npr glumi intervjue za poslove, onda zamislja da razgovara npr na televiziji i tome slicno.. Nakon toga sto mi je otkrila, ja sam se zapitala da l i je to uistinu normalno? Naime ja isto cesto govorim sama sa sobom, ali kod mene je uvek slucaj oko nekih trivijalnih stavri, kada zelim resiti neki problem, ili kad nesto zagubim, pa onda recimo kazem 'gde si to sad zaturila' i sl tome, takodje govorim ponekad i sa cukama ahahaha, imam jednog a posto zivim sama cesto mu se obracam naglas narvno
Dakle interesuje me sta kaze psihologija, kada je govor sa samim sobom normalana, a kada vec prelazi u patologiju, i da li su dva navedena primera ispravna, ili je slucaj drugarice ozbiljan'? Bas me interesuju odgovori strucnijih..
 
Skoro sam u razgovoru sa drugaricom saznala da ona naime ima potrebu stalno govoriti sama sa sobom.. Rekla mi je da s obzirom da vodi jedan neispunejn zivot, ona na taj nacin zivi neku potpuno drugu dimenziju, u kojoj je srecna, uspesna, poslovna zena, te tako ima nesto slicno skecevima, npr glumi intervjue za poslove, onda zamislja da razgovara npr na televiziji i tome slicno.. Nakon toga sto mi je otkrila, ja sam se zapitala da l i je to uistinu normalno? Naime ja isto cesto govorim sama sa sobom, ali kod mene je uvek slucaj oko nekih trivijalnih stavri, kada zelim resiti neki problem, ili kad nesto zagubim, pa onda recimo kazem 'gde si to sad zaturila' i sl tome, takodje govorim ponekad i sa cukama ahahaha, imam jednog a posto zivim sama cesto mu se obracam naglas narvno
Dakle interesuje me sta kaze psihologija, kada je govor sa samim sobom normalana, a kada vec prelazi u patologiju, i da li su dva navedena primera ispravna, ili je slucaj drugarice ozbiljan'? Bas me interesuju odgovori strucnijih..

Normalna je samo tema njenih razgovora otkriva introvertnog narcisoida što je preslatko.

Malo me čudi da vodi neispinjen život kao što tvrdiš.
 
Normalna je samo tema njenih razgovora otkriva introvertnog narcisoida što je preslatko.

Malo me čudi da vodi neispinjen život kao što tvrdiš.
Narcis? Stvarno ne izgleda tako, jeste vi neki strucnakj ili nagadjate ahahahhaa ? Aa ona stalno istice da vodi przan i neispunjen zivot, jedino ako folira il iz nekog razloga trazi sazaljenje, ali mislim da ne
 
Razgovor sa samim sobom , monolog je normalna pojava i mnogo osoba razgovara sa sobom.
Može da se vodi unutrašnji monolog , a isto tako i naglas ...preporučljivo je jedino kada se monologiše naglas -biti sam ...Da te ne bi gledali kao čudaka , ništa drugo ...
Daa, kao sto ja to radim, navela sam primer.. ali sam se pitala koliko je normlano ovo sto ona radi, ali ocito i to je :D
 
Narcis? Stvarno ne izgleda tako, jeste vi neki strucnakj ili nagadjate ahahahhaa ?
...
onda zamislja da razgovara npr na televiziji i tome slicno..

Narcisoidnos označava stanje samozaljubljenosti

Aa ona stalno istice da vodi przan i neispunjen zivot,

u kojem je sva ljubav usmerena na sopstveni ego, dok još nisu uspostavljene ili su prekinute veze sa spoljnim objektima.

jedino ako folira il iz nekog razloga trazi sazaljenje, ali mislim da ne
Osim preuveličane slike o samom sebi i zavisnosti o fantaziji, narcisoidnost karakteriše sklonost osobe da potcenjuje druge ili da ih iskorišćava.
 
Evo ja cu ti reci kao dijagnostikovana visestruka licnost kako to izgleda sada a kako je bilo kad sam funkcionisao normalno.
Trenutno se u mom mozgu vrzmaju recenice koje nemaju veze sa vezom i na koje ja ne uticem samo ih slusam. Kada sam vedrije raspolozen recenice su uglavnom ovakve: "Sta ima momci, kako ste? "Dobro je sefe,guramo. "Jedi govna sefe. "Ma pusi *****" "Dobro jel moze da prodje jedan dan da ga ne tupite" "Koj si sad pa ti" "Ti mislis ja znam, vidis da sam puko skroz ko i svi vi" "Da da rasulo" "Hej alo mir, udahnite dva puta, rekli smo timski rad kolko god da se mrzimo i ne podnosimo, svi zivimo u istom telu, i ako ne saradjujemo svi, svi i ginemo" "To i ima smisla" "Da i ja se slazem".... Ovako izgleda otprilike pozitivan razgovor i uglavnom se zavrsi mirno i recenice polako izgube u tami a ja pocnem nesto da radim i aktiviram mozak...
Mnogo je nezgodno kad je bura i bipolarna depresivna epizoda povezana sa svadjom mojih kad kad andjela kad kad djavola u glavi. Uglavnom sam tad uvijen u krevet i prekriven jastukom preko glave i razgovor izgleda odprilike ovako: "Sve sam sjebo sve, jednu nisam mogao u zivotu da zadrzim" "HA HA AH aj to nego sto i nisi nikad niucemu uspeo" " ja sam gubitnik, gubitnik, obicni gubitnik" " nije samo on gledaj ovog, ti mislis da je on bolji" "Dizi dupe serem ti se u usta" "Pogledaj sebe prvo sabane" E sad odprilike negde nastupa kratkorocno gubljenje pamcenja i ne mogu da se setim sta je rekao ni prvi ni drugi ni treci. "Vidis i sam, ti si luud, luud luud" "Nekad si ih imao sve na okupu radili za tebe ko mazge i verovali u tebe" Pa onda gubitak pamcenja opet. " Gde sam, ko sam , sta sam" Tad se uglavnom da kazem budim, Iako sam sve vreme budan i posmatram to, drzim se za kosu, pomalo je i cupam, oci su mi ko da sam buljio u ekran 10 sati, peku, creva me obavezno bole, u testisima ko da je neko svu muskost pokupio, sve je prazno i to izaziva osecaj mucnine. o vrtoglavici da i ne pricam.

Dok sam bio zdrav bilo je mnoogo drugacije. Uvek sam bio u kontroli, prisutan, jednostavno jedna osoba koja uglavnom podrzava sebe i dobaci sebi poneku zamerku. Tipa trcim(bavio sam se profesionalno sportom), izguram recimo deset krugova oko terena jer mi je tada takav cilj bio. Sednem na travu i lupim se po ramenu. "MA ajd jod jedan krug nista ti ne fali" "ajde", nastavim da trcim, potpuno zdrav, srecan, prisutan, samopouzdan bez ikakvih prelamanja recenica, Jednostavno sam tu prisutan i potpuno fokusiran u sadasnjem trenutku. Takodje sam vodio razgovore sam sa sobom kad recimo pridjem devojci i uzmem broj: "A si video, a,a" "Bravo care" "E Lazare lazare, suoci se ti sa stahom jos jednom, nanese joj osmeh na lice, jos uze i broj, bice nesto od tebe jednog dana"
Jednostavno obracanje samom sebi, pohvaljivanje i pozitivan uticaj na sebe. I veruj mi to su bili najsrecniji dani mog zivota. Jednostavno sam sam sebi bio podrska. Nekad i prekoran prema sebi, nekad cak i gad, ali sve u nameri da gurnem sebe primera kad sam lenj, besan. Lek sam bio sam sebi. I u razgovoru sa psihijatrom bas smo uporedjivali ovakav stav, i stav trenutni( onaj gornji pasus). Kaze mi " sve je to u redu, cak i ja sebe tesim neki put, prebacim sebi nesto, ali" kaze " problem je kad se otrgne kontroli i ima uticaj na tebe i prelazis iz osobe u osobu bez kontrole,i ti to ne vidis nisi svestan ali svi oko tebe vide "

Eto odprilike sam ti priblizio svoje iskustvo. Posto sam diplomirani ludak 😂 . Cisto da imas predstavu kako je kad ti daju sifru a kako kad si bez nje.
 
Evo ja cu ti reci kao dijagnostikovana visestruka licnost kako to izgleda sada a kako je bilo kad sam funkcionisao normalno.
Trenutno se u mom mozgu vrzmaju recenice koje nemaju veze sa vezom i na koje ja ne uticem samo ih slusam. Kada sam vedrije raspolozen recenice su uglavnom ovakve: "Sta ima momci, kako ste? "Dobro je sefe,guramo. "Jedi govna sefe. "Ma pusi *****" "Dobro jel moze da prodje jedan dan da ga ne tupite" "Koj si sad pa ti" "Ti mislis ja znam, vidis da sam puko skroz ko i svi vi" "Da da rasulo" "Hej alo mir, udahnite dva puta, rekli smo timski rad kolko god da se mrzimo i ne podnosimo, svi zivimo u istom telu, i ako ne saradjujemo svi, svi i ginemo" "To i ima smisla" "Da i ja se slazem".... Ovako izgleda otprilike pozitivan razgovor i uglavnom se zavrsi mirno i recenice polako izgube u tami a ja pocnem nesto da radim i aktiviram mozak...
Mnogo je nezgodno kad je bura i bipolarna depresivna epizoda povezana sa svadjom mojih kad kad andjela kad kad djavola u glavi. Uglavnom sam tad uvijen u krevet i prekriven jastukom preko glave i razgovor izgleda odprilike ovako: "Sve sam sjebo sve, jednu nisam mogao u zivotu da zadrzim" "HA HA AH aj to nego sto i nisi nikad niucemu uspeo" " ja sam gubitnik, gubitnik, obicni gubitnik" " nije samo on gledaj ovog, ti mislis da je on bolji" "Dizi dupe serem ti se u usta" "Pogledaj sebe prvo sabane" E sad odprilike negde nastupa kratkorocno gubljenje pamcenja i ne mogu da se setim sta je rekao ni prvi ni drugi ni treci. "Vidis i sam, ti si luud, luud luud" "Nekad si ih imao sve na okupu radili za tebe ko mazge i verovali u tebe" Pa onda gubitak pamcenja opet. " Gde sam, ko sam , sta sam" Tad se uglavnom da kazem budim, Iako sam sve vreme budan i posmatram to, drzim se za kosu, pomalo je i cupam, oci su mi ko da sam buljio u ekran 10 sati, peku, creva me obavezno bole, u testisima ko da je neko svu muskost pokupio, sve je prazno i to izaziva osecaj mucnine. o vrtoglavici da i ne pricam.

Dok sam bio zdrav bilo je mnoogo drugacije. Uvek sam bio u kontroli, prisutan, jednostavno jedna osoba koja uglavnom podrzava sebe i dobaci sebi poneku zamerku. Tipa trcim(bavio sam se profesionalno sportom), izguram recimo deset krugova oko terena jer mi je tada takav cilj bio. Sednem na travu i lupim se po ramenu. "MA ajd jod jedan krug nista ti ne fali" "ajde", nastavim da trcim, potpuno zdrav, srecan, prisutan, samopouzdan bez ikakvih prelamanja recenica, Jednostavno sam tu prisutan i potpuno fokusiran u sadasnjem trenutku. Takodje sam vodio razgovore sam sa sobom kad recimo pridjem devojci i uzmem broj: "A si video, a,a" "Bravo care" "E Lazare lazare, suoci se ti sa stahom jos jednom, nanese joj osmeh na lice, jos uze i broj, bice nesto od tebe jednog dana"
Jednostavno obracanje samom sebi, pohvaljivanje i pozitivan uticaj na sebe. I veruj mi to su bili najsrecniji dani mog zivota. Jednostavno sam sam sebi bio podrska. Nekad i prekoran prema sebi, nekad cak i gad, ali sve u nameri da gurnem sebe primera kad sam lenj, besan. Lek sam bio sam sebi. I u razgovoru sa psihijatrom bas smo uporedjivali ovakav stav, i stav trenutni( onaj gornji pasus). Kaze mi " sve je to u redu, cak i ja sebe tesim neki put, prebacim sebi nesto, ali" kaze " problem je kad se otrgne kontroli i ima uticaj na tebe i prelazis iz osobe u osobu bez kontrole,i ti to ne vidis nisi svestan ali svi oko tebe vide "

Eto odprilike sam ti priblizio svoje iskustvo. Posto sam diplomirani ludak 😂 . Cisto da imas predstavu kako je kad ti daju sifru a kako kad si bez nje.
Hvala ti sto si ovako lepo preneo svoja iskustva, moram da priznam da su me neki delovi malo i namsejali :D Nisam bas dobro skapirala, ti imas bipolarni poremecaj ili?
 
Mhm, vise dijagnoza. Bipolarni poremecaj, poremecaj slican sizofreniji, poremecaj licnosti, visestruka licnost, poremecaj kognitivnih funkcija. Drago mi je da te nasmejah 😂 :)
Auu, svaka ti cast sto se boris, zalicilo mi je na sizo pogotovo sto imas vise ovih glasova koje cujes u glavi.. Drzi se i ne daj, nadam se da ce sve biti dobro :D
 
Skoro sam u razgovoru sa drugaricom saznala da ona naime ima potrebu stalno govoriti sama sa sobom.. Rekla mi je da s obzirom da vodi jedan neispunejn zivot, ona na taj nacin zivi neku potpuno drugu dimenziju, u kojoj je srecna, uspesna, poslovna zena, te tako ima nesto slicno skecevima, npr glumi intervjue za poslove, onda zamislja da razgovara npr na televiziji i tome slicno.. Nakon toga sto mi je otkrila, ja sam se zapitala da l i je to uistinu normalno? Naime ja isto cesto govorim sama sa sobom, ali kod mene je uvek slucaj oko nekih trivijalnih stavri, kada zelim resiti neki problem, ili kad nesto zagubim, pa onda recimo kazem 'gde si to sad zaturila' i sl tome, takodje govorim ponekad i sa cukama ahahaha, imam jednog a posto zivim sama cesto mu se obracam naglas narvno
Dakle interesuje me sta kaze psihologija, kada je govor sa samim sobom normalana, a kada vec prelazi u patologiju, i da li su dva navedena primera ispravna, ili je slucaj drugarice ozbiljan'? Bas me interesuju odgovori strucnijih..
Razgovaram kad ostanem bez texta preslisavam se tablicu mnozenja
 
Skoro sam u razgovoru sa drugaricom saznala da ona naime ima potrebu stalno govoriti sama sa sobom.. Rekla mi je da s obzirom da vodi jedan neispunejn zivot, ona na taj nacin zivi neku potpuno drugu dimenziju...

ne bih rekao da je to zbog neispunjenog života...naprotiv, unutrašnje monologe imam baš kad naiđe period preopterećenosti u obavezama,
konfliktima ili neke vrste psihičkog slamanja..to i nije loša stvar, pomaže da posložim kockice u glavi a da nikog ne davim svojim problemima
 
Skoro sam u razgovoru sa drugaricom saznala da ona naime ima potrebu stalno govoriti sama sa sobom.. Rekla mi je da s obzirom da vodi jedan neispunejn zivot, ona na taj nacin zivi neku potpuno drugu dimenziju, u kojoj je srecna, uspesna, poslovna zena, te tako ima nesto slicno skecevima, npr glumi intervjue za poslove, onda zamislja da razgovara npr na televiziji i tome slicno.. Nakon toga sto mi je otkrila, ja sam se zapitala da l i je to uistinu normalno? Naime ja isto cesto govorim sama sa sobom, ali kod mene je uvek slucaj oko nekih trivijalnih stavri, kada zelim resiti neki problem, ili kad nesto zagubim, pa onda recimo kazem 'gde si to sad zaturila' i sl tome, takodje govorim ponekad i sa cukama ahahaha, imam jednog a posto zivim sama cesto mu se obracam naglas narvno
Dakle interesuje me sta kaze psihologija, kada je govor sa samim sobom normalana, a kada vec prelazi u patologiju, i da li su dva navedena primera ispravna, ili je slucaj drugarice ozbiljan'? Bas me interesuju odgovori strucnijih..
mislim da nije problem dok su svi glasovi u unutrašnjem monologu tvoji ili produkt tvoje mašte. Postaje problem kad su glasovi sa kojima komuniciraš u mislima nešto što nisi ti. Kad se to desi onda ili počneš da pišeš romane ili poludiš ili oba.
 
Skoro sam u razgovoru sa drugaricom saznala da ona naime ima potrebu stalno govoriti sama sa sobom.. Rekla mi je da s obzirom da vodi jedan neispunejn zivot, ona na taj nacin zivi neku potpuno drugu dimenziju, u kojoj je srecna, uspesna, poslovna zena, te tako ima nesto slicno skecevima, npr glumi intervjue za poslove, onda zamislja da razgovara npr na televiziji i tome slicno.. Nakon toga sto mi je otkrila, ja sam se zapitala da l i je to uistinu normalno? Naime ja isto cesto govorim sama sa sobom, ali kod mene je uvek slucaj oko nekih trivijalnih stavri, kada zelim resiti neki problem, ili kad nesto zagubim, pa onda recimo kazem 'gde si to sad zaturila' i sl tome, takodje govorim ponekad i sa cukama ahahaha, imam jednog a posto zivim sama cesto mu se obracam naglas narvno
Dakle interesuje me sta kaze psihologija, kada je govor sa samim sobom normalana, a kada vec prelazi u patologiju, i da li su dva navedena primera ispravna, ili je slucaj drugarice ozbiljan'? Bas me interesuju odgovori strucnijih..
Često govorim sama sa sobom.
Što bi reko Gandalf: izaberem najpametniju osobu u prostoriji, pa s njom govorim.
 
Skoro sam u razgovoru sa drugaricom saznala da ona naime ima potrebu stalno govoriti sama sa sobom.. Rekla mi je da s obzirom da vodi jedan neispunejn zivot, ona na taj nacin zivi neku potpuno drugu dimenziju, u kojoj je srecna, uspesna, poslovna zena, te tako ima nesto slicno skecevima, npr glumi intervjue za poslove, onda zamislja da razgovara npr na televiziji i tome slicno.. Nakon toga sto mi je otkrila, ja sam se zapitala da l i je to uistinu normalno? Naime ja isto cesto govorim sama sa sobom, ali kod mene je uvek slucaj oko nekih trivijalnih stavri, kada zelim resiti neki problem, ili kad nesto zagubim, pa onda recimo kazem 'gde si to sad zaturila' i sl tome, takodje govorim ponekad i sa cukama ahahaha, imam jednog a posto zivim sama cesto mu se obracam naglas narvno
Dakle interesuje me sta kaze psihologija, kada je govor sa samim sobom normalana, a kada vec prelazi u patologiju, i da li su dva navedena primera ispravna, ili je slucaj drugarice ozbiljan'? Bas me interesuju odgovori strucnijih..
Ne znam kako ovo nežno da ti saopštim, prolupala je.
 
Mozda je zeni samo dosadno i na taj nacin se zabavlja...sto da ne ,odrzava mozak u aktivnosti.
Pridati to nekom psihickom poremecaju mi se cini preterano.
Svi mi imamo neke fizime koje su nama normale,a dezurnim osmatracima ne.
 
ne verujem da postoji osoba koja ne razgovara sa samim sobom ili pak da ima unutrašnje dijaloge
ne mora to da bude naglas...svako razmišljanje je komunikacija sa sobom ili sa tamo nekom osobom u glavi

'prazne misli' možda mogu da budu okrepljujuće, relaksirajuće, ali iz tog bunara jedva čekamo da izađemo
jer taj ponor je tmula samoća bez samoće, ravna linija, močvara
 

Back
Top