Aha, važi. Nisu slike nego šta su onda?
Evo da te pitam nešto prostije, da bi bilo slikovitije...
Kako ti na osnovu dvodimenzionalne slike možeš da zaključiš da je neki oblik trodimenzionalan, a nije dvodimenzionalan ili četvorodimenzionalan?
Na osnovu iskustva stvara se trodimenzionalna slika u našim glavama..To bi otprilike bio najprostiji odgovor kako funkcioniše naš mozak.
Medjutim šta ako su ta iskustva pogrešna?
Nije ista tema, ali je deo našeg sveta pa je onda deo i ove teme....
Hajzenbergov princip neodredjenosti nam kaže da je proizvod energije i položaja elektrona u jezgru atoma konstanta, te da što više znamo o energiji čestice manje znamo o njenom položaju?
Kako to u trodimenzionalnom svetu objasniti?Nikako.
Ili današnja nauka nam kaže da elektroni u svom okretanju oko jezgra atoma jednostavno ponekad nestanu i pojave se na drugom mestu.Kako to objasniti u trodimenzionalnom svetu?
Talasno mehanička priroda svetlosti nam kaže da je svetlost nekada talas a nekada ima osobine čestica.
Čestične osobine se vide kada crna rupa zarobi svetlost jakom gravitacionom silom, a nama se ovde prikazuje kako taj isti svetlosni zrak skrene prema jezeru koje ima nižu temperaturu od vazduha???Pa ko je ovde lud?
Difrakcija fotona svetlosti na kristalnoj rešetki(foton je NEDELJIV) pokazuje da je zrak svetlosti prošao kroz obe rupe kristalne rešetke iako je sam nedeljiv.Kako to objasniti u trodimenzionalnom svetu?
A sve to može da se objasni modelima u četiri dimenzije, a neki čak i u modelima sa dve dimenzije.
Ovde sam nabacao mnogo toga, nešto i nema veze sa temom, ali ako je otvorena tema sa takvim pitanjem, ja ću rado priznati sve što može biti validan naučni dokaz, jer ja i ne tvrdim da je Zemlja ploča, ali sumnjam da je ovakva kako smo to učili u školi.