Ja sebe u (ovom) zivotu nisam nikada nazvala feministikinjom, ali me vaspitali da kad imam misljenje o necemu slobodno ga i kazem. Usput sam zakljucila da je cutanje porazavajuce i za drustvo i za pojedinca, pa odatle i "pametujem". Ali ti to znas i nije bilo za tebe pojasnjenje, vise razmisljam glasno.
Feminizam nije sesti u (uslovno) muski auto, uvaliti svoje veliko doope u fotelju rezervisanu za muskarca, niti je feminizam zapovednim tonom obratiti se svom (i svakom) muskarcu, odabrati abortus i kad je muskarac protiv...niti histerisanje za pravo izbora dok glasas "jer je neko tako zahtevao", to su price za glupace.
Jer feminizam jeste intelektualni ideal (a znamo ko gine za ideale

) i nemoguce ga je doslovce ziveti u ovom svetu. Verovatno su se otvorili horizonti za postfeminizam, jer eto shvatilo se da je sustina zivota ipak u zagrljaju muskarca (vec smo zakljucili da se neko grli iz ljubavi prema suprotnom polu, a neko iz ljubavi prema vili na Dedinju

)
I sad, ne treba opet postaviti nerealna ocekivanja, jer visinska razlika izmedju ocekivanog i realnog, uvek proizvede frustracije, pogubne za odnos izmedju partnera. Nekriticki stav takodje.
Kompromis (rec jednostavnog znacenja, precesto zloupotrebljena od licemera) je odraz zrelosti, kazu neki. Da probamo tako u realnom zivotu. Realnom, zaboravite (zene i muskarci) na propagande i poluistine koje proizvode jos zesce frustracije i sunovrat m/z odnosa.
p.s. porodicne vrednosti nisu date na cuvanje jednom polu.
(...sto onaj marfi petlja nesto...a taman sednem da forumasim.

)