Kor
Poznat
- Poruka
- 7.634
Ratna propaganda
- Začetnik teme Kor
- Datum pokretanja
- Poruka
- 5.190
A-U razglednica: Srbi zdrobit ćemo Vas.
- - - - - - - - - -
Amerikanci skupljaju novce za svoje saveznike
- - - - - - - - - -
MidHealer
Aktivan član
- Poruka
- 1.194
Apropo Serbian Relief Committee of America:
------------------------------
Nothing in the thrilling story of American relief work is more filled with heart-interest than is the record of achievement of the Serbian Relief Committee of America. The committee was formed in 1914, and in March, 1915, the sum of $20,000 was cabled to Serbia for seed corn and flour for replanting the district devastated by the unsuccessful Austrian invasion of the previous autumn. This was followed with a shipment of 1,000 American plows, harrows and hand tools, and $30,000 worth of clothing for the needy, including 148,000 yards of material for clothing and bedding, 80 sewing machines, 200,000 needles, 5,000 spools of thread, and 200 pounds of pins. When these things arrived the farmers were all at the front, but the women planted the fields and the crop was good. The Serbian Government sent its warmest thanks for the excellent "foreign tools," and for the generosity that prompted them. It was then that the typhus epidemic swept over the country, bringing its untold misery, and the contributions to the anti-typhus campaign amounted to more than $68,000. No sooner was the typhus overcome, and the nation convalescent, than Serbia was invaded simultaneously by Germany, Bulgaria and Austria. Help was promised by the Allies but, unfortunately, it could not be given in time, and the Serbian Army, fighting and retreating with a strategy that will be deathless in history, accompanied by all the population who could march, retired over the snow-clad mountains of Albania and Montenegro, till the sea barred their further retreat. They were then in a destitute country, without food, exhausted, and dying by hundreds. Again the Serbian Relief Committee of America and its associates chartered a small ship, and removed as many of them as possible, continuing the work until the Allied Governments were able to take it up. The Committee's share of this expense was $11,000. The sick were taken to Corsica where the Scottish Women's Hospital did excellent work for them. Under the auspices of the American Committee Mrs. Farnam,Miss Burke raised a fund of over $30,000 for this work. Those who were physically able to go were taken to France, where the Committee contributed for the work $1,000. Two later appropriations amounting to $59,000 were for food for the poor in Serbia.
This Commission is authorized by the Teuton and Bulgar Military Government. Supplies are purchased in Roumania at a fair rate, and are easily forwarded by a short railway journey to Belgrade, where they are received by the Commission and distributed exclusively by them. What makes this particularly interesting to Americans is that the Swiss-Serbian Relief Committee, as well as all Serbian relief committees in existence, are uniting in sending their help through the Americans. Thus America stands as a leader in this great work.
The Serbian Relief Committee of America was formed with the sanction of the Royal Serbian Government and is under the patronage of Her Royal Highness, Princess Helen of Serbia, Madame Jusserand, Madame Bakhmeteff, Lady Spring Rice, and the Honorable Consul General of Serbia, M. I. Pupin, LL.D., Sc. D. The president of the organization is Charles W. Eliot, L.L..D. M.D., Ph.D., M.A., and among the American women who have bee prominently identified with the work are Mrs. Whitelaw Reid, Mrs. Charles S. Fairchild, Mrs. W. S. Cowles,, Mrs. F. W. Whitbridge, Mrs. Douglas Robinson, Mrs. Robert P. Huntington, Mrs. H. H. Jenkins, Mrs. Robert Burnside Potter, Mrs. Alfred Coats, Mrs. Goodhue Livingston, Mrs. T. Tileston Wells, Mrs. John Henry Hammond, Mrs. George S. Brewster, Mrs. Breck Trowbridge Mrs. Thomas Jex Preston, Princess Pierre Troubetskoy, Miss Annie B. Jennings, Mrs. L. H. McCormick, and Mrs. R. S. Pierrepont. The organization has headquarters at 70 Fifth Avenue, New York City.
***
The Serbian Hospitals' Fund, through which so much that is generous and beautiful has been done, was conceived and organized by Madame Slako Grovitch. Since the outbreak of the war she has devoted herself to relief work for Serbia. In August, 1914, she took a party of nurses and hospital equipment with her to Serbia, and herself assisted in the work of the hospital where they were installed. In January, 1915, Madame Grovitch arrived in America and, with the help of friends organized the Serbian Agricultural Relief Committee (70 Fifth Avenue, New York City) now called the Serbian Relief Committee, for which she raised over $100,000; a Serbian Relief Committee in New Haven, under the leadership of Professor Beebe,Yale University; the Serbian Distress Fund of Boston, of which Dr. Morton Prince,chairman. Madame Grovitch then made a lecture tour of some months, speaking in most of the large cities and organizing committees in various places.
In July, 1915, she returned to Serbia where she established the Mabel Grovitch Baby Hospital with funds contributed in America by personal friends. She was accompanied by Miss Elizabeth Shelley,Washington.
Later, Madame Grovitch made the historic retreat across Albania after the invasion of Serbia by the Austro-German army. After arriving in Greece and finding there many women and children of the better classes living in great poverty, she decided to collect a special fund for their relief. On her return to the United States in March, 1917, she founded the Serbian Hospitals' Fund, at the same time carrying on her Fund for the Serbian Families. The total amount collected for the Fund through the lectures and appeals of Madame Grovitch, approximately $104,000 since March, 1916.
In April, 1917, Madame Grovitch went to Berne, as her husband is stationed there as Serbian minister to Switzerland. She has been personally engaged in the work of distributing relief to the refugee families there, to Serbian students in France and Switzerland, and also the prisoners of war both in Austria and Germany, and those interned in Switzerland and France.
She returned to America in November to continue her work. In addition to continuing the Fund for Students and Families, Madame Grovitch came also as the special delegate of the Swiss-American Committee for the Relief of Allied Prisoners of War interned in Switzerland. She conducted the Serbian booth at the Allied Bazaar, "Hero Land," and also an exhibit sent on by the Swiss-American Committee of Articles made by the allied prisoners of war interned in Switzerland and France.
------------------------------
Izvor: American Women and the World War, Ida Clyde Clarke
Kor
Poznat
- Poruka
- 7.634
lepi primeri "viseznacne" ratne propagande u kojoj su glavni akteri cetnici.
Kor
Poznat
- Poruka
- 7.634
nisam znao za ovo ogranicenje na 1 video po poruci, dakle, ovo je nastavak
"malo" smesno izgleda odnos SAD prema Srbiji tada i sada. Tada smo bili na liniji njihovi interesa a 90-ih smo im stajali na putu prema glavnom cilju.
Film Neretva je eklatantan primer (posle)ratne propagande i lose oslikava realnu situaciju na terenu. Cetnici jesu ucestvovali na Neretvi zajedno sa okupatorima ali je sve to izgledalo dosta drugacije.
"malo" smesno izgleda odnos SAD prema Srbiji tada i sada. Tada smo bili na liniji njihovi interesa a 90-ih smo im stajali na putu prema glavnom cilju.
Film Neretva je eklatantan primer (posle)ratne propagande i lose oslikava realnu situaciju na terenu. Cetnici jesu ucestvovali na Neretvi zajedno sa okupatorima ali je sve to izgledalo dosta drugacije.
svarozic
Buduća legenda
- Poruka
- 35.145
Najveća propaganda je "Opsada Sarajeva"...
- - - - - - - - - -
Četnici nisu bili zajedno sa okupatorima, već su bili posebna vojna jedinica... mada je određen broj četnika iz Sjeverne Dalmacije italijanski okupator prebacio u Hercegovinu.
- - - - - - - - - -
Četnici nisu bili zajedno sa okupatorima, već su bili posebna vojna jedinica... mada je određen broj četnika iz Sjeverne Dalmacije italijanski okupator prebacio u Hercegovinu.
Kor
Poznat
- Poruka
- 7.634
mislis na opsadu 1. korp ABiH kada nije dozvoljavan civilima izlazak iz Grada? A sa bokova "agresora" 2.,3. i 4. korpus pride
Bili su deo te antipartizanske akcije zajedno sa talijanima a bile su tu i ustase. Cetnici iz Hercegovine kada su saznali da su na istoj strani sa ustasama (a cijih su zverstava '41 bili svedoci) nisu hteli da ratuju protiv partizana koji su vecinom bili Srbi. Propusteni su prakticno bez borbe. I to je bio momenat raspada cetnickog pokreta u Hercegovini i Crnoj gori i prelazak vojske u partizane, sto je naravno bilo i posledica uspeha Crvene armije na istocnom frontu.
Kada se to zna, onda je jasno da je Neretva klasicni primer (posle)ratne propagande.
svarozic
Buduća legenda
- Poruka
- 35.145
mislis na opsadu 1. korp ABiH kada nije dozvoljavan civilima izlazak iz Grada? A sa bokova "agresora" 2.,3. i 4. korpus pride
Bili su deo te antipartizanske akcije zajedno sa talijanima a bile su tu i ustase. Cetnici iz Hercegovine kada su saznali da su na istoj strani sa ustasama (a cijih su zverstava '41 bili svedoci) nisu hteli da ratuju protiv partizana koji su vecinom bili Srbi. Propusteni su prakticno bez borbe. I to je bio momenat raspada cetnickog pokreta u Hercegovini i Crnoj gori i prelazak vojske u partizane, sto je naravno bilo i posledica uspeha Crvene armije na istocnom frontu.
Kada se to zna, onda je jasno da je Neretva klasicni primer (posle)ratne propagande.
Propaganda je sva ta priča oko navodno genijalne partizanske taktike sa miniranjem mosta, pa postavljanjem pontonskog i razbijanja četnika... do veće borrbe između četnika i partizana tada nije ni došlo, zbog toga što su partizani umakli... slušao sam izjave crnogorskih četnika o tome... a Njemci nisu htjeli da gone razbijene partizane zbog toga što bi onda četnici imali opštu podršku naroda (tada je još realna opcija bila iskrcavanje zapadnih saveznika na Balkan)...
Koča
Elita
- Poruka
- 15.249
nemacka propaganda protiv Draze
Koča
Elita
- Poruka
- 15.249
Ustaški "Majn Kampf" - "Siva knjiga" je danas potpuno nepoznato delo koje prikazuje i sa istorijske distance razjašnjava koren mržnje koja je dovela do najvećeg genocida na Balkanu u novijoj istoriji, ustaškog pokolja pravoslavnog stanovništva (Srba) i Jevreja u Drugom svetskom ratu na teritoriji Hrvatske i Bosne.
Govor ministra NDH M.Lorkovića na promociji "knjige":
Predajem javnosti "Sivu knjigu" ministarstva vanjskih poslova Nezavisne Države Hrvatske, prvu ove vrste koja prikazuje odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima hrvatske narodne države. Ta knjiga temeljena isključivo na službenim izvorima pruža neizmjerno potresno svjedočanstvo o djelu razaranja, što ga odmetničke bande poduzeše na području Nezavisne Države Hrvatske, o strahovitim zločinima i podivljalosti odmetnika, o desetcima tisuća uništenih hrvatskih života i miliardama raztepenog narodnog imetka. Težka srdca moram utvrditi, da ova knjiga sa svojim strahotama, o kojima svjedoči, predstavlja tek maleni izsječak iz djela uništavanja i razaranja, koje vrše odmetnici - a tek kasnija izdanja moći će zahvatiti veći dio tih zločina. Ona je već sada odraz neprijateljskog djelovanja, da se u cjelini dade odgovor na pitanja, koja se nameću pred jezovitim slikama umorstava i pljačke. Ta su pitanja:
1. Tko su odmetnici;
2. Koja ih pobuda vodi;
3. Kojim se sredstvima služe i
4. Tko nosi odgovornost za počinjene zločine.
Po skupljenoj gradji vidi se, da se odmetnici od samih početaka diele u dvie skupine, od kojih je jedna velikosrbska, a druga komunistička. Velikosrbska skupina sastavljena je pretežno iz elemenata okupljenih pod skupnim imenom četnika[/b]. Jezgra te skupine bijahu četničke formacije bivše jugoslavenske vojske, koji su još u doba mira bili spremani za gerilski rat, te po tome nose i ime četnici, što znači gerilski ratnici. Još prije prvog svjetskog rata imala je srbska vojska u svome krilu četničke postrojbe i iz redova tih postrojbi potekao je i Sarajevski atentat, koji je izazvao Prvi svjetski rat.
Ta predaja preniela se i na jugoslavensku vojsku, koja je uviek bila i ostala temeljno sredstvo za primjenjivanje velikosrbskih ciljeva. Četnička udruženja ponosila su se uviek sarajevskim umorstvom, pa je poznato i to, da danas jedna četnička jedinica nosi svoje ime po počinitelju sarajevskog atentata. Četnici bu bili djelatni u Jugoslaviji, osobito u Hrvatskoj i Macedoniji, gdje su pod zaštitom državne vlasti činili težke zločine protiv mirnog pučanstva, a od četničke ruke zaglavio je i vodja hrvatskog naroda Stjepan Radić na sjednici beogradskog parlamenta. Ti velikosrbski krugovi koji su se služili četničkom organizacijom kao nadzornim oružjem, oni su isti, koji 27. ožujka 1941. provedoše beogradski puč i time rat bivše Jugoslavije protiv velevlasti osovine. Time se jugoslavenska država, temeljena na tlačenju Hrvata, Bugara, Niemaca, Madžara, Albanaca i ostalih narodnosti, razpala već prvih dana rata poput pljeve, a jugoslavenska vojska razišla se na sve četiri strane svieta. Potlačeni narodi uz pomoć savezničkih vojski stresoše se tada tudjinske srbske vlasti. U tom času započela je prema davno unapried izradienom planu djelatnost četničkih odreda, koji se skupiše oko srbskog pukovnika Draže Mihajlovića. No nisu ti odredi okrenuli svoje oružje protiv pobjedničkih vojski, već su započeli paljenjem golorukog hrvatskog pučanstva. Već prvih dana poslije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 13., 14. i 15. travnja predprošle godine, izvršili su četnici prvi krvavi napadaj na hrvatsko pučanstvo u Hercegovim. Napali su Čapljinu i okolicu, kojom prilikom je poubijan velik broj Hrvata i spaljeno više hrvatskih sela. Odtada djelatnost ovih četničkih, bandi ne prestaje, iako je koncem prošle godine u njihovim redovima došlo do razkola - uvidjevši svoj krivi put. Neprestana zločinačka djelatnost pukovnika Mihajlovića, divljaštva, koja su ove skupine, koje spadaju u sastave bivše jugoslavenske vojske, a prepunjene su običnim razbojnicima i najgorim talogom ljudskog družtva, izvršile nad hrvatskim pučanstvom, osobito u Bosni i Hercegovini, te posebice nad hrvatskim muslimanima, nadkriljuju sve, što se u Hrvatskoj zbilo od vremena srednjeg vieka.
Druga skupina odmetnika sastoji se od komunista. Premda je organizacija komunističke stranke u Jugoslaviji bila službeno zabranjena, ipak je komunistička djelatnost, osobito u Hrvatskoj i Macedoniji, po velikosrbskim režimima bila ne samo trpljcna, nego u izvjestnom pogledu upravo podupi-rana sa nesakrivenom svrhom, tla se u tim zemljama oslabljuju zdravi nacio-nalizmi. Na taj način komunistička stranka kroz dvadeset i dvie godine obstanka bivše Jugoslavije izgradila je široku mrežu svojih ćelija, koje su najjače oružje imale na beogradskom sveučilištu. Ruka o ruku s beogradskim elementima stvorila je komunistička stranka u Srbiji razpoloženje koje je konačno dovelo do beogradskog puča i do izazivanja rata po pučističkoj vladi. Nakon razpada Jugoslavije komunisti nastaviše svoju djelatnost, a u otvorene terorističke i odmetničke podhvate predjoše odmih nakon 22. lipnja 1941. godine, kada su za to dobili izričiti nalog iz Moskve.
Kao što četnici tako i komunisti središte svoga djelovanja nemaju na području Nezavisne Države Hrvatske, već su ne samo vodje, atentatore, oružje i municiju, te promičbeno gradivo i novac dobili iz inozemstva, već su iz inozemstva s pojedinih područja bivše Jugoslavije u velikom broju ubacivali u Hrvatsku gotove banditske čete, koje su onda na našem području vršile težka krvoločstva, uništavanja privatnog i državnog imetka i druge zločine, dajući tako hrvatskom narodu naslutiti, što bi ga čekalo, kada bi te bande jednom doista došle do prevlasti. Tako su godine 1941. bande, koje su mjesecima terorizirale iztočnu Bosnu, gotovo bez iznimke potjecale iz Srbije, a jezgra komunističkih bandi, koja se danas nalazi u Hrvatskoj, sastoji se iz šest crnogorskih partizanskih brigada, koje su u ljetu 1942. iz inozemstva provalile u Hrvatsku. S dubokim zadovoljstvom utvrdjujem, da je medju Hrvatima četnički pokret uobće bez pomagača, a komunistički pokret po samim Hrvatima, koji su u njemu, ne bi bio u stanju ni na jednoj jedinoj točci ugroziti javni mir i red. Nosioci nemira su tudjinci i uobće nehrvati. Potrebno je utvrditi, da kao što su četničke bande Draže Mihajlovića izvršni organ jugoslavenske emigrantske vlade u Londonu, tako su partizanske bande izvršni organ komunističke internacionale sovjetskih vlastodržaca.
Utvrdivši tko su odmetnici u Hrvatskoj, dali smo već u suštini i odgovor na pitanje, koje ih pobude vode. Četničke bande jugoslavenske emigrantske vlade nosioci su velikosrbske misli. Njihov je cilj onaj isti, koji su imale prije prvog svjetskog rata, a koji su provodili kroz dvadeset i dvie godine u Jugoslaviji, kada je njihovo ime za hrvatski narod bilo istovjetno s najgorim terorom i zločinima. Velikosrbska nastojanja išla su uviek za tim, da Srbija priedje okvir svojih narodnih granica i svojhi narodnih mogućnosti, te da sebi podmetne susjedne narode. Nažalost velikosrbska stremljenja već preko 150 godina idu u prvom redu za uništenjem hrvatstva, premda Hrvati u prošlosti nikada ništa na žao Srbima učinili nisu, već su naprotiv od turskih vremena dalje u okviru svoje državne autonomije velikom broju srbskih izbjeglica pružili i krov nad glavom i zemlju dali i vjersku slobodu najšireg razmjera osigurali, a kasnije ih i u političkom i državnom životu angažirah na temelju najveće širokogrudnosti i pune ravnopravnosti. Velikosrbi su uviek Hrvatima o glavi radili. I kada je 1918. godine stvorena Jugoslavija, velikosrbski režimi Hrvatima su dobro učinjeno za srbstvo kroz vjekove platili okrutnim pokušajem uništenja hrvatskog naroda i samoga hrvatskog imena.
Četničke bande bile su kod toga najzloglasnija predstraža velikosrbstva.Poslije razsula Jugoslavije četničke bande Draže Mihajlo vica dobile su zadatak, da svima sredstvima nastave svoj dotadanji rad na izkorjenjivanju hrvatskog naroda i da u koliko je ikako moguće ometaju izgradnju Nezavisne Države Hrvatske. Mimo ovog njima svojstvenog cilja te su bande dobile za zadaću, da stoje na razpolaganju Velikoj Britaniji za pripreme u pravcu toliko spominjane druge fronte. Cilj je tih bandi ponovno zarobljenje hrvatskog naroda i još veće proširenje Srbije, nego je bilo 1918. godine. Koji je pako cilj komunista nije potrebno posebno dokazivati. Oni na njima svojstven način spremaju jugoslavensku sovjetsku republiku, te su u tu svrhu na najbezobzirniji način poubijali tisuće i tisuće mirnih i častnih seljaka i gradjana, koji bi trebali biti prve žrtve u onoj jezovitoj klaonici, koju boljševici spremaju europskim narodima. Od važnosti je medjutim iztaknuti, da vodstvo organizacija i financiranje partizanske akcije u Hrvatskoj leži u rukama tudjinaca, koji su za to posebno školani u naročitim terorističkim školama u Sovjetskoj Rusiji ili pak u španjolskom gradjanskom ratu.
Jedna i druga skupina bandita u prvom su vremenu najtjesnije suradjivali, te su u srpnju i kolovozu 1941. na pobudu komunista podigli nemire na različitim stranama, napose u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i slovenskim pokrajinama. Nesloga, koja u pitanjima europskog jugoiztoka vlada izmedju Moskve i Londona, došla je medjutim ubrzo do izražaja i u odnosu tih dviju banditskih skupina, koje su od kasne jeseni 1941. u medjusobnoj zavadi, te si sada putem podzemne štampe i tajnih krugovalnih postaja predbacuju zločine, koje su najprije zajedno vršili, a sada ih vrše odvojeno. Kako se iz rečenog vidi, ciljevi odmetničkih bandi u toliko su različiti, što jedni žele uzpostavu velike Srbije pod Karadjordjevićem, dok drugi žele sovjetsku Jugoslaviju. Ujedinjeni su medjutim i jedni i drugi svojim zločinačkim instinktima, morem prolite nevine krvi, te paklenom mržnjom na sve što je hrvatsko, kao i na novi poredak, koji se u Europi stvara pod vodstvom velevlasti osovine.
Govor ministra NDH M.Lorkovića na promociji "knjige":
Predajem javnosti "Sivu knjigu" ministarstva vanjskih poslova Nezavisne Države Hrvatske, prvu ove vrste koja prikazuje odmetnička zvjerstva i pustošenja u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u prvim mjesecima hrvatske narodne države. Ta knjiga temeljena isključivo na službenim izvorima pruža neizmjerno potresno svjedočanstvo o djelu razaranja, što ga odmetničke bande poduzeše na području Nezavisne Države Hrvatske, o strahovitim zločinima i podivljalosti odmetnika, o desetcima tisuća uništenih hrvatskih života i miliardama raztepenog narodnog imetka. Težka srdca moram utvrditi, da ova knjiga sa svojim strahotama, o kojima svjedoči, predstavlja tek maleni izsječak iz djela uništavanja i razaranja, koje vrše odmetnici - a tek kasnija izdanja moći će zahvatiti veći dio tih zločina. Ona je već sada odraz neprijateljskog djelovanja, da se u cjelini dade odgovor na pitanja, koja se nameću pred jezovitim slikama umorstava i pljačke. Ta su pitanja:
1. Tko su odmetnici;
2. Koja ih pobuda vodi;
3. Kojim se sredstvima služe i
4. Tko nosi odgovornost za počinjene zločine.
Po skupljenoj gradji vidi se, da se odmetnici od samih početaka diele u dvie skupine, od kojih je jedna velikosrbska, a druga komunistička. Velikosrbska skupina sastavljena je pretežno iz elemenata okupljenih pod skupnim imenom četnika[/b]. Jezgra te skupine bijahu četničke formacije bivše jugoslavenske vojske, koji su još u doba mira bili spremani za gerilski rat, te po tome nose i ime četnici, što znači gerilski ratnici. Još prije prvog svjetskog rata imala je srbska vojska u svome krilu četničke postrojbe i iz redova tih postrojbi potekao je i Sarajevski atentat, koji je izazvao Prvi svjetski rat.
Ta predaja preniela se i na jugoslavensku vojsku, koja je uviek bila i ostala temeljno sredstvo za primjenjivanje velikosrbskih ciljeva. Četnička udruženja ponosila su se uviek sarajevskim umorstvom, pa je poznato i to, da danas jedna četnička jedinica nosi svoje ime po počinitelju sarajevskog atentata. Četnici bu bili djelatni u Jugoslaviji, osobito u Hrvatskoj i Macedoniji, gdje su pod zaštitom državne vlasti činili težke zločine protiv mirnog pučanstva, a od četničke ruke zaglavio je i vodja hrvatskog naroda Stjepan Radić na sjednici beogradskog parlamenta. Ti velikosrbski krugovi koji su se služili četničkom organizacijom kao nadzornim oružjem, oni su isti, koji 27. ožujka 1941. provedoše beogradski puč i time rat bivše Jugoslavije protiv velevlasti osovine. Time se jugoslavenska država, temeljena na tlačenju Hrvata, Bugara, Niemaca, Madžara, Albanaca i ostalih narodnosti, razpala već prvih dana rata poput pljeve, a jugoslavenska vojska razišla se na sve četiri strane svieta. Potlačeni narodi uz pomoć savezničkih vojski stresoše se tada tudjinske srbske vlasti. U tom času započela je prema davno unapried izradienom planu djelatnost četničkih odreda, koji se skupiše oko srbskog pukovnika Draže Mihajlovića. No nisu ti odredi okrenuli svoje oružje protiv pobjedničkih vojski, već su započeli paljenjem golorukog hrvatskog pučanstva. Već prvih dana poslije proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 13., 14. i 15. travnja predprošle godine, izvršili su četnici prvi krvavi napadaj na hrvatsko pučanstvo u Hercegovim. Napali su Čapljinu i okolicu, kojom prilikom je poubijan velik broj Hrvata i spaljeno više hrvatskih sela. Odtada djelatnost ovih četničkih, bandi ne prestaje, iako je koncem prošle godine u njihovim redovima došlo do razkola - uvidjevši svoj krivi put. Neprestana zločinačka djelatnost pukovnika Mihajlovića, divljaštva, koja su ove skupine, koje spadaju u sastave bivše jugoslavenske vojske, a prepunjene su običnim razbojnicima i najgorim talogom ljudskog družtva, izvršile nad hrvatskim pučanstvom, osobito u Bosni i Hercegovini, te posebice nad hrvatskim muslimanima, nadkriljuju sve, što se u Hrvatskoj zbilo od vremena srednjeg vieka.
Druga skupina odmetnika sastoji se od komunista. Premda je organizacija komunističke stranke u Jugoslaviji bila službeno zabranjena, ipak je komunistička djelatnost, osobito u Hrvatskoj i Macedoniji, po velikosrbskim režimima bila ne samo trpljcna, nego u izvjestnom pogledu upravo podupi-rana sa nesakrivenom svrhom, tla se u tim zemljama oslabljuju zdravi nacio-nalizmi. Na taj način komunistička stranka kroz dvadeset i dvie godine obstanka bivše Jugoslavije izgradila je široku mrežu svojih ćelija, koje su najjače oružje imale na beogradskom sveučilištu. Ruka o ruku s beogradskim elementima stvorila je komunistička stranka u Srbiji razpoloženje koje je konačno dovelo do beogradskog puča i do izazivanja rata po pučističkoj vladi. Nakon razpada Jugoslavije komunisti nastaviše svoju djelatnost, a u otvorene terorističke i odmetničke podhvate predjoše odmih nakon 22. lipnja 1941. godine, kada su za to dobili izričiti nalog iz Moskve.
Kao što četnici tako i komunisti središte svoga djelovanja nemaju na području Nezavisne Države Hrvatske, već su ne samo vodje, atentatore, oružje i municiju, te promičbeno gradivo i novac dobili iz inozemstva, već su iz inozemstva s pojedinih područja bivše Jugoslavije u velikom broju ubacivali u Hrvatsku gotove banditske čete, koje su onda na našem području vršile težka krvoločstva, uništavanja privatnog i državnog imetka i druge zločine, dajući tako hrvatskom narodu naslutiti, što bi ga čekalo, kada bi te bande jednom doista došle do prevlasti. Tako su godine 1941. bande, koje su mjesecima terorizirale iztočnu Bosnu, gotovo bez iznimke potjecale iz Srbije, a jezgra komunističkih bandi, koja se danas nalazi u Hrvatskoj, sastoji se iz šest crnogorskih partizanskih brigada, koje su u ljetu 1942. iz inozemstva provalile u Hrvatsku. S dubokim zadovoljstvom utvrdjujem, da je medju Hrvatima četnički pokret uobće bez pomagača, a komunistički pokret po samim Hrvatima, koji su u njemu, ne bi bio u stanju ni na jednoj jedinoj točci ugroziti javni mir i red. Nosioci nemira su tudjinci i uobće nehrvati. Potrebno je utvrditi, da kao što su četničke bande Draže Mihajlovića izvršni organ jugoslavenske emigrantske vlade u Londonu, tako su partizanske bande izvršni organ komunističke internacionale sovjetskih vlastodržaca.
Utvrdivši tko su odmetnici u Hrvatskoj, dali smo već u suštini i odgovor na pitanje, koje ih pobude vode. Četničke bande jugoslavenske emigrantske vlade nosioci su velikosrbske misli. Njihov je cilj onaj isti, koji su imale prije prvog svjetskog rata, a koji su provodili kroz dvadeset i dvie godine u Jugoslaviji, kada je njihovo ime za hrvatski narod bilo istovjetno s najgorim terorom i zločinima. Velikosrbska nastojanja išla su uviek za tim, da Srbija priedje okvir svojih narodnih granica i svojhi narodnih mogućnosti, te da sebi podmetne susjedne narode. Nažalost velikosrbska stremljenja već preko 150 godina idu u prvom redu za uništenjem hrvatstva, premda Hrvati u prošlosti nikada ništa na žao Srbima učinili nisu, već su naprotiv od turskih vremena dalje u okviru svoje državne autonomije velikom broju srbskih izbjeglica pružili i krov nad glavom i zemlju dali i vjersku slobodu najšireg razmjera osigurali, a kasnije ih i u političkom i državnom životu angažirah na temelju najveće širokogrudnosti i pune ravnopravnosti. Velikosrbi su uviek Hrvatima o glavi radili. I kada je 1918. godine stvorena Jugoslavija, velikosrbski režimi Hrvatima su dobro učinjeno za srbstvo kroz vjekove platili okrutnim pokušajem uništenja hrvatskog naroda i samoga hrvatskog imena.
Četničke bande bile su kod toga najzloglasnija predstraža velikosrbstva.Poslije razsula Jugoslavije četničke bande Draže Mihajlo vica dobile su zadatak, da svima sredstvima nastave svoj dotadanji rad na izkorjenjivanju hrvatskog naroda i da u koliko je ikako moguće ometaju izgradnju Nezavisne Države Hrvatske. Mimo ovog njima svojstvenog cilja te su bande dobile za zadaću, da stoje na razpolaganju Velikoj Britaniji za pripreme u pravcu toliko spominjane druge fronte. Cilj je tih bandi ponovno zarobljenje hrvatskog naroda i još veće proširenje Srbije, nego je bilo 1918. godine. Koji je pako cilj komunista nije potrebno posebno dokazivati. Oni na njima svojstven način spremaju jugoslavensku sovjetsku republiku, te su u tu svrhu na najbezobzirniji način poubijali tisuće i tisuće mirnih i častnih seljaka i gradjana, koji bi trebali biti prve žrtve u onoj jezovitoj klaonici, koju boljševici spremaju europskim narodima. Od važnosti je medjutim iztaknuti, da vodstvo organizacija i financiranje partizanske akcije u Hrvatskoj leži u rukama tudjinaca, koji su za to posebno školani u naročitim terorističkim školama u Sovjetskoj Rusiji ili pak u španjolskom gradjanskom ratu.
Jedna i druga skupina bandita u prvom su vremenu najtjesnije suradjivali, te su u srpnju i kolovozu 1941. na pobudu komunista podigli nemire na različitim stranama, napose u Srbiji, Crnoj Gori, Hrvatskoj i slovenskim pokrajinama. Nesloga, koja u pitanjima europskog jugoiztoka vlada izmedju Moskve i Londona, došla je medjutim ubrzo do izražaja i u odnosu tih dviju banditskih skupina, koje su od kasne jeseni 1941. u medjusobnoj zavadi, te si sada putem podzemne štampe i tajnih krugovalnih postaja predbacuju zločine, koje su najprije zajedno vršili, a sada ih vrše odvojeno. Kako se iz rečenog vidi, ciljevi odmetničkih bandi u toliko su različiti, što jedni žele uzpostavu velike Srbije pod Karadjordjevićem, dok drugi žele sovjetsku Jugoslaviju. Ujedinjeni su medjutim i jedni i drugi svojim zločinačkim instinktima, morem prolite nevine krvi, te paklenom mržnjom na sve što je hrvatsko, kao i na novi poredak, koji se u Europi stvara pod vodstvom velevlasti osovine.
Poslednja izmena:
Koča
Elita
- Poruka
- 15.249
Sredstva, kojima s odmetnici jedne i druge vrste služe u svojem zločinačkom djelovanju opisani su i svjetlopisnom gradjom podkriepljeni u ovoj "Sivoj knjizi".
Najhitnija oznaka njihove djelatnosti jesi bjesomučna i krvoločna borba protiv golorukog i mirnog hrvatskog pučanstva. Foča, Goražde, Priedor, Krnjeuša, Višegrad, Drvar, Čajniče, Rogatica, Avtovac, Koraji, Gornji Ervenik, Prozor, imena su nekojih mjesta, kojih užasno stradanje poznato je nadaleko. Jednako tako poznata je sudbina Hrvata muslimana iz kotareva Gacko, Ljubinje, Trebinje, Nevesinje i Stolac. Stotine hrvatskih naselja stradalo je na sličan način. Most strave u Koči nekoliko puta bio je prizor užasnog klanja hrvatskog pučanstva po pomahnitalim odmetnicima. U selu Plolniku su prošle godine po odmlenicima organizirane prave klaonice za hrvatsku djecu. Sudbina hrvatskih žena koje su pale u odmetničke ruke ne da se opisati. Naprotiv sukob s oružanim snagama ti junaci iz šuma izbjegavaju gdjegod i kadgod im je to moguće. Protiv oružanih snaga nastupaju načelno samo iz zasjede i noću i onda kad imadu mogućnost malobrojne obhodnje ili posade iznenaditi brojčanom golemom nadmoći. Atentati na vlakove, u kojima stradaju seljaci, gradjani, radnici i slučajni prolaznici, te atentati na vlakove, koji prenose živežne namirnice za pasivne krajeve i veće gradove i pokušaji paljenja žetve daljnja su sredstva ovih bandita. O bestialnosti odmetnika neka svjedoče iz golemog niza dokumenata samo ova dva:
Jedne večeri u selu Plošniku (kotar Bieljina) odmetnici su doveli dvadeset i sedmero mužke djece, koje je jedan od odmetnika onako sjedeći stavljao na svoja koljena i klao, dok su drugi tu djecu držali za ruke i noge. Izvršilac je u to vrieme stavivši glavu dotičnika na svoju lievu nadkoljenicu, uhvatio ga svojom lievom rukom za bradicu, a desnom klao.
Četnici iz sela Dječ i Šagotić (kotar Bileće) uhvatili su 38 žena i djece, te ih odveli k Dušanu Popari na Planu, te porezali kose, a nekojima i oči izvadili, skidali ih do gola, te iste od veli do goruće kuće Salka Avdića, te sve žene pobacali u vatru. Zatim su četnici Spasoje Samardžić i još devetorica odveli petero djece u starosti od 4 do 15 godina, medju kojima Salka Avdića, Ibru Asima, Ragiba i Huslija Avdića. te Salku izvadili oči i bacili u jamu, a ostalima izvadili oči, poklali i ostavili ih na zemlji.
"Siva knjiga", koju danas predajem javnosti sastoji se od neprekinutog niza opisa ovakvih najbestijalnih zločinaca. U mukotrpnoj poviesti hrvatskog naroda krvave stranice, koje izpisaše partizanski i četnički odmetnici u zadnjih poldrug godine, predstavljaju jedno od najbolnijih poglavlja.
Na koncu nam je još izpitati, tko nosi odgovornost za odmetničke zločine. Neposredni krivci poznati su. To su bande, koje se većinom iz inozemstva ubacuju u Hrvatsku i njihovi vodje, koji su dobro poznati i koji ne će izmaći zasluženoj kazni. Za djelatnost četničkih rulja odgovorna je medjutim i skupina velikosrbskih emigranata u Londonu, koja se Krsti imenom neke jugoslavenske vlade, te njezin predstavnik razkralj Petar Karadjordjević. Razkralj Petar upravio je opetovane pozive svojim bivšim podanicima na obći ustanak, u kojima je harangirao na čine, koji su u ovoj "Sivoj knjizi" opisani. Takav jedan poziv uputio je preko londonskog krugovala 1. listopada 1941., a taj je poziv u obliku letaka po englezkim zrakoplovcima bacan nad Srbijom. Crnom Gorom i Hrvatskom. Dnevno članovi emigrantske velikosrbske skupine u Londonu pozivaju svoje pristaše, a napose pripadnike t.zv. Z-skupine na vršenje ubojstva i druge zločine.
Englezki krilaši bacali su opeto.ano medju četnike zlamike, funte i dolare, ali su spuštali i englezke častnike stručnjake za špijunažu i sabotažu, od kojih su neki po našim domobranima već zarobljeni. Emigrantska velikosrbska t.zv. vlada u Londonu nosi političku i kriminalnu odgovornost za desetke tisuća poubijanih Hrvata, najviše žena i djece, te za stotine i stotine popaljenih i uništenih hrvatskih naselja i za druga golema uništavanja narodnog dobra izvršenog po četnicima. Po tom svom djelovanju ta emigrantska skupina u Londonu predstavlja samo produljenje svega onoga, što je hrvatski narod kroz dvadeset i dvie godine izkusio od raznih beogradskih vlada, te joj barem s toga gledišta pred očima hrvatskog naroda doista i pripada naziv jugoslavenska vlada.
No za četnička zlodjela snose punu odgovornost i oni koji ovu t.zv. jugoslavensku vladu u Londonu podržavaju, financiraju i svim sredstvima pomažu, te bilo preko nje, bilo izravno, bilo preko svojih častnika pružaju pomoć u novcu ili materijalu četničkim krvolocima.
Hrvatski narod u tom dizanju englezke vlade vidi samo nastavak one prijašnje britanske politike prema Hrvatskoj, koja je Hrvatsku godine 1918. protiv volje cjelokupnog hrvatskog naroda i bez obzira na sve apele, koje je tadašnji vodja hrvatskog naroda Stjepan Radić upravljao na parizku mirovnu konferenciju, izručila na milost i nemilost tudjinskoj vladavini. Hrvatski narod ne ćudi se, sto četnički krvoloci primaju danas svaku pomoć od strane Velike Britanije, kad se sjeća, kako su mimo svih britanskih naklapanja o demokraciji diktatorski beogradski režimi, koji su bili dijametralna opreka svakoj demokraciji, još u doba mira uživah neograničenu podporu Velike Britanije, a u ono vrieme bilo je u moći britanske vlade, da jednim jedinim aktom dokrajči kruto robovanje hrvatskog naroda ili barem njegovo moralno i fizičko uništavanje. Na svaki način podpora, koju danas četničke horde, dok kopaju oči ranjenicima, ženama i djeci i peku žive ljude na ražnju, uživaju sa strane Londona, najbolja je ilustracija vriednosti čovjekoljubivih fraza, kojima se i u ovom ratu služi englezka promičba. Za čine t.zv. partizana snose odgovornost moskovski vlastodržci, a poimence komunistička internacionala, koja u svakom pogledu upravlja njihovim djelovanjem, nije potrebno napose dokazivati. Metode, kojima se komunističke rulje služe u svojim razornim djelovanjima one su iste, koje su svemu svietu poznate iz vremena komunističke revolucije u Rusiji, u pojedinim zemljama srednje Evrope i najposlije u Španjolskoj. Na jednoj strani upravo paklena lažljivost promičbe sa svrhom da razori svaki temelj moralnog shvaćanja, da zavadi stalež sa staležom, narod s narodom, čovjeka s čovjekom, oca sa sinom i brata s bratom, a s druge strane označuju krvoločnu okrutnost u borbi s protivnikom. Gdje je tim hordama uspjelo, da časovito prigrabe vlast, tamo je pučanstvo za uviek imuno od svake komunističke promičbe, jer se na najdrastičniji način imalo prilike uvjeriti o groznom ponoru, koji razdvaja smicalice komunističke promičbe od strahovite komunističke stvarnosti.
"Siva knjiga" koju ovdje predajem javnosti, svjedočanstvo je, kako o zločinačkim sredstvima tako i o opakim ciljevima dušmana hrvatskog naroda, koji su ujedno dušmani svih sila novog poretka. Ona svjedoči, da naši protivnici žele ne samo lišiti hrvatski narod državne nezavisnosti i ponovo ga podjarmiti u državu, protiv koje se čitav hrvatski narod kroz dvadeset i dvije godine borio i u odlučnom času kao jedan čovjek u otvorenom narodnom oružanom ustanku digao, već taj narod žele ubijanjem i prostim klanjem, paležom i razaranjem hrvatskih naselja naprosto izkorieniti i s lica zemlje izbrisati, da budu konačno proveli ono, što su u versailleskoj Jugoslaviji započeli ali nisu uspjeli dovršiti.
Ova "Siva knjiga" osim toga na jednom konkretnom primjeru krvavim slovima dokazuje, kako u praksi izgleda primjena t.zv. atlantske povelje. Ona svjedoči o tome, što angloameričko-sovjetski savez shvaća pod čovječnosti, slobodom i demokracijom. Ona je tužna minijatura onoga, što podmukli i krvožedni židovski mozgovi spremaju Evropi kad bi im ikad uspjelo evropskim narodima nametnuti svoju vlast. Ona je još jedan dokaz, da je hrvatski narod kao i kroz vjekove ostao vjeran svom poviestnom poslanstvu, da bude jedan od bedema, na kojem se Evropa sa svima bezsmrtnim tekovinama evropskog duha i evropske uljudbe brani protiv mračnih sila stranog ljudstva i nižeg duha, koji su kroz tisućljeća uviek iznova kušali preplaviti ovaj naš ponosni kontinent da uviek iznova budu hametom poraženi. Hrvatski narod je sviestan da doprinoseći težke žrtve u krvi i ljudstvu za svoju vlastitu narodnu i državnu nezavisnost, služi ujedno najvišim vriednostima, koje je ljudski rod stvorio i stekao. Stoga će on u težkoj nametnutoj mu borbi rame u rame sa svojim saveznicima izdržati sva izkušenja do konačne pobjede, koja će blagosloviti doprinesene žrtve
Hrvatska državna vlada, Ministarstvo vanjskih poslova, Zagreb, 1942.
Siva knjiga
http://shp.bizhat.com/Siva.html
__________________________________
Siguran sam da bi se vecina Hrvata sa foruma slozila sa Lorkovicem
Najhitnija oznaka njihove djelatnosti jesi bjesomučna i krvoločna borba protiv golorukog i mirnog hrvatskog pučanstva. Foča, Goražde, Priedor, Krnjeuša, Višegrad, Drvar, Čajniče, Rogatica, Avtovac, Koraji, Gornji Ervenik, Prozor, imena su nekojih mjesta, kojih užasno stradanje poznato je nadaleko. Jednako tako poznata je sudbina Hrvata muslimana iz kotareva Gacko, Ljubinje, Trebinje, Nevesinje i Stolac. Stotine hrvatskih naselja stradalo je na sličan način. Most strave u Koči nekoliko puta bio je prizor užasnog klanja hrvatskog pučanstva po pomahnitalim odmetnicima. U selu Plolniku su prošle godine po odmlenicima organizirane prave klaonice za hrvatsku djecu. Sudbina hrvatskih žena koje su pale u odmetničke ruke ne da se opisati. Naprotiv sukob s oružanim snagama ti junaci iz šuma izbjegavaju gdjegod i kadgod im je to moguće. Protiv oružanih snaga nastupaju načelno samo iz zasjede i noću i onda kad imadu mogućnost malobrojne obhodnje ili posade iznenaditi brojčanom golemom nadmoći. Atentati na vlakove, u kojima stradaju seljaci, gradjani, radnici i slučajni prolaznici, te atentati na vlakove, koji prenose živežne namirnice za pasivne krajeve i veće gradove i pokušaji paljenja žetve daljnja su sredstva ovih bandita. O bestialnosti odmetnika neka svjedoče iz golemog niza dokumenata samo ova dva:
Jedne večeri u selu Plošniku (kotar Bieljina) odmetnici su doveli dvadeset i sedmero mužke djece, koje je jedan od odmetnika onako sjedeći stavljao na svoja koljena i klao, dok su drugi tu djecu držali za ruke i noge. Izvršilac je u to vrieme stavivši glavu dotičnika na svoju lievu nadkoljenicu, uhvatio ga svojom lievom rukom za bradicu, a desnom klao.
Četnici iz sela Dječ i Šagotić (kotar Bileće) uhvatili su 38 žena i djece, te ih odveli k Dušanu Popari na Planu, te porezali kose, a nekojima i oči izvadili, skidali ih do gola, te iste od veli do goruće kuće Salka Avdića, te sve žene pobacali u vatru. Zatim su četnici Spasoje Samardžić i još devetorica odveli petero djece u starosti od 4 do 15 godina, medju kojima Salka Avdića, Ibru Asima, Ragiba i Huslija Avdića. te Salku izvadili oči i bacili u jamu, a ostalima izvadili oči, poklali i ostavili ih na zemlji.
"Siva knjiga", koju danas predajem javnosti sastoji se od neprekinutog niza opisa ovakvih najbestijalnih zločinaca. U mukotrpnoj poviesti hrvatskog naroda krvave stranice, koje izpisaše partizanski i četnički odmetnici u zadnjih poldrug godine, predstavljaju jedno od najbolnijih poglavlja.
Na koncu nam je još izpitati, tko nosi odgovornost za odmetničke zločine. Neposredni krivci poznati su. To su bande, koje se većinom iz inozemstva ubacuju u Hrvatsku i njihovi vodje, koji su dobro poznati i koji ne će izmaći zasluženoj kazni. Za djelatnost četničkih rulja odgovorna je medjutim i skupina velikosrbskih emigranata u Londonu, koja se Krsti imenom neke jugoslavenske vlade, te njezin predstavnik razkralj Petar Karadjordjević. Razkralj Petar upravio je opetovane pozive svojim bivšim podanicima na obći ustanak, u kojima je harangirao na čine, koji su u ovoj "Sivoj knjizi" opisani. Takav jedan poziv uputio je preko londonskog krugovala 1. listopada 1941., a taj je poziv u obliku letaka po englezkim zrakoplovcima bacan nad Srbijom. Crnom Gorom i Hrvatskom. Dnevno članovi emigrantske velikosrbske skupine u Londonu pozivaju svoje pristaše, a napose pripadnike t.zv. Z-skupine na vršenje ubojstva i druge zločine.
Englezki krilaši bacali su opeto.ano medju četnike zlamike, funte i dolare, ali su spuštali i englezke častnike stručnjake za špijunažu i sabotažu, od kojih su neki po našim domobranima već zarobljeni. Emigrantska velikosrbska t.zv. vlada u Londonu nosi političku i kriminalnu odgovornost za desetke tisuća poubijanih Hrvata, najviše žena i djece, te za stotine i stotine popaljenih i uništenih hrvatskih naselja i za druga golema uništavanja narodnog dobra izvršenog po četnicima. Po tom svom djelovanju ta emigrantska skupina u Londonu predstavlja samo produljenje svega onoga, što je hrvatski narod kroz dvadeset i dvie godine izkusio od raznih beogradskih vlada, te joj barem s toga gledišta pred očima hrvatskog naroda doista i pripada naziv jugoslavenska vlada.
No za četnička zlodjela snose punu odgovornost i oni koji ovu t.zv. jugoslavensku vladu u Londonu podržavaju, financiraju i svim sredstvima pomažu, te bilo preko nje, bilo izravno, bilo preko svojih častnika pružaju pomoć u novcu ili materijalu četničkim krvolocima.
Hrvatski narod u tom dizanju englezke vlade vidi samo nastavak one prijašnje britanske politike prema Hrvatskoj, koja je Hrvatsku godine 1918. protiv volje cjelokupnog hrvatskog naroda i bez obzira na sve apele, koje je tadašnji vodja hrvatskog naroda Stjepan Radić upravljao na parizku mirovnu konferenciju, izručila na milost i nemilost tudjinskoj vladavini. Hrvatski narod ne ćudi se, sto četnički krvoloci primaju danas svaku pomoć od strane Velike Britanije, kad se sjeća, kako su mimo svih britanskih naklapanja o demokraciji diktatorski beogradski režimi, koji su bili dijametralna opreka svakoj demokraciji, još u doba mira uživah neograničenu podporu Velike Britanije, a u ono vrieme bilo je u moći britanske vlade, da jednim jedinim aktom dokrajči kruto robovanje hrvatskog naroda ili barem njegovo moralno i fizičko uništavanje. Na svaki način podpora, koju danas četničke horde, dok kopaju oči ranjenicima, ženama i djeci i peku žive ljude na ražnju, uživaju sa strane Londona, najbolja je ilustracija vriednosti čovjekoljubivih fraza, kojima se i u ovom ratu služi englezka promičba. Za čine t.zv. partizana snose odgovornost moskovski vlastodržci, a poimence komunistička internacionala, koja u svakom pogledu upravlja njihovim djelovanjem, nije potrebno napose dokazivati. Metode, kojima se komunističke rulje služe u svojim razornim djelovanjima one su iste, koje su svemu svietu poznate iz vremena komunističke revolucije u Rusiji, u pojedinim zemljama srednje Evrope i najposlije u Španjolskoj. Na jednoj strani upravo paklena lažljivost promičbe sa svrhom da razori svaki temelj moralnog shvaćanja, da zavadi stalež sa staležom, narod s narodom, čovjeka s čovjekom, oca sa sinom i brata s bratom, a s druge strane označuju krvoločnu okrutnost u borbi s protivnikom. Gdje je tim hordama uspjelo, da časovito prigrabe vlast, tamo je pučanstvo za uviek imuno od svake komunističke promičbe, jer se na najdrastičniji način imalo prilike uvjeriti o groznom ponoru, koji razdvaja smicalice komunističke promičbe od strahovite komunističke stvarnosti.
"Siva knjiga" koju ovdje predajem javnosti, svjedočanstvo je, kako o zločinačkim sredstvima tako i o opakim ciljevima dušmana hrvatskog naroda, koji su ujedno dušmani svih sila novog poretka. Ona svjedoči, da naši protivnici žele ne samo lišiti hrvatski narod državne nezavisnosti i ponovo ga podjarmiti u državu, protiv koje se čitav hrvatski narod kroz dvadeset i dvije godine borio i u odlučnom času kao jedan čovjek u otvorenom narodnom oružanom ustanku digao, već taj narod žele ubijanjem i prostim klanjem, paležom i razaranjem hrvatskih naselja naprosto izkorieniti i s lica zemlje izbrisati, da budu konačno proveli ono, što su u versailleskoj Jugoslaviji započeli ali nisu uspjeli dovršiti.
Ova "Siva knjiga" osim toga na jednom konkretnom primjeru krvavim slovima dokazuje, kako u praksi izgleda primjena t.zv. atlantske povelje. Ona svjedoči o tome, što angloameričko-sovjetski savez shvaća pod čovječnosti, slobodom i demokracijom. Ona je tužna minijatura onoga, što podmukli i krvožedni židovski mozgovi spremaju Evropi kad bi im ikad uspjelo evropskim narodima nametnuti svoju vlast. Ona je još jedan dokaz, da je hrvatski narod kao i kroz vjekove ostao vjeran svom poviestnom poslanstvu, da bude jedan od bedema, na kojem se Evropa sa svima bezsmrtnim tekovinama evropskog duha i evropske uljudbe brani protiv mračnih sila stranog ljudstva i nižeg duha, koji su kroz tisućljeća uviek iznova kušali preplaviti ovaj naš ponosni kontinent da uviek iznova budu hametom poraženi. Hrvatski narod je sviestan da doprinoseći težke žrtve u krvi i ljudstvu za svoju vlastitu narodnu i državnu nezavisnost, služi ujedno najvišim vriednostima, koje je ljudski rod stvorio i stekao. Stoga će on u težkoj nametnutoj mu borbi rame u rame sa svojim saveznicima izdržati sva izkušenja do konačne pobjede, koja će blagosloviti doprinesene žrtve
Hrvatska državna vlada, Ministarstvo vanjskih poslova, Zagreb, 1942.
Siva knjiga
http://shp.bizhat.com/Siva.html
__________________________________
Siguran sam da bi se vecina Hrvata sa foruma slozila sa Lorkovicem
Poslednja izmena:
- Poruka
- 5.190
Lamasu
Ti ovde ne samo da postavljas pogresne snimke i imas pogresne komentare, ti postavljas i pogresna pitanja. Pitanje kako deluje propaganda vise prilici delu gde se prica o psihologiji. Svaka propaganda, pa i ona ratna, deluje na svesnom i podsvesnom nivou, stimulise i racionalni i onaj iracionalni deo ljudskog bica. Ono sto tebi nije jasno, to je da se uvek svi mediji koriste u propagandne svrhe. Kako su se pojavljivali novi mediji, tako se razvijala i propaganda. Stampa, leci, plakati bili su najpopularniji mediji sirenja propagande sve do pojave radija.
Propagandu putem radija usavrsili su Nemci, ali tek kada je radio usao u sve domove, kada je postao dominantan medij. Direktni prenosi hitlerovih govora, vesti sa ratista i slicno, ljudski glas koji se direktno obraca pojedincu, sve je to doprinelo da taj nacin propagande bude efikasniji. Mnogi svedoci Drugog svetskog rata govorice kako su u za vreme okupacije pokusali da uhvate talase Radio Moskve da slusaju vesti sa ratista i slicno. Za to vreme, u okupiranom Beogradu nemci su imali svoje emisije i urednike, velicali uspehe sa svih frontova, govorili o borbi protiv "bandita" (bilo partizana ili cetnika) u Srbiji, cutali o stravicnim zlocinima i slicno.
Pojavom televizije, propaganda dobija pun zamah. Onog trenutka kada je TV postao masovni medij, kada je usao u sve domove, on udara na sva cula istovremeno. Dok stampa i plakati udaraju samo na culo vida (posebno ako ima fotografija sa lica mesta), radio na culo sluha, televizija pruza najkompletniji dozivljaj. Ipak, bilo bi pogresno pre televizije ne pomenuti film, kao sredstvo propagande. Tokom rata popularni su bili propagandni filmovi, gde se ponovo velicaju pobede, nadahnjuje narod (u Nemackoj uspesima Vermahta na svim frontovima recimo u SSSR da se predstave zlocini i mobilise narod). Svaka drzava je putem propagandnih filmova slala poruku koju je planirala.
Da se sada vratim na TV. Za razliku od filma, koji je od coveka trazio da ode na odredjeno mesto (bioskop) i gleda nesto sto je snimljeno i montirano, kod televizije ljudi su iz sopstvenog doma mogli da prate dogadjaje u realnom vremenu i . Obracanje predsednika drzava, reportaze sa lica mesta, slika koja nije rezirana, sve to daje osecaj realnosti. Rat vise nije nesto sto se desava daleko, o cemu se pricaju price, to je nesto sto ulazi u svaku sobu.
Televizija jeste sluzila kao savrseni medij za sirenje propagande (naravno ne samo ratne), ali je isto tako bila mac sa dve ostrice. Za vreme rata u Vijetnamu, americka vojska je prvi put pustila nesmetano, sa minimalnom cenzurom, izvestavanje medija. Sokantni prizori mrtvih americkih vojnika, ali i pojedine reportaze strasnih zlocina americke vojske, zgrozile su dobar deo americke javnosti. Oni najmilitantniji americki politicari i generali smatraju da rat u Vijetnamu nije igubila vojska, vec politicari, koji su popustili pod pritiskom javnosti.
Greske koje je sa medijima SAD napravio u Vijetnamu ispravio je u kasnijim ratovima. Mejnstrim mediji su pratili svaku narednu intervenciju, pripremajuci teren reportazama o navodnim ugnjetavanjima i zlocinima. Do trenutka kada je intervencija krenula, prosecan americki gradjanin je mentalno bio spreman i nije imao nista protiv sto njegova vojska ubija tamo negde u nekom cosku planete, jer je pre toga vec dobio dovoljno informacija da je tako nesto opravdano. Mi u Srbiji najbolje znamo kako to izgleda.
Danas internet kao novi medij pruza nove mogucnosti i propagande, ali i objektivnog informisanja. Internet nam pruza mogucnost ogromnog broja alternativnih izvora informacija, da se napravi razlika od onoga sto serviraju mejnstrim mediji. Internet je posebno bitan je ima mogucnost koju drugi mediji nisu pruzali. On daje mogucnost INTERAKTIVNOSTI. U kriznim situacijama moguce je dobiti povratne informacije. Takodje, moguca je maltene istovremena dopuna aktuelnim informacijama, ne mora da se ceka dnevnik, vesti ili neki slican program. U krajnjem slucaju, lajv strimovi cesto daju mogucnost da se neki bitni dogadjaji prate u realnom vremenu. Kada je ratna porpaganda u pitanju, to su recimo koristili Rusi u Ukrajini, pre nego sto je sukob prerastao u opsti rat, proruski aktivisti su u mnogim gradovima stavljali lajv strimove demonstracija, kako bi svi mogli da se uvere ko prvi izaziva probleme (imajuci u vidu da su ocekivali napade ukrajinskih ekstremista).
Takodje internet je omiljeno sredstvo mnogih gerilskih grupa, odnosno onih organizacija koje nemaju pristup medijima. Ne moram da pominjem Al kaidu, ISIS i ostale, to je jasnu. Ima recimo popularna kompilacija onog irackog snajperiste (ili vise snajperista), koji je uladio vise desetina ili stotina americkih vojnika. Recimo jemenski Huti imaju sjajne klipove borbi protiv koalicije koju predvodi Saudijska Arabija. Svi ti klipovi mogu se svrstati u ratnu propagandu jer postizu rezultate.
Ti ovde ne samo da postavljas pogresne snimke i imas pogresne komentare, ti postavljas i pogresna pitanja. Pitanje kako deluje propaganda vise prilici delu gde se prica o psihologiji. Svaka propaganda, pa i ona ratna, deluje na svesnom i podsvesnom nivou, stimulise i racionalni i onaj iracionalni deo ljudskog bica. Ono sto tebi nije jasno, to je da se uvek svi mediji koriste u propagandne svrhe. Kako su se pojavljivali novi mediji, tako se razvijala i propaganda. Stampa, leci, plakati bili su najpopularniji mediji sirenja propagande sve do pojave radija.
Propagandu putem radija usavrsili su Nemci, ali tek kada je radio usao u sve domove, kada je postao dominantan medij. Direktni prenosi hitlerovih govora, vesti sa ratista i slicno, ljudski glas koji se direktno obraca pojedincu, sve je to doprinelo da taj nacin propagande bude efikasniji. Mnogi svedoci Drugog svetskog rata govorice kako su u za vreme okupacije pokusali da uhvate talase Radio Moskve da slusaju vesti sa ratista i slicno. Za to vreme, u okupiranom Beogradu nemci su imali svoje emisije i urednike, velicali uspehe sa svih frontova, govorili o borbi protiv "bandita" (bilo partizana ili cetnika) u Srbiji, cutali o stravicnim zlocinima i slicno.
Pojavom televizije, propaganda dobija pun zamah. Onog trenutka kada je TV postao masovni medij, kada je usao u sve domove, on udara na sva cula istovremeno. Dok stampa i plakati udaraju samo na culo vida (posebno ako ima fotografija sa lica mesta), radio na culo sluha, televizija pruza najkompletniji dozivljaj. Ipak, bilo bi pogresno pre televizije ne pomenuti film, kao sredstvo propagande. Tokom rata popularni su bili propagandni filmovi, gde se ponovo velicaju pobede, nadahnjuje narod (u Nemackoj uspesima Vermahta na svim frontovima recimo u SSSR da se predstave zlocini i mobilise narod). Svaka drzava je putem propagandnih filmova slala poruku koju je planirala.
Da se sada vratim na TV. Za razliku od filma, koji je od coveka trazio da ode na odredjeno mesto (bioskop) i gleda nesto sto je snimljeno i montirano, kod televizije ljudi su iz sopstvenog doma mogli da prate dogadjaje u realnom vremenu i . Obracanje predsednika drzava, reportaze sa lica mesta, slika koja nije rezirana, sve to daje osecaj realnosti. Rat vise nije nesto sto se desava daleko, o cemu se pricaju price, to je nesto sto ulazi u svaku sobu.
Televizija jeste sluzila kao savrseni medij za sirenje propagande (naravno ne samo ratne), ali je isto tako bila mac sa dve ostrice. Za vreme rata u Vijetnamu, americka vojska je prvi put pustila nesmetano, sa minimalnom cenzurom, izvestavanje medija. Sokantni prizori mrtvih americkih vojnika, ali i pojedine reportaze strasnih zlocina americke vojske, zgrozile su dobar deo americke javnosti. Oni najmilitantniji americki politicari i generali smatraju da rat u Vijetnamu nije igubila vojska, vec politicari, koji su popustili pod pritiskom javnosti.
Greske koje je sa medijima SAD napravio u Vijetnamu ispravio je u kasnijim ratovima. Mejnstrim mediji su pratili svaku narednu intervenciju, pripremajuci teren reportazama o navodnim ugnjetavanjima i zlocinima. Do trenutka kada je intervencija krenula, prosecan americki gradjanin je mentalno bio spreman i nije imao nista protiv sto njegova vojska ubija tamo negde u nekom cosku planete, jer je pre toga vec dobio dovoljno informacija da je tako nesto opravdano. Mi u Srbiji najbolje znamo kako to izgleda.
Danas internet kao novi medij pruza nove mogucnosti i propagande, ali i objektivnog informisanja. Internet nam pruza mogucnost ogromnog broja alternativnih izvora informacija, da se napravi razlika od onoga sto serviraju mejnstrim mediji. Internet je posebno bitan je ima mogucnost koju drugi mediji nisu pruzali. On daje mogucnost INTERAKTIVNOSTI. U kriznim situacijama moguce je dobiti povratne informacije. Takodje, moguca je maltene istovremena dopuna aktuelnim informacijama, ne mora da se ceka dnevnik, vesti ili neki slican program. U krajnjem slucaju, lajv strimovi cesto daju mogucnost da se neki bitni dogadjaji prate u realnom vremenu. Kada je ratna porpaganda u pitanju, to su recimo koristili Rusi u Ukrajini, pre nego sto je sukob prerastao u opsti rat, proruski aktivisti su u mnogim gradovima stavljali lajv strimove demonstracija, kako bi svi mogli da se uvere ko prvi izaziva probleme (imajuci u vidu da su ocekivali napade ukrajinskih ekstremista).
Takodje internet je omiljeno sredstvo mnogih gerilskih grupa, odnosno onih organizacija koje nemaju pristup medijima. Ne moram da pominjem Al kaidu, ISIS i ostale, to je jasnu. Ima recimo popularna kompilacija onog irackog snajperiste (ili vise snajperista), koji je uladio vise desetina ili stotina americkih vojnika. Recimo jemenski Huti imaju sjajne klipove borbi protiv koalicije koju predvodi Saudijska Arabija. Svi ti klipovi mogu se svrstati u ratnu propagandu jer postizu rezultate.
Kor
Poznat
- Poruka
- 7.634
nacisti su imali kampanju da radio aparat bude u svakom domu. To je bilo uzdignuto na nivo drzavnog prioriteta. Pravljeni su radio uredjaji pristupacni svacijem dzepu. Velika snaga nemackog ratnog morala pocivala upravo na tome.
Sanovnik
Buduća legenda
- Poruka
- 37.905
Нису. Нису заједно са окупаторима. Мада, видиш како наши храбро јуришају, а како се њихови крију по гробљу ко сисе.
Kor
Poznat
- Poruka
- 7.634
nego s kim? Sa angloisaksonskim saveznicima?
Voodoo:
Obećava
- Poruka
- 86
заборавили сте операцију Лабрадор где су косовци дигли у ваздух јеврејска гробља у загребу да би кроатени испали као фашисти а хрватска ендехазија. чандић је на суђењу слоби све признао.
Пресретач
Buduća legenda
- Poruka
- 36.527
To није пропаганда НАТО је своју прву специјалну операцију извео у Југославији, касније и Ираку, Авганистану, Либији и неуспешно у Сирији.
Пресретач
Buduća legenda
- Poruka
- 36.527
- - - - - - - - - -
- - - - - - - - - -
Voodoo:
Obećava
- Poruka
- 86
Пресретач
Buduća legenda
- Poruka
- 36.527
Ратна пропаганда злочиначког режима хрватског врховника (фирер) др Фрање Туђмана.
Има доста секвенци из рата у Словенији који су коришћени за црну пропаганду злочиначког хрватског режима.
Има доста секвенци из рата у Словенији који су коришћени за црну пропаганду злочиначког хрватског режима.
Пресретач
Buduća legenda
- Poruka
- 36.527
Mozda nije bas za ovu temu, ali nije daleko od nje. Ovde cu navesti kako umetnost moze da se (zlo)upotrebi u propagandne svrhe. Ono sto se Jevrejima dogodilo u Drugom svetskom ratu, bilo je najavljivano vekovima ranije. Jevreji su uvek bili zrtve progona, bilo u katolickoj Spaniji od Inkvizicije, bilo u drugim katolickim zemljama, bilo u Rusji. Da napomenem, ovde ne zelim da se bavim teorijama zavere, da li Jevreji vladaju svetom, Rotsildima, Rokfelerima i slicnim stvarima. Ovaj upis je samo pokusaj da se doprinese konkretno ovoj temi. Mislim da nijedan narod nije zasluzio da bude progonjen, pa ni jevrejski. Ovo napominjem da i ova tema ne bi skrenula u neke druge vode, kao sto mnoge teme na ovom forumu znaju to da ucine.
Uglavnom, nacisticka Nemacka je genocid nad jednim narodom dovela do morbidnog savrsenstva. Oni koji su izdavali naredbe i oni koji su izvrsavali, nisu imali trunku pokajanja niti savesti o tome sto su radili. Jedan od naziva za to je „industrijalizacija ubijanja“, gde sam cin ubistva nije nesto strasno i da je to nesto sto se desava kao kada radnik radi na proizvodnoj traci.
U pokusaju objasnjenja kako su razmere takvog zlocina moguce, (jer to nije nesto sto se desilo u cinu nekontrolisanog bujanja emocija poput Vartolomejske noci i nekih drugih sukoba, lincovanja, gde je masa u ekstazi cinila strasne stvari. Ovde je u pitanju duzi vremenski period, gde nije bilo emotivnog odnosa prema zrtvi), cesto su se trazili neki socioloski i psiholoski odgovori.
Ima u tome svega kako pojedinac kada obuce uniformu izgubi sopstveni identitet i postaje deo masine, ima i ono kada se zrtvama daju brojevi vise se ne gledaju na svesna ljudska bica vec kao na broj, na stvar, ima i pozivanje na autoritet, odnosno ispunjavanje naredjenja (kako su se mnogi cuvari logora i dzelati nizih cinova branili da su samo ispunjavali naredjenja). Ima tu jos mnogo stvari.
Ali ima tu i dosta istorije, vekovnog antisemitizma i potiskivanih osecanja u citavoj zpadnoj civilizaciji, koja su u jednom trenutku izbile na povrsinu. Zasto bas u Nemackoj, to je pitanje za neku drugu raspravu, ali cini se da je slicno moglo da se dogodi i u nekoj drugoj zemlji zapada.
Kroz simboliku umetnickih dela, pre svega biblijske price o Kainu i Avelju, gde je na mnogih slikama u jos od 16. i 17. veka, prikazivano ovo prvo ubistvo po Bibliji u istoriji covecanstva tako sto je Kain predstavljen kao stereotipni Jevrej, smedje kovrdzave kose sa loknama, kako ubija plavokosog Avelja, koji simbolizuje Evropljanina (podsvesno Arijevca).
Mozda se najbolje ovo vidi na slici Tisoa koja ima naziv „Cain leads Abel to Death“ (slika ispod ovog pasusa). Za Tisoa je zanimljivo da je imao vise faza u stvaralastvu, da je rastao u strogo katolickoj porodici. U poslednjoj fazi svog stvaralastva, nasuprot nekim drugim umetnickim pravcima, on se vratio slikanju biblijskih motiva. U njegovom zivotu nema nista sto bi se povezalo sa antisemitizmom, ali smatra se da je tako nesto postojalo na tom nekom podsvesnom nivou. Otud i slika koja mozda najbolje oslikava odnos zapadnih Evroljana prema Jevrejima.
Naravno, ovim se ne kaze ni da je Tiso, ni Vagner, ni slicni umetnici, da su bili nacisti ili slicno, ali su njihova dela (zlo)upotrebljavana u propagandne svrhe i to na onu vrstu propagande koja se vrsi na podsvesnom nivou. Uglavnom, nekim tumacenjem pojedinih umetnickih dela, bilo da je u pitanju slikarstvo, vajarstvo, opera, balet, mogu da se pohvataju neke niti i prepoznaju neka pre svega antisemitska osecanja. Inace zapadnoevropske nacije su bile itekako netrpeljive i prema drugim nacijama sa drugih strana sveta, ali mrznja je najcesce usmerena prema Jevrejima i iz razloga sto je to bila verovatno jedina manjina u to vreme u tim drzavama. Tek kasnije doseljavanjem emigranata iz jugoistocne Evrope, Afrike, Azije, izvorna netrpeljivost zapadnih Evropljana se okrece prema drugim manjinama.
Uglavnom, nacisticka Nemacka je genocid nad jednim narodom dovela do morbidnog savrsenstva. Oni koji su izdavali naredbe i oni koji su izvrsavali, nisu imali trunku pokajanja niti savesti o tome sto su radili. Jedan od naziva za to je „industrijalizacija ubijanja“, gde sam cin ubistva nije nesto strasno i da je to nesto sto se desava kao kada radnik radi na proizvodnoj traci.
U pokusaju objasnjenja kako su razmere takvog zlocina moguce, (jer to nije nesto sto se desilo u cinu nekontrolisanog bujanja emocija poput Vartolomejske noci i nekih drugih sukoba, lincovanja, gde je masa u ekstazi cinila strasne stvari. Ovde je u pitanju duzi vremenski period, gde nije bilo emotivnog odnosa prema zrtvi), cesto su se trazili neki socioloski i psiholoski odgovori.
Ima u tome svega kako pojedinac kada obuce uniformu izgubi sopstveni identitet i postaje deo masine, ima i ono kada se zrtvama daju brojevi vise se ne gledaju na svesna ljudska bica vec kao na broj, na stvar, ima i pozivanje na autoritet, odnosno ispunjavanje naredjenja (kako su se mnogi cuvari logora i dzelati nizih cinova branili da su samo ispunjavali naredjenja). Ima tu jos mnogo stvari.
Ali ima tu i dosta istorije, vekovnog antisemitizma i potiskivanih osecanja u citavoj zpadnoj civilizaciji, koja su u jednom trenutku izbile na povrsinu. Zasto bas u Nemackoj, to je pitanje za neku drugu raspravu, ali cini se da je slicno moglo da se dogodi i u nekoj drugoj zemlji zapada.
Kroz simboliku umetnickih dela, pre svega biblijske price o Kainu i Avelju, gde je na mnogih slikama u jos od 16. i 17. veka, prikazivano ovo prvo ubistvo po Bibliji u istoriji covecanstva tako sto je Kain predstavljen kao stereotipni Jevrej, smedje kovrdzave kose sa loknama, kako ubija plavokosog Avelja, koji simbolizuje Evropljanina (podsvesno Arijevca).
Mozda se najbolje ovo vidi na slici Tisoa koja ima naziv „Cain leads Abel to Death“ (slika ispod ovog pasusa). Za Tisoa je zanimljivo da je imao vise faza u stvaralastvu, da je rastao u strogo katolickoj porodici. U poslednjoj fazi svog stvaralastva, nasuprot nekim drugim umetnickim pravcima, on se vratio slikanju biblijskih motiva. U njegovom zivotu nema nista sto bi se povezalo sa antisemitizmom, ali smatra se da je tako nesto postojalo na tom nekom podsvesnom nivou. Otud i slika koja mozda najbolje oslikava odnos zapadnih Evroljana prema Jevrejima.
Naravno, ovim se ne kaze ni da je Tiso, ni Vagner, ni slicni umetnici, da su bili nacisti ili slicno, ali su njihova dela (zlo)upotrebljavana u propagandne svrhe i to na onu vrstu propagande koja se vrsi na podsvesnom nivou. Uglavnom, nekim tumacenjem pojedinih umetnickih dela, bilo da je u pitanju slikarstvo, vajarstvo, opera, balet, mogu da se pohvataju neke niti i prepoznaju neka pre svega antisemitska osecanja. Inace zapadnoevropske nacije su bile itekako netrpeljive i prema drugim nacijama sa drugih strana sveta, ali mrznja je najcesce usmerena prema Jevrejima i iz razloga sto je to bila verovatno jedina manjina u to vreme u tim drzavama. Tek kasnije doseljavanjem emigranata iz jugoistocne Evrope, Afrike, Azije, izvorna netrpeljivost zapadnih Evropljana se okrece prema drugim manjinama.
Koča
Elita
- Poruka
- 15.249
Evo iz cije kuhinje je potekla propaganda o cetnicima koju su rado prihvatili komunisti i maksimalno je koristili
Krvolocna zvijer - cetnik
zadnji ostatak srbskog barbarstva
Krvolocna zvijer - cetnik
zadnji ostatak srbskog barbarstva
Poslednja izmena: