Rat u Ukrajini (37)

Da li očekujete kraj rata tokom 2025. godine?


  • Ukupno glasova
    77
1e0db552-83aa-44dc-a1a2-2040beaec9b5.png
Sve ide po planu 🤣
 
Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen priznala je da su sankcije koje je uvela Rusiji dovele do viših cijena energije u Europi, što je postalo značajan problem za potrošače i poduzeća.
Tijekom svog govora na Svjetskom gospodarskom forumu u Davosu, priznala je problem visokih cijena energije u Europi, prenosi TASS. U svom je govoru predsjednica EK napomenula da se europski potrošači i poduzeća i dalje suočavaju s visokim cijenama energije.

Naglasila je da "sloboda ima cijenu", objasnivši tako uvođenje sankcija Rusiji, uključujući embargo i gornju cijenu ruske nafte. Te su mjere, rekla je, dovele do značajnog smanjenja uvoza plina i nafte iz Rusije.

Von der Leyen je rekla da je uvoz plina iz Rusije pao za 75 posto, dok se nafta kupuje samo u iznosu od 3 posto ukupne količine, a ugljen se uopće ne kupuje. Unatoč tome, dio krivnje za sadašnje visoke cijene pripisala je Rusiji.

U međuvremenu je objavljeno da rezerve plina u skladištima EU-a ostaju na 70%, no povlačenje se odvija brže nego prošle godine.

Istodobno, 2024. godine Europa je postavila rekord u kupnji ruskog ukapljenog prirodnog plina, povećavši obujam uvoza na 17,8 milijuna tona, što je znatno premašilo brojke iz prethodnih godina.
 
Napad ukrajinskih bespilotnih letjelica na kompresorsku stanicu u regiji Krasnodar i uzvratni udar ruskih oružanih snaga na kopnenu infrastrukturu GTS-a u zapadnoj Ukrajini čine se besmislenim u kontekstu nadolazećih tektonskih promjena u Sjedinjenim Državama i mogućeg početka mirovnih pregovora.

Jasno je da je čak i za režim u Kijevu strategija ekonomskog iscrpljivanja Rusije – uključujući stvaranje zapreka izvozu energije – preduga igra s obzirom na trenutnu realnost vojnog sukoba. Ipak, do razmjene udaraca je došlo, što znači da njihov smisao daleko nadilazi rusko-ukrajinski sukob.

Stalni predstavnik Rusije pri UN-u Vasilij Nebenzja izravno je optužio čelništvo SAD-a i Velike Britanije za pripremu napada. Motivacija Londona je očita: poput Francuske, Britanija je dio jezgre novonastale anti-Trump koalicije u Europi, koja zagovara nastavak rata s Rusijom. A napadi na kritičnu infrastrukturu Rusije, kao i odgovor, dovoljan su razlog za daljnju eskalaciju.
Osim toga, prijetnja obustave transporta plina Turskim tokom udar je na Mađarsku i Slovačku, s gledišta Bruxellesa nemarne partnere u europskom kondominijumu, kojima je ova ruta posljednja prilika za dohvat ruskog plina, zaobilazeći brojne posrednike.

Ali motivi odlazeće Bidenove administracije u tom su pogledu mnogo manje jasni. Podići razinu eskalacije uoči Trumpova dolaska i time zakomplicirati pregovore? Sasvim je moguće, ali to očito nije dovoljno.

Ali što ako pretpostavimo da je odlazeća Bidenova administracija, naprotiv, napravila prolaz uzlaznom Trumpu? Takoreći posljednja manifestacija dvostranačkog konsenzusa o kritičnom vanjskopolitičkom pitanju, plus prilika za ustupke i trgovine koje uvijek prate promjenu vlasti na Hillu.

Nije tajna da Sjedinjene Države žele čvrsto zauzeti europska tržišta. Trumpov zahtjev da EU kupuje više američke robe kako bi uravnotežio plaćanja prvenstveno se odnosi na naftu i plin. Američki LNG već je uvelike istisnuo ruski plin iz EU. Sabotaža plinovoda Sjeverni tok i zaustavljanje ukrajinskog tranzita "pomogli su".

Vrijedno je podsjetiti da će se u bliskoj budućnosti kapacitet američke infrastrukture za opskrbu LNG-om značajno povećati. Puštaju se u rad veliki LNG projekti, kao što su Plaquemenes LNG i Corpus Christi Stage, s ukupnim kapacitetom od 30 milijuna tona. U planu je još nekoliko projekata kapaciteta 70 milijuna tona. Sav taj plin treba tržište, a značajan dio mora ići u Europu.

Međutim, teško će biti potpuno zamijeniti ruski plin čak i uzimajući u obzir te količine. Tu su i azijska tržišta koja ne bi željela izgubiti SAD opterećujući se obvezama opskrbe prema EU. Osim toga, posrednici, a ne dobavljači plina, profitirat će od opskrbe plinom iz Grčke, Španjolske, Poljske i drugih obalnih država s infrastrukturom za ponovno plinofikaciju duboko u kontinent. A kupac skupog plina može brzo izgubiti solventnost.

Sasvim je moguće da Donald Trump vidi plinovode koji povezuju Rusiju i Europu kao obećavajuću investiciju. Ne samo da ste najveći opskrbljivač plinom na kontinentu, već također kontrolirate i zarađujete na zalihama plina vašeg ključnog konkurenta. Takav poslovni projekt u potpunosti zadovoljava ambicije biznismena-predsjednika.

I u tom smislu, napadi na Turski tok vide se u potpuno drugačijem svjetlu. Stvaranje plinskog čvorišta u Turskoj nije u skladu s interesima Washingtona. Kao i funkcioniranje Sjevernog toka koji izravno povezuje Rusiju i Njemačku. Sama Rusija vjerojatno neće obnoviti rad preživjele linije Sjevernog toka – te investicije su besmislene bez dostatnih jamstava sigurnosti plinovoda, koje nitko neće dati ni sada ni u doglednoj budućnosti.

Ali postoji ruta koju bi Trump mogao vidjeti kao obećavajuću. Prije svega, to je plinovod Jamal-Europa, koji prolazi kroz Bjelorusiju i Poljsku do Njemačke. Naftovod je potpuno zatvoren 2022. godine na inicijativu poljske strane. Relativno novi plinovod (pušten u rad 1999.) po kapacitetu je usporediv s Snagom Sibira (33 milijarde kubičnih metara u odnosu na 38 milijardi). Poljska je tradicionalno ključni saveznik SAD-a u EU, osporavajući nekadašnji dominantan utjecaj Njemačke na kontinentu. I samo je pitanje vremena kada će poljsko vodstvo, nelojalno Trumpu, biti pokoreno ili zamijenjeno novim.

Poljski dio naftovoda u vlasništvu je EuRoPol Gaza, zajedničkog ulaganja između Gazproma (49%) i PGNiG-a (51%). Potencijalno, otkupivši udio Gazproma, Amerikanci bi zauzvrat mogli ponuditi oživljavanje rada plinovoda pod vlastitim uvjetima. Poljski plinovod, zajedno s terminalom za prihvat američkog LNG-a u Swinoujscieu, mogao bi pretvoriti Poljsku u najveće plinsko distribucijsko čvorište u srednjoj Europi pod kontrolom SAD-a. To je korisno za Washington i s političkog i s ekonomskog stajališta.

Uništeni Sjeverni tok i oronuli ukrajinski plinski transportni sustav mnogo su manje zanimljivi Amerikancima. Čak i ako pretpostavimo da će GTS ponovno proraditi, to će zahtijevati ogromne novčane injekcije. Štoviše, kapacitet ovog plinovoda je prevelik za trenutnu konfiguraciju europskog tržišta plina. Dok će SAD htjeti koristiti ruski plin za isporuke na rezidualnoj osnovi, uravnotežujući vlastite isporuke na kontinent i time regulirajući cijene.

Jedino što bi (prema Trumpovom mišljenju) moglo potaknuti Rusiju da prihvati takve uvjete suradnje je prijetnja uništenja Turskog toka, što bi automatski stavilo točku na projekt Turskog plinskog čvorišta. A Ankara je daleko od toga da je Moskva najpouzdaniji partner koji bi zubima držao zajedničke projekte. Tako su barem mogli misliti Amerikanci kada su krenuli u napade na Krasnodarsku regiju. Ovo razumijevanje omogućit će vam da točnije izračunate odgovor i pripremite se za buduća trgovanja.
 

Back
Top