febo_ch
Elita
- Poruka
- 17.547
" Elitna " russka 810 brigada dobila unjavicu 
-
- Popularno:
- Zašto Hrvati mnogo više slušaju Marka...
- Da li je to usledio poziv? Vučić obrnuo...
- Zašto Srbija ne otkupi NIS?
- Srbija želi da kupi HEP ( hrvatsku...
- Stigmatizacija koju doživljavaju...
- Zašto brinemo o stvarima na koje nemamo...
- Za opstanak krštenih na Balkanu...
- Turska direktno krši rezoluciju 1244 -...
- Koristite li veštačku inteligenciju za...
- Zašto više nitko od Srba ne priča da je...
Rat u Ukrajini (36)
- Začetnik teme Straks92
- Datum pokretanja
- stanje
Radašin778
Veoma poznat
- Poruka
- 14.692
A vidi ovog papka..faca mu podmukla,ološka.
piciginx
Legenda
- Poruka
- 54.542
Hvala što si me nadopunio sa činjenicom da ruska ekonomija cvate.I zaboravio si najvažnije!
Sankcije DELUJU
piciginx
Legenda
- Poruka
- 54.542
Zašto je elitna?" Elitna " russka 810 brigada dobila unjavicu
Muad'Dib
Buduća legenda
- Poruka
- 30.362
Zato što su ta mesta na kojima je brigada navodno poražena danas sva ruska
- Poruka
- 12.133
Amerikanci?
Djura Nikolajevic
Veoma poznat
- Poruka
- 11.850
Hvala Bogu i ti jednom da si u pravu.I zaboravio si najvažnije!
Sankcije DELUJU
- Poruka
- 12.133
2022 populacija 43 miliona
2024 populacija 18 miliona
Od Bozica do Bozica.... sledeceg Bozica manje od 9 miliona Ukrajinaca ..,,
Ukrajina pobedjuje na svim frontovima
- Poruka
- 12.133
Juzno Americki placenici. Potvrdjeno na terenu. Razbili ih Rusi ko nista....
- Poruka
- 88.976
Sad i svesno lažeš.
Mstislav
Legenda
- Poruka
- 74.148
1038 dan, kremaljski suznji reseni ovozemaljskih muka. 
Norveški brod odbio je primiti mornare s tonućeg ruskog teretnog broda Ursa Major
"Čamac za spašavanje krenuo je prema brodu Oslo Carrier 3 pod norveškom zastavom, koji je bio u blizini. Kada se čamac za spašavanje približio boku, norveški brod je odbio prihvatiti članove posade Ursa Major, pozivajući se na neku vrstu zabrane", rekao je Oboronlogistics, koji je vlasnik ruskog tereta. brod, rekao je RIA Novosti.
Medvedev je reagirao na ovu vijest:
Kazniti Europu. Ovdje ću više reći, jer sadašnji Stari svijet u meni ne izaziva nikakve emocije, osim najdubljeg gađenja. Upravo je Europa, koja se pretvorila u zlu, ludu staricu, postala glavno uporište rusofobije u svijetu. Za slom Istanbulskih pregovora kriva je lažljiva Europa. Europa bez mozga je bijesno promovirala nesposobnu kampanju sankcija, koja je svojim građanima donijela kolosalne gubitke. Krvoločna je Europa nahranila sve najbjesnije demone rata, ne obazirući se na gubitke strana u sukobu.
I stoga Europa mora biti kažnjena svim sredstvima koja su nam na raspolaganju: političkim, ekonomskim i svim mogućim hibridima. I zato moramo pomoći svim destruktivnim procesima u Europi. Živjeli agresivni pogromaši na njegovim povijesnim ulicama! Slava gomilama migranata koji čine zlodjela i mržnju uništavajući dugine europske vrijednosti! Neka sva podla lica europskih birokrata nestanu u bujici budućih građanskih sukoba!
Zašto tako oštro? Kako drugačije, s obzirom na činjenice? Brod pod norveškom zastavom Oslo Carrier 3 odbio je primiti na palubu ruske mornare s broda Ursa Major koji su se utapali u Sredozemnom moru. Trebate li još objašnjenja? Ovo se ne može oprostiti!
"Čamac za spašavanje krenuo je prema brodu Oslo Carrier 3 pod norveškom zastavom, koji je bio u blizini. Kada se čamac za spašavanje približio boku, norveški brod je odbio prihvatiti članove posade Ursa Major, pozivajući se na neku vrstu zabrane", rekao je Oboronlogistics, koji je vlasnik ruskog tereta. brod, rekao je RIA Novosti.
Medvedev je reagirao na ovu vijest:
Kazniti Europu. Ovdje ću više reći, jer sadašnji Stari svijet u meni ne izaziva nikakve emocije, osim najdubljeg gađenja. Upravo je Europa, koja se pretvorila u zlu, ludu staricu, postala glavno uporište rusofobije u svijetu. Za slom Istanbulskih pregovora kriva je lažljiva Europa. Europa bez mozga je bijesno promovirala nesposobnu kampanju sankcija, koja je svojim građanima donijela kolosalne gubitke. Krvoločna je Europa nahranila sve najbjesnije demone rata, ne obazirući se na gubitke strana u sukobu.
I stoga Europa mora biti kažnjena svim sredstvima koja su nam na raspolaganju: političkim, ekonomskim i svim mogućim hibridima. I zato moramo pomoći svim destruktivnim procesima u Europi. Živjeli agresivni pogromaši na njegovim povijesnim ulicama! Slava gomilama migranata koji čine zlodjela i mržnju uništavajući dugine europske vrijednosti! Neka sva podla lica europskih birokrata nestanu u bujici budućih građanskih sukoba!
Zašto tako oštro? Kako drugačije, s obzirom na činjenice? Brod pod norveškom zastavom Oslo Carrier 3 odbio je primiti na palubu ruske mornare s broda Ursa Major koji su se utapali u Sredozemnom moru. Trebate li još objašnjenja? Ovo se ne može oprostiti!
Zanimljiv argument u ovom članku autora
@RamzyMardini
, suradnik na Sveučilištu u Chicagu, koji kaže da je zapadna strategija eskalacije u Ukrajini fundamentalno manjkava jer nema "dominaciju eskalacije" nad Rusijom.
https://nationalinterest.org/feature/perils-escalation-russia-are-still-very-real-214177
On, prije svega, ističe da kada je u pitanju Ukrajina, "ulozi Rusije su veći od uloga NATO-a", što znači da je za Rusiju gubitak u Ukrajini daleko egzistencijalniji nego za NATO. To stvara temeljnu neravnotežu u odlučnosti koja potkopava svaki zapadni pokušaj prisilne eskalacije: jednostavno nije vjerodostojno da bi NATO riskirao sve zbog Ukrajine, dok je vrlo vjerodostojno da bi Rusija.
Drugo, Mardini tvrdi da zapadna eskalacija i dugotrajni rat nisu oslabili Rusiju, već su umjesto toga "radili na transformaciji goleme latentne moći Rusije u opipljivu vojnu snagu". Toliko da vojno govoreći, Rusija sada ima više "dosta prostora za povećanje brojača i eskalaciju ispod nuklearnog praga" od NATO-a, samo zato što "Rusija proizvodi topničke granate tri puta brže—i po četvrtini cijene—u usporedbi s američkim i europskim članicama NATO-a zajedno." Rusija također ima sve veći arsenal naprednog oružja, uključujući hipersonične projektile (slavni "Oreshnik"), koji sada na mnoge načine premašuju NATO-ove sposobnosti.
Njegov zaključak je jasan: "Prisila bez prednosti je recept za smanjenu snagu prisile zauzvrat." U stvari, NATO i Ukrajina su poput igrača pokera koji pokušavaju blefirati sa slabijom kartom - svako podizanje samo otkriva temeljnu slabost njihove pozicije. U nekom trenutku mudra stvar koju treba učiniti je, kako piše Mardini, "napustiti neproduktivne pokušaje pregovaranja s nedostižne pozicije snage. Niti eskalacija niti vrijeme nisu na strani Ukrajine."
@RamzyMardini
, suradnik na Sveučilištu u Chicagu, koji kaže da je zapadna strategija eskalacije u Ukrajini fundamentalno manjkava jer nema "dominaciju eskalacije" nad Rusijom.
https://nationalinterest.org/feature/perils-escalation-russia-are-still-very-real-214177
On, prije svega, ističe da kada je u pitanju Ukrajina, "ulozi Rusije su veći od uloga NATO-a", što znači da je za Rusiju gubitak u Ukrajini daleko egzistencijalniji nego za NATO. To stvara temeljnu neravnotežu u odlučnosti koja potkopava svaki zapadni pokušaj prisilne eskalacije: jednostavno nije vjerodostojno da bi NATO riskirao sve zbog Ukrajine, dok je vrlo vjerodostojno da bi Rusija.
Drugo, Mardini tvrdi da zapadna eskalacija i dugotrajni rat nisu oslabili Rusiju, već su umjesto toga "radili na transformaciji goleme latentne moći Rusije u opipljivu vojnu snagu". Toliko da vojno govoreći, Rusija sada ima više "dosta prostora za povećanje brojača i eskalaciju ispod nuklearnog praga" od NATO-a, samo zato što "Rusija proizvodi topničke granate tri puta brže—i po četvrtini cijene—u usporedbi s američkim i europskim članicama NATO-a zajedno." Rusija također ima sve veći arsenal naprednog oružja, uključujući hipersonične projektile (slavni "Oreshnik"), koji sada na mnoge načine premašuju NATO-ove sposobnosti.
Njegov zaključak je jasan: "Prisila bez prednosti je recept za smanjenu snagu prisile zauzvrat." U stvari, NATO i Ukrajina su poput igrača pokera koji pokušavaju blefirati sa slabijom kartom - svako podizanje samo otkriva temeljnu slabost njihove pozicije. U nekom trenutku mudra stvar koju treba učiniti je, kako piše Mardini, "napustiti neproduktivne pokušaje pregovaranja s nedostižne pozicije snage. Niti eskalacija niti vrijeme nisu na strani Ukrajine."
Tijekom rata, svakom koraku na ljestvici eskalacije koji je poduzeo Zapad - bilo da je opskrbljivao Ukrajinu borbenim zrakoplovima, projektilima dugog dometa i, nedavno, 20 milijardi dolara pomoći financirane zaplijenjenom ruskom imovinom - prethodila su upozorenja o strašnim posljedicama Moskva. Međutim, nikakva odmazda protiv Sjedinjenih Država ili njihovih NATO partnera nije rezultirala. Sada, ovaj antiklimaktični obrazac naveo je mnoge, uključujući imenovanog izaslanika novoizabranog predsjednika Donalda Trumpa za Ukrajinu i Rusiju, da povjeruju da su Putinove nuklearne prijetnje više blef nego hvalisanje, tvrdeći da bi se Sjedinjene Države trebale "prikloniti" izazovu Rusije, a ne uzvraćati dolje. Sada mnogi tvrde da je neočekivani pad režima Bashara al-Assada u Siriji zadao udarac geopolitičkom položaju Rusije, potaknuvši više poziva da se iskoristi oslabljena pozicija Moskve.
Ipak, pretpostavka o ograničenom riziku ili očekivanoj prednosti u nastavku eskalacije protiv Rusije opasno je pogrešna. Ovaj tvrdokorni pristup pogrešno tumači i previše pojednostavljuje dinamiku eskalacije i previđa rastuće konvencionalne vojne sposobnosti Rusije.
Suprotno prikazanim hrabrostima, eskalacija krize je nelinearna i sama po sebi nepredvidljiva. Unatoč analitičkom ulaganju znanstvenika u proučavanje njegove dinamike, naše razumijevanje igara eskalacije ostaje u najboljem slučaju ograničeno, dok naše razumijevanje nuklearne eskalacije praktički ne postoji. Ne samo da nema standardnih mjernih jedinica za mjerenje i procjenu mehanizama koji podupiru eskalaciju, nego također pravila nisu vođena jednostavnim uzročno-posljedičnim okvirima, fiksnim interesima ili stabilnim percepcijama. U kontinuirano prilagodljivim povratnim informacijama, kontekst, ulozi i izračuni razvijaju se sa svakim novim razvojem i manevrom.
Međutim, prošlomjesečno odobrenje zapadnih sila Ukrajini za pokretanje dugometnih napada unutar Rusije—putem američkih ATACM-ova, britanskih Storm Shadow projektila i francuskih SCALP-ova—zanemaruje ova načela. Takve provokacije potaknule su Rusiju da zvecka nuklearnim oružjem, revidirajući svoju nuklearnu doktrinu kako bi proširila uvjete za raspoređivanje.
Nema sumnje, mali su izgledi da će Rusija pribjeći nuklearnom oružju - ali mali izgledi još uvijek su daleko od nemogućeg. S najvećim nuklearnim arsenalom na svijetu, moderne ruske bojeve glave uključuju tehnologiju "pokretanja do učinka", koja omogućuje smanjenje podesive eksplozivne snage na djelić njezina potencijala. To čini taktičke nuklearne bombe prikladnijima za ograničene borbe na bojnom polju ili demonstraciju odlučnosti. Stoga čak i trivijalna vjerojatnost zahtijeva oprez.
Paradoksalno, pretjerano povjerenje u stabilnost "nuklearnog tabua" ohrabrilo je provokativne akcije koje su potaknule ruske nuklearne prijetnje - ponašanje koje tabu treba spriječiti. Doista, mnogi zapadni kreatori politike i stručnjaci podjednako odbacuju bilo kakav rizik nuklearne uporabe od strane Rusije, kategorizirajući je kao samoubilačku. Međutim, ovaj argument ne uspijeva logično povezati premisu sa svojim zaključkom.
Za početak, Ukrajina ne posjeduje nuklearno oružje. Štoviše, iako je malo vjerojatno, ruska uporaba taktičke nuklearne bombe u Ukrajini ipak je vjerojatnija od američke odmazde izravnim ratom, osobito kao odgovor na nuklearnu uporabu protiv treće zemlje. Takav bi scenarij natjerao bilo kojeg američkog predsjednika da se suoči sa surovom realnošću nuklearne eskalacije i ozbiljnim rizicima izravnog sukoba s Rusijom. Stoga pretpostavke o egzistencijalnom riziku za Putinov opstanak kao odgovor na nuklearnu uporabu precjenjuju sposobnost NATO-a da vjerodostojno odvrati Rusiju u ime partnera izvan ugovora. Zapravo, NATO nema prošireno odvraćanje nad Ukrajinom i isključio je izravnu obranu zemlje, suzdržavši se od raspoređivanja vlastitih kopnenih snaga.
Naravno, Rusija vjerojatno neće postati nuklearna sve dok ne izgubi rat. Ali čak i ako su nuklearni strahovi prenaglašeni, oslanjanje na njegovu nevjerojatnost da opravda daljnju eskalaciju neizvjesno zanemaruje ogromnu konvencionalnu moć Rusije. Doista, zapadnjački tvrdolinijaši ne uspijevaju shvatiti da Moskva još uvijek ima dovoljno prostora za povećanje brojača i eskalaciju ispod nuklearnog praga. Štoviše, ovaj sloj visokotehnoloških konvencionalnih sposobnosti samo postaje dinamičniji i moćniji, bez jasnih protumjera na horizontu.
Nedvojbeno je da je Rusija 21. studenog ispalila svoju raketu "Oreshnik", koja je gađala tvornicu oružja u središnjem ukrajinskom gradu Dnipro, bila snažan prikaz razvoja njenih konvencionalnih snaga. Izvještava se da hipersonični balistički projektil srednjeg dometa s mogućnostima višestrukog ciljanja premašuje brzine od 10 Macha, zaobilazeći svaki sustav protuzračne obrane. Putin ovaj oružani sustav smatra svestranim alatom koji omogućuje fleksibilne i kalibrirane odgovore protiv zapadne eskalacije i omogućuje Rusiji da izbjegne probleme nuklearnog razvoja.
"Oreshnik nije oružje za masovno uništenje", izjavio je Putin 28. studenog, dodajući da će, ako se rasporedi "nekoliko projektila odjednom, u klasteru, njihov pojedinačni udar biti usporediv s uporabom nuklearnog oružja". Dana 10. prosinca, naglasio je da "ono što sada trebamo nije poboljšati nuklearnu doktrinu, već unaprijediti Orešnik", tvrdeći da bi s dovoljno ovih naprednih sustava Rusija bila "na rubu praktički nepotrebne upotrebe nuklearnog oružja". oružja.” Sada kada ulazi u masovnu proizvodnju, s planovima za potencijalno prosljeđivanje oružja u Bjelorusiju 2025., Rusija je signalizirala svoju namjeru da se više oslanja na ovaj sustav.
Suprotno svojoj namjeni, eskalacija zapadnih sila nije degradirala rusku vojsku. Umjesto toga, rat iscrpljivanja pojačan i produljen pomoću zapadne pomoći, radio je na transformaciji goleme latentne moći Rusije u opipljivu vojnu snagu. Danas Moskva ima niz alata za intenziviranje i širenje rata unutar Ukrajine i izvan nje, ako je potrebno. Ovaj komplet alata uključuje napredni razvoj tehnologije hipersoničnih projektila, precizno vođenog streljiva, obrane od projektila, oklopnih vozila i tenkova te bespilotnih letjelica, kibernetičkog i elektroničkog ratovanja.
Osim napredne tehnološke stručnosti, ruske goleme rezerve kritičnih minerala, energetskih resursa i industrijskih metala osiguravaju sirovine potrebne za održavanje proizvodnje oružja velikih razmjera, koja još nije dosegla svoju potencijalnu proizvodnju. U ratu u kojem topništvo ostaje "kralj bojnog polja", Rusija proizvodi topničke granate tri puta brže - i po četvrtini cijene - u usporedbi s američkim i europskim članicama NATO-a zajedno. Povrh toga, rusko strateško partnerstvo s državama poput Kine, Irana i Sjeverne Koreje ojačalo je njezin pristup ključnim vojnim sastojcima, poput alatnih strojeva i mikroelektronike, uz oružje spremno za borbu poput bespilotnih letjelica i topništva. Time se osigurava njegova sposobnost t
Ipak, pretpostavka o ograničenom riziku ili očekivanoj prednosti u nastavku eskalacije protiv Rusije opasno je pogrešna. Ovaj tvrdokorni pristup pogrešno tumači i previše pojednostavljuje dinamiku eskalacije i previđa rastuće konvencionalne vojne sposobnosti Rusije.
Suprotno prikazanim hrabrostima, eskalacija krize je nelinearna i sama po sebi nepredvidljiva. Unatoč analitičkom ulaganju znanstvenika u proučavanje njegove dinamike, naše razumijevanje igara eskalacije ostaje u najboljem slučaju ograničeno, dok naše razumijevanje nuklearne eskalacije praktički ne postoji. Ne samo da nema standardnih mjernih jedinica za mjerenje i procjenu mehanizama koji podupiru eskalaciju, nego također pravila nisu vođena jednostavnim uzročno-posljedičnim okvirima, fiksnim interesima ili stabilnim percepcijama. U kontinuirano prilagodljivim povratnim informacijama, kontekst, ulozi i izračuni razvijaju se sa svakim novim razvojem i manevrom.
Međutim, prošlomjesečno odobrenje zapadnih sila Ukrajini za pokretanje dugometnih napada unutar Rusije—putem američkih ATACM-ova, britanskih Storm Shadow projektila i francuskih SCALP-ova—zanemaruje ova načela. Takve provokacije potaknule su Rusiju da zvecka nuklearnim oružjem, revidirajući svoju nuklearnu doktrinu kako bi proširila uvjete za raspoređivanje.
Nema sumnje, mali su izgledi da će Rusija pribjeći nuklearnom oružju - ali mali izgledi još uvijek su daleko od nemogućeg. S najvećim nuklearnim arsenalom na svijetu, moderne ruske bojeve glave uključuju tehnologiju "pokretanja do učinka", koja omogućuje smanjenje podesive eksplozivne snage na djelić njezina potencijala. To čini taktičke nuklearne bombe prikladnijima za ograničene borbe na bojnom polju ili demonstraciju odlučnosti. Stoga čak i trivijalna vjerojatnost zahtijeva oprez.
Paradoksalno, pretjerano povjerenje u stabilnost "nuklearnog tabua" ohrabrilo je provokativne akcije koje su potaknule ruske nuklearne prijetnje - ponašanje koje tabu treba spriječiti. Doista, mnogi zapadni kreatori politike i stručnjaci podjednako odbacuju bilo kakav rizik nuklearne uporabe od strane Rusije, kategorizirajući je kao samoubilačku. Međutim, ovaj argument ne uspijeva logično povezati premisu sa svojim zaključkom.
Za početak, Ukrajina ne posjeduje nuklearno oružje. Štoviše, iako je malo vjerojatno, ruska uporaba taktičke nuklearne bombe u Ukrajini ipak je vjerojatnija od američke odmazde izravnim ratom, osobito kao odgovor na nuklearnu uporabu protiv treće zemlje. Takav bi scenarij natjerao bilo kojeg američkog predsjednika da se suoči sa surovom realnošću nuklearne eskalacije i ozbiljnim rizicima izravnog sukoba s Rusijom. Stoga pretpostavke o egzistencijalnom riziku za Putinov opstanak kao odgovor na nuklearnu uporabu precjenjuju sposobnost NATO-a da vjerodostojno odvrati Rusiju u ime partnera izvan ugovora. Zapravo, NATO nema prošireno odvraćanje nad Ukrajinom i isključio je izravnu obranu zemlje, suzdržavši se od raspoređivanja vlastitih kopnenih snaga.
Naravno, Rusija vjerojatno neće postati nuklearna sve dok ne izgubi rat. Ali čak i ako su nuklearni strahovi prenaglašeni, oslanjanje na njegovu nevjerojatnost da opravda daljnju eskalaciju neizvjesno zanemaruje ogromnu konvencionalnu moć Rusije. Doista, zapadnjački tvrdolinijaši ne uspijevaju shvatiti da Moskva još uvijek ima dovoljno prostora za povećanje brojača i eskalaciju ispod nuklearnog praga. Štoviše, ovaj sloj visokotehnoloških konvencionalnih sposobnosti samo postaje dinamičniji i moćniji, bez jasnih protumjera na horizontu.
Nedvojbeno je da je Rusija 21. studenog ispalila svoju raketu "Oreshnik", koja je gađala tvornicu oružja u središnjem ukrajinskom gradu Dnipro, bila snažan prikaz razvoja njenih konvencionalnih snaga. Izvještava se da hipersonični balistički projektil srednjeg dometa s mogućnostima višestrukog ciljanja premašuje brzine od 10 Macha, zaobilazeći svaki sustav protuzračne obrane. Putin ovaj oružani sustav smatra svestranim alatom koji omogućuje fleksibilne i kalibrirane odgovore protiv zapadne eskalacije i omogućuje Rusiji da izbjegne probleme nuklearnog razvoja.
"Oreshnik nije oružje za masovno uništenje", izjavio je Putin 28. studenog, dodajući da će, ako se rasporedi "nekoliko projektila odjednom, u klasteru, njihov pojedinačni udar biti usporediv s uporabom nuklearnog oružja". Dana 10. prosinca, naglasio je da "ono što sada trebamo nije poboljšati nuklearnu doktrinu, već unaprijediti Orešnik", tvrdeći da bi s dovoljno ovih naprednih sustava Rusija bila "na rubu praktički nepotrebne upotrebe nuklearnog oružja". oružja.” Sada kada ulazi u masovnu proizvodnju, s planovima za potencijalno prosljeđivanje oružja u Bjelorusiju 2025., Rusija je signalizirala svoju namjeru da se više oslanja na ovaj sustav.
Suprotno svojoj namjeni, eskalacija zapadnih sila nije degradirala rusku vojsku. Umjesto toga, rat iscrpljivanja pojačan i produljen pomoću zapadne pomoći, radio je na transformaciji goleme latentne moći Rusije u opipljivu vojnu snagu. Danas Moskva ima niz alata za intenziviranje i širenje rata unutar Ukrajine i izvan nje, ako je potrebno. Ovaj komplet alata uključuje napredni razvoj tehnologije hipersoničnih projektila, precizno vođenog streljiva, obrane od projektila, oklopnih vozila i tenkova te bespilotnih letjelica, kibernetičkog i elektroničkog ratovanja.
Osim napredne tehnološke stručnosti, ruske goleme rezerve kritičnih minerala, energetskih resursa i industrijskih metala osiguravaju sirovine potrebne za održavanje proizvodnje oružja velikih razmjera, koja još nije dosegla svoju potencijalnu proizvodnju. U ratu u kojem topništvo ostaje "kralj bojnog polja", Rusija proizvodi topničke granate tri puta brže - i po četvrtini cijene - u usporedbi s američkim i europskim članicama NATO-a zajedno. Povrh toga, rusko strateško partnerstvo s državama poput Kine, Irana i Sjeverne Koreje ojačalo je njezin pristup ključnim vojnim sastojcima, poput alatnih strojeva i mikroelektronike, uz oružje spremno za borbu poput bespilotnih letjelica i topništva. Time se osigurava njegova sposobnost t
Po svim pokazateljima, ruski ratni kapacitet je ojačao, dok je ukrajinski postupno slabio. Ova ranjivost proizlazi iz kaskadnih rizika svojstvenih dugotrajnom ratu iscrpljivanja. Nije iznenađenje da se ruska strategija usredotočuje na mljevenje ukrajinske vojske uz povoljan omjer razmjene žrtava, dok je istovremeno sprječava u popunjavanju i reprodukciji kvalitete svojih snaga. Od početka rata, ukrajinska vojska je bila prisiljena ubrzati svoje motore i raditi na sve cilindre. Ovaj nemilosrdni pritisak i tempo ostavili su njezinu vojsku bez pomoćnog kapaciteta za reguliranje njegovog intenziteta ili upravljanje eskalacijom unutar onoga što organizacijski može održati. S vremenom, institucionalni slom ili kapitulacija postaje vjerojatniji scenarij za Ukrajinu nego za Rusiju.
Danas Washington poziva Kijev da se pozabavi kritičnim nedostatkom ljudstva i snizi dob za regrutaciju na osamnaest godina dok se rusko vojno napredovanje ubrzava na terenu.
Jednako je važno da je sposobnost Moskve za konvencionalnu eskalaciju usklađena s njezinom spremnošću da djeluje. Unatoč razgovorima u zapadnim prijestolnicama o nevoljkosti Moskve da provede svoje prijetnje, Rusija je umjesto toga upravljala svojom eskalacijom kalibracijom, minimizirajući prekomjernu izloženost i ublažavajući rizike od prekomjernog dosega i pregrijavanja. Protiv prijetnji koje se razvijaju i nastaju, Rusija je proširila svoje političke ciljeve, pojačala svoju vatrenu moć i dodatno mobilizirala trupe kako bi odgovarala promjenama u ciljevima i strategiji. Ali njezina volja za borbom proizlazi iz ravnoteže odlučnosti u Ukrajini, gdje ulozi Rusije nadmašuju uloge NATO-a. Opet, nije slučajnost da zapadna predanost Ukrajini ostaje daleka, ograničena na podršku izdaleka, a ne na izravnu obranu.
Ipak, unatoč jasnim dokazima o odlučnosti Rusije, Sjedinjene Države i Europa ostaju ukorijenjeni u zastarjelim pretpostavkama koje je još uvijek podcjenjuju. Na štetu vlastitih strategija prisile, zapadni kreatori politike dosljedno propuštaju prepoznati, a kamoli prihvatiti, da ruska snaga volje nije vođena imperijalnom ambicijom, već uvjerenjem da produbljivanje odnosa NATO-a s Ukrajinom — i nastojanje da se ona uključi u savez — predstavlja prijetnju njezinoj nacionalnoj sigurnosti. Povijest je u više navrata pokazala da kada država shvati da je njezina sigurnost ugrožena, njena odlučnost ojačava.
Danas Washington poziva Kijev da se pozabavi kritičnim nedostatkom ljudstva i snizi dob za regrutaciju na osamnaest godina dok se rusko vojno napredovanje ubrzava na terenu.
Jednako je važno da je sposobnost Moskve za konvencionalnu eskalaciju usklađena s njezinom spremnošću da djeluje. Unatoč razgovorima u zapadnim prijestolnicama o nevoljkosti Moskve da provede svoje prijetnje, Rusija je umjesto toga upravljala svojom eskalacijom kalibracijom, minimizirajući prekomjernu izloženost i ublažavajući rizike od prekomjernog dosega i pregrijavanja. Protiv prijetnji koje se razvijaju i nastaju, Rusija je proširila svoje političke ciljeve, pojačala svoju vatrenu moć i dodatno mobilizirala trupe kako bi odgovarala promjenama u ciljevima i strategiji. Ali njezina volja za borbom proizlazi iz ravnoteže odlučnosti u Ukrajini, gdje ulozi Rusije nadmašuju uloge NATO-a. Opet, nije slučajnost da zapadna predanost Ukrajini ostaje daleka, ograničena na podršku izdaleka, a ne na izravnu obranu.
Ipak, unatoč jasnim dokazima o odlučnosti Rusije, Sjedinjene Države i Europa ostaju ukorijenjeni u zastarjelim pretpostavkama koje je još uvijek podcjenjuju. Na štetu vlastitih strategija prisile, zapadni kreatori politike dosljedno propuštaju prepoznati, a kamoli prihvatiti, da ruska snaga volje nije vođena imperijalnom ambicijom, već uvjerenjem da produbljivanje odnosa NATO-a s Ukrajinom — i nastojanje da se ona uključi u savez — predstavlja prijetnju njezinoj nacionalnoj sigurnosti. Povijest je u više navrata pokazala da kada država shvati da je njezina sigurnost ugrožena, njena odlučnost ojačava.
Patata Caliente
Buduća legenda
- Poruka
- 33.679
Pa sta ako su bili u Berlinu? Bio je i Aleksandar Makedonski na granicama Indije, a bila je i Srbija u Dracu i Solunu na celu sa Dusanom pa je to samo epizoda.
To sto su Azer iz Moskve Lavrentije Berija i Gruzin Staljin okupirali Berlin na 45 godina je samo epizoda. To je nebitno.
A ono sto jeste bitno
Propustili su istorijsku sansu da postanu trajni saveznici sa centralnom i istocnom Evropom. Da izgrade odnose na nacin da ljudi budu sretni sto su zajedno sa njima. Da budze ekonomiju, razrade trgovinu, putuju free kao sto putuju Evropljani, da se bave naukom, umetnoscu, da grade rakete i lete u svemir, kolonizuju Mars, Mesec,skoluju decu, pobede na Evropskom prvenstvu u fudbalu, etc. Poceli su bili dobro, ali su brzo odustali, jer je neko mislio da je bolje stancati 65000 atomki i trositi pare na to. Jer 5000 atomki nije dovoljno. A usput vrsili su represalije i prisiljavanje svih tih naroda na istoku Evrope na nacin da danas niko od svih njih ni po cenu rata i izgibije nece sa njima u nikakve kombinacije, jer bi neki od tih naroda imao neko misljenje o necemu, bilo cemu, sto se nije svidjalo nekom komunisti u Kremlju.
Isto tako danas Ukrajina. Narod koji govori slovenski jezik, i bastini dobar deo iste kulture, po cenu fizickog nestajanja nece zajedno sa Rusima zbog tog gorkog iskustva.
Bokisha011
Aktivan član
- Poruka
- 1.460
Komarce koji napadaju samo ruske pravoslavce?
Zaboravio sam 5g, HAARP itd...
Bokisha011
Aktivan član
- Poruka
- 1.460
Ovo je baš pouzdan izvor....За глупе рагуле снима се патриотска реклама. Умри за Џонсона!
Украјинци беже од Русије у Русију.
https://x.com/netoll_nemez/status/1872655925598970292
Белорусија, Боливија, Индонезија, Казахстан, Куба, Малезија, Тајланд, Уганда, Узбекистан ће се придружити БРИКС-у као партнери од 1. јануара 2025. године, – Министарство спољних послова Русије.
Поред најављених девет земаља, још четири државе добиле су позив да постану партнери БРИКС-а, напомиње департман.
https://x.com/igorkushnarev2/status/1872660368507691458
У Мариупољу намеравају да изграде нову електрометалуршку фабрику на површини од око 6000 м²
Како је приметио заменик председника управног одбора Донбас развојне Корпорације, износ улагања у њу је 30 милијарди рубаља. Биће отворено 1000 радних места
https://x.com/igorkushnarev2/status/1872634584732717522
febo_ch
Elita
- Poruka
- 17.547
Russopatoputinofili kupuju svako moodo za bubreg i ne pitaju sta kosta
piciginx
Legenda
- Poruka
- 54.542
Potvrdilo ministarstvo obrane Rusije.
Jel tako?
Radašin778
Veoma poznat
- Poruka
- 14.692
Naravno.
Jer u Rusiji se,za razliku od EU ne zatvaraju firme.
piciginx
Legenda
- Poruka
- 54.542
Jesi li siguran u sve to...
Radašin778
Veoma poznat
- Poruka
- 14.692
Jesam.Da se proveriti,čitaj bild,zidojče i ostale,čitaj EU vesti i videćeš u kom smeru vetar duva.To evropljani pišu a ne Rusi.
Radašin778
Veoma poznat
- Poruka
- 14.692
Eeeej veseli Đuro,blago tebi...Hvala Bogu i ti jednom da si u pravu.
- stanje
