Rat u Ukrajini (36)

Da li će doći do sukoba izmedju Rusije i NATO ako Ukrajina raketama gadja u dubini Rusije?

  • Ukupno glasova
    91

Mudra i logična odluka generala Sirskog da sve tehničko osoblje ukrajinske vojne avijacije prebaci u pešadiju​

https://en.topcor.ru/53072-glavkom-...ij-personal-voennoj-aviacii-vsu-v-pehotu.html

Koji q da se izležavaju, kad avijacije i nema
Zli jezici kaži da je ovo grebanje sa dna kace.
Nakon medicinara i aviomehaničari i navigatori (verovatno i piloti) postadoše elitni pešadinci.

Sablasno podseća na raspuštanje jedinica Luftvafea i Krigsmarina 1944-45. kako bi se stvorilo više divizija Volksgrenadira
Slede mornari (Krigsmarine)

​

Commander-in-Chief of the Armed Forces of Ukraine sends technical personnel of the military aviation of the Armed Forces of Ukraine to the infantry​


430c2f1ed8_personal.webp
 
Poslednja izmena:

Tjedna analiza Zorana Metera: ‘Kad pozoveš medvjeda na ples, ne odlučuješ ti kada će završiti, već medvjed’​


Zapad je s Rusijom zaigrao opasni ples na ukrajinskom podiju – misleći da će tamo ostati ograničen. Međutim, bilo kakvi smisleni pregovori morat će se voditi ne samo o Ukrajini, već i o budućnosti europskog poretka. Samo idiot može misliti da stabilnosti u Europi može biti ako se političkom odlukom iz nje izbaci ruski čimbenik i da će time svi problemi nestati sami po sebi. Na kraju krajeva, stara ruska poslovica kaže: “Kad pozoveš medvjeda na ples, ne odlučuješ ti kada će ples završiti, već medvjed.” Ples će završiti prije ili kasnije, ali je pitanje s kakvim posljedicama​


„U iščekivanju Godota“, naslov je tragikomične drame Samuela Becketta koji se sada može primijeniti u Europi po pitanju skorih (5. studenog) američkih predsjedničkih izbora, preciznije – strahu iste da u Bijelu kuću od iduće godine opet ne zasjedne bivši predsjednik Donald Trump – od ranije nesklon bilo kakvim kompromisima s Europskom unijom i njenim ključnim članicama.


Kroz posebno teško iščekivanje u tom smislu prolazi Njemačka, za koju brojni analitičari smatraju kako budućnost njene razbijene vladajuće „semafor koalicije“ neposredno ovisi o (ne)dolasku Trumpa na vlast.


Ta je koalicija, na čelu s SPD-ovim kancelarom Olafom Scholzom pred raspadom, a on je počeo s teškim porazom njenih članica (SPD, Zeleni, FPD) na lipanjskim izborima za Europski parlament (EP), te kulminirao teškim i vrlo neugodnim porazima na regionalnim izborima u pojedinim saveznim zemljama u istočnoj Njemačkoj – i to od radikalno desne stranke Alternative za Njemačku (AfD). Još više na možebitni raspad utječu trenutačne duboke, gotovo nepremostive unutarnje podjele vladajuće koalicije koje se odnose na poreznu politiku i mirovinsku reformu, ali i goleme proračunske rupe koje se kreću u milijardama eura i za čiju popunu nema konsenzusa. Ali to je već jedna posve druga tema koja se tiče i sve težeg gospodarskog i socijalnog stanja u zemlji.
 

Europski problemi se gomilaju, a ne smanjuju​


Osim Njemačkoj, i Europskoj uniji je sigurno dosta i svojih „muka po Trumpu“, gospodarskih briga i problema, krajnje složene migrantske problematike, kao i one sigurnosne na njenom južnom obodu (Afrika, Bliski istok gdje ubrzano eskalira sukob Izraela s Iranom i njegovim regionalnim posrednicima (proxy), od Iraka, Sirije, Libanona do Jemena), a da i ne govorimo o istočnom krilu Unije u kontekstu ukrajinskog rata kojemu se kraja ne nazire.

Europa i dalje dugoročno nije riješila ni svoje energetske probleme. Tako Bloomberg 23. listopada u tekstu pod naslovom „Europa se ne može riješiti ovisnosti o ruskom prirodnom plinu“ autora Javiera Blasa piše o svojevrsnom teatru apsurda. Autor navodi kako „Europa još uvijek troši milijarde eura na ruski plin“. Dalje kaže slijedeće: „To je apsurdno, ali ruski plin ide na europski kontinent ukrajinskim plinovodom. Još apsurdnije je to što Kijev svom najvećem neprijatelju Rusiji naplaćuje naknadu za tranzit plina svojim plinovodom. U Ukrajini se vode vojne akcije, a Kremlj uredno plaća svoje račune od 800 milijuna eura godišnje. Sve je u stilu Kafke. To je neka vrsta izazova političkoj stvarnosti, znak da Europa ne može bez ruskog plina. Ali o tome ne treba glasno govoriti, jer nitko za to ne želi čuti. Da, danas Europa puno manje ovisi o Rusiji nego prije. Prije početka oružanog sukoba, udio Moskve u europskom uvozu plina bio je 45%, ali je prošle godine naglo pao na 15%. Ali ima i zabrinjavajućih znakova. Ovaj pad je zaustavljen, a obujam kupovine (ruskog plina) u Europi i odgovarajuća ovisnost sada se postupno povećavaju. Danas Rusija osigurava oko 20% europskog uvoza plina.“

Ukrajinska crna rupa​


Ali Europsku uniju (i zapad u cijelosti) ipak najviše brine sigurnosno stanje na njenim istočnim granicama zbog skoro pa trogodišnjeg ukrajinskog rata kojemu se kraja ne nazire a u zraku neprestano lebdi i mogućnost njegove eskalacije (iako je ona, to se mora primijetiti, znatno smanjena nakon upozorenja ruskog predsjednika Vladimira Putina da će Rusi udariti na ciljeve na zapadu ukoliko Kijevu ovaj da dozvolu za napade na ruski teritorij svojim dalekometnim raketama, a još više nakon nedavnih izmjena u ruskoj nuklearnoj doktrini koje se odnose na snižavanje praga uporabe nuklearnog oružja).


Naime, čini se kako sve glasnije inicijative od strane pojedinih zapadnih političara koje proteklih tjedana navodno idu u smjeru nužnosti postizanja sporazuma između Moskve i Kijeva koji bi se temeljio na odustajanju potonjeg od vojnog povratka okupiranih teritorija u zamjenu za mir i zapadna sigurnosna jamstva „ostatku“ Ukrajine za sada ne daju ploda. Naprotiv! Ruske vojne operacije na jugoistoku zemlje, u Donbasu, i dalje jačaju, a ukrajinska vojska gotovo svakodnevno gubi poneko naselje ili grad, dok u ukrajinskom društvu jača apatija i otpor novoj mobilizaciji koja se provodi i primjenom grube fizičke sile.
 
Pritom predsjednik Volodimir Zelenski mora pažljivo balansirati između želje da Ukrajinu predstavi kao „vojnu pobjednicu“ i želje da zaustavi rat i pod tako nepovoljnim uvjetima (koji mogu postati još samo gori) zbog kojih mu prijete veliki unutarnji politički problemi i snažni pritisci od nacionalističkih snaga kakvih u toj zemlji ne nedostaje. Potonji, naime, ne žele čuti ni o kakvim teritorijalnim ustupcima Moskvi, dok su obični građani sve više spremni na mir ali se isto tako teško mire s teritorijalnim gubicima koji bi do njega eventualno doveli. (Ukrajinskom ratu vratit ćemo se malo kasnije u tekstu, a sada nastavimo s problemima koje imaju EU i zapad u cijelosti.)

Šamar britanskom premijeru​


Osim EU-a problema ima i Velika Britanija. Tako američki Bloomberg piše da je „sastanak s Putinom zasjenio britansko-pacifički summit“ jer su čelnici Indije i Južne Afrike radije odabrali put u Rusiju i summit BRICS u odnosu na summit Commonwealtha.


Britanski premijer „Keir Starmer rekao je novinarima na letu za Samou da je osobna stvar koji će čelnici sudjelovati na summitu. “Obitelj Commonwealtha je stvarno važna. Ovo je nevjerojatna prilika: tamo je zastupljeno 55 zemalja, dosta njih na razini šefova država,” – rekao je britanski laburistički premijer kojemu ubrzano pada popularnost u zemlji.


„No ključni čelnici Commonwealtha, uključujući indijskog premijera Narendru Modija i južnoafričkog predsjednika Cyrila Ramaphosu, umjesto toga nazoče summitu BRICS-a čiji je domaćin (Vladimir) Putin, a radi se o najvećem sastanku svjetskih čelnika u Rusiji od početka operacije u Ukrajini u veljači 2022.“ – navodi američki medij.


S druge strane britanski Financial Times piše kako od problema po navedenim pitanjima nisu imune niti Sjedinjene Države. On piše kako je problem „što ni SAD ni EU nemaju dugoročnu strategiju prema Rusiji“. „Ukrajina je sastavni dio zapadne “ruske” politike od kraja Hladnog rata. Ova medalja je imala dvije strane. U transformativnom scenariju, demokratizacija Ukrajine viđena je kao alat za demokratizaciju same Rusije. Ali postojao je i drugi scenarij, više orijentiran na stabilnost, i imao je drugačiju logiku: ne zadirkuj medvjeda. Ova dvojna politika potaknula je ukrajinski sukob.“


… „Zapad dopušta Kijevu da određuje ton zapadne retorike o Rusiji. Drugim riječima, Zapad je svoju “rusku” politiku u biti prepustio Ukrajini. A ako Putin vjeruje da je Rusija u ratu sa Zapadom, onda je ovaj pristup osuđen na propast. Čelnici Sjedinjenih Država i Europe moraju ponovno preuzeti inicijativu u odnosima s Rusijom. Bilo kakvi smisleni pregovori moraju se voditi ne samo o Ukrajini, već i o budućnosti europskog poretka (zapravo se radi o tezi koju već dugo zagovara sam Putin, op.ZM.). Stara ruska poslovica kaže: “Kad pozoveš medvjeda na ples, ne odlučuješ ti kada će ples završiti, već medvjed.” – zaključuje FT.
 

Ukrajinu nitko iskreno ne želi u NATO-u​


Zapad je potpuno svjestan činjenice kako Rusija nikada neće dozvoliti ulazak Ukrajine u NATO savez i da je to pitanje bilo jedno od glavnih zbog kojeg je Putin u veljači 2022. g. i pokrenuo invaziju na tu zemlju nakon neobične tišine koja je uslijedila na njegov prethodni prijedlog o sjedanju za stol i postizanju strateškog sigurnosnog sporazuma između Rusije i NATO saveza odnosno SAD-a (tišina je, naravno, značila odbijenicu, a po Moskvu još i gore – ignoriranje njenih prijedloga kao po zapad potpuno neprihvatljivih, nešto na što se ne treba niti osvrtati).


Zato se prošloga tjedna sve češće oglašuju pojedini visoki dužnosnici zapadnih zemalja koji govore kako od članstva Ukrajine u Sjevernoatlantskoj organizaciji neće biti ništa. Naravno – to se govori prilično upakirano da ne izgleda pregrubo i po Kijev i po zapadnu javnost s obzirom na dana obećanja Ukrajini upravo u tom smjeru. Dana su, podsjećam, i na ljetos održanom summitu NATO-a u Washingtonu temeljem 75. godišnjice njegova ustroja.


Međutim, kako 23. listopada piše izvrsno informirani medij POLITICO, „Ukrajinski predsjednik ZelenskI želi trenutni poziv za pridruživanje savezu, ali ga ključne prijestolnice odbijaju“. Radi se o ukupno sedam zemalja članica Sjevernoatlantskog saveza koje sada blokiraju poziv Ukrajini za članstvo: SAD, Njemačka, Mađarska, Slovačka, Belgija, Slovenija i Španjolska.


Istodobno je 24. listopada francuski delegirani ministar za europska pitanja Benjamin Haddad u razgovoru za tamošnju televiziju LCI izjavio kako „Francuska podržava želju Ukrajine za pridruživanje NATO-u…, ali njen ulazak će uslijediti tek nakon rata, inače ćemo biti uvučeni u sukob.“


Dana 23. listopada POLITICO je objavio i intervju s američkom veleposlanicom u odlasku u NATO-u Julianne Smith. U tekstu se između ostalog navodi i slijedeće: „SAD za sada nije spreman uputiti poziv Ukrajini za pridruživanje NATO-u, što je ključna točka u novom “planu pobjede” ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. “Savez do danas nije došao do točke u kojoj je spreman ponuditi članstvo ili poziv Ukrajini”, rekla je Smith, dodajući da je “naša namjera nastaviti ih približavati NATO-u. … “Već 75 godina predsjednici SAD-a svih političkih stranaka podržavaju ovaj savez i obvezuju se da će osigurati vodstvo u cijelom savezu“, dodala je Smith. “Jako vjerujem da će SAD nastaviti igrati tu ulogu u budućnosti, bez obzira što se dogodi 5. studenog.”
 

Zaključak po temi Ukrajina​


Iz svih navedenih inicijativa zapada vezanih za prestanak rata (čemu treba dodati i nedavne riječi američkog predsjednika Joea Bidena o tome da zapadni saveznici nisu uspjeli postići suglasnost oko davanja dozvole Kijevu da njihovim dalekometnim raketama gađaju Rusiju), uz istodobni nastavak snažne proturuske retorike i ne pokazivanja bilo kakve namjere za razgovore o međusobnoj strateškoj sigurnosti zapada i Rusije (izvan one o Ukrajini) – jasno je kako se zapad i Rusija i dalje duboko razilaze kada je riječ o načinu završetka rata.


Moskva uporno tvrdi, a to je prošli tjedan na sastanku Vijeća sigurnosti UN-a po tko zna koji put ponovio ruski veleposlanik Vasilij Nebenzja, kako ukrajinski rat neće završiti bez postizanja sporazuma o sigurnosnim jamstvima.


S druge strane ruski analitičari bliski Kremlju navode kako je sadašnji cilj Washingtona zamrznuti ukrajinski rat na određeno vrijeme i spriječiti raspad fronte na jugoistoku, i time Ukrajini pružiti priliku da se dodatno naoruža i da sve opet krene u smjeru nanošenja „strateškog poraza Rusiji“. To pak argumentiraju činjenicom da je London prošli tjedan najavio oko 150 milijuna funti za Kijev u svrhu proizvodnje njegovih pomorskih bespilotnih čamaca i druge opreme za zaštitu „žitnog koridora“ na Crnom moru, dok je Washington Ukrajini odobrio novi paket od 800 milijuna dolara za proizvodnju vlastitih dalekometnih udarnih dronova. Ruski analitičari to tumače kroz dva aspekta: nemogućnost za davanje dozvole Kijevu za korištenje njihovih dalekometnih raketa za napade na Rusiju čime bi ih Moskva smatrala neposredno uključenima u ovaj rat s jedne strane, i želje da se rat nastavi čim se Ukrajina dodatno naoruža s druge strane.


Drugim riječima, eskalacija ukrajinskog rata vjerojatno je kratkoročno spriječena, ali nikako ne i otklonjena. Naime, po Moskvu će biti teško prihvatljivo da Ukrajina počne proizvoditi nove dronove kojima će moći gađati u dubinu Rusije kao alternativu zapadnim raketama.


Zato ona Moskva preuzima inicijativu i na vojnoj i na političkoj razini. Na prvoj kroz intenziviranje obrambene suradnje sa Sjevernom Korejom koja zapad čini sve nervoznnijim, i na drugoj – kroz organizaciju summita BRICS koji sve više poprima protuzapadni karakter ali i ukazuje na neuspjeh politika sankcija i izolacije Rusije koju je zapad pokrenuo ubrzo nakon početka ruske invazije. O svemu tome više u nastavku analize.


https://www.geopolitika.news/analiz...ne-odlucujes-ti-kada-ce-zavrsiti-vec-medvjed/
 
DRŽAVLJAN USA BEZBEDNO IZVUČEN U RUSIJU NAKON SKORO 3 GODINE ŠPIJUNIRANJE UKRAJINSKE VOJSKE
- Amerikanac Danijel Martindejl objašnjava kako je uspeo da se infiltrira u ukrajinsku vojsku u Donjecku (bivša Ukrajina) uz pomoć Telegram kontakata (prvi video), zahvaljujući ruskim snagama na smeloj operaciji rizikujući svoje živote da bi ga bezbedno doveli u Moskvu (2. video).

Martindejl je bio aktivan na teritorijama pod kontrolom Ukrajine od 11. februara 2022, prenoseći koordinate, što je pomoglo u preciznim raketnim udarima na ukrajinske vojne objekte, i vredne informacije o kijevskim snagama Moskvi

- Štab odbrane DNR ga hvali za ključnu ulogu u pripremi napada na mestu Bogojavljanku.

„Rat u Ukrajini je rat koji Fašington vodi protiv celog sveta, pa čak i protiv sopstvenih građana. To je rat u kojem se Rusija bori za pravdu protiv strane koje zanimaju samo finansijski i poslovni interesi bez obzira na dobrobit sopstvenih građana ili vojnika - Martindejl
Trenutno se razmatra davanje političkog azila i ruskog državljanstva Martindejlu, jer on kaže da ne želi da se vrati u USA i Fašington smatra neprijateljem.

https://twitter.com/x/status/1852767616760254952
 
kuva-11.png


Gubici snaga AFU, tokom juna – sredine oktobra 2024, bili su značajni i zapanjujući: do 55.000 – 65.000 svakog meseca. Ove brojke za AFU nisu održive, nijedna vojska ne može dugo da izdrži takve gubitke.

Račun gubitaka Oružanih snaga Rusije (RuAF), procene na osnovu Medijazone i drugih izvora informacija:

kuva-12.png


Russian losses in the war with Ukraine.
Mediazona count, updated October 11, 2024


Estimates of troops losses of RuAF, since the start of SMO: total losses 450,000 from which KIA 120,000. Estimates of destroyed military equipment of RuAF vary 10-20% from relevant AFU numbers.
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Straks92
Рат у Украјини води се због литијума?
Odgovora
22
Pregleda
399
Schrodinger
Schrodinger
Casual Observer
Rat u Ukrajini na prekretnici: U senci dvoboja raketa, front se drastično menja
2 3 4
Odgovora
77
Pregleda
889
Scientist welder
Scientist welder
Dobro situirani gospodin
Objavljen plan Donalda Trumpa o okoncanju rata u Ukrajini
3 4 5
Odgovora
109
Pregleda
1.038
Dobro situirani gospodin
Dobro situirani gospodin

Back
Top