model jedne države ostaje utopija levih globalista. drugi, hibridni predlozi će verovatno takođe posustati u stvarnosti.
recimo konfederacija tj dve nezavisne države sa otvorenim granicama i nekim zajedničkim institucijama. međutim, ovo bi više bio drugi korak nakon rešenja sa dve države. trenutno, ova formula će verovatno propasti zbog pitanja suvereniteta i ustavne strukture tzv palestine, jer bi Izrael u svakom slučaju insistirao na bezbednosnim garancijama.
aneksija sa ograničenom autonomijom: izrael anektira zapadnu obalu i daje tzv palestincima ograničenu samoupravu. Šta će se desiti sa Gazom za sada ostaje otvoreno. međunarodna osuda i dugoročna nestabilnost bile bi neizbežne sa ovim pristupom.
međunarodna administracija: mandat UN nad Gazom i delovima zapadne obale tokom prelaznog perioda koji traje nekoliko godina. međutim, istorija uči da ujedinjene nacije gotovo nikada nisu bile faktor stabilnosti. Štaviše, nijedna privremena država nikada nije trajno funkcionisala.
rešenje sa dve države nije samo politički blokirano, već je strukturno pri kraju. sve druge alternative takođe zahtevaju novo samorazumevanje oba naroda, što trenutno deluje nezamislivo. izlaz iz sukoba je i dalje nigde na vidiku, a suverena tzv palestinska država je udaljenija nego ikad. to ne sluti na dobro za budućnost.