M. Šerić: Izraelska naselja na Zapadnoj obali: pravno legalna, politički legitimna, povijesno utemeljena
Izraelska naselja na Zapadnoj obali prema međunarodnom pravu su legalna, politički potpuno legitimna, povijesno utemeljena i opravdana. Legalnost i legitimnost naselja proizlazi ponajviše iz dokumenta Lige naroda iz 1922. pod nazivom Mandat Palestina. Tim dokumentom je mandat nad prostorom tadašnje Palestine dan Velikoj Britaniji. Dokument je plebiscitarno prihvaćen od strane svih država članica Lige naroda, njih 51, a težio je implementirati Balfourovu deklaraciju, odnosno uspostaviti židovski nacionalni dom u Palestini. Članak 6. je ohrabrivao izgradnju „zatvorenih naselja Židova na zemljištu, uključujući državno zemljište koje nije potrebno za javnu upotrebu.“ Tijekom vremena Mandata do 1947. tako su uspostavljena naselja diljem onoga što će kasnije biti poznato kao Zapadna obala. Neka židovska naselja, poput Hebrona, postojala su tijekom stoljeća osmanske vladavine, dok su naselja kao što su Neve Ya’acov, sjeverno od Jeruzalema, blok Guš Ecion u južnoj Judeji i zajednice sjeverno od Mrtvog mora, osnovana u skladu s mandatom Lige naroda.
.....
Izraelska izgradnja naselja na Zapadnoj obalinakon 1967. legalna je prema međunarodnom pravu jer je Zapadna Obala bila nedodjeljeni dio Mandata Palestine, a odredbe dokumenta još uvijek su pravno obvezujuće na tom teritoriju. Rostow je izjavio: „židovsko pravo naseljavanja na Zapadnoj obali dodijeljeno je istim odredbama mandata prema kojima su se Židovi naselili u Haifi, Tel Avivu i Jeruzalemu prije nego što je stvorena Država Izrael.“ Konačno, bilateralni sporazumi između Izraelaca i Palestinaca koji su potpisani tijekom 1990-ih, kao što su Deklaracija o načelima iz 1993. i Privremeni sporazum iz 1995., ne sadrže zabranu izgradnje židovskih naselja. Značajan broj naselja se nalazi na mjestima gdje su prijašnje židovske zajednice bile nasilno protjerane ili pobijene od strane arapskih vojski ili milicija, kao što je bio slučaj u Hebronu 1929.
Suma summarum, židovska naselja su pravno legalna i politički legitimna kao potez jedne suverene i neovisne države što Država Izrael nedvojbeno jest.
Uz to, naselja su povijesno utemeljena i opravdana. Mnoga suvremena izraelska naselja zapravo su ponovno uspostavljena na mjestima koja su u prethodnim generacijama bila dom židovskih zajednica te su izraz duboke povijesne i religijske povezanosti židovskog naroda s Obećanom zemljom Kanaan. Naime, prvo ime Izraela spominje se oko 1.500 godina prije Krista. Izrael posjeduje neki oblik državnosti u području suvremene Države Izrael već od Metalnog doba što je slučaj koji ne postoji kod ni jedne druge države. To je razdoblje u kojem je Mojsije izveo židovski narod iz egipatskog ropstva te su Izraelci naselili Kanaan pod vodstvom Jošue. Prva izraelska kraljevina imala je središte u Jeruzalemu gdje su stolovali židovski kraljevi Šaul i David oko 1000. g. pr. Kr. Otada su Židovi imali državnost sve do 136. g. poslije Krista kad su Rimljani skršili Bar Kohbin ustanak, a većina Židova protjerana sa svoje zemlje i raspršila po cijelom svijetu. Židovske zemlje (Erec Izrael) rimski car Hadrijanje preimenovao u naziv Palestina koji do tada nije postojao. To je bio zlobno izmišljen naziv kako bi se zatro židovski identitet i izbrisalo židovsko ime s tog područja za sva vremena. Tada na tom području nije bilo Arapa, tj. modernih Palestinaca. Prvo arapsko stanovništvo u područje Palestine dolazi tek nakon smrti proroka Muhameda sredinom 7. st.Naposljetku, sredinom 20. st. Židovi su uspjeli obnoviti svoju državnost kroz demokratsku republiku na koju imaju svako pravo kao i pravo ponovnog naseljavanja svoje biblijske domovine.
Naravno, pravo imaju i Palestinci a jedino održivo rješenje sukoba je bilateralni dogovor.
https://www.geopolitika.news/analiz...lna-politicki-legitimna-povijesno-utemeljena/