Rastanak

  • Začetnik teme Začetnik teme mutin
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
U krevetu sam vec 5 dana..ne jedem,ne spavam,ne idem na posao.Slomio me je rastanak.Sama sam da ne objasnjavam,kako,jer sam se doselila u ovaj grad i na zalost jako se lose snasla..Za pet godina upoznala sam jednu osobu.Nemam hobija a ni ne zalim da me saljete na kurseve i ostala mesta koja imaju veze sa boli kakvim intelektualnim radom.Bili smo 6 meseci zajedno.Od samo pocetka znali smo da se moramo rastati,da i to ne objasnjavam zbog cega.Nisam mogla zadrzati hladnu glavu.Vec sam se zaljubila,zavolela ga,on je moja ljubav za kojom sam uvek tragala,on je najbolji covek koga sam ikad srela..Tu sad nastaje moj problem zbog kog ovo i pisem..Ja ne mogu da prihvatim tako surovo ostavljanje.Nisam vise ni tako malda,ostavljali su me vec u zivotu..Ali on me je razocarao kao covek na prvom mestu.Bio je moj prijatelj,ljubavnik..Ostavio me kao najgoru,ne pitajuci se kako cu ja da se izborim sa tim..Evo vec 5 dana,nemam snage da ustanem i pocnem zivot ponovo..Razmisljam cak i da popijem sedative i tako zaspim samo..nek zivot ide bez mene..Potrebna mi je strucna pomoc,jel da?

Nadam se da si se do sada oporavila, i da ti sve izgleda drugačije nego pre.
Desiće ti se neizbežno - kada prestaneš da patiš i voliš, počećeš da ga mrziš. Pokušaj da izbegneš taj osećaj, jer on najviše škodi tebi samoj.
Posle određenog vremena, postaćeš ravnodušna. E, ta faza je znak tvog ozdravljenja.
Na kraju će on biti samo još jedna uspomena u nizu sličnih.

Samo nemoj samu sebe da podsećaš na patnju, jer sećanje na patnju udvostručuje istu.
Batali samoću i pronađi nekog pouzdanog prijatelja (prijateljicu) koji će ti pomoći da prebrodiš krizu.
Niko nije nezamenljiv, pa ni on.;-)
Ljubavi dolaze i prolaze, i biće ih još.
 
Sat po sat..i dalje me boli sat po sat..
Pokusavam da mi bude bolje ali to je jedan zacaran krug kome se uvek iznova vracam.Ponekad mi se cini da uzivam u ovom bolu i da ce mi nedostajati kad prodje.
 
Sat po sat..i dalje me boli sat po sat..
Pokusavam da mi bude bolje ali to je jedan zacaran krug kome se uvek iznova vracam.Ponekad mi se cini da uzivam u ovom bolu i da ce mi nedostajati kad prodje.

Dobro je da si se javila jer sam razmisljala kud nestade ;)
Ja ne mogu reci nista vise no sto jesam - sve ostalo moras sama da prodjes.
 
"Kad umrem sačuvajte jednu misao za mene:
- VOLEO SAM...."

Reče jednom neko... Pročitah negde davno tu misao i nikada mi nije bilo jasno značenje... Sada znam :( jer nikad nisam ovako voleo i ne želim u životu drugu jer nikada niti jedna druga neće me imati kao što me je ona imala...
 
U krevetu sam vec 5 dana..ne jedem,ne spavam,ne idem na posao.Slomio me je rastanak.Sama sam da ne objasnjavam,kako,jer sam se doselila u ovaj grad i na zalost jako se lose snasla..Za pet godina upoznala sam jednu osobu.Nemam hobija a ni ne zalim da me saljete na kurseve i ostala mesta koja imaju veze sa boli kakvim intelektualnim radom.Bili smo 6 meseci zajedno.Od samo pocetka znali smo da se moramo rastati,da i to ne objasnjavam zbog cega.Nisam mogla zadrzati hladnu glavu.Vec sam se zaljubila,zavolela ga,on je moja ljubav za kojom sam uvek tragala,on je najbolji covek koga sam ikad srela..Tu sad nastaje moj problem zbog kog ovo i pisem..Ja ne mogu da prihvatim tako surovo ostavljanje.Nisam vise ni tako malda,ostavljali su me vec u zivotu..Ali on me je razocarao kao covek na prvom mestu.Bio je moj prijatelj,ljubavnik..Ostavio me kao najgoru,ne pitajuci se kako cu ja da se izborim sa tim..Evo vec 5 dana,nemam snage da ustanem i pocnem zivot ponovo..Razmisljam cak i da popijem sedative i tako zaspim samo..nek zivot ide bez mene..Potrebna mi je strucna pomoc,jel da?


Već si dobila sijaset odgovora sa kojima se i sama slažem, te ne bih mnogo pametovala.

Razumem u potpunosti kako se trenutno osećaš...srušio ti se celi svet, ali...priznaćeš da uvek postoji ovo ali...:wink:

Ne znam koliko vremenski treba da prođe da bi se prebrodila tuga...zavisi od čoveka do čoveka...i ne mogu ti savetovati da se okreneš izlascima, društvu i slično...mada i to jeste pametan savet za one koji mogu da se nateraju...
Ja sam od ovih drugih...kada me "boli", kada sam tužna...razočarana...najbolje se sa tim emocijama izborim sama...i pričam o tome, tek kada prođe...ili bar prođe onaj prvi "udar".

Kada ti razum, a neće ti mnogo trebati, preuzme ulogu od srca...videćeš i sama koje je đubre od čoveka taj tvoj "voljeni".:?

Bez obzira što kažeš da je vaša veza u samom startu bila osuđena na propast...a da li je?:shock:...koji su to, a naročito danas, razlozi, zašto dvoje ljudi koji se vole ne mogu prebroditi SVE prepreke da bi bili zajedno ?:shock:

Nisam ni malo proračunata...čak naprotiv, izuzetno sam romantična i često mi se čini da mi ne bi bilo na odmet da mogu čvršće da stojim na zemlji i da se manem oblaka, ali svim svojim bićem stojim iza toga da prava ljubav ruši sve prepreke...znači, prava ljubav, a on...tvoj bivši, očigledno nije to osećao prema tebi, čim je nestao i otišao iz tvog života i to na taj način:?

Kada se presabereš, a verujem da si na dobrom putu i kada ti sve njegove mane postanu jasne, videćeš da je do PREZIRA jedan jako mali korak...a onda si već izlečena.:wink:

Sve najbolje...i da...takvi ljudi ne zaslužuju da se zbog njih narušava zdravlje...a pijenje sedativa ti sasvim sigurno narušava zdravlje.:wink:
 
Zeleo sam da se ukljucim u raspravu o patnji izazvanoj rastankom ali sam od moderatora upozoren da je poruka uvredljivog sadrzaja. OK,pokusacu da preformulisem komentar a da nikoga ne povredim.
Ja sam mushkog pola,nisam rasista i ne radujem se tudjoj patnji,narocito ne zhenskoj.
Pitam se samo da li je patnja privilegovan status neke odredjene grupacije ili moze biti jednako pravo za sve.
Malo sam stariji od nekih na ovoj temi a i iskusniju u patnjama,verujem..u zadnjih par godina sam doziveo dva teska brodoloma..prvi i tako,ali drugi sam jedva pregurao...pet punih meseci nisam izlazio iz kuce,bio sam dobrovoljno zatocen..u carstvu uspomena na ljubav do groba..i umalo da do groba i dodje..izgubio sam za to vreme vise od 10 kg telesne tezine,popio na stotine grama sedativa,i sve dok u sebi nisam pronasao gresku islo je na loshije..kad sam konacno shvatio da sam ja bio taj koji je ucinio prvi korak prema rastanku zaziveo sam..povratio zivot,profunkcionisao i duhovno i telesno..jesam sam ali se ponovo radujem zivotu i iscekivanju da mi se iz ove patnje izrodi neka nova ljubav..
Zato za sve one koji su tuzni,koji zale za necim sto je bespovratno izgubljeno imam poruku..malo zacheprkajte i o svom udelu u razilazenju.I ja sam mislio da nigde nisam pogresio..
 
Najlakse je okriviti drugoga za neuspehe.To nam je pomalo u genima.Pa kakav bi to zivot bio ako ne bi postojali i tuga i sreca i sastanci i rastanci..ko je kriv?? Sto rece jedna moja prijateljica:Razmisli malo,samo ce ti se reci..
 
Znam sve znam i ja bih bila mudra i savetovala nekog drugog ko prolazi kroz ovo kao ja sto prolazim vec mesec dana..Ali kad luda dusa moja ne moze da se otrgne tog uzasnog osecaja u kome mi mnogo nedostaje svaki trenutak proveden sa njim.Znam i to da to nije bila prava ljubav,inace bi bili zajedno..Sve znam..ali dzabe sto znam..jos uvek ga ludo volim..Mislim da ce ta nasa nesrecna ljubav ostati zauvek da zivi u meni i kida me iznutra.Ja sam sad fizicki bolje.Posle dve nedelje neizlaska iz stana,ja sam sad skoro kao pre..Oziljci koji i dalje bole su tu..ali definitivno sam bolje.Pocela sam i da jedem,i dalje imam problema sa snom,ali i to ce valjda proci..I dalje od sata koji ima 60 minuta,ja na njega mislim 50..ali i to ce valjda proci..jer sve prolazi..Samo zelim da nikad vise u zivotu ne upadnem u takvu patnju zbog nekog,za kog se tek posle ispostavlja da nije bio vredan toga..
 
Joooooj, sve znam...:cry:

Pre nešto više od godinu dana i sama sam prolazila kroz isto...i isto sam reagovala na slične reči utehe...ili "pametovanje" kako sam tada to sve nazivala...al' dzaba...:confused:

I evo...nakon godinu dana mogu ti reći, prezirem ga...kukavica...slabić...nepošteni drkadz....ma imam ti ja tih epiteta za njega kol'ko hoćeš sada i kao što bi naše bake rekle " Vreme sve leči"...videćeš...;-)

p.s. Mada...ponekad...kada pada kiša...ma ništa strašno...brzo prođe...:wink:
 
Svi smo mi po nekad prolazili istim stazama..mislim na ove po kojima sad lijemo suze.I prezivljavali smo!! Razmislite malo..da nije i sujeta tu umesala svoje prstice??
Da li je ON ili ONA osecala isto sto i ja..ili je to bila gluma,a ja ziveo/la u iluziji?? Kad resis tu dilemu onda ce biti OK.Boli te uvo sta je on ili ona osecala,vazno je tvoje osecanje,tvoja sposobnost,dovoljan dokaz je st umes da patis..to ne ume svako...slusaj ti mazohistu2(a nisam mazohista 100%)
 
Eh... Da ... ti rastanci ...
...napisah ovo pre mnooogo godina, nakon jednog takvog ... rastanka :arrow:

USPOMENA

Ne zalim ja za tobom,
Zalim za uspomenama koje si mi dao.
Za dodirom, osmehom,
…tisinom punom zvuka…
bez ljubavi, ali . . . punom topline.
I bliskosti.

Zalim, jer
Prokleti ne mogu,
Voleti znam,
A … umreti necu (ili ne umem).

Zalim, al’ mi zao nije.
Jer … najdragocenije ostaje…
Ono ne ostavlja,
Ne napusta na vrhuncu nemira,
Ne boli i…
Ne ranjava.

U s p o m e n a.
Ne zalim je sto imam,
Tu …
U sebi.

Zalim sto je samo uspomena.
 
Zeleo sam da se ukljucim u raspravu o patnji izazvanoj rastankom ali sam od moderatora upozoren da je poruka uvredljivog sadrzaja. OK,pokusacu da preformulisem komentar a da nikoga ne povredim.
Ja sam mushkog pola,nisam rasista i ne radujem se tudjoj patnji,narocito ne zhenskoj.
Pitam se samo da li je patnja privilegovan status neke odredjene grupacije ili moze biti jednako pravo za sve.
Malo sam stariji od nekih na ovoj temi a i iskusniju u patnjama,verujem..u zadnjih par godina sam doziveo dva teska brodoloma..prvi i tako,ali drugi sam jedva pregurao...pet punih meseci nisam izlazio iz kuce,bio sam dobrovoljno zatocen..u carstvu uspomena na ljubav do groba..i umalo da do groba i dodje..izgubio sam za to vreme vise od 10 kg telesne tezine,popio na stotine grama sedativa,i sve dok u sebi nisam pronasao gresku islo je na loshije..kad sam konacno shvatio da sam ja bio taj koji je ucinio prvi korak prema rastanku zaziveo sam..povratio zivot,profunkcionisao i duhovno i telesno..jesam sam ali se ponovo radujem zivotu i iscekivanju da mi se iz ove patnje izrodi neka nova ljubav..
Zato za sve one koji su tuzni,koji zale za necim sto je bespovratno izgubljeno imam poruku..malo zacheprkajte i o svom udelu u razilazenju.I ja sam mislio da nigde nisam pogresio..

Sustina mazohizma lezi u izopacenosti…uglavnom ‘seksualnoj’...
Takve osobe uvek uzivaju iskljucivo u situacijama u kojima su one same zrtve i mucenici, a jos vise u nasladjivanju tudjim sazaljenjima nad njima…
Mazohisti su srecni samo kada pate. Ukoliko im je pruzeno malo srece, potpuno se izgube i brze bolje gledaju da preokrenu sve u svoju korist…
Dakle, naravno da ce vecina saosecati sa tvojom patnjom … ali, kao neko ko je bio u prilici da /do srzi/ upozna ovakav tip ljudi ... i jos uvek imam veoma sveze rane i posledice veze sa takvom osobom . . . ne bih zelela nista vise da dodam.
:roll:
 
U krevetu sam vec 5 dana..ne jedem,ne spavam,ne idem na posao.Slomio me je rastanak.Sama sam da ne objasnjavam,kako,jer sam se doselila u ovaj grad i na zalost jako se lose snasla..Za pet godina upoznala sam jednu osobu.Nemam hobija a ni ne zalim da me saljete na kurseve i ostala mesta koja imaju veze sa boli kakvim intelektualnim radom.Bili smo 6 meseci zajedno.Od samo pocetka znali smo da se moramo rastati,da i to ne objasnjavam zbog cega.Nisam mogla zadrzati hladnu glavu.Vec sam se zaljubila,zavolela ga,on je moja ljubav za kojom sam uvek tragala,on je najbolji covek koga sam ikad srela..Tu sad nastaje moj problem zbog kog ovo i pisem..Ja ne mogu da prihvatim tako surovo ostavljanje.Nisam vise ni tako malda,ostavljali su me vec u zivotu..Ali on me je razocarao kao covek na prvom mestu.Bio je moj prijatelj,ljubavnik..Ostavio me kao najgoru,ne pitajuci se kako cu ja da se izborim sa tim..Evo vec 5 dana,nemam snage da ustanem i pocnem zivot ponovo..Razmisljam cak i da popijem sedative i tako zaspim samo..nek zivot ide bez mene..Potrebna mi je strucna pomoc,jel da?

Elle77 ... mani se strucne pomoci ... Ono kroz sta trenutno prolazis je nesto kroz sta svako od nas u jednoj fazi zivota mora da prodje. Kao prvo - da bi istinski osetio zivot i sve ono (i) lepo (i) ruzno sto on nosi sa sobom ... kao drugo ... da bi dovoljno ojacala, sazrela i naucila kako se zivi jedna veza, punim plucima, od pocetka do kraja … Tek kada sve to prodjes, znaces da cenis zivot i pravu ljubav koju ces tada znati da prepoznas i zauvek ostanes sa njom. Srecna.
… naravno, najbitnija stvar i sama sustina te patnje je da ‘’ne ostavis nedovrsen posao’’…onako, ‘’na pola’’ . . . Otpati svoje do srzi. Do same ivice. Do kraja. Jer, tek kad zaista dotaknes samo dno, sve posle toga cista sreca! Zaglavis li se negde u sredini . . . nikada neces moci da se iscupas … Bar ne u potpunosti.
… mazohista2 je u jednom u pravu … zaista moras misliti prvenstveno na sebe… Ja jednom dobih savet od prijateljice da stavim na papir sve sto je u vezi bila ‘za’ i ‘protiv’ . . . ma koliko to sada glupo zvucalo, zaista je upalilo…
kada nekoga ko te je, na bilo koji nacin izneverio ili izdao, postavis na mesto koje mu i zaista pripada i skines sa pijedastala na koji si ga sama postavila, sve ce ti izgledati mnogo drugacije i mnogo realnije i jasnije...
Ali, ni to ne moze preko noci. Potrebno je i Neophodno da vreme ucini svoje...
Dok to vreme ne prodje, drz’ se
to_majstore.gif

I bez pilulica-lilulica ;)
 
Eheej,ksenija!! Pa i u ovoj tvojoj pesmi postoji odredjena doza mazohizma.Ja sam umesto mazohista trebao da uzmem nick KUKAVICA,ali ne bih popravio greske koje sam pocinio.
Taj savet koji ti je dala prijateljica je OK,ali kad bi se primenio na pocetku..na kraju i sam postanes svestan svega,a ako to tada analiziras onda je to bas mazo..zar ne?
Otpatio ja do srzi,kako ti kazes,ali uspomena je jos uvek duboko u meni,i vreme ne leci bas efikasno,mozda je samo palijativ??Sta se dogadja kad prodjes kraj nekog mesta gde si dozivljavao cvetanje tvoje ljubavi,zanocis u nekom hotelu gde si nekad bio sa njom,cujes neku pesmu uz koju ste vodili ljubav?? Ne, vreme ne leci nista..samo ublazava bol..mozda ako uspes da pronadjes nekad sebe u nekoj drugoj osobi,slazem se bez nekog opijata ili lilulica.
Jesi li se nekada zapitala kako su nastajale pesme za nezaborav??Dok je trajala ljubav ili kad je prestala??
 
Sustina mazohizma lezi u izopacenosti…uglavnom ‘seksualnoj’...
Takve osobe uvek uzivaju iskljucivo u situacijama u kojima su one same zrtve i mucenici, a jos vise u nasladjivanju tudjim sazaljenjima nad njima…
Mazohisti su srecni samo kada pate. Ukoliko im je pruzeno malo srece, potpuno se izgube i brze bolje gledaju da preokrenu sve u svoju korist…
Dakle, naravno da ce vecina saosecati sa tvojom patnjom … ali, kao neko ko je bio u prilici da /do srzi/ upozna ovakav tip ljudi ... i jos uvek imam veoma sveze rane i posledice veze sa takvom osobom . . . ne bih zelela nista vise da dodam.
:roll:

E,ovo nisam uocio da si napisala..moram malo da repliciram..u cemu lezi sustina to je poznato..u mom slucaju to nije pravilo.Ukoliko smatras da je izopacenost ispitivati svaki deo tela bica koje volis,osetis neutoljivu glad za tim telom,pozudu i sve to ti se vrati od tog drugog bica,e onda jesam izopacen.Vec sam rekao zasto sam uzeo ovaj nick.
Postoji jedna narodna:"Konja kog nisi jahala nemoj kuditi." Nikada nisam bio deo copora i nikada to necu ni biti.I zato ne volim kad me generalizuju,ne spadam ja u tu grupaciju.
 
Jos malo pa ce i dva meseca od rastanka..Ziva sam..Nesto razmisljam od jutros..do kad cu ja u svemu pronaci nesto sto me podseti na njega..Citam neki tekst u kome se pominje kajmak..I ja ladno skontam da me kajmak podseca na njega..***.
Celokupna prica oko rastanka,definitivno je jedno iskustvo koje je uzasno bolno.Posledice jos uvek osecam.Cak i zdravlje mi je malo bilo naruseno zbog tolike kolicine stresa.Ono sto ostaje je taj osecaj da patnju izazvanu rastankom,to ipak samo mogu privilegovani..
 

Back
Top