EE evo nasla sam poruku koju je napisao nakon dva meseca kako sam ga ostavila.
"Ja moram nocas da bijem na tvoja vrata kao neko ko je prestrasen i zakasnio, jer ja sam od onih kojima zemlja nema sta da kaze. Ja moram nocu da se dizem, da te trazim i pitam: Koje je moje mesto i moj kraj, jer ne mogu do veka ziveti kao siroce bez imena i puta. Kako su slabe ljudske ruke i kako tvrdo moze da spava bog. Ali ja se nemam kuda vratiti: ne odstupam, i vracam se uvek ponovo kao talas bez sna.
Ako nas nista drugo nisu naucili zivot i burne mnoge godine, jedno jesu: da se oprastamo. Bez reci, bez drhtaja, ne treptuci, suva oka, mirne ruke poslednje sto mogu, veran sebi, da ucinim u tvoju slavu, to je da se tako rastanem i sa tobom, drago ime jer u tebi su sva dobra i sve lepote, i ti zasluzujes svaki napor i svaku zrtvu. ZBOGOM i kazem, bolje reci mislim, jer nemam kome da kazem, niti ima koga da me cuje, a svetlost jos ide kao reka koja je tamo na izvoru vec usahla, ali jos tece. ZBOGOM, a svetlost otice u tisini, jer je zamro i zvuk, drug koji je tako cesto prati, nestaje.
Pozeli da si zelja, ja cu te zeleti, pozeli da si nada , ja cu se nadati, pozeli sve da budes ja cu te voleti, ali samo nikad nemoj da pozelis da si bol-necu te preboleti.
Poslednjim delicem snage koji sacuvah, za se, vracam se u sebe, mozda je tamo ne otkriveni neki ja koji ce da me spase.
Zauvek tvoj"