ZLOUPOTREBA RELIGIJOZNIH SLIKA
=================================
MJESTO radnje je Sankt Petersburg (Rusija). Datum, 2. kolovoza 1914. Uzbuđeni ljudi skupili su se kod careve palače mašući ikonama. U sredini velike dvorane podignut je oltar. Na oltaru se nalazi slika žene s djetetom u naručju. Ta se ikona zove ”Majka Božja Vladimirska“. Mnoštvo je smatra najsvetijim blagom Rusije. U stvari, vjeruju da ikona može činiti čuda. Godine 1812, kad su ruske vojske marširale protiv Napoleona, general Kutuzov molio se pred njom. Sada pred njom stoji car Nikola II, nakon što je svoju zemlju uveo u rat. Podignute desne ruke, polaže zakletvu: ”Svečano se zaklinjem da neću sklopiti mir dokle god se na ruskom tlu nalazi i jedan jedini neprijatelj.“ Dva tjedna kasnije car poduzima hodočašće u Moskvu kako bi tražio Božji blagoslov za svoje trupe. U Uspenskoj katedrali kleči i moli se pred velikim ikonostasom ukrašenim draguljima — pregradom na kojoj su postavljene slike Isusa, Marije, anđela i ”svetaca“. Ti religiozni postupci nisu spriječili katastrofu. Za manje od četiri godine ruske su vojske pretrpjele gubitke od preko šest milijuna poginulih i ranjenih a izgubile su i mnoge teritorije. Osim toga, car, carica i njihovo petero djece okrutno su ubijeni. Mjesto stoljećima stare monarhije, zemljom je počela vladati revolucionarna vlada koja se usprotivila religiji. Pouzdanje Cara Nikole u ikone pokazalo se uzaludnim. Ipak, sve do danas milijuni ljudi u Rusiji i u drugim zemljama i dalje štuju ikone. To nameće neka važna pitanja. Kako Bog gleda na čin odanosti izvršen pred takvim slikama? A što reći o običaju da se takve slike objese na zidove u domovima?
Dok je Isus bio na Zemlji, slušao je Božji zakon koji je dan preko Mojsija. To je uključivalo drugu od takozvanih Deset zapovijedi, koja glasi: ”Ne gradi sebi lika rezana, niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospodin Bog tvoj, Bog revnitelj“ (2. Mojsijeva 20:4, 5). Prema tome, Isus nije obožavao Boga uz pomoć slika ili kipova izrađenih ljudskim rukama. Umjesto toga, njegovo je obožavanje bilo u skladu s izjavom njegovog Oca: ”Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima“ (Izaija 42:8, St). Osim toga, Isus je objasnio zašto se Boga treba obožavati bez pomoći materijalnih predmeta. ”Dolazi čas“, rekao je, ”kad će pravi obožavatelji obožavati Oca duhom i istinom, jer, uistinu, Otac traži takve da ga obožavaju. Bog je Duh, i oni koji ga obožavaju moraju ga obožavati duhom i istinom“ (Ivan 4:23, 24, NW). Poput Isusa, i njegovi su pravi učenici poučavali druge ispravom načinu obožavanja. Naprimjer, apostol Pavao je jednom prilikom govorio mnoštvu grčkih filozofa koji su se služili idolima pri obožavanju svojih nevidljivih bogova. On im je govorio o Stvoritelju čovjeka i rekao: ”Ne treba da mislimo da je Božanstvo kao ikone zlatne ili srebrne ili kamene, koje su ljudi majstorski načinili po smišljanju svome.“ Kasnije je isti apostol objasnio da kršćani ’žive po vjeri a ne po gledanju‘ te da kršćani moraju ’bježati od idolopoklonstva‘ (Djela apostolska 17:16-31; 2. Korinćanima 5:7; 1. Korinćanima 10:14). Jedan doživljaj u životu apostola Petra pokazuje da je brzo ispravljao svaki postupak koji je mogao voditi do idolopoklonstva. Kad je Kornelije, oficir rimske vojske, pao na koljena pred njegovim nogama, Petar se tome usprotivio. Podigao ga je, rekavši: ”Ustani, i ja sam čovjek“ (Djela apostolska 10:26). Što se tiče apostola Ivana, njega se tako duboko dojmila božanska vizija da je pao na koljena pred nogama anđela. ”Pazi!“, savjetovao ga je anđeo. ”Ne! Ja sam sluga kao i ti i tvoja braća proroci i oni koji vrše riječi ove knjige. Bogu se pokloni!“ (Otkrivenje 22:8, 9, St). Apostol je bio zahvalan za taj savjet. S puno je ljubavi taj slučaj zapisao za našu korist. No, koju vezu imaju gore navedeni primjeri s upotrebom religioznih slika? Pa, ako je za Kornelija bilo neispravno pokloniti se Kristovom apostolu, što je onda sa štovanjem beživotnih slika ”svetaca“? I ako je za Kristovog apostola bilo neispravno pasti na koljena pred živim anđelom, što je onda sa štovanjem beživotnih slika anđela? Sigurno je da su takvi postupci u suprotnosti s Ivanovim upozorenjem: ”Dječice, čuvajte se idola!“ (1. Ivanova 5:21, St).
Kako to opravdavaju crkveni vođe?
-----------------------------------------------------------
To ne znači da je već samo posjedovanje slike koja prikazuje neki biblijski događaj idolopoklonstvo. Prizori biblijskih događaja mogu se upotrijebiti i kao ukras na zidovima domova i zgrada. No, pravi kršćanin ne bi želio objesiti sliku za koju zna da je drugi štuju, niti bi na zid objesio sliku koja pogrešno prikazuje Bibliju (Rimljanima 14:13). Većina svetačkih slika u nazovikršćanstvu prikazuje oko glave Isusa, Marije, anđela i ”svetaca“ krug svjetla. Naziva ga se aureolom. Odakle potječe aureola? ”Njeno porijeklo nije kršćansko“, priznaje The Catholic Encyclopedia (izdanje 1987), ”jer su je upotrebljavali poganski umjetnici i kipari da bi simbolično prikazali veliko dostojanstvo i silu različitih božanstava.“ Osim toga, u knjizi The Christians, od Bambera Gascoignea, nalazi se fotografija boga-Sunca s aureolom, iz muzeja Capitoline u Rimu. Tog su boga obožavali poganski Rimljani. Gascoigne objašnjava da je ”kršćanstvo kasnije prisvojilo aureolu Sunca“. Da, aureola je povezana s poganskim obožavanjem Sunca. Jesu li slike koje miješaju biblijske događaje sa simbolima poganskog obožavanja idola prikladne da ih se objesi na zid u kršćanskom domu? Nisu. Biblija savjetuje: ”Kakav li [je] sklad između hrama Božjega i idolâ? (...) ’Zato ”iziđite između njih i odvojite se“ — veli Gospodin! ”Ne dotičite se ničega nečista, i ja ću vas primiti!“ ‘ “ (2. Korinćanima 6:16, 17, St). Kako je vrijeme prolazilo, oni koji su tvrdili da su kršćani počeli su zanemarivati taj savjet. Kao što su prorekli Isus i njegovi apostoli, razvio se otpad (Matej 24:24; Djela apostolska 20:29, 30; 2. Petrova 2:1). Početkom četvrtog stoljeća n. e., rimski je car Konstantin učinio otpadničko kršćanstvo državnom religijom. Sada se mnogo pogana počelo izjašnjavati da su ”kršćani“. Među njima je bilo uobičajeno obožavanje likova cara. Oni su također vješali na zid slike svojih predaka i drugih glasovitih ljudi. ”U skladu s kultom imperatora“, objašnjava John Taylor u svojoj knjizi Icon Painting, ”ljudi su obožavali njegove na platnu ili drvu naslikane portrete, a od toga do štovanja ikona bio je samo mali korak“. Tako je pogansko obožavanje slika zamijenjeno štovanjem slika Isusa, Marije, anđela i ”svetaca“. Prema The Encyclopedia of Religion, crkveni se vođe služe istim starim argumentima kojima su se služili poganski filozofi. Muževi kao Plutarh, Dio, Hrizostom, Maksim Tirski, Celzo, Porfirije i Julijan priznali su da su idoli beživotni. No, ti su pogani opravdavali korištenje idola, tvrdeći kako su oni pomoć pri obožavanju njihovih nevidljivih bogova. Ruski ikonograf Leonid Ouspensky priznaje u knjizi The Meaning of Icons: ”Oci crkve služili su se oruđem grčke filozofije, primijenivši njeno shvaćanje i jezik na kršćansku teologiju.“ (Usporedi Kološanima 2:8.) Mnogi su ljudi smatrali da je teološko opravdavanje štovanja likova teško razumljivo. ”Razlika između obožavanja ikone zbog onoga što predstavlja ili zbog nje same (...) bila je premala a da bi je osim visokoškolovanih netko uočio“, navodi John Taylor u knjizi Icon Painting. S druge strane, to što Biblija kaže o religioznim likovima vrlo je lako razumljivo. Uzmimo primjer Emilije, koja živi u Johannesburgu (Južnoafrička Republika). Ona je bila odana katolkinja koja je klečala i molila se pred slikama. Zatim je na njena vrata pokucala pripadnica Jehovinih svjedoka. Emilia se zaprepastila kad je u portugalskoj Bibliji vidjela da Bog ima ime, Jehova (Psalm 83:18, Almeida). Za vrijeme svog proučavanja Biblije upitala je: ”Što moram činiti kako bih izbjegla Jehovino negodovanje?“ Svjedokinja je skrenula pažnju na slike obješene na zidu i zamolila je da pročita Psalam 115:4-8. Kad je Emilijin muž te uvečeri došao kući, rekla mu je da želi ukloniti svoje religiozne slike. On se složio. Sljedećeg je dana pozvala svoja dva sina, Tonya i Manuela, da razbiju slike na komade i da ih spale. Je li Emiliji danas, oko 25 godina kasnije, žao što je to učinila? Nimalo. Štoviše, zajedno sa svojom obitelji pomogla je mnogim susjedima da postanu sretni obožavatelji Jehove. Slična su se iskustva mnogo puta ponovila. Kao posljedica djela stvaranja učenika koje Jehovini svjedoci provode diljem svijeta, milijuni ljudi uče se obožavati Boga ”duhom i istinom“. I ti možeš iskusiti blagoslove koji proizlaze iz tog uzvišenog načina obožavanja jer, kao što je rekao Isus: ”Otac traži takve da ga obožavaju“ (Ivan 4:23, 24, NW).
