luckywin
Domaćin
- Poruka
- 3.950
Zašto kažem da to nije baš tako, kako se jednostavno prezentuje, da bilo koja država ili građanin te države ima neku korist od rata. Evo da uzmemo primer nafte koji si pomenuo (profiti naftnih kompanija). Kada je krenuo Zapad u rat protiv Libije cena nafte je skočila. Skočila je iz jednostavnog razloga da bi se malo ojačao dolar. Nafte, generalno, ima dovoljno u svetu i Libija nije ključna zemlja u tome, ali uz medijsku podršku stvorena je atmosfera panike. Naftom se trguje na samo dve berze u svetu, u Londonu i Njujorku, i obe su u američkom vlasništvu. Drugim rečima, američki monopol i na cene, i na tržište. I, naravno, na tim berzama se isključivo trguje u američkim dolarima koji je generalno, i izvan berzi, dominantan u trgovini naftom.Tacno, ali u ratnim uslovima se ne trosi samo oruzje, vec dolazi do povecane potrosnje nafte (sto donosi vise prihoda naftnim kompanijama), hrane (opet isto), zatim mnoge americke kompanije su angazovane u Iraku i Afganistanu na obnovi tih zemalja posle ratova. Sve je to u korist privrede SAD, prakticno SAD zive od rata. Ako vojna industrija poveca proizvodnju oruzja, potreno joj je vise sirovina, sto opet pokrece metalopreradjivacku industriju, rudarstvo itd. Da ne govorimo o direktnim koristima od prisustva americke vojske u Iraku na cenu nafte. Sve to nije nista novo, i Hitler razvojem vojne industrije uspeo da izvede Nemacku iz bede, samo sto je posle morao svo to oruzje da potrosi. Ralf Eperson u "Nevidljivoj ruci" cak kaze da se preko rata drzava resava jednog dela siromasnih kojima bi morala da isplacuje socijalnu pomoc. Neverovatno ali istinito.
Poslednjih godina neki proizvođači, kao Rusija i Iran, trguju i u drugim valutama, ali to je još neznatno u odnosu na dolar. I odmah posle izbijanja “revolucija” u Arapskom svetu i rata u Libiji i skoka cena nafte došlo je do povećane tražnje za američkim dolarom, što je onda stabilizovalo američku valutu. I taj cilj je bio postignut, jer dok je kontrole nad naftom američki dolar će opstati. Veće cene pune i državne kase. Ostvarenje ovog američko-zapadnog cilja je poprilično kontraverzno, jer visoke cene važe za sve, a ne samo za američko-britanske kompanije. To će onda dovesti do bogaćenja i država koje nisu pod američkom kontrolom, pre svega Rusije, Venecuele i Brazila koji ubrzano postaje jedan od najvećih proizvođača nafte na svetu. Punije kase tih država istovremeno menjaju i geopolitičku sliku sveta koja nije u dioptriji zapadnih stratega. Te promene su, doduše, očigledne i pre poskupljenja nafte, pa bi zato posledice visokih cena mogle biti daleko važnije u stvarnom životu ljudi.
Skok cena nafte znači da drastično poskupljuje benzin i ostala goriva koji su deo privreda svake zemlje. To dovodi do problema u mnogim državama i dovodi do krize, jer skup benzin blokira dinamiku privrede i svakodnevni život ljudi. I to redom, a ne samo u “neprijateljskim zemljama”. Skup benzin već plaćaju i sami Amerikanci i Britanci. Sve to dovodi, kao što se već videlo sedamdesetih godina tokom naftne krize, do porasta socijalnih napetosti, do masovnih protesta, što izaziva veliku političku i ekonomsku nestabilnost širom sveta.