jerohinac
Legenda
- Poruka
- 50.074
forgotten_chick
Re: RADJANJE,ŽIVOT,UMIRANJE I SMRT...
Kada budeš doživela starost,budi uverena da ti neće biti svejedno da li češ umreti ili ne.Zablude su mladosti da će to biti tako.Umjeće života se u osnovi svede na to da se starost doživi.
Razumljiva je strah od smrti ali mi je nekako nerazumljivo zašto se ljudi plaše i starosti.Mislim da neću pogrešiti mnogo ako kažem da se mnogo više njih plaši starenja od same smrti.Osećaj starenja u principu nije ugodan ali je to jedan jedini način da bi se neka starost doživela.Ja sam negde izmedju svega toga.Nisam toliko star da ne bih imao mladalačkih ambicija a nisam dovoljno mlad da bih iste mogao mladalački ostvarivati.I pri tom se ne plašim starosti jer...neizvesno je da li ću i koliko zaći u nju.Kada sam bio mladji,plašio sam se mogučnosti smrti,užasavao neminovnošću starenja a kada sam se malo suočio sam sa sobom,shvatio sam da mi život zapravo izmiče u svemu tome.I zato sam prestao da se plašim i smrti i starenja.Smrt sama po sebi nikada neće doći kada je očekivana.Ponekad dodje prerano,ponekad prekasno ali ...uvek dodje.E sada život nam je ono što biva do njenog dolaska.A biće nam onakvim kakvim ga sebi osmislimo.A u celoj toj priči čovek sebi nikada ne bi trebao da dopusti da se previše nadabilo čemu,da ne bi bilo da je život poistovetio sa nadanjem.
Ćovekov život se onako uprošćeno svede na odnos onoga što hoćemo i onoga što moramo.Poenta je u tome da bude što manje onoga što moramoa da mnogo više bude onoga što hoćemo.Naravno,moguće je da grešim ali je takva mogučnost minimalna jer iza takvog mišljenja stoji neko životno iskustvo.

Re: RADJANJE,ŽIVOT,UMIRANJE I SMRT...
Pa kako i da razmisljamo o necemu sto ne shvatamo.
Pa jesam se plasila smrti. I jos uvek se plasim samo se trudim da ne razmisljam o tome. Mada mislim, da ako dozivim starost, da ce mi tada biti svejedno. Ipak, jedno je kada umres mlad a drugo je kada si star i sve si proziveo... a i kada skroz ostaris, ne vidim tad neku lepotu zivljenja.Tako da je bolje biti duze mlad. A i to me nekako bedaci. Ako npr. neko zivi 80 godina, on je skoro pola zivota proveo kao star!! ALi dobro, da ne skrecem sa teme...To za zelje si potpuno u pravu
Kada budeš doživela starost,budi uverena da ti neće biti svejedno da li češ umreti ili ne.Zablude su mladosti da će to biti tako.Umjeće života se u osnovi svede na to da se starost doživi.
Razumljiva je strah od smrti ali mi je nekako nerazumljivo zašto se ljudi plaše i starosti.Mislim da neću pogrešiti mnogo ako kažem da se mnogo više njih plaši starenja od same smrti.Osećaj starenja u principu nije ugodan ali je to jedan jedini način da bi se neka starost doživela.Ja sam negde izmedju svega toga.Nisam toliko star da ne bih imao mladalačkih ambicija a nisam dovoljno mlad da bih iste mogao mladalački ostvarivati.I pri tom se ne plašim starosti jer...neizvesno je da li ću i koliko zaći u nju.Kada sam bio mladji,plašio sam se mogučnosti smrti,užasavao neminovnošću starenja a kada sam se malo suočio sam sa sobom,shvatio sam da mi život zapravo izmiče u svemu tome.I zato sam prestao da se plašim i smrti i starenja.Smrt sama po sebi nikada neće doći kada je očekivana.Ponekad dodje prerano,ponekad prekasno ali ...uvek dodje.E sada život nam je ono što biva do njenog dolaska.A biće nam onakvim kakvim ga sebi osmislimo.A u celoj toj priči čovek sebi nikada ne bi trebao da dopusti da se previše nadabilo čemu,da ne bi bilo da je život poistovetio sa nadanjem.
Ćovekov život se onako uprošćeno svede na odnos onoga što hoćemo i onoga što moramo.Poenta je u tome da bude što manje onoga što moramoa da mnogo više bude onoga što hoćemo.Naravno,moguće je da grešim ali je takva mogučnost minimalna jer iza takvog mišljenja stoji neko životno iskustvo.



zašto...Voleo bih kada bi mi objasnio...zašto sam majstor da navrćem vodu na svoju vodenicu...I šta banalizujem...i zašto nisam fer igrač...Pokušaću da verujem da si zapazio da u ovoj temi ne želim da diskutujem sa aspekta religijskih shvatanja i verovanjao radjanju,životu,umiranju i smrti.I ako to shvatiš onda nema mesta onom da navrćem vodu na svoju vodenicu.Nema mesta onom da banalizujem i da nisam fer igrač.
i molim za tvoje objašnjenje u vezi sa tim.Kada sam to ja mogao izabrati da budem rodjen,odnosno da prethodno budem začet.I kako je moguće da sam mogao nešta odlučivati i birati kao ne postojeći fetus.Po meni ja sam samo ishod jednog od seksualnih odnosa mojih roditelja.A da li sam ''JA'' budući da nisam postojao kao takav mogao izabrati svoje roditelje.Ja mislim da nisam mogao.Šta ti misliš...
Lepo si to procitao ali realnost je malo drugacija.I to potvrdjuje tvoje intelektualno poznavanje materije.Vidim citao si.Samo ne svodi se na očuvanje bindua, očuvanje bindua je samo put do nekih drugih stvari, jedna od tehnika.To je samo jedan deo te kako ti kažeš sexualne tantre a ne njena suština.
Nije bilo pljuski. Bilo je različitosti u mišljenja i stavovima, koje je još uvek prisutno. A ako ti smatraš da su bile pljuske, odna je pljuštalo obostrano. Ti misliš da moji stavovi nisu istiniti, ali ja znam da su tvoji stavovi po nekim pitanjima zablude.
uz