Rad na sebi: Kako ga doista primijeniti u životu
Znanje je moć, rekao je filozof Francis Bacon. No tek kad naše znanje postane vještina kojom možemo mijenjati svoju svakodnevicu i okolnosti u kojima živimo, doista ćemo u rukama imati pravu vrijednost. Stoga učenje raznih tehnika, pohađanje radionica i škola ima smisla jedino kad to znanje pretvorimo u živo iskustvo. Evo kako:
Put ili stranputica
Rad na sebi može imati puno značenja. Sve češće čujem od raznih ljudi u različitim situacijama rečenicu Radim na sebi. To i ne čudi, budući da nam je na raspolaganju sve više mogućnosti, radionica, škola, pristupa – od novih i inovativnih do klasičnih – koji nam mogu dati nova znanja. Oni nam omogućuju da krenemo novim putovima u životu, otkrijemo svoje kvalitete i ojačamo ih, promijenimo navike ili bolje upoznamo sebe.
No, mogu nas odvesti i na stranputice. Kad njima zalutamo, možemo početi razne škole i rad na sebi doživljavati stilom, čak i smislom života, a da pritom stečena znanja uopće ne primjenjujemo. Živeći u iluziji da ta znanja imamo, činimo se sami sebi boljima nego što jesmo pa ih često prenosimo i drugima.
Međutim, dok znanja ne postanu vještine, mala je vjerojatnost napredovanja. Da bi znanje, pa i ono s područja osobnog razvoja, postalo vještina koja mijenja život, potrebno je puno predanosti i vježbe.
Koji vam je cilj rada na sebi?
Kada pitam svoje klijente što za njih točno znači rad na sebi, dobivam sljedeće dogovore: „Pročitala sam određene knjige“, „Idem na radionice za osobni razvoj“, „Koristim energetski rad“, „Izučila sam razne energetske metode“, „Idem na terapiju“, „Idem na coaching“ i slično. Na pitanje: „S kojim ciljem radite na sebi?“ najčešće ne dobivam konkretan odgovor. Očito je rad na sebi nešto vrlo individualno, a motivacija za njega razlikuje se od osobe do osobe.
Želja da smanjimo patnju ili nešto što želimo dosegnuti
Kako se nijedna promjena ne događa ako patnja nije dovoljno velika ili cilj dovoljno atraktivan, možemo zaključiti kako nas na rad na sebi, kakve god on vrste bio, motivira želja da smanjimo ili uklonimo patnju ili nas, s druge strane, privlači cilj koji želimo dosegnuti.
Primjerice, ako imam atraktivan cilj da prije godišnjeg odmora izgubim nekoliko kilograma kako bih dobro izgledala, spremna sam paziti kako se hranim i iz prehrane isključiti određene namirnice. Neće mi biti lako jer uživam u hrani, ali ću izdržati jer se radujem ishodu svog truda.
Znamo što ne želimo, ali ne znamo što želimo
Motivaciju na tom putu mogu zadržati ako, primjerice, unaprijed zamislim kako će to biti kada dobijem pohvale prijatelja, kada budem mogla odjenuti haljinu u koju odavno ne mogu ući, te ću se osjećati zadovoljno i sretno već pri samoj pomisli na svoj cilj. Motivacija je jaka, a ishod vrlo poželjan. Izaći ću iz zone komfora i ignorirati kolače, čokoladu i slične namirnice.
Sama pomisao na ishod kakav želim dat će mi energiju da ustrajem. Možda je to moja motivacijska strategija. Ako je tako, ponašat ću se slično u mnogim situacijama – tako da zamislim što će se dobro dogoditi kada postignem cilj. No da bih se tako ponašala, moram znati što hoću. Mnogima je upravo to problem – znaju što ne žele, ali ne znaju što bi uistinu htjeli.
Tek kad stvarno dođemo do zida
U takvoj situaciji možda bi se promjena mogla realizirati tek onda kada bi patnja bila dovoljno velika. Primjerice, ako zbog prekomjerne težine sve lošije izgledam, imam sve više problema s krvnim tlakom, razinom energije, ne mogu potrčati i osjećam se loše, možda ću poželjeti promjenu. Na početku ću možda na nezadovoljstvo reagirati tako da ću još više jesti ono što mi odgovara i nakratko ću se osjećati bolje.
No, dobivanjem na kilaži osjećat ću se nezadovoljnije. Odlučit ću da ću ubuduće paziti, ali brzo ću zaboraviti tu odluku. Tek onda kada patnja zbog izgleda i drugih posljedica težine postane velika, ciljano ću raditi na tome da izgubim višak kilograma.
Mijenjanje je proces koji zahtijeva upornost i vježbu
No, čak i kada znamo što želimo i trebamo učiniti, sama spoznaja neće nas direktno „lansirati“ u svladavanje vještine. Primjerice, djetetu možemo prenijeti sve svoje znanje u vezi s vožnjom bicikla i ono će znati ponoviti sve što smo mu rekli. No, posjednete li ga na bicikl, vjerojatno će pasti. Vožnja bicikla stvar je osjećaja, ravnoteže, vježbe i svladava se postupno. Naravno, kada netko ima vještinu, ima i znanje o njoj, ali ne vrijedi i obrnuto.
Da bismo uspjeli svladati vještinu, moramo se susresti sa svojim „demonima“, provjeriti, tj. istražiti svoje vrijednosti i uvjerenja te promijeniti ono što nam ne koristi. A mijenjanje je proces koji zahtijeva upornost i vježbu.
Teoretski je vrlo lako shvatiti što i kako trebamo raditi, ali ta nam spoznaja neće pomoći da „odradimo posao“. Koje god znanje pretvarali u vještinu, potrebno je naučiti kako funkcionira metoda kojom se postiže promjena i potom redovito i svakodnevno vježbati.
Nada Kaiser
izvor: sensaklub
- - - - - - - - - -
Rad na sebi: Kako ga doista primijeniti u životu
Znanje je moć, rekao je filozof Francis Bacon. No tek kad naše znanje postane vještina kojom možemo mijenjati svoju svakodnevicu i okolnosti u kojima živimo, doista ćemo u rukama imati pravu vrijednost. Stoga učenje raznih tehnika, pohađanje radionica i škola ima smisla jedino kad to znanje pretvorimo u živo iskustvo. Evo kako:
Put ili stranputica
Rad na sebi može imati puno značenja. Sve češće čujem od raznih ljudi u različitim situacijama rečenicu Radim na sebi. To i ne čudi, budući da nam je na raspolaganju sve više mogućnosti, radionica, škola, pristupa – od novih i inovativnih do klasičnih – koji nam mogu dati nova znanja. Oni nam omogućuju da krenemo novim putovima u životu, otkrijemo svoje kvalitete i ojačamo ih, promijenimo navike ili bolje upoznamo sebe.
No, mogu nas odvesti i na stranputice. Kad njima zalutamo, možemo početi razne škole i rad na sebi doživljavati stilom, čak i smislom života, a da pritom stečena znanja uopće ne primjenjujemo. Živeći u iluziji da ta znanja imamo, činimo se sami sebi boljima nego što jesmo pa ih često prenosimo i drugima.
Međutim, dok znanja ne postanu vještine, mala je vjerojatnost napredovanja. Da bi znanje, pa i ono s područja osobnog razvoja, postalo vještina koja mijenja život, potrebno je puno predanosti i vježbe.
Koji vam je cilj rada na sebi?
Kada pitam svoje klijente što za njih točno znači rad na sebi, dobivam sljedeće dogovore: „Pročitala sam određene knjige“, „Idem na radionice za osobni razvoj“, „Koristim energetski rad“, „Izučila sam razne energetske metode“, „Idem na terapiju“, „Idem na coaching“ i slično. Na pitanje: „S kojim ciljem radite na sebi?“ najčešće ne dobivam konkretan odgovor. Očito je rad na sebi nešto vrlo individualno, a motivacija za njega razlikuje se od osobe do osobe.
Želja da smanjimo patnju ili nešto što želimo dosegnuti
Kako se nijedna promjena ne događa ako patnja nije dovoljno velika ili cilj dovoljno atraktivan, možemo zaključiti kako nas na rad na sebi, kakve god on vrste bio, motivira želja da smanjimo ili uklonimo patnju ili nas, s druge strane, privlači cilj koji želimo dosegnuti.
Primjerice, ako imam atraktivan cilj da prije godišnjeg odmora izgubim nekoliko kilograma kako bih dobro izgledala, spremna sam paziti kako se hranim i iz prehrane isključiti određene namirnice. Neće mi biti lako jer uživam u hrani, ali ću izdržati jer se radujem ishodu svog truda.
Znamo što ne želimo, ali ne znamo što želimo
Motivaciju na tom putu mogu zadržati ako, primjerice, unaprijed zamislim kako će to biti kada dobijem pohvale prijatelja, kada budem mogla odjenuti haljinu u koju odavno ne mogu ući, te ću se osjećati zadovoljno i sretno već pri samoj pomisli na svoj cilj. Motivacija je jaka, a ishod vrlo poželjan. Izaći ću iz zone komfora i ignorirati kolače, čokoladu i slične namirnice.
Sama pomisao na ishod kakav želim dat će mi energiju da ustrajem. Možda je to moja motivacijska strategija. Ako je tako, ponašat ću se slično u mnogim situacijama – tako da zamislim što će se dobro dogoditi kada postignem cilj. No da bih se tako ponašala, moram znati što hoću. Mnogima je upravo to problem – znaju što ne žele, ali ne znaju što bi uistinu htjeli.
Tek kad stvarno dođemo do zida
U takvoj situaciji možda bi se promjena mogla realizirati tek onda kada bi patnja bila dovoljno velika. Primjerice, ako zbog prekomjerne težine sve lošije izgledam, imam sve više problema s krvnim tlakom, razinom energije, ne mogu potrčati i osjećam se loše, možda ću poželjeti promjenu. Na početku ću možda na nezadovoljstvo reagirati tako da ću još više jesti ono što mi odgovara i nakratko ću se osjećati bolje.
No, dobivanjem na kilaži osjećat ću se nezadovoljnije. Odlučit ću da ću ubuduće paziti, ali brzo ću zaboraviti tu odluku. Tek onda kada patnja zbog izgleda i drugih posljedica težine postane velika, ciljano ću raditi na tome da izgubim višak kilograma.
Nada Kaiser
izvor: sensaklub
.gif "zelenko3 :zelenko3:")
