електрика
Zaslužan član
- Poruka
- 123.189
Непознавање географије сматрам тешком маном.
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.
Pa ono ne mora bas da zna glavni grad zimbabvea al ono da znas makar da pokazes doticnu zemlju na karti sveta a ne da gledas u okeaniju.
Ili da znas osnovne cinjenice istirije npr stogodisnji rat, ko je ucestbovso a ne moras da znas i bas ko su bili kraljevi u to doba.
Znaci neka opsta kultura.
Па ако ти је мозак величине кокошијег... стоји.
Иначе обавестиш се о клими, величини вароши, обичајима, близини других интересантних места, саобраћајним везама...
Погледаш где је Атананрива и већ све знаш.Ja se uvek i obavezno obavestim, ali ovde nije rec o meni nego o nekom nepotrebnom znanju tipa koji je glavni grad Madagaskara.
Istorija je za mnoje pojmove mnogo vaznija jer auitomatski i povezujes s dogadjajima iz istorije neke geografske pojmove.
Ma i mi smo, zato ja i dan danas znam koji je glavni grad Madagaskara, a ne znam tacno koje je godine bila Francuska revolucijami smo u osnovnoj i gimnaziji redovno radili neme karte sa sve rekama planinama gradovima morima sta god vec i tad sam sve to znala, ali moram da priznam da mi je u slucaju vecine africkih i nekih bivsih sovjetskih republika (svi -stanovi) to uglavnom isparilo. sa afrikom definitinvo najgore stojim jer me ne zanima ni za sto zivota da se istom bavim, nemam pojma sto, ubedljivo najdosadniji kontinent za moja shvatanja. missim rado bih isla na kilimandzaro, al to je to![]()
Pa rekoh da je poznavanje istorije, pa neka je i sopstvena, mnogo vaznije od nekakvih granica koje se svaki cas povlace i menjaju.A kumanovo u srbiji, kazes?
...ja obicno povadim te podatke kada negde idem...u par recenica ako je put kraci, kupujem knjigu ako je duzi i tada volim da procitam neki roman pisca iz tog kraja ili pak sa radnjom u toj zemlji, gradu...
...Freya je dosla iz Kazablanke...naravno, povadila je da je njeno staro ime Anfa, da je osnovana od strane Berbera, da je bila fenicanska, rimska, portugalska i spanska luka a da su je Francuzi tjapili tek u XX veku a da su u nju Mavari iz Spanije izbegli nakon Izabele...danas je to monarhija u svetu najpoznatija po filmu...mada hvala filmu koji doduse nije ni video Kazablanku jer je sniman u Holivudu tokom 1941, u to vreme prava Kazablanka je vrvela od spijuna, izbeglica i Visijevih Francuza tako da je Rikov kafe koji danas turisti obilaze u Kazablanki zapravo vrstan marketing vlasnice koja je, igrom slucaja, Amerikanka
...ne znam da li vam se cita, ja svakako putopise pisem...elem, postoji prica da je Kazablanka opasan grad za samu zenu. Meni nije bio. Hrabro sam sisla ispred hotela i u casu sam bila okruzena taksistima, vrlo navalentnim i mladim...prisla sam najstarijem, gotovo dekici i pitala ga - jel biste vozili Vi mene?...i kako sreca prati namernike dekica je preuzeo ulogu vodica vozeci me od mesta do mesta koje sam zelela da posetim i cekajuci me a nakon mojih izvinjenja kako sam predugo ostala toplim ocima bi se osmehnuo i pitao - gde idemo dalje
...grad najlepse klime i najmirisnijeg mora, sa velikim talasima koje pravi okean, najvisih palmi, najlepse francuske arhitekture i oronulih belih fasada, muslimanska sredina ljubavi u kojoj se zabradjeni, pokriveni i egzoticno otkriveni drze za ruke, ljube i grle...raskosne terase od kovanog gvozdja na kojima danas vise decije pelene, Stare Medine u kojoj zacina vise nema, globalizacijski buvljak tera sve stare pijace da se zatrpaju koznim jaknama i replikama luksuznih brendova koje ne kupujem iz principa jer zelim da vidim ponovo svilu i zacine...i marokanske hrane uz kolacice sa jasminom i caj od mente...
...pravilo koga se drzim "uvek pitaj one koji ti mogu biti otac ili majka i udari na emocije" usla sam u radnju i sa vrata zavapila "cao, ja bih kupila nesto vase, malo sam gladna"...izasla sam sa zapakovanim grickalicama i cajevima za poklone tako da sam mirno mogla setati kraj mora grickajuci vafle koje prave tople i ciji se miris mesa sa mirisom okena a pogled puca na stari svetionik koji se danas nalazi u veoma losem stanju, izmedju stracara i siromasnog sveta...i na koji se mozete popeti, ako vas put nanese u Kazablanku...a ja bih volela da vas nanese i da mene dovode ponovo medj' batlere sa fesovima i medj' egzoticno lepe Marokanke koje francuski govore nekako sladje od drugih nacija...
90% ljudi koje upoznam misle da sam iz Siberije. Ostalih 10% smatram kandidatima za phd
...ja obicno povadim te podatke kada negde idem...u par recenica ako je put kraci, kupujem knjigu ako je duzi i tada volim da procitam neki roman pisca iz tog kraja ili pak sa radnjom u toj zemlji, gradu...
...Freya je dosla iz Kazablanke...naravno, povadila je da je njeno staro ime Anfa, da je osnovana od strane Berbera, da je bila fenicanska, rimska, portugalska i spanska luka a da su je Francuzi tjapili tek u XX veku a da su u nju Mavari iz Spanije izbegli nakon Izabele...danas je to monarhija u svetu najpoznatija po filmu...mada hvala filmu koji doduse nije ni video Kazablanku jer je sniman u Holivudu tokom 1941, u to vreme prava Kazablanka je vrvela od spijuna, izbeglica i Visijevih Francuza tako da je Rikov kafe koji danas turisti obilaze u Kazablanki zapravo vrstan marketing vlasnice koja je, igrom slucaja, Amerikanka
...ne znam da li vam se cita, ja svakako putopise pisem...elem, postoji prica da je Kazablanka opasan grad za samu zenu. Meni nije bio. Hrabro sam sisla ispred hotela i u casu sam bila okruzena taksistima, vrlo navalentnim i mladim...prisla sam najstarijem, gotovo dekici i pitala ga - jel biste vozili Vi mene?...i kako sreca prati namernike dekica je preuzeo ulogu vodica vozeci me od mesta do mesta koje sam zelela da posetim i cekajuci me a nakon mojih izvinjenja kako sam predugo ostala toplim ocima bi se osmehnuo i pitao - gde idemo dalje
...grad najlepse klime i najmirisnijeg mora, sa velikim talasima koje pravi okean, najvisih palmi, najlepse francuske arhitekture i oronulih belih fasada, muslimanska sredina ljubavi u kojoj se zabradjeni, pokriveni i egzoticno otkriveni drze za ruke, ljube i grle...raskosne terase od kovanog gvozdja na kojima danas vise decije pelene, Stare Medine u kojoj zacina vise nema, globalizacijski buvljak tera sve stare pijace da se zatrpaju koznim jaknama i replikama luksuznih brendova koje ne kupujem iz principa jer zelim da vidim ponovo svilu i zacine...i marokanske hrane uz kolacice sa jasminom i caj od mente...
...pravilo koga se drzim "uvek pitaj one koji ti mogu biti otac ili majka i udari na emocije" usla sam u radnju i sa vrata zavapila "cao, ja bih kupila nesto vase, malo sam gladna"...izasla sam sa zapakovanim grickalicama i cajevima za poklone tako da sam mirno mogla setati kraj mora grickajuci vafle koje prave tople i ciji se miris mesa sa mirisom okena a pogled puca na stari svetionik koji se danas nalazi u veoma losem stanju, izmedju stracara i siromasnog sveta...i na koji se mozete popeti, ako vas put nanese u Kazablanku...a ja bih volela da vas nanese i da mene dovode ponovo medj' batlere sa fesovima i medj' egzoticno lepe Marokanke koje francuski govore nekako sladje od drugih nacija...
RispektLepo je kada negde putujes a pre toga se informises o istoriji tog kraja,obicajima judi,nekim znamenitostima i slicnim stvarima.A ne samo gde je naj jeftinija krka,koje su najboje paze ili gde ima da se pije.