Put stvaraoca - Dostojevski

Отишао је да се пријави јер је то био услов да роман прође цензуру државе и буде уопште објављен.То је услов који важи и дан данас а који захтева да у роману,филму онај ко је прекршио закон државе.. од закона државе буде и кажњен. Зато на крају скоро сваког филма , романа итд. имамо долазак полиције као неке војске спаса, затварање прекришиоца закона и награђивање поштених грађанина. А по правилу је ту и нека девојка која задовољи сексуалну потребу хероја (тог поштеног грађанина) и тако имамо све! Имамо наравоученије да маса мора поштовати закон јер тиме неће бити кажњена а биће награђена оним што је иначе јеидно води у животу... задовољењем полног нагона. Каква разлика између тога и античких трагедија! Чист бихевијоризам! Чисто препарирање поданика друштва.

Зато је Достојевски морао дати тај сценарио који је неприродан, сувишан...апсурдан. То можемо сматрати сувишним наметнутим додатком. А роман се завршава када Раскољников излази из канцеларије ослобољен јарма државе и њених закона ...препуштен грижи савести и свом крсту на путу ка голготи.
Pazi, i Ivan Karamazov je uradio nesto slicno sa svojim odlaskom na sudjenje, ako je i to udovoljavanje cenzuri onda nastaju ozbilne rupe u delu Dostojevskog.
 
Šta znači nije ubica sam po sebi?
Vidi, meni je jasno da neki naizgled beznačajni faktori itekako mogu uticati na psihu jednog čovjeka (u ovom slučaju Raskoljnikova), tj. onaj opis Dostojevskog sobe u kojoj živi Raskoljnikov kada kaže nešto kao "bila je to soba mala, sužena toliko da je podsjećala na sanduk"- Ne treba ispustiti iz vida ono što je Dostojevski rek'o "U stiješnjenoj sobi(stanu) i čovjekove misli su stiješnjene".Dakle, poreed ovih spoljnih faktora, pored desocijalizacije, postoji jedna prava psihološka stvar koja Raskoljnikova , mislim upravo čini potencijalnim ubicom.To je njegova osjetljivost i životna filozofija.
Naravno, ukoliko se ispune ješ neki uslovi koji će uticati na njega, on će to i postati.

Pa u tome i jeste stvar. Sto nije ubica "sam po sebi" nego su neku uslovi doveli do toga.

@picololeone Raskoljnikov je upravo u porazu nasao mir. Nije on otisao na robiju da se iskupi, otisao je jer nije imao snage da pobedi u borbi koju je sam sebi nametnuo. Kad je isao da se prijavi ni o kakvom on iskupljenju nije razmisljao, i dalje je bio u fazonu: "Pljujem ja na sve!", ali isao je zbog svoje nemoci.

Jeste, u porazu je pronasao mir, dakle, zbog grize savesti koja je bila nesnosna, u tome je poenta.

A kasnije i kroz veru i ljubav.


Pazi, i Ivan Karamazov je uradio nesto slicno sa svojim odlaskom na sudjenje, ako je i to udovoljavanje cenzuri onda nastaju ozbilne rupe u delu Dostojevskog.

Naravno. :cool:

Tj naravno da ih nema (rupa). Jer sustina i jeste u licnom ali i drustvenom aspektu zlocina.
 
Poslednja izmena:
Opet drugarica picolo izlijece sa partijskim programom i Kapitalom ispod miske.

Da se razumijemo, kod ostarjelih i oslabljelih naroda se vodja postuje kao bog i u ratu i u miru i njemu se klanja cak i kad je polumrtav u bolnickoj postelji. Kod Egipcana je to npr. kralj-bog.

Kod jakih naroda se skoro svi pojedinci ukljucuju u borbu za vlast i kraljev presto, tako je npr. kod starh Germana cesto dolazilo do sasvim legalnog fizickog svrgavanja kralja sa trona u dvobojima. Kod njih je uvijek vladao fizicki najjaci, jer su bili prirodno glupi (kao uostalom svi sjeverni narodi), ali kljucno je to sto niko nije mogao "dozivotno" da kraljuje, nego samo dok ga snaga ne izda. Znaci, kod jakih naroda gotovo svi pojedinci imaju ovaj politicki nagon!

E sad, moze se analizirati stanje u poslednjih 100 godina npr. u Rusiji, gdje je bilo komunizma, a u komunizmu vlada tiranija, a tiranija opet navodno sluzi za samozastitu, a ako je zastita svih dovedena u pitanje, onda se mozda i pitanje vodje toliko ne postavlja. Medjutim, kad je vec propao komunizam, doslo je do raspada sistema i Rusija je osiromasila, tako da se sad postavlja pitanje da li treba cekati na "drustvene promjene" ili krenuti onako kao Raskoljnikov ili ruski tajkuni na sve ili nista i uzeti odgovornost u svoje ruke? Jer i oni su, mada ne tako kao stari Germani, silom dosli do nekog polozaja.

Sila u sustini nije kaznjiva, a njenu upotrebu je nemoguce definisati tamo gdje su resursi nedovoljni za sve.

Jedino spor moze nastati ako neko ne cini zlo da bi sebe izvukao, nego cini zlo, jer je bolestan. To je ono sto Nice objasnjava sa:

Ovako govori crveni sudija: »zašto je ubijao ovaj zločinac? Ta hteo je da pljačka.« Ali ja vam kažem: njegova duša je htela krvi, ne pljačke: on je žedneo za srećom noža!

Prema tome, ako cilj nije pljacka, nego ubijanje, onda ce on nastaviti i dalje da ubija, dakle, postace serijski ubica i napadace u odredjenim vremenskim razmacima.

Mislim da kod Raskoljnikova to nije slucaj.
 
Ne mozes Raskoljnikova i ruske takune ni u cemu da uporedjujes, osim ako motiv nije perverzija (uma).

Jer Raskoljnikov nije upotrebljavao blago, dok su oni cinili pljacku (i zlocine) bas zarad bogatstva.

I naravno, zadnjom recenicom (premda tacnom) iskljucujes samog sebe, svoje prethodno pisanje.

Ali odgovor je - da, treba nesto preuzeti u svoje ruke u tom i takvom drustvu, ali to je vec neko uradio - Putin.
 
Zasto. Valjda je jasno zasto - grizla ga je savest, a i nije ubio zbog koristi, vec....kad procitas knjigu do kraja - javi se.

A Putin je vec nesto drugo...

Jadni picolo, ne zna diskutovati, nego stalno nesto trguje.

Oni koji su citali cijelu knjigu bi mogli odgovoriti:
1. Sta je bilo sa opljackanim nakitom.
2. Da li je Raskoljnikov i jednom prilikom spomenuo da bi trebao da bude kaznjen, sto bi predstavljao nedvosmislen dokaz o postojanju njegove "grize savjesti".
 
Jadni picolo, ne zna diskutovati, nego stalno nesto trguje.

Oni koji su citali cijelu knjigu bi mogli odgovoriti:
1. Sta je bilo sa opljackanim nakitom.
2. Da li je Raskoljnikov i jednom prilikom spomenuo da bi trebao da bude kaznjen, sto bi predstavljao nedvosmislen dokaz o postojanju njegove "grize savjesti".


:hahaha: Pa ne znam ko nije procitao knjigu, ali evo odgovora:

1) Kako sta je bilo? Pa vracen je, rekao je gde ga je sakrio, i to je bio krunski dokaz.

2) Nije morao da pomene, to je ocigledno kroz citavu knjigu. Sve njegove radnje su ukazivale na to da ce priznati zlocin (ili otici u Ameriku). Da nije imao grize savesti, mirne duse bi ostao tu da zivi.
 
:hahaha: Pa ne znam ko nije procitao knjigu, ali evo odgovora:

1) Kako sta je bilo? Pa vracen je, rekao je gde ga je sakrio, i to je bio krunski dokaz.

2) Nije morao da pomene, to je ocigledno kroz citavu knjigu. Sve njegove radnje su ukazivale na to da ce priznati zlocin (ili otici u Ameriku). Da nije imao grize savesti, mirne duse bi ostao tu da zivi.

Све његове радње су казивале да неће признати злочин државној бирократији све док потпуно неприродним поступком после изласка из канцеларије враћа се у њу и признаје разним писарима и замашћеним бирократама своју кривицу.

Идиотски наиван потез који верујем не постоји у реалности.

Грижа савести због тог глупог поступка сигурно би превагнула у затвору и у том смислу би Достојевски ишао у даљем наставу романа, да је смео да иде. Али није. Постоји цензура државе ..и у делима генија такве одељке романа (који су по правилу на крају истог) треба препознати и одбацити.
 
Све његове радње су казивале да неће признати злочин државној бирократији све док потпуно неприродним поступком после изласка из канцеларије враћа се у њу и признаје разним писарима и замашћеним бирократама своју кривицу.

Идиотски наиван потез који верујем не постоји у реалности.

Грижа савести због тог глупог поступка сигурно би превагнула у затвору и у том смислу би Достојевски ишао у даљем наставу романа, да је смео да иде. Али није. Постоји цензура државе ..и у делима генија такве одељке романа (који су по правилу на крају истог) треба препознати и одбацити.

Ti opet isto?

Covece, ako bolje znas, zasto ne napises "Zlocin i kaznu 2"?
 
Ti opet isto?

Covece, ako bolje znas, zasto ne napises "Zlocin i kaznu 2"?

Па које си аргументе дала против тога да би било другачије?

Нису сви препарирани дресуром. Не наседају сви на те наивне приче.

Нема ничег узвишеног, никаквог метафизичког покајања у сцени признања кривице у некој канцеларији , пред угојенима замашћеним бирократама!

Мислиш да је то патос којем води грижа савести и искупљење од ње.
 
Па које си аргументе дала против тога да би било другачије?

Нису сви препарирани дресуром. Не наседају сви на те наивне приче.

Нема ничег узвишеног, никаквог метафизичког покајања у сцени признања кривице у некој канцеларији , пред угојенима замашћеним бирократама!

Мислиш да је то патос којем води грижа савести и искупљење од ње.

Hteo si reci - plafon?

U tome je i stvar sto posle takvog (ne)dela priznanje i treba da bude ruzno i obicno, a ne "idealno" kako je Raskoljnikov zamilsjao citav svoj "pohod". Realnost je obicna (i najcesce posprdna).
 
Hteo si reci - plafon?

Хтео сам рећи патос...што значи узвишена патња.

U tome je i stvar sto posle takvog (ne)dela priznanje i treba da bude ruzno i obicno, a ne "idealno" kako je Raskoljnikov zamilsjao citav svoj "pohod". Realnost je obicna (i najcesce posprdna)

Ма да. И баш ће то ружно признање да буде баш онакво како пише у кривичном законику државе. Могао се понизити на други начин ако би му то олакшало грижу савести ....није морао да се понижава баш на начин поштовања државне бирократије.

И када ти је већ толико изгледа непојмљиво да не буде тако, одговри како ће да се покаје и понизи онај ко је убијао за државу? Њега држава неће послати у затвор већ ће добити орден?Како ће он онда доспети до покајања.
 
Хтео сам рећи патос...што значи узвишена патња.



Ма да. И баш ће то ружно признање да буде баш онакво како пише у кривичном законику државе. Могао се понизити на други начин ако би му то олакшало грижу савести ....није морао да се понижава баш на начин поштовања државне бирократије.

И када ти је већ толико изгледа непојмљиво да не буде тако, одговри како ће да се покаје и понизи онај ко је убијао за државу? Њега држава неће послати у затвор већ ће добити орден?Како ће он онда доспети до покајања.

Brkas elementarne pojmove.

Onaj ko je radio za drzavu, to mu je bio radni zadatak, tako da je unapred znao u sta se upusta. Ovo ubistvo je bilo pre "spet okolnosti" nego "pravo"ubistvo.

Trece, i takav covek (koji radi za drzavu) moze da se pokaje, ali posto ne pred "birokratijom" onda u sebi, i to se najcesce i dogadja u starosti.

I sto je glavno, zaboravljas da je on "igrao igru" sa onim policijskim inspektorom (zaboravih mu ime) koji je bio vrlo inteligentan, mozda tu treba traziti motiv zasto bas pred "birokratijom". Jednostavno, taj mu se covek cinio "dostojnim"priznanja.

Citajte knjige malo bolje pa onda diskutujte!
 
picololeone mislim da nisi bila u glavi Dostojevskog tako da bi, iz postovanja prema autoru, mogla da ne budes toliko ubedjena u svoje misljenje. Kraj romana je, iz mog ugla, spas pojedinca a beznadje za ljudski rod. Ne vidim mnogo religioznog u tome. Jesi li primetila u njegovim delima izrazenu lakrdijasku crtu?
 
picololeone mislim da nisi bila u glavi Dostojevskog tako da bi, iz postovanja prema autoru, mogla da ne budes toliko ubedjena u svoje misljenje. Kraj romana je, iz mog ugla, spas pojedinca a beznadje za ljudski rod. Ne vidim mnogo religioznog u tome. Jesi li primetila u njegovim delima izrazenu lakrdijasku crtu?

Nikad.

I nije beznadje, vec je zasluzena kazna.

Nisi ni ti bio u glavi Dostojevkog.
 
Brkas elementarne pojmove.
Onaj ko je radio za drzavu, to mu je bio radni zadatak, tako da je unapred znao u sta se upusta. Ovo ubistvo je bilo pre "spet okolnosti" nego "pravo"ubistvo.

Значи онај ко ради за државу зна да мора побити стотине , хиљаде људи и зато му не треба никакво покајање. Јел то хоћеш рећи?

Trece, i takav covek (koji radi za drzavu) moze da se pokaje, ali posto ne pred "birokratijom" onda u sebi, i to se najcesce i dogadja u starosti.

А зашто онда не би могао и онај други да се покаје у себи ..када и сама већ признајеш да је могуће ..зар не?

I sto je glavno, zaboravljas da je on "igrao igru" sa onim policijskim inspektorom (zaboravih mu ime) koji je bio vrlo inteligentan, mozda tu treba traziti motiv zasto bas pred "birokratijom". Jednostavno, taj mu se covek cinio "dostojnim"priznanja.

Ма да. То је сасвим довољан мотив да 20 година буде мрцварен у затвору.

Citajte knjige malo bolje pa onda diskutujte!

Тај савет би требала задржати за себе.
 
Значи онај ко ради за државу зна да мора побити стотине , хиљаде људи и зато му не треба никакво покајање. Јел то хоћеш рећи?

А зашто онда не би могао и онај други да се покаје у себи ..када и сама већ признајеш да је могуће ..зар не?

Ма да. То је сасвим довољан мотив да 20 година буде мрцварен у затвору.

Тај савет би требала задржати за себе.

Zao mi je ako se nekim anarhistima ne svidja kraj romana, ali zivot je takav kakav je. Niko ne izbegne kaznu na ovaj ili onaj nacin, i to ide spontano, a ne "predvidjeno" kako ti zamisljas, - hajde da odem u Ameriku i kopam krompir i to da mi bude pokajanje, e, pa, ne biva tako.

I nema ni bezanja od kazne, na sta aludiras u svim postovima.
 
Zao mi je ako se nekim anarhistima ne svidja kraj romana, ali zivot je takav kakav je.

Наравно да ми се не допада такав апсурдан крај романа који вређа људску интелигенцију. А живот није такав. Тако нешто је просто немогуће, јер ма колико неко можда био интелектулано ограничен барем инстикт би му у тој ситуацији рекао да је идиотски и глупо тражити покајање у институцијама државне бирократије.

Niko ne izbegne kaznu na ovaj ili onaj nacin, i to ide spontano, a ne "predvidjeno" kako ti zamisljas, -

Слажем се да казна у виду гриже савести следује свакоме кад тад али то нема везе са државом и њеним институцијама! О томе ти говорим.

Ево на пример, један мој пријатељ који је био у рату на Косову и снајпером убио неког младића тамо ... има проблема са тиме. Има грижу савести, иако држава и друштво то сматра оправданим чином..вредним ордена.. жао ми је.. али џаба. Метафизичка грижа савести не познаје наивне индоктринације владајућих каста које су оне утувиле сужњима у главу.

hajde da odem u Ameriku i kopam krompir i to da mi bude pokajanje, e, pa, ne biva tako.

Епа, бива тако..и то је најприроднији крај романа.
 
Da nije bilo one sitnice, kad je cuo razgovor na pijaci iz kojeg je saznao da ce baba biti sama u odredjeno vreme, on ne bi ni ubio. Prvo mi je Raaskoljnikov delovao kao nadcovek koji zbog ideje prelazi preko svog lepog vaspitanja, velikodusnosti.. preko sebe ukratko, jer on ima sve osobine kakve se mogu pozeleti u coveku(lep, zgodan, pametan, velikodusan..), i postaje ubica. Ali preispitujuci i pazljivije citajuci uvideo sam da su ga sitnice izvan njegove kontrole dovele do ubistva, kao neka ruka sudbine. Naravno, njegova filozofija je osnova.
Te sitnice, su naizgled sitnice jer previše su se u glavi Raskoljnikova krčkale ideje za ubistvo, tako da je kad je toliko bio opterećen , nailazio na pokretače njegovih ideja.Jer, kao što kaže Tomas Man "Kad je neki čovjek previše okupiran nekom idejom, onda je i u vjetru može namirisati".Tako je i Raskoljnikov.
@picololeone Raskoljnikov je upravo u porazu nasao mir. Nije on otisao na robiju da se iskupi, otisao je jer nije imao snage da pobedi u borbi koju je sam sebi nametnuo. Kad je isao da se prijavi ni o kakvom on iskupljenju nije razmisljao, i dalje je bio u fazonu: "Pljujem ja na sve!", ali isao je zbog svoje nemoci.
Upravo zato, jer on je i mog'o da prekrije svoje ubistvo ali ta unutrašnja borba koja se u njemu vodi, ta nedoslednost, griža savjesti ne zbog ubistva nego zbog toga što nije ostao hladan zbog tog ubistva(čime opet Dostojevski od Raskoljnikova čini pozitivca(a to je genijalno))
Отишао је да се пријави јер је то био услов да роман прође цензуру државе и буде уопште објављен.То је услов који важи и дан данас а који захтева да у роману,филму онај ко је прекршио закон државе.. од закона државе буде и кажњен. Зато на крају скоро сваког филма , романа итд. имамо долазак полиције као неке војске спаса, затварање прекришиоца закона и награђивање поштених грађанина. А по правилу је ту и нека девојка која задовољи сексуалну потребу хероја (тог поштеног грађанина) и тако имамо све! Имамо наравоученије да маса мора поштовати закон јер тиме неће бити кажњена а биће награђена оним што је иначе јеидно води у животу... задовољењем полног нагона. Каква разлика између тога и античких трагедија! Чист бихевијоризам! Чисто препарирање поданика друштва.
Oziman, uz dužno poštovanje, mislim da (iako je moguća ova tvoja varijanta) griješiš pri procjeni "zašto se je Raskoljnikov predao policiji".Jer, da je Dostojevski razmišljao o tim stvarima i da mu je na taj način pokrenuto pisdanje o predaji Raskoljnikova, onda Dostojevski ne bi bio danas to što jeste.
Jer, ukoliko uzmemo u obzir da je zbog spoljnih faktora (cenzura i kazna države-te zato se predaje) R.učinio predaju, onda roman gubi cijeli smisao i okrećemo ga naopako, kako upravo ne treba.Ovo je prije svega psihološki roman koji nedvosmisleno ukazuje na borbu junaka sa samim sobom, i dobrotu i poštenje koju Dostojevski uvijek prikazuje u svojim romanima.Zato nije neobični što se R.predaje.Na neki način, Dost. pravi sličnost između svih pozitivaca u njegovim romanima, te tako je Raskoljnikov ono što je i knez Miškin u "Idiot"-u, ono što je Ivan Petrovič u romanu "Poniženi i Uvređeni".
 
Oziman, uz dužno poštovanje, mislim da (iako je moguća ova tvoja varijanta) griješiš pri procjeni "zašto se je Raskoljnikov predao policiji".Jer, da je Dostojevski razmišljao o tim stvarima i da mu je na taj način pokrenuto pisdanje o predaji Raskoljnikova, onda Dostojevski ne bi bio danas to što jeste.

Достојевски је итекако размишљао о томе после искуства вишегодишњег затвора у гулагу у Сибиру. Роман "Записи из мртвог дома" то описује.. а после њега ето Злочина и казне.

Зар мислиш да је он или било ко други у то вреем могао ставити другачији завршетак од тога. Тако нечег нема ни у данашње време. Јер цензура забрањује слављење прекришиоца закона на било који начин. Када си гледао филм последњи пут у коме злочинац не бива ухапшен и кажњен по слову закона ?

Узгред, морам да споменем један такав пример скорашњег филма koji sam гледао.:think: Телефонска говорница.
http://film.krstarica.com/l/filmovi/telefonska-govornica/
Негативац на крају не бива ухапшен, нити кажњен и то баш оставља својеврстан утисак код гледаоца а на који није навикао.

Али, чак и ако је, као што видите, данас тако нешто могуће приказати у уметничком делу.. у то време Достојевског сигурно није.
 
Достојевски је итекако размишљао о томе после искуства вишегодишњег затвора у гулагу у Сибиру. Роман "Записи из мртвог дома" то описује.. а после њега ето Злочина и казне.

Зар мислиш да је он или било ко други у то вреем могао ставити другачији завршетак од тога. Тако нечег нема ни у данашње време. Јер цензура забрањује слављење прекришиоца закона на било који начин. Када си гледао филм последњи пут у коме злочинац не бива ухапшен и кажњен по слову закона ?

Узгред, морам да споменем један такав пример скорашњег филма koji sam гледао.:think: Телефонска говорница.
http://film.krstarica.com/l/filmovi/telefonska-govornica/
Негативац на крају не бива ухапшен, нити кажњен и то баш оставља својеврстан утисак код гледаоца а на који није навикао.

Али, чак и ако је, као што видите, данас тако нешто могуће приказати у уметничком делу.. у то време Достојевског сигурно није.

Problem je u tome što smo jednu istu knjigu čitali i ti i ja, ali ti objašnjavaš neku radnju zavisno od tvog pogleda na svijet i naravno informisanosti (da bi bilo nedopustivo da se nije prijavio zbog vlasti).Dakle, iako ne osporavam tvoj razlog, tvrdim da to nije ključni i jedini razlog, već jedino može biti jedan od razloga i usputni, jer kao što rekoh Dostojevski takve karaktere opisuje i nije neobično i idiotski da neko sebe prijavi (zato je i napisao "Idiot"-a)iako tebi izgleda idiotski potez da se neko sam prijavi.
Jer, po tvojoj logici, Dostojevski je onda mog'o da opiše junaka koji izvršava zločin, pa onda odmah ode u stanicu i prijavi svoj zločin i kraj.Ali, nije tako.Upravo tu je razlika, najvažnija razlika zašto ja mislim da Dost.nije samo zbog cenzure, jer podvlačim Raskoljnikov je vodio Razgovore prije priznanja sa inspektorom i otvoreno govorio o tome šta bi on Rask. uradio tj.kako bi izvršio ubistvo, i pokaz'o da je ta vrsta psihološkog zapleta najvažnija, jer on je na neki način "predribl'o" i inspektora i sve, ali nije SEBE.Te, se zato on na kraju prijavljuje.Čisto zbog sebe, zbog pritiska.

Što se filmova tiče, ne znam, ali gled'o sam npr.film "Nema zemlje za starce" braće Koen gdje lik koji izvršava serijska ubistva ne biva uhapšen, ali ipak završava tragično, međutim, tu kao da se radi o zadovoljenju pravde koja je morala doći ovako ili onako.
 
:hahaha: Pa ne znam ko nije procitao knjigu, ali evo odgovora:

1) Kako sta je bilo? Pa vracen je, rekao je gde ga je sakrio, i to je bio krunski dokaz.

2) Nije morao da pomene, to je ocigledno kroz citavu knjigu. Sve njegove radnje su ukazivale na to da ce priznati zlocin (ili otici u Ameriku). Da nije imao grize savesti, mirne duse bi ostao tu da zivi.


A mozda je kradju izvrsio i zbog svoje rodbine, jer ih je pritiskala velika siromastina. Pretpostavljam da je Dunja dobila onih 3000 rubalja, pa je taj razlog otpao.
Ako motiv za priznanje nije bio "ja ne valjam", onda to nije griza savjest, nego da izgladi odnose upravo sa svojom rodbinom, jer s njima vise nije mogao da komunicira kao ranije. Ako covjek hoce da ocuva ljubav prema svojim najblizima netaknutom, onda to nije griza savjest. Griza savjest je "ja ne valjam, ja sam nesposoban" ili kako Zaratustrin Blijedi zlocinac kaze "moje je Ja nesto sto treba prevazici."
 

Back
Top