Sledeće mesto, pozajmljeno iz Tajmsa od 31. marta 1846, iz podrobnog izveštaja o upravo izvršenom pogubljenju Tomasa Viksa, pomoćnika koji je iz osvete ubio svog majstora: »Na dan koji je određen za pogubljenje, rano ujutro, k njemu je došao poštovani zatvorski sveštenik. Samo Viks, mada se ponašao mirno, nije obraćao pažnju na njegove prekore: naprotiv, jedino što mu je na srcu ležalo bilo je to da mu uspe da pokaže što veću hrabrost pred svedocima svog sramnog kraja. — A to mu je upravo uspelo. U dvorištu, preko kojeg je morao da prođe prema vešalima postavljenim uz sam zatvor, on je rekao: »Pa dobro, kako reče doktor Dod, uskoro ću saznati veliku tajnu!« Mada vezanih ruku, on se bez i najmanje strane pomoći uspeo lestvicama do gubilišta; stojeći na njemu, poklonio se desno i levo publici, dobivši pri tome odgovor i nagradu gromoglasnim uzvikom odobravanja sakupljene gomile, itd"
Ovo je izvanredan egzemplar častoljublja: čovek, imajući pred sobom smrt u njenom najužasnijem vidu, pored večnosti koja se otvara za njom, nema nikakvu drugu brigu osim o utisku koji treba da načini na sakupljenu gomilu besposličara, i o mišljenju koje će ostaviti o sebi u njihovim , glavama!
Sopenhauer Parerga i paralipomena 1