- Poruka
- 89.439
Puruša, atman ili čista svest, biće iz koga se rađa sve drugo.
Prakrti, priroda ili telo, tvar.
Puruša i Prakrti se predstavljaju kao muški i ženski princip. Plešući čine
sve što jest.
Kako Ivan Antić objašnjava:
Samo zahvaljujući transcendentalnom svojstvu suštine čovekove, puruši,
u čoveku je moguća objektivna svest o svetu. Zajedno s njom moguće je
svako razumevanje, svaka dobrota i ljubav, jer dobrota i ljubav nisu ništa
drugo do odrazi razumevanja celine bića i prave prirode zbivanja.
Dovoljno je videti biće kakvo jeste u objektivnoj stvarnosti da bi se volelo.
Videti objektivnu stvarnost znači videti energetsku prirodu holografskog
univerzuma u kome je sve povezano jednom božanskom svešću koja
sve omogućava. Taj energetski doživljaj stvarnosti ili nekog bića jeste
osećaj ljubavi.
Ljubav je osećaj koji se u nama budi kada osvestimo energiju koja
nas sačinjava i povezuje sa drugim bićima i sa celinom. Zato spontano
uživamo u prirodi, zato uvek zavolimo onoga koga duboko razumemo.
Svako zlo i negativnost nastaju jedino usled identifikacije sa prakrti,
sa bićem i njegovim zbivanjem, usled nemogućnosti njihove transcendencije
kako bi se objektivno sagledala njihova prava priroda. Svako sputavanje
čovekovog razvoja svodi se na njegovu identifikaciju sa bivanjem i
nemogućnost svesne diferencijacije od bivanja radi objektivnosti.
Prakrti, priroda ili telo, tvar.
Puruša i Prakrti se predstavljaju kao muški i ženski princip. Plešući čine
sve što jest.

Kako Ivan Antić objašnjava:
Samo zahvaljujući transcendentalnom svojstvu suštine čovekove, puruši,
u čoveku je moguća objektivna svest o svetu. Zajedno s njom moguće je
svako razumevanje, svaka dobrota i ljubav, jer dobrota i ljubav nisu ništa
drugo do odrazi razumevanja celine bića i prave prirode zbivanja.
Dovoljno je videti biće kakvo jeste u objektivnoj stvarnosti da bi se volelo.
Videti objektivnu stvarnost znači videti energetsku prirodu holografskog
univerzuma u kome je sve povezano jednom božanskom svešću koja
sve omogućava. Taj energetski doživljaj stvarnosti ili nekog bića jeste
osećaj ljubavi.
Ljubav je osećaj koji se u nama budi kada osvestimo energiju koja
nas sačinjava i povezuje sa drugim bićima i sa celinom. Zato spontano
uživamo u prirodi, zato uvek zavolimo onoga koga duboko razumemo.
Svako zlo i negativnost nastaju jedino usled identifikacije sa prakrti,
sa bićem i njegovim zbivanjem, usled nemogućnosti njihove transcendencije
kako bi se objektivno sagledala njihova prava priroda. Svako sputavanje
čovekovog razvoja svodi se na njegovu identifikaciju sa bivanjem i
nemogućnost svesne diferencijacije od bivanja radi objektivnosti.