Znate kada se pojavi neko ovde na forumu, onako iznenada. I u svojoj glavi zauzme neki stav, kako ce zrelo da nas nesto posavetuje i kako je on neki glas razuma. Saslusace sve i reci ce neko svoje zrelo misljenje. I onda ga sahvata neka seksi i ljupka osoba, koja je iskrena i neiskvarena. Cistog srca i duse. Postena, ali emotivna i strastvena, zivahna. I ubrzo pobegne taj neki "zreli" folirant glavom bez obzira vredjajuci to ljupko bice, koje voli zivot. E, tako sam se ja veceras cula sa mojom najboljom drugaricom Dankom. Danka se zove nekako drugacije. Ima neko glupo ime, ali je svi zovemo Danka od miloste. Mi smo se upoznale kod ginekologa. Ja sam otisla sa mojom drugaricom da zakaze abortus, a ona je tu bila i nesto pametovala zenama o kontracepciji. Ja sam htela da ubedim drugaricu da rodi dete, jer sam protiv abortusa, a tako bih se i otresla njenog decka, koji je tako bio nasrtljiv. Nazalost, ona je to uradila, a ja sam se upoznala sa Dankom. Danka izigrava neku polukaludjericu kao Ivana Zigon. Povremeno se cujemo. Njen brak je propao, jer je muzu poturala neke gluposti oko seksa i apstinencije, a udala se za nekog polumanijaka, koji me je pratio do kuce. Sada sam pomislila da napravim temu o tome, ali necu ovde da spamujem.
Dakle, moja drugarica Danka se toliko primila da svima soli pamet, pa mi je danas rekla nesto veoma uznemirujuce. Naime, rekla je da mozda moj bivsi decko hoce da napravi poligamni brak. Malo sam se uplasila, jer sam osetila u njenom tonu antisemitizam i fasizam, ali sam pomislila da bi trebalo da razmislim malo. Mozda bi trebalo da se razvede i da se ja udam za njega. Iako mi to nije padalo na pamet, jer nikada ne bih narusila svetost porodice, osim u slucaju, kada neko od supruznika nije zadovoljan, a u ovom slucaju ja vidim da on nije zadovoljan.
Da li treba zaljubljenost prihvatiti kao dovoljan argument za ljubav?