Ptice umiru pevajuci

Srcu mome tvoje su grudi dovoljne,
a slobodi tvojoj pristaju krila moja.
Iz usta će mojih nebu stići
sve što bijaše uspavano na duši tvojoj.

U tebi je svakodnevna iluzija.
Dolaziš kao rosa cvjetnim krunama.
Tvoja odsutnost obzorje potkopava.
Vječno poput vala bježiš.

Rekoh da si pjevala na vjetru
kao borovi i kao jarboli.
Poput njih si uzvišena i šutljiva.
I namah se rastužiš, kao pred putovanje.

Prihvatljiva si poput puta znana.
Nastanjuju te odjeci i glasovi sjetni.
Probudih se, i ponekad se sele i bježe
ptice što su ti u duši spavale.
 
Nesto se divno desava s nama .
Osjecas li to i sama ?
U nama se pomicu neke granice ,
sto su nas stezale godinama .

I nasa ljubav
ko ptica u kavezu ,kad joj otvoris vrata
Ustreptala gleda u beskrajnu plavet ,
i od ljepote strah je hvata .

Vec sama pomisao da je slobodna ,
da moze zaparati visine modre
Kavez joj se cini vecim od svemira ,
vecim od njene slobode
 

Hit The Road Jack


(Hit the road, Jack and don't you come back no more,
no more, no more, no more)
(Hit the road, Jack and don't you come back no more)
What you say?

(Hit the road, Jack and don't you come back no more,
no more, no more, no more)
(Hit the road, Jack and don't you come back no more)

Woah, Woman, oh woman, don't treat me so mean
You're the meanest old woman that I've ever seen
I guess if you said so
I'd have to pack my things and go (That's right)

(Hit the road, Jack and don't you come back no more,
no more, no more, no more)
(Hit the road, Jack and don't you come back no more)
What you say?

(Hit the road, Jack and don't you come back no more,
no more, no more, no more)
(Hit the road, Jack and don't you come back no more)

Now baby, listen, baby, don't ya treat me this-a way
Cause I'll be back on my feet some day
(Don't care if you do 'cause it's understood)
(You ain't got no money you just ain't no good)
Well, I guess if you say so
I'd have to pack my things and go (That's right)

(Hit the road, Jack and don't you come back no more,
no more, no more, no more)
(Hit the road, Jack and don't you come back no more)

[break]

(Hit the road, Jack and don't you come back no more,
no more, no more, no more)
(Hit the road, Jack and don't you come back no more)
What you say?

(Hit the road, Jack and don't you come back no more,
no more, no more, no more)
(Hit the road, Jack and don't you come back no more)

(Don't you come back no more)
(Don't you come back no more)
(Don't you come back no more)
(Don't you come back no more)

Well
(Don't you come back no more)

Uh, what you say?
(Don't you come back no more)

I didn't understand you!
(Don't you come back no more)

You can't mean that!
(Don't you come back no more)

Oh, now baby, please!
(Don't you come back no more)

What you tryin' to do to me?
(Don't you come back no more)

Oh, don't treat me like that!
(Don't you come back no more)


Ray Charles
 
Govori tiho. Drvece je nocas budno i meni je
zao da cuje kako je zivot kratak i nije veseo.
Govori tiho. Ptice nocas blizu nas pevaju
i meni je zao da cuju kako u glasu necijem ima suza.
Govori tiho. U livadi obliznjoj zrikavci se nocas
vole radosno i meni je zao da cuju da je ljubav
u srcu necijem tuzna.
Govori tiho. Nebo je nocas beskrajno tanko
i meni je zao da nas cuju zvezde pa da im
zbog nas tesko bude.

(m.)
 
Buntovniče, poezija ti se banalizovano materijalizovala. Mrtve ptice padaju po celoj Evropi. U Nemačkoj je već na snazi uredba da se perad drži u zatvorenom. Samo najkrupnija (guske) sme na vazduh, ali ispod žičane mreže.

Pošto ne znaju da drže predsmrtne govore, umiru pevajući.
 
Dok sam te imao

Jezik sam ptica razaznavao
i tajne pticije odgonetao
biljke sam razumeo, i u nocima
prepisivao razgovor trava
tolike sam pesme ispisao
prepisujuci rukopis vetra
uz more, u noci,u planini
tolike navoljnike saslusati umeo
i ciniti im male radosti
bez napora,bez sebicnosti imalo
tolike sam dobrote i plemenitosti
umeo u druge utkati
a da i prevec ostane u meni
san sam s radoscu na oci nanosio
i budjenju se kao drvece radovao
dok sam te imao.
 
Jos nocas draga budi tu kraj mene ti,
U nasoj sobi, sjecanje nek izgori.

Poleti ptico pustim poljem,
Rasiri krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Jos nocas draga
Njeznost stara govori,
To traze luku
Mojih snova brodovi.

Poleti ptico pustim poljem,
Rasiri krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Još nocas draga Don Kihot zivi u meni,
Jos samo nocas.
Zablude smjesne i ovaj vjetar pijani,
Jos samo nocas.

Poleti ptico pustim poljem,
Rasiri krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.

Jos nocas draga tuga tuzno mirise,
Jos samo nocas.
Sutra sam stranac, sutra sam daleko, najdalje,
Jos samo nocas.

Poleti ptico pustim poljem,
Rasiri krilo ranjeno!
I leti ptico kraju boljem,
Sokol te nije volio.
Sokol te nije volio.

Svu noc je padala kisa i
Drveni pod je skripao
dok sam se spremao za put.
Taksi je cekao pred vratima i
Telefon je poceo da zvoni.
Na stolu su ostale stare fotografije,
U sobi miris vina.

Jos nocas draga ja gledam svijetla ovog grada,
Jos nocas draga, putujemo mrak i ja,
Samo jos nocas,
Mrak i ja.
 
U šuštavoj travi blizu raskršća
sjedim nemirna srca i čekam onog
kojemu noćas dadoh, bezazlena,
preplašenu pticu svoje ljubavi.

U žarko crvenoj mahovini brijega
već se zapliće jesen.
Zatišje jezera raste iz polusjena.

Što ću učiniti ako ne dođe onaj
kojemu dadoh svoje srce?
(A ja mu dadoh srce kao pticu
ne misleći ništa, začuđena.)

S tamnih polja dopire šapat noći.
O, srce moje! Ne slušaj šum trava.
U tugu će te odvesti.
Pogledaj:
voda je nestalna.

A ptice odlaze daleko preko brijega
za hladnim suncem.
 
Odakle meni u dzepu vetar
Koji je mrsio tvoju kosu
Nekoliko kamencica
Koje si bacala iza sebe
Govoreci da ces tako lakse naci
U povratku put do kuce
A vrapci ih nece pojesti
Odakle meni mali komad papira
Na kome si napisala
Volim te
I tvoja slika
Iz vremena kada si volela da gledas
Kako opada lisce
Kada si volela da gazis po njemu
Odakle meni u kutiji od sibica
Malo peska sa zamka
Koji si sama sagradila
I u kome sam te Princezo
Poljupcem probudio iz sna
Odakle meni snovi puni tvojih reci
I gomile recenica
Koje ti pricas samo meni
Odakle meni to da nikada ne kasnim
Na sastanke sa tobom
Jer ti uvek dolazis ranije
Odakle meni glupa navika
Da ti nikada ne kazem
Ja te volim
Samo zbog toga sto znam da znas
A meni je tesko da te reci izgovorim
Odakle meni devojka
Koja se osmehne uvek kada me vidi
I kaze mi samo jedno cao
Koje znaci i volim te
I drago mi je sto si tu
I poljubi me
I budi blizu mene
I lepo je sto si bas ti moj
Odakle meni sanjalica
Odakle meni neko ko ne ume da svira
Ali ciji je svaki pokret
Cija je svaka rec pesma
Odakle meni ti?
 
Ti si učinila
da trkač na sunčanoj stazi
preskoči zgužvanu zmiju
da bi te uhvatio oko pasa
i otvorio kutiju nadutih pupoljaka

Ti si učinila
da se nepripremljena ukrštanja
dobroćudno uzmu za ruke
i dovrše svoje razgovore
među našim senkama

Ti si ućinila
da se na živahnim zatiljcima
pojave tražene latice
i uznemiri se more na ravnim obalama
zbog sjajnih ptica koje dolaze

Odenula si me svojom kosom
i dok oblaci tonu kroz plava stakla
mi ulazimo u prastaro drvo
jedino koje je toplo
Ti si to učinila
 
RABINDRANAT TAGORE

KRAJ

HOćU U TVOM SRCU,POSLE TAMNIH JADA

DA OSTAVIM JEDNU NOSTALGIJU DUGU

PA SVE KADA PRođe, DA SE SECAS TADA

SA BOLOM NA SrećU, SA RADOSCU NA TUGU.



HOćU MOJA LJUBAV, KAD SVE JEDNOM PRođe

DA U TEBI UMRE, KAO U DAN SIVI

STO MRE GRM RUZA: MIRIS KOJI DADNE

TO JE BOLNA DUSA KOJA GA NADZIVI.



I KAD OVI DANI ZA SVAGDA PROHUJE

I KAD OPET HTEDNES CUTI MOJE IME

HOćU DA SE ONO U TVOM SRCU CUJE

KO SAPAT POLJUBACA I UZDISAJ RIME.
 
Sklapas oci da sakrijes svoje telo
i ostajes
ko tuga u senci kamena
dete bez senke ko usne koje se skupljaju i drhte
i prolaze
ljudi i njihovi osmesi
cvece se smeje nakarminisanim usnama
zivotinja place ogolelim ocima
covek govori
i to lici i na jedno i na drugo
otvori oci i pogledaj se
ti si njiva ljubavi
mi smo mladi da bi bili srecni
izmedju mene i tebe
peva ptica
IPAK.
 
Ne trebaš mi više
nikad mi nisi ni trebao
valjda je to bila zabluda
ili nešto slično
ali nije to ljubav
ne vjerujem u ljubav
ne nakon tebe
nakon što sam umrla toliko puta
za tebe
moje srce
zgaženo leži na cesti
odbačeno
samo
i moja gola duša
zrcali se u mojim očima
moli te da je prihvatiš
a ti ništa
samo si je odbacio
zgazio
pljunuo mi u lice
izrugao se mojim osjećajima
to boli
koliko sam puta umrla za tebe
ne znaš
ne želiš znati
i bolje da ne znaš
ne trebam te sada
mogu i sama pasti na dno
ne treba mi tvoja ruka
jer umrla sam toliko puta
mogu još jednom
a nije te briga
zgaženo srce
ostavljeno
poniženo
odbačeno
i ranjeno
zauvijek
i duša
prokleta duša
razgolićena u mojim očima
ne vjerujem u ljubav
ne nakon tebe
umrla sam toliko puta
mogu još jednom
zauvijek

(m.)
 
KADA UMIRE COVJEK


Kada umire covjek
zemlja postaje teza
i dublja
za jednu ranu
crnja za jednu jamu
i jedan zakucan kovceg


Kad umire covjek
svijet bi morao stati
i zadrhtati
tezinom tuge
dubinom bola
u sutnji koja bi rastvorila vrata mrtvacnice
i podigla ploce grobova
kao umorne kapke iza besane noci.


Kad umire covjek
umire dio svijeta
i zemlja postaje teza
iskusnija
i ljudskija
i veca za jednu ranu
i dublja za jednu jamu.

Jure Franicevic - Plocar
 
Kad budem trava

Mozda ce onda bolje da bude
Kada se jednog dana preselim
U crve i zemne grude.

Ljuljat cu se u travama veselim,
Mjesecinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven.

Nista nece ostat od uma,
Nijedna misao mrtvoga duha;
Ja necu imat ni uha ni sluha
Da slusam tisinu svojega suma.

Ako me stanu kosit.
Nece mi bola nanjeti kosa-
Jedini teret koji cu nosit
U novom zivotu biti ce rosa.

Dobrica Cesaric
 
Moj grob

U planini mrkoj nek mi bude hum,
Nad njim urlik vuka, crnih grana sum.

Ljeti vecan vihor,zimi visok snijeg.
Muku moje rake nedostupan bjeg.

Visoko nek stoji, ko oblak i tron,
Da ne dopre do njeg niskog tornja zvon,

Da ne dopre do njeg pokajnicki glas,
strah obracenika, molitve za spas.

Neka snikne travom, uz trnovit grm,
Besput da je do njeg, neprobojan, strm.

Niko da ne dodje, do prijatelj darag.-
I kada se vrati, nek poravna trag.

Ivan Goran Kovacic
 
Tako Bog hoće

Poljubac sa tvojih usta
dopire do mojih čula,
jer mi ove duboke spilje
prenose tvoje rijeci svuda.
Prasina staza i sad miris
tvojih dugih stopala cuva,
i njuseci ih kao jelen
pratim te preko planina, suma...

Oblaci, onu koje volis,
crtaju iznad mojih kuca.
Podrais li joj, kao lopov,
od zemlje do nutrine, ljubav,
podignes li joj glavu, sresces
moje lice mokro od suza.

bog ne želi da imaš sunca
ne podjelis li sa mnom puta;
Bog ne želi da pijes ako
u tvojoj vodi ne zalutam;
ne pusta te da spavas osim
s mojom kosom sto grli srca.

Odes li, čak u mahovini
kraj puta slomice mi se dusa,
ujedace te zedji i gladi
sred svih nizina i svih brda,
i bilo gdje, sve veceri moje
biće rane krvavih mrlja.
Pokopavam iz jezika tvoga
mada će zov tvoj cuti druga,
ko ukus rasoli ja prianjam
sred grla tvog raspuknuta;
kada mrzis, pjevas ili zudis,
to tebi za mnom vapi dusa!

Odes li i umres daleko
zakopana ti saka huda
deset ljeta biće pod zemljom
da primi kapi mojih suza,
osjecajuci kako ti drhti
put tako sjetna, tako tuzna,
sve dok te moje kosti po licu
ne skriju prahom na kraju puta.

Gabrijela Mistral


 
Što šapću tvoje oči brzim
pticama s dalekih obala?
Nevidljiva u djetelini
na tvojim usnama treperi večer zvjezdana.

Pitaš me zašto rukom pokazujem na zapad.
Ja drhtim prozirna u ljepoti sumraka
i samo jasnim odronom koraka na nizbrdici
prikrivam tjeskobu golog cvijeta.

Ti me tješiš osmjehom
što blješteći baca tamnozelenu sjenku
na ostavljeno jezero.

Večer je crvenozlatna
i tako bliska javi.
Ptice prelijeću nad nama zamišljeno.
Dan se blagim žalima produljuje u nepoznato.
 
Pocinje plac
gitare.
Lome se jutarnje
case,
Pocinje plac
gitare.
Ne treba da stane.
Nemogucno je da
stane.
Place jednolicna,
kao voda sto place,
kao vetar sto place
iznad poljane.
Nemogucno je da
stane.
Oplakuje stvari
nedohvatne.
Pesak vrelog juga
gde bele kamelije traze.
Place strelu bez cilja,
vece bez zore rane,
i prvu mrtvu pticu
ispod grane.
O gitaro!
Srce s pet kama
rastrgano.



Lorka


180px-Super400.jpg
 
Ko cvijeta dva Olivija i ja
rasli smo u basti naseg sna
al' godine su prosle pored nas
dugo vec joj nisam cuo glas

Moja duga putovanja
uvijek sam i ona sama
sa sam tu
al' mozda necu naci nju

Olivija, upali svjetlo
sad da nadjem put
Olivija, otvori vrata
ja sam opet tu
Olivija, zar neces primit'
ovaj mali cvijet
Olivija, zar nismo vise isti svijet

Olivija sad ima zivot svoj
djevojcicu i mali topli dom
nece vidjet' moje suze
nece cuti pjesmu moju
nikad vise nece znati
gdje sam ja

Olivija, ti ne znas
kako nocas placem ja
Olivija, kraj nase rijeke
sjedim, ali sam
Olivija, na staroj klupi
pise ti i ja
i ime tvoje, Olivija
ime tvoje, Olivija
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top