Psihopatija - mogucnosti i varijable

момоа

Stara legenda
Poruka
78.841
Namece mi se jedno pitanje duze vreme. Da li je moguce urazumiti psihopatu u smislu uciniti ga funkcionalnim clanom zajednice? Kolika je sansa da takvi ljudi zive relativno normalno i u okvirima drustvenih normi? Tu se odmah namece i pitanje na koji nacin bi to bilo moguce uraditi i kako ih tretirati?

Da li moguce da neko psihopatiju kanalise na drustveno prihvatljiv nacin, tako da se ona ne rasipa sa strane i ne manifestuje kroz neke malignitete? Sta mislite?

Kakvi su uopste vasi pogledi na fenomen psihopatije i na koji nacin biste je vi tretirali?
 
images
 
Mislim da nije moguće. Ono jest da ima psihipatoloških stanja koje može iznivelisati terapija odgovarajuća, ali baš psihopate, ne. Jedino ih silno sedirati da ne prave pizdarije I dodeliti staratelja

A staratelj mora da bude jos veci sajko da bi mogao sav taj pritisak da podnese, a da ne poludi boraveci sa njim. A po pitanju onih koji recimo nisu nuzno sadisti, tj nikad nisu pocinili neki zlocin, a mogli bi to da urade u svakom trenutku, jer prosto nemaju osecaj empatije? Neka vrsta praznih ljustura sa odsustvom empatije, a koji opet mogu i ceo zivot da provedu ne cineci krivicno delo i da budu recimo dobri hirurzi npr, znaci ne nuzno agresivni.

Setio sam se scene iz Irca kad pricaju svestenik i De Niro, pa mu ovaj kaze kako nije u stanju da se pokaje na nivou realnog saosecanja, jer nista ne oseca, a svestenik mu kaze da pokusa makar snagom volje, jer vec i sama zelja za pokajanjem je odraz njegove zelje i svesti da bi ti trebao da uradi, bez obzira sto nije u stanju to i da oseti.
 
Ja ne verujem u to. Pogotovo za te teže slučajeve, višestruke ubice, ubice sopstvene dece, roditelja, supružnika, uopšte dece i slično ili ubice koje svoje žrtve ubijaju nekakvim ritualnim metodama ili mučenjima, za njih ne bih uopšte pokazao ikakvu inicijativu za pomoć. Voleo bih da je zakon za takve daleko strožiji a i kada i ako dođe vreme za izlazak na slobodu, takve osobe bih drastično kontrolisao i proveravao šta rade svakoga dana. Od društvenih aktivnosti do brljanja po prljavom vešu.
 
Namece mi se jedno pitanje duze vreme. Da li je moguce urazumiti psihopatu u smislu uciniti ga funkcionalnim clanom zajednice? Kolika je sansa da takvi ljudi zive relativno normalno i u okvirima drustvenih normi? Tu se odmah namece i pitanje na koji nacin bi to bilo moguce uraditi i kako ih tretirati?

Da li moguce da neko psihopatiju kanalise na drustveno prihvatljiv nacin, tako da se ona ne rasipa sa strane i ne manifestuje kroz neke malignitete? Sta mislite?

Kakvi su uopste vasi pogledi na fenomen psihopatije i na koji nacin biste je vi tretirali?
Psihopatija se neleci, tretmane kod psihologa i psihijatra mogu bit duge i naporne i da daju neki vrolo mali i svakako vrlo kratak efekt, i stanje se vraca na staro.
Nije ih lako prepoznati na prvi pogled, oni su blagotecivi, vesto prikrivaju svoja bezosecanja, svako je razlicit i je prica za sebe, a glavna karakteristika im je to sto nemaju grizu savesti, empatiju itd... Ako ih primetite nemojte se trudit da ih promenite, nece to uspeti, najbolja metoda je kloniti se njima.
 
Ne verujem da nisam pisala na ovoj temi.

Urazumiti psihopatu? Ajde urazumi čoveka kom je amputirana noga da može da odradi maraton, i to do kraja života da ga trči. To ti je otprilike to.

Još jednom, urazumiti psihopatu? Psihopatija se ne leči, isto ko ni pedofilija, ili šizofrenija (koja se može držati pod nekom kontrolom lekovima ali je neizlečiva. (Postoji i tinejdžerska šiozofrenija ali ne pričam o njoj). O čemu pričamo? URAZUMITI? Urazumiti zmiju? Jel neko to može, da objasni zmiji, čuj nije lepo da ujedaš ljude, i pri tom zmija ima prednost jer nema ljudski mozak. Psihopata ima, samo degeneričan, i to urođeno degeneričan, s tim se hebeno rodi.

Možeš napraviti funkcionalnog ako je imao vandredno brižne i tolerantne roditelje (nešto ko Dexter) da ga upute da svoju degeneraciju usmeri na nešto produktivno, što se izuzetno retko događa, i zahteva neverovatno razumevanje i veštinu roditelja. U najboljem slučaju dobiješ nešto polupečeno: snajperiste, korumpirane policajce, bankara i hirurge (da, zamisli čak i hirurge - jer nema "normalnog" čoveka koji će seći ljude s radošću i jer je "humanista", nema šanse, "normalni" ljudi imaju "normalan" otpor prema tome), političare, naravno, itd. Svi su oni nedopečeni.

Funkcionalni? Oni koji isprobavaju nove testne avione, mineri (mislim na ljude koji čiste polja od mina), i još par profesija. Ali manimo se profesija. Funkcionalnost ih neće dovest u sukob sa zakonom. Ali, kakvi su kod kuće? Koliko im trpe žene (kažem žene, jer je veći procenat psihopata među muškarcima nego ženama) i deca? Kako se oni nose s njihovom urođenom hladnoćom i manipulacijom? To ne ulazi ni u jedno istraživanje, ili izuzetno retko. Uglavnom proučavamo serijske ubice, a ni o njima ne znamo mnogo, kao što se o celom fenomenu psihopatije ne zna mnogo. Uostalom, što bi rekla jedna koleginica na LjiSu "za one koji znaju engleski" (neću dalje komentaristai koleginicu, jer podrazumevam da ste svi dovoljno pametni da bar uklječite subs, za razliku od nje koja misli da ste idioti):

 
Da, kada bi postojala mogucnost da se u onome ko ima nameru da ucini neko zlo, izazove osecaj kao kod MekDauela, to bi bila odlicna prevencija
Ni u filmu nije do kraja definisano jel mu uopšte izazvana neka emocija, ili se pretvarao. Imaš na netu čitave rasprave o tome. Osim toga, mislim da to baš i nije najbolji primer psihopate, obzir da je cela knjiga simbolična i obrađuje simboličnu temu.
 

Back
Top