Psihologija mode - Kako naša odeća otkriva našu ličnost

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
388.920
Nekada je odeća bila jednostavno način da se zaštitite od sunca, prašine ili hladnoće. Drugim rečima, bila je neophodna za opstanak. Malo po malo, ljudi su počeli da je koriste da bi sebi olakšali svakodnevni život dodavanjem elemenata, kao što su, na primer, džepovi. Ali od tada su prošle hiljade godina. Danas odeća više ne služi samo preživljavanju ili praktičnosti, već izražava ličnost onoga ko je nosi. Stil je izraz našeg ukusa, socioekonomskog statusa i jedinstvenosti – a ponekad i naše želje da se uklopimo sa okolinom.

Bez obzira koliko se to može smatrati „površnim“ ili „beznačajnim“, naša odeća je često jedini faktor koji određuje sliku koju drugi o nama oblikuju.

U poslednjoj deceniji u SAD se razvila nova oblast psihologije, modna psihologija. Stručnjaci koji se time bave savetuju ljude koji žele da usvoje stil koji daje bolju sliku o sebi spolja, ali i kompanije da izaberu idealne radne uniforme za svoje osoblje. Ali, s druge strane,„gotovo je nemoguće pobeći od svojih osobina i obući se u nešto potpuno drugačije od onoga što jeste

„Na jeziku psihologije to se zove „ kognitivna disonanca“

U knjizi Mind What You Wear: The Psychology of Fashion otkrili smo neke veoma zanimljive činjenice koje će vas sigurno naterati da poverujete da je pitanje „šta da obučem danas?“ mnogo važnije nego što mislite:

- Ljudi koji idu na svoje radno mesto obučeni kao rukovodioci imaju veće šanse da brže budu unapređeni na više pozicije.
- Veća je verovatnoća da će muškarac pozvati ženu da izađe kada ona obuče crveno.
- Veća je verovatnoća da će džogeri pozdraviti drugog trkača koji prolazi ako nose sličnu odeću.
- Skloni smo da držimo veću distancu kada su oko nas ljudi koji su neobično ili staromodno obučeni.
- Žena koja se prijavljuje za posao ima veću verovatnoću da ga dobije ako je obučena u androginom stilu nego ako je njen izgled previše ženstven.
- Ukus u odeći je prvo što muškarci primećuju kod žena. Oni, opet, obraćaju pažnju prvo na lice, a posebno na osmeh i oči.
- Većina žena nosi manje od polovine odeće koju poseduju.
- Kada nosimo odeću koja nam se dopada, automatski se osećamo manje stresno i optimističnije.
link
psihologija-mode-1.jpg
 
Nas, odnosno našu ličnost, a iza toga otkriva i naše stanje svesti, ne samo garderoba već sve ono što krene od nas.
To su naš način komunikacije, teme koje pokrećemo i šta pišemo, naš način komunikacije sa sagovornicima kako u dnevnom životu tako i na forumima poput ovog, muzika koju slušamo, šale koje pričamo.
Slušajte ljude koje poznajete o čemu pričaju kada se vrate sa letovanja, sa neke svadbe ili proslave, kada govore o saradnicima na poslu, ukućanima. Bukvalno bilo šta što dolazi od jedne osobe govori ili otkriva tu osobu do same srži.
Da li je to sve?
Naravno da nije.
Naše unutarnje telo, najbliže fizičkom telu, tzv. Astralno zauzima oblik i formu u skladu sa našim stanjem svesti a naše fizičko telo nastoji pratiti oblik i formu Astralnog tela. Ovo kaže da naše telo u celini i svojim pojedinim delovima govori upravo o našem stanju svesti.
Da li je ovo sve? Ni iz daleka. Ima još efikasnijih načina koako možemo potpuno "Skenirati" drugu osobu tako da nam ta osoba prvo kaže o sebi iznutra iako toga nije svesna.
 
Od onih sam kojima odelo vrši taman toliku ulogu da ne idem naokolo naga i prljava, što je nedopustivo i sablažnjujuće. Poslušah Isusa Hrista da o tome ne brinem, između ostalog.
Da li bih volela da se ponekad obučem kao neki naši lepo stilizovani ljudi na TV-u? Pa, bih, ali... mislim da mi to niti priliči, niti treba da težim takvim stvarima, to je za specijalnu priliku ali ne i za svaki dan.
Nisam zavisna od te vanjštine i ne želim da budem u ruhu koje me čini tonama težom.
 
Od onih sam kojima odelo vrši taman toliku ulogu da ne idem naokolo naga i prljava, što je nedopustivo i sablažnjujuće. Poslušah Isusa Hrista da o tome ne brinem, između ostalog.
Da li bih volela da se ponekad obučem kao neki naši lepo stilizovani ljudi na TV-u? Pa, bih, ali... mislim da mi to niti priliči, niti treba da težim takvim stvarima, to je za specijalnu priliku ali ne i za svaki dan.
Nisam zavisna od te vanjštine i ne želim da budem u ruhu koje me čini tonama težom.

To je lepo...ali jako daleko od mene, iskreno.

Bila sam dete '90-ih, silno uznemirena citavim haosom na televiziji. Verovatno politiku danas iz tog razloga duboko mrzim.
Tik nakon sankcija se pojavio italijanski magazin Gioia na kioscima. I mama kupi...i ja dobijem 5ml parfema. Prosto se stidim da napisem, 5ml, deset kapi.

Stavila sam opcinjeno taj parfem na policu, neka vanila je bila u pitanju. Nisam propustila nijedan broj magazina sve do polovine gimnazije kada sam se zaljubila. Kupovala sam ga u tisini, od novca za uzinu i redjala po policama majusne testere od onih 5ml. Ne znam zasto nisam trazila novac od mame. Mozda sam mislila da mi ne pripada taj luksuz?

Vremenom je sestra porasla i otisla u Grcku na ekskurziju.
Stigli su nocu, budim se a pored jastuka stoji veeeeeliki parfem, meni na poklon. Verovatno je dala polovinu novca za tu bocicu.

Od tada pa do danas, nikada mi se nije desilo da ne ocesljam kosu i ne proverim odecu pre izlaska iz kuce. Mislim da je opcinjenost estetikom i tkaninama imala koren u strahu koji sam kao dete osecala (prestala sam da kupujem kada sam se zaljubila ili kada je proslo bombardovanje, evo, ne znam) i da mi je sada rutina znak da sam dobro ili da cu biti dobro.

Verovatno bih u atomsko skloniste otisla umotana u omiljenu pasminu jer bi mi ona bila nada da cu iz tog sklonista izaci.
Ponekad nebitne stvari imaju bitan uticaj jer im mi dajemo snagu, nevezano od toga sta nam Isus sugerise.
Ja sam ipak jedan maleni covek.
 
Nekada je odeća bila jednostavno način da se zaštitite od sunca, prašine ili hladnoće. Drugim rečima, bila je neophodna za opstanak. Malo po malo, ljudi su počeli da je koriste da bi sebi olakšali svakodnevni život dodavanjem elemenata, kao što su, na primer, džepovi. Ali od tada su prošle hiljade godina. Danas odeća više ne služi samo preživljavanju ili praktičnosti, već izražava ličnost onoga ko je nosi. Stil je izraz našeg ukusa, socioekonomskog statusa i jedinstvenosti – a ponekad i naše želje da se uklopimo sa okolinom.

Bez obzira koliko se to može smatrati „površnim“ ili „beznačajnim“, naša odeća je često jedini faktor koji određuje sliku koju drugi o nama oblikuju.

U poslednjoj deceniji u SAD se razvila nova oblast psihologije, modna psihologija. Stručnjaci koji se time bave savetuju ljude koji žele da usvoje stil koji daje bolju sliku o sebi spolja, ali i kompanije da izaberu idealne radne uniforme za svoje osoblje. Ali, s druge strane,„gotovo je nemoguće pobeći od svojih osobina i obući se u nešto potpuno drugačije od onoga što jeste

„Na jeziku psihologije to se zove „ kognitivna disonanca“

U knjizi Mind What You Wear: The Psychology of Fashion otkrili smo neke veoma zanimljive činjenice koje će vas sigurno naterati da poverujete da je pitanje „šta da obučem danas?“ mnogo važnije nego što mislite:

- Ljudi koji idu na svoje radno mesto obučeni kao rukovodioci imaju veće šanse da brže budu unapređeni na više pozicije.
- Veća je verovatnoća da će muškarac pozvati ženu da izađe kada ona obuče crveno.
- Veća je verovatnoća da će džogeri pozdraviti drugog trkača koji prolazi ako nose sličnu odeću.
- Skloni smo da držimo veću distancu kada su oko nas ljudi koji su neobično ili staromodno obučeni.
- Žena koja se prijavljuje za posao ima veću verovatnoću da ga dobije ako je obučena u androginom stilu nego ako je njen izgled previše ženstven.
- Ukus u odeći je prvo što muškarci primećuju kod žena. Oni, opet, obraćaju pažnju prvo na lice, a posebno na osmeh i oči.
- Većina žena nosi manje od polovine odeće koju poseduju.
- Kada nosimo odeću koja nam se dopada, automatski se osećamo manje stresno i optimističnije.
link
Pogledajte prilog 1308729
Ne mislim da garderoba otkriva našu ličnost.
 

Back
Top