PSIHIJATRIJA: psihoterapija, panika, fobije, depresije, psihološke igre, itd.

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
ok ww drago mi je sto si mi odgovorila to me je i zanimalo da znam da li ste psihijatar ili ne!super! pa ako ste vi psihijatar onda mozete vi da mi kazete kako da prevazidjem ovo stanje ne moram do bolnice jel da!?
ako vec zelite da pomazete ljudima mozete i tako. rekli ste da se obratim psihijatru ....pa evo obracam se. pitajte me sve sto vas interesuje da dodjete do zakljucak mog stanja i sta da radim???
 
Pozdrav svima, i najpre Sretna Nova Godina.
A onda, moj problem...Naime sve je pocelo pre nekih desetak godina. Neznam jeli vazno napomenuti, majka sam dvoje dece, udata..u to vrijeme dosta smo se selili od jednog stana u drugi i ziveli u svakakvim uslovima...Ja nisam radila a suprug je bio zauzet celi dan dok sam se brinula o tada 2i 4-ro godisnjoj deci. U jednom od tih iznajmljenih stanova zadobila sam alergiju na grinje i prasinu i mislim da je sve pocelo od tada. Naime tolko sam se uplasila, i zivela u strepnji da ce mi se nesto strasno desiti, da cu se ugusiti...da jednog dana nisam dozivela panicni napad i zavrsila na hitnoj sa puls 120.

Tek kasnije sam se obratila neuropsihijatru koji je dijagnostikovao panicni poremecaj, somatoformni poremecaj i depresiju (depresija je sledila uvek posle panicnih napada koje su bili i po nekoliko puta na dan) Dao mi je ...od koje mi je bilo bolje i koju sam pila skoro 2 godine, al cim sam je prestala-opet isto.
Zatim sam otisla drugom psihijatru, a taj period sam izgubila i oca, i pila ...., oko 2 godine ((i jedva ga ostavila, takve lose withdrawl simptome ima) uz to ovaj doktor je i pricao sa mnom na menjanju obrazaca ponasanja, misljena i tako to...bilo je dobro dok nisam ostavila ...simptomi su se opet vratili....

Strah-od svega, nemogucnost da obavljam kucanse poslove (u medzuvremenu sam radila pa ostala i bez posla, a stanbeno smo pitanje resili konacno, al sta...kad se ne mogu posteno radovati ovakva)...strah u grudima, nemanje daha, hiperventilacija, tahikardija...znate sve to, a ovaj put, za prvi put javili su mi se neke suicidalne ideje..kao vidim soliter i zamisljam sebe kako skacem i to...
Opet sam otisla kod neuropsihijatra koji cak nije ni mogao da prica sa mnom (sva sam bila naduvena vazduhom i izdisala sve vreme), postavio mi dg. F33.3 dao mi je ....da se umirim a zatim smo se dogovorili da se vidimo narednje nedelje (to je ovaj cetvrtak sto sledi)...


Veoma sam razocarana-od sebe. Trovam sve oko mene svojom bolescu, cak su i deca zabrinuta zbog mene i pitam se jel ovo ima kraj...Jel ima nacina da se bolest ne povrati prestankom uzimanja tableta....

Molim vas....molim vas...ako iko zna nesto o ovome....

Jako sam
 
Poslednja izmena od moderatora:
Lijekove ne možete prestati piti na svoju ruku, već pod kontrolom psihijatra, koji vas tada prati i po potrebi lijek smanjuje, ukida, vraća ili mijenja.
Koliko sam shvatila, vi ste samo prestali piti lijekove a kad su se simptomi vratili - otišli drugom psihijatru.
Tako možete unedogled.
Bitno je redovito se kontrolirati i svaku promjenu terapije raditi pod vodstvom i kontrolom liječnika, odnosno surađivati s njim.
Okolinu i sebe trujete samo ako se ne liječite i ako radite po svom.
S tim da se odrasli ljudi znaju brinuti o sebi i to vas ne bi trebalo zabrinjavati, ali za djecu su odgovorni roditelji.
 
Magdalena70, molim procitajte pravila foruma, u lepljivoj kako se postavljaju pitanja, navodjenje ordinirane terapije nije dozvoljeno, o terapijama koje je u ordinaciji prepisao lekar ne diskutujemo. Menjanje psihijatara u tolikom broju je zabrinjavajuce, nemoguce je da Vas ni jedan od njih ne leci kako treba i da svaki put trazite novog. Vise je izvesno i verovatno da se ne pridrzavate plana lecenja, ne postujete terapijski dogovor i odnos, ne dogovarate se sa lekarom oko terapije. Nije mi jasno zasto ste promenili psihijatre koji su vas lecili i sa kojima Vam je, prilikom terapije, bilo bolje?
Odlucite se vec jednom za lekara, postujte terapijski plan, uzimajte lekove po dogovoru, ukoliko se simptomi vrate ne menja se psihijatar nego LEKOVI po potrebi, ili se ponovo uzimaju oni koji su dovelki do remisije. Uz sve navedeno, ukoliko imate finansijskih mogucnosti, otidjite na neku psihoiterapiju privatno. O panici i fobijama vec je sve pisano na prethodnih 90 strana paprelistajte temu. Za ostalo se slazem sa femme iz posta gore.
 
Obratio mi se kum, koji zivi u usa, sa molbom da mu pomognem. Imao je nekih psihickih problema pa je poceo da ide kod neuopsihijatra. Posle par pregleda, lekar mu je dijagnostikovao, citiram ''Hyperactive Bipolar Identity Dysfunction With Delusions'' i prepisao mu je lek da pije, ne znam u kojim dozama. Sada je dosao na par meseci ovde, a lek nije poneo sa sobom, pa je pitanje - da li postoji i koja je ''zamena'' za na nasem trzistu, i od kog je proizvodjaca? Unapred hvala.
 
Poslednja izmena od moderatora:
MOLIM VAS JOS JEDNOM: Nemojte mi navoditi terapije koje ste dobili u ordinaciji svog lekara, o njima nema javne diskusije. Sva pitanja o lekovima mozete postaviti na PP, a mozete koristiti i Google, zato i sluzi pretrazivac da pruzi obilje informacija iz svih oblasti i na sve teme. O TERAPIJAMA NE DISKUTUJEMO JAVNO, nemojte me terati d apocnem da brisem cele postove.
 
Magdalena70, molim procitajte pravila foruma, u lepljivoj kako se postavljaju pitanja, navodjenje ordinirane terapije nije dozvoljeno, o terapijama koje je u ordinaciji prepisao lekar ne diskutujemo. Menjanje psihijatara u tolikom broju je zabrinjavajuce, nemoguce je da Vas ni jedan od njih ne leci kako treba i da svaki put trazite novog. Vise je izvesno i verovatno da se ne pridrzavate plana lecenja, ne postujete terapijski dogovor i odnos, ne dogovarate se sa lekarom oko terapije. Nije mi jasno zasto ste promenili psihijatre koji su vas lecili i sa kojima Vam je, prilikom terapije, bilo bolje?
Odlucite se vec jednom za lekara, postujte terapijski plan, uzimajte lekove po dogovoru, ukoliko se simptomi vrate ne menja se psihijatar nego LEKOVI po potrebi, ili se ponovo uzimaju oni koji su dovelki do remisije. Uz sve navedeno, ukoliko imate finansijskih mogucnosti, otidjite na neku psihoiterapiju privatno. O panici i fobijama vec je sve pisano na prethodnih 90 strana paprelistajte temu. Za ostalo se slazem sa femme iz posta gore.

OK, hvala puno, i tebi i femmi...
Dosad sam u stvari ishla drzavnim psihijatrima koji uglavno daju terapiju i onda 'dodzite za meses dana da vam povisim dozu"..
Danas sam otisla na razgovor kod privatnog terapeuta koji sam odabrala pre 2-3 nedelje (kad mi je postavio dijagnozu depresija) i pricali smo...Neznam dokle cu moci finansijski to da izdrzim, al videcemo. Dopao mi se pristup, pricao mi je o strahu, o tome kako ja u sttvari njegujem nesvesno svoj strah...Na kraju mi je dao zadatak da razmisjlam o svoj strah, i sta bi ja kad bi on nestao...Jel bi osecala prazninu (sumnjamz:mrgreen:)
Nadam se da ovo smem da pishem ovde, izvinjavam se zbog toga sto nisam obratila paznju na pocetku u pravilima...
Puno pozdrava, javicu vam kako ide...:zstidljivko:
 
MOLIM VAS JOS JEDNOM: Nemojte mi navoditi terapije koje ste dobili u ordinaciji svog lekara, o njima nema javne diskusije. Sva pitanja o lekovima mozete postaviti na PP, a mozete koristiti i Google, zato i sluzi pretrazivac da pruzi obilje informacija iz svih oblasti i na sve teme. O TERAPIJAMA NE DISKUTUJEMO JAVNO, nemojte me terati d apocnem da brisem cele postove.


Jos jednom-OPROSTITE:zstidljivko:
 
Prosla godina mi je bila prilicno teska....
Primetio sam da nakon svih dogadjanja imam ceste promene raspolozenja, ne zadovoljan sam sobom,iako nemam razloga za to, osecam se kao da me pojedini ljudi ne gotive (verovato tripujem) nemam volje da vidim pojedince sa kojima sam se vidjao ranije jer mi jednostavno ne prijaju vise......smetaju mi neke prozivke na koje se ranije ne bih ni osetio uvredjenim....Pricao sam o tome sa najboljim drugarom,on je primecuje nikakvu promenu kod mene...
Sad sam dosta bolje ali ranije je sve ovo bilo prilicno izrazeno....
Razmisljao sam da idem i kod psihologa ili psihijatra ali mi je to nekako.....isuvise "americki". E sad da li je u pitanju depresija ili trenutno ne zadovoljstvo.. (imam 22 godine)
Pozdrav svima i hvala.
 
ne bas depresija...vise kao tranzicija. polako sazrevas, pa ti sa zaljenjem mogu reci da mozes da ocekujes sve vise takvih talasa, ali samo do odredjenog trenutka. ne znam da li zaposlen ili studiras?
napisi mi.

Uh,moram nekome da otvorim dusu,sad sam jos dosao sa slave i pripit sam tako da je dobro doslo...
Studiram treca sam godina,radio sam...pa sam dao otkaz da bih postigao fax
Jednostavno me neke stvari ne odusevljavaju kao ranije, evo bas na slavi sinoc svi su kao u nekom ludilu pijani (ortaci i ortakinje mladji od mene po godinu - dve) a ja ih gledam kao mlade majmune kao "koji im je".
Kao sto sam rekao gore nemam razloga da budem ne zadovoljan (zivim sam imam sasvim dovoljno novca (naravno ne za bahanalisanje) za sebe) ali nekako sam opet ne zadovoljan. Ne volim da izadjem u grad bez minimum 1000 din (imam drugara koji izlaze i sa 300 i kao super im je) ne volim da se vucaram po underground mestima ali nisam ni preterano fancy (tipa ambis itd ). Jednostavno ne mogu da nadjem odgovarajuce ljude za izlaske,one sa kojima bih hteo da izlazim me izbegavaju (jer sam mladji od njih) dok ovi koji me zovu smatram ih seljacima.
Mozda sam razmazen ili snob (neki su me cak i tako prozvali)
 
Onda je moja "dijagnoza" potpuno tacna. Pocinjes da uvidjas da ti je potrebno vise u zivotu. Da ti je potrebno kako se to kaze "tvoje mesto pod suncem". Sve to moses da ostvaris samo sam pa ces se i osecati usamljeno iako si u gomili. Pocece i da se rasipaju prijatelji, sto zbog prirodnog razilazenja interesovanja sto zbog sve manje vremena koje ces imati ili zeleti da provodis sa nekim ljudima. Postavljaces nove prioritete. Sve to je normalno i pozeljno sazrevanje i nista drugo. Potrebno je da se strpis jer ce se stvari promeniti kada budes poceo da zaradjujes i gradis karijeru. Tada ces zapravo uspostaviti stvari u zivotu manje ili vise, tako da ces sve redje imati ovakve "krize". Osim toga neces (veruj mi) imati ni vremena da se bedacis. Srecno i probaj da vise uzivas u slobodnom vremenu jer ce ti kasnije u zivotu nedostajati.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top