Gedeon
Elita
- Poruka
- 17.186
Sveci su savetovali da se za zubobolju čita psalam 38/37, ali ja to pročitam za bilo koje bolove polako i više puta i pomogne. Evo psalma:
1 Gospode, nemoj me grditi u gnjevu svome, niti me u jarosti svojoj kažnjavati!
2 Jer strijele se tvoje zabodoše u me i ruka me tvoja pritisnu.
3 Nema mi ništa zdrava na tijelu zbog gnjeva tvoga; nema mi mira u kostima zbog grijeha moga.
4 Jer bezakonja moja nadilaze glavu moju, kao teško breme pritišću me.
5 Rane moje zaudaraju, gnoje se zbog bezumnosti moje.
6 Pogurih se i pognuh duboko, povazdan žalostan lutam.
7 Jer bokovi moji puni su ognjice i ništa zdrava na tijelu mi nema.
8 Iscrpljen sam i skrhan posvema, stenjem od jecanja srca svoga.
9 Gospode, pred tobom su sve moje želje, i uzdasi moji tebi nisu skriveni.
10 Srce mi lupa, snaga me ostavlja; ni svjetlosti očiju mojih, ni nje mi nema.
11 Voljeni moji i prijatelji moji od mojih rana stadoše podalje; i moji najbliži stoje daleko.
12 A oni koji traže dušu moju namještaju mi zamke, i oni koji mi žele zlo naviještaju mi propast i prevare smišljaju povazdan.
13 A ja sam kao gluv — ništa ne čujem, i kao nijemi koji usta ne otvara.
14 Jeste, kao čovjek sam koji ne čuje i u čijim ustima nema odgovora.
15 Jer u tebe se, Gospode, uzdam; ti ćeš uslišati, Gospode, Bože moj.
16 Jer rekoh: »Usliši me, da se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek se ne uzdižu nada mnom!«
17 Jer ja gotovo propadoh, i bol moja svagda je preda mnom.
18 Ta priznajem bezakonje svoje, zabrinut sam zbog svojega grijeha.
19 A neprijatelji moji krjepki su i snažni, i mnogi su koji me mrze bezrazložno.
20 I oni koji zlim za dobro uzvraćaju protive mi se jer težim za dobrim.
21 Ne ostavljaj me, Gospode! Bože moj, ne udaljuj se od mene!
22 Pohitaj mi u pomoć, Gospode, spase moj!
1 Gospode, nemoj me grditi u gnjevu svome, niti me u jarosti svojoj kažnjavati!
2 Jer strijele se tvoje zabodoše u me i ruka me tvoja pritisnu.
3 Nema mi ništa zdrava na tijelu zbog gnjeva tvoga; nema mi mira u kostima zbog grijeha moga.
4 Jer bezakonja moja nadilaze glavu moju, kao teško breme pritišću me.
5 Rane moje zaudaraju, gnoje se zbog bezumnosti moje.
6 Pogurih se i pognuh duboko, povazdan žalostan lutam.
7 Jer bokovi moji puni su ognjice i ništa zdrava na tijelu mi nema.
8 Iscrpljen sam i skrhan posvema, stenjem od jecanja srca svoga.
9 Gospode, pred tobom su sve moje želje, i uzdasi moji tebi nisu skriveni.
10 Srce mi lupa, snaga me ostavlja; ni svjetlosti očiju mojih, ni nje mi nema.
11 Voljeni moji i prijatelji moji od mojih rana stadoše podalje; i moji najbliži stoje daleko.
12 A oni koji traže dušu moju namještaju mi zamke, i oni koji mi žele zlo naviještaju mi propast i prevare smišljaju povazdan.
13 A ja sam kao gluv — ništa ne čujem, i kao nijemi koji usta ne otvara.
14 Jeste, kao čovjek sam koji ne čuje i u čijim ustima nema odgovora.
15 Jer u tebe se, Gospode, uzdam; ti ćeš uslišati, Gospode, Bože moj.
16 Jer rekoh: »Usliši me, da se ne raduju nada mnom; kad mi noga posrne, nek se ne uzdižu nada mnom!«
17 Jer ja gotovo propadoh, i bol moja svagda je preda mnom.
18 Ta priznajem bezakonje svoje, zabrinut sam zbog svojega grijeha.
19 A neprijatelji moji krjepki su i snažni, i mnogi su koji me mrze bezrazložno.
20 I oni koji zlim za dobro uzvraćaju protive mi se jer težim za dobrim.
21 Ne ostavljaj me, Gospode! Bože moj, ne udaljuj se od mene!
22 Pohitaj mi u pomoć, Gospode, spase moj!
