ima da se kaze mnogo toga, draga emotivna forumska drugarice.
ovaj snimak je dirljiv, prelep je, zasuzila sam gledajuci ga. ali ne vidim u njemu nista osim susreta dvoje ljudi koji su se mnogo voleli i rastali. naravno da ce im ponovni susret biti emotivan, zaboga.
ali, ako ja zaplacem, kad sretnem nekoga ko mi je slomio srce na komade, pa i posle tri godine od tog slamanja, to samo znaci daj je TAJ neki moj voljeni.i dalje. moj. voljeni. da mi nije proslost **** te.nego opozitno tome, da ga nosim sa sobom i u buducnost.
ovo je tema o proslim partnerima, gde su, sta su, zanimaju li nas. ne umem da objasnim koliko ne razumem grcevito drzanje za proslost i koliko mi je to jadno skrivanje od zivota. taj ce isto tako i za tobom da pati kad mu naidje sledeca, jer drugacije ne ume. sadasnjost mu nije interesantna.mnogo je lakse i lagodnije vaditi se na emotivnu invalidnost ili
ti to ne razumes premisu. kao, niko drugi en zna kako je voleti i igubiti, nikoga od nas nije bolelo do krvi, niko se nije osecao kao bejzbolkom po kolenima da su ga opalili, pa je klecnuo na zemlju. ihahahaj nego sta su. ne porici proslost, ali ne zivi u njoj, ljudski entitetu.
ako me razumes.
znaci, video je ekstra, rasplakala bih se i ja da sam videla sestru, drugaricu, razrednog staresinu.ali da mi je bivsi decko seo preko puta, ustala bih i iscokala ga po licu, napustila performans i otisla da se usikamo ko braca rodjena.
i plus su odradili marketing strava, tacno je unela i malo zivosti i ljudskosti u celu pricu oko cutanja i tihog bivstvovanja, sada popularno nazvanim tihovanje.
znas?