Projekti Velika Srbija i Velika Hrvatska slicnosti i razlike !

[Srboskizborim]

Dvojbena priča. Neki tvrde da se radi zapravo o 10 milijuna potomaka Hrvata.

Ista matrica.

 

[mario80]

Projekt Velika Hrvatska ne postoji. Dok je projekt Velika Srbija itekako živ i dan danas.

Juče vozim magistralom i stari ustaša sav u crnom prelazi, kad je video bg table samo je stao i ja ga zaobiđem.

 

[Sin_tisućljetne_kulture]

Juče vozim magistralom i stari ustaša sav u crnom prelazi, kad je video bg table samo je stao i ja ga zaobiđem.

Jbg... Što ćeš... Nisu ni ustaše više što su nekad bile...

 

[AleksaJ]

Dvojbena priča. Neki tvrde da se radi zapravo o 10 milijuna potomaka Hrvata.

' Драги Дуче... Усташе су се решиле Свих Срба ... па су се почели решавати и Хрвата ....

Само у Јасновцу су побили 700 000 Хрвата ... а диљем Лијепе Њихове и свих 1 200 000 Хрвата

Као доказ шиљем ти вих 1 200 000 слика .. Јасн се види да је на слици Хрват '

 

[AleksaJ]

Jbg... Što ćeš... Nisu ni ustaše više što su nekad bile...

Само су праве Усташе остале на Крсти ....

 

[Sin_tisućljetne_kulture]

' Драги Дуче... Усташе су се решиле Свих Срба ... па су се почели решавати и Хрвата ....

Само у Јасновцу су побили 700 000 Хрвата ... а диљем Лијепе Њихове и свих 1 200 000 Хрвата

Као доказ шиљем ти вих 1 200 000 слика .. Јасн се види да је на слици Хрват '

Dosadan si. Uvijek isto. Šaraj brate, što bi Zoki rekao!

 

[JankoTheGreat]

Ko zašto I zbog čega daje ovoliki prostor instant naciji Hrvati, koja ama baš nikakvih postignuća nije imala u vek trajanja?

Prvo Hrvati nisu postojali kao narod ni nacija ni na 50% današnje teritorije, a kamo li na nekim kartama

Ono su samo I jedino projekat Nemaca koju preko njih ostvaruju svoj plan

Ne postoji ništa besmislenije na ovom svetu od Hrvata.

Društvo | 08.09.2021.

Kladuške blizankinje​

Građene su u isto vrijeme, džamija je otvorena 1901, uz slavlje kakvo se ne pamti u ovom kraju, a crkva je osveštana dvanaest godina kasnije​

Tri godine klesali su Dalmatinci kamen. Udari dlijeta u tvrdo meso stijenja i još jači udarci čekića o rascvjetale glave dlijeta odjekivahu cijelom dolinom svakodnevno, od zore do akšama. Ne prođe dugo, a narod u čaršiji, i sva okolna sela, navikoše na ove zvukove, toliko da bi im nedjeljom, kada Dalmatinci imadoše slobodan dan pa bi se spuštali na Maljevac na misu, bilo neobično. Ta tišina koja bi pokrila cijelu dolinu pod kulama starog grada dolazila bi im tad strana i prazna, pa jedva čekaše da se u ponedjeljak oglase prvi pijetlovi i da opet zaječe od brda do brda odjeci dalmatinskih čekića, kojima oni smekšavaše ono drugo /č/. Govorahu čekić, a domaći svijet im se smijaše i nikako ne mogaše da se načudi tome da može biti /ć/ u takvoj riječi koja obilježava alatku od gvožđa, tvrdu, a svrha joj je da udara i da zakiva čavle i kajle ili da, kao kod ovih primorskih ljudi, tjera drugo željezo kroz kamen.
Brzo je narod svikao na njih i zavolio te pitome i čestite ljude. Znao je cijeli kraj da potajice drže burače s bevandom u Grabarskoj rječici. Zbog toga bi se svako malo spuštali do obale i, sakriveni u vrbiku, sipali je u drvene džezve iz kojih su pili vodu, pa se vraćali, sjedali na svoje skemlije i nastavljali uporno i tvrdoglavo da biju željezom u kamen, bijeli od kamene prašine da su im, kao prikazanjima, samo oči virile. Ali nikom nije palo napamet da ih prijavi Bahtiji, kotorskom predstojniku, koji bi se povremeno dovozio kočijama od Cazina pa nadgledao poslove i raspitivao se koliko će još kamena trebati, je li im sve potaman i hrane li ih domaćini dobro, pa bi provocirao i, ko biva, u šali pitao, izvrćući pod dalmatinski, a pricmrče li se bevanda barem nediljom.
A bio je dobar čovjek taj Bahtija i narod ga je volio. Kad bi vidio da je pretjerao sa svojim radoznalim zapitkivanjima, okrenuo bi, kođoja, na šalu, pa bi im rekao da mogu popiti kada diljaju kamen za crkvu, ali kada tešu onaj za džamiju, onda jok, to ne valja, nije halal i neće u kabul. I tu bi, uz riječ kabul, ponovo uzvraćao “na ozbilju” i mudrovao da oni to dobro znaju jer šta su kamenja po Bosni za džamije isklesali mogle bi se četiri rive podići u Šibeniku, u Zadru, u Trogiru.

Tih godina pod kulama starog kladuškog grada, koji se na cijeloj Bosni posljednji predade Austrijancima, gradile su se dvije bogomolje, i crkva i džamija, jedna od druge ni sto metara. Vidjela nova vlast to po nekim drugim krajevima Bosne pa zakovrnula da i ovdje bude tako, a za nadglednika radova postavila Bahtiju. Ali i bez Bahtije znao se red i da se onaj ko radi na izgradnji džamije ne treba primicati alkoholu i tačka. Samo što je s Krajišnikom uvijek bilo tako da se taj nikada nikakvih propisa nije pridržavao doslovce, pa ni tih. Ako je iko to znao, onda su to bili Dalmatinci koji su s ovim ljudima trgovali i sarađivali stoljećima. Pa stoga nikom nije bilo čudno da se u cijeloj Kladuši nije našao ni jedan jedini čovjek kojem bi palo napamet da ih prijavi i da ostanu ljudi bez posla.
Naprotiv, bilo je i takvih slučajeva kada bi neki domaćin, koji se malo više zbližio s Dalmatincima, u dane kada bi na njegovu čeljad došao red da priprema ručak i iznosi ga ne meraju, gdje je iz dana u dan raslo bijelo kameno brdo izdiljano u kocke, pa znao da odavno niko od njih nije išao kući te im zalihe bevande sasvim presahle, podmetnuo bi taj flašu domaće brlje u bošču s hranom i silno ih obradovao. Ali, kako god su mogli bevande piti po cijeli dan a da se na njima ništa ne pozna, tako su bili slabi prema domaćoj šljivovici. Hvatala ih je brzo, kao djecu, smijali su se stariji, i bacala ih u takvu sjetu i sevdah da bi do iza ponoći znali posjediti uz potok, pričajući o moru ako bi ih ko imao slušati.
Domaći ljudi, pravoslavni, uzvraćaše im pričama o Karađorđu Mrkonjiću, koji je posljednjih godina osmanske vladavine ustančio po ovim krajevima i pokazivahu im prema Petrovoj Gori i Ćorkovači, e tu se skrivao i četovao, a sad, ozbiljno se priča, treba da postane kralj; katolici što su dolazili s Maljevca utorkom na pijacu uzvraćahu im pričama o banu Jelačiću Bužimskom i o tome kako jedne prilike, samo zbog toga što mu osmanski kapetani ne htjedoše vratiti jedno obično čobanče koje su otrgli od stada, udari na Podzvizd i zametnu se takvo kreševo da se cijela Krajina dignu na noge, i ova i ona preko Glinice; a muslimani im uzvraćahu pričama o Muji Hrnjici i njegovom bratu Halilu, koji su živjeli u tim kulama na starom gradu i bili takvi junaci da su znali izbiti i na to njihovo more sve ganjajući kaurske kapetane i njihovu vojsku. A Dalmatinci bi se samo dobrohotno smješkali i na svaki spomen mora zabacivali glavom kao da im je suđeno da ga nikada više ne vide, a onda bi zapjevali kakvu krajišku pjesmu, pa dalmatinsku, i tako sve dok ih umor ne bi savladao i san razbacao na sve strane.

Svu zahvalu za gostoprimstvo, koje je trajalo tri godine, i za pažnju koju su im posvećivali domaći ljudi do te mjere da su pred njima počeli izgovarati njihove riječi – pa ne bi rekli sahan nego pjat, i ne bi rekli čakija nego brtulin, i ne bi rekli findžan nego čikara, i ne bi rekli tava nego pršura, i ne bi rekli krastavac nego kukumar – Dalmatinci izliše u onim danima kada je došao red da se njihove kamene kocke slože u džamiju. I danas se kaže da u cijeloj Bosni nema čvršće munare od kladuške. A može se to reći samo zahvaljujući tim bezimenim dalmatinskim radnicima koji su, tri godine odvojeni od vlastitog doma, utjehu našli ovdje, među ovim grubim Krajišnicima, koji s površine izgledahu hladni i nepristupačni kao da ih nisu žive majke rađale već ih oni klesali iz kamena, ali kada ti dozvole da razmakneš te njihove oklope, onda nađeš ondje pravo more, sve od pamuka, bijelo, da se valjaš i uživaš u njemu tri godine ako treba i da nikom ne dosadiš. Svoju ljubav prema ovom narodu provukli su kroz cijelu munaru.
U svakom kamenu načinili su po jednu rupu pa kroz nju provukli željezne šipke debele 20 milimetara. I povrh svega, na kraju svaki uzidani kamen zališe olovom. Može nebeski svod da se sruši, ali ova munara, jok, sikter, rekoše na kraju kada sve bi gotovo, potpuno svjesni da za tri godine nisu naučili na kojem se mjestu tačno upotrebljava ta riječ, sikter, koju su tako zavoljeli da bi je nosili sa sobom i u Dalmaciju i posvud gdje su radili i često je izgovarali, onako, iz čista mira, samo da je oslušnu i uzmu joj mjeru. I nasmijaše se, a ljudima domaćim, koji su ih prvi put gledali a da nisu prekriveni bijelim kamenim prahom, dođoše sad nekako isuviše stvarni.

Ali ne dadoše Krajišnici nāma. Niko njima nije dobro učinio a da oni trostrukim dobrom ne uzvrate. Ne dopustiše Dalmatincima da odmah idu kući prije nego džamija bude i zvanično otvorena. A taj dan, 27. septembra 1901, načiniše takvu feštu da se o njoj pedeset godina jednakom snagom pripovijedalo, i ovdje u Krajini i ondje u Dalmaciji. I ne samo da obukoše narodnu nošnju, i opasaše sablje i zaigraše kolo i nagizdaše konje, dovedoše najbrže vrance pa načiniše mejdan, i obdulju za najbrže trkače, i hrvače koji su se satima, namazani uljem, nosali, kao kakvi divovi, ovdje na meraji, i pehlivane koji hodaše na gajtanima razapetim među kulama starog grada, već nagovoriše kotarskog predstojnika Atifa Omara Bahtijarevića, njihovog Bahtiju, da dovede iz Bihaća, Banje Luke, Zagreba, Karlovca, odasvud, najbolje bicikliste, te organiziraše i biciklističke trke, koje niko od njih do tad nije vidio.
U spomen na taj veliki dan za Veliku Kladušu ostade jedan natpis uklesan u kamenu i jedan kratki novinski članak koji, požutio, čuči u sarajevskom arhivu, a među njegovim slovima mreška se atmosfera onog davnog dana od prije 120 godina, kada je Velika Kladuša dobila džamiju klesanu u kamenu, čvrstu da je nema do Stambola i bijelu da u nju ne možeš gledati. Tekst je objavljen u tadašnjim novinama Nada, ali tek tri mjeseca nakon proslave, kada dalmatinski majstori bijahu već daleko, tešući zgrbljeni na svojim skemlijama kamen pod nekim drugim starim gradom i pričajući novim domaćinima da im niko nije priredio takvu feštu kao ti ludi Krajišnici pod kulama kladuškim – sikter i velehavle.
I novinar Aleksandar Ravlić u monografiji Velika Kladuša kroz stoljeća piše da je čin otvaranja džamije donio do tada najveće slavlje u ovom kraju, pa citira članak iz Nade: “Nakon svečana banketa priredile se popodne konjske, pješačke i koturaške trke, a svu tu sliku okitiše ljepe narodne igre. Uveče je blistala starinska Kladuša i džamija u njoj u žarkim šarama bengalskog svjetla i vatrometa.”
Natpis je uklesan nad džamijskim vratima i oni koji razumiju turski, a znaju čitati arapske harfove kažu da piše ovako: “U ovaj kraj prispio je jedan sretnik (Bahtijar) / A kojeg su svi mještani zavoljeli / Taj Bahtijar podigao je ovu časnu džamiju / Pa neka mu je stanište u Džennetu, a drug jari-gar (Ebu Bekir). Godina 1319” (1901).

kompletan clanak

https://stav.ba/vijest/kladuske-blizankinje/4351

 

[JankoTheGreat]

CRNOGORSKE LEKCIJE

Kako je hrvatska politika prema Bosni i Hercegovini trajno ojačala poziciju Srbije u regionu​

Senja Mahinić
41 minut
111
komentara

9
dijeljenja
FacebookTwitterEmailEmail

Foto: Vlado Pavićević
Nakon nedavne poruke predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića Beogradu da se ne trebaju miješati u unutrašnjo-političke prilike Crne Gore, postavlja se pitanje koliko je reakcija službenog Zagreba zakašnjela i koliko je Hrvatska doprinijela jačanju srpske pozicije u zemljama regiona.

Milanović je tokom bilateralnog sastanka s predsjednikom Crne Gore prije dva dana kazao da je "naš zadatak, poučen iskustvom Hrvatske te Bosne i Hercegovine, da ljudima kažemo da se nešto događa".

Kako je sve krenulo

Padom Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića prošle godine politički utjecaj Srbije u Crnoj Gori naglo je porastao, što je, čini se, bilo iznenađenje i za službeni Zagreb. Za bilo kakvu reakciju bilo je kasno, jer su svi kapaciteti hrvatske diplomatije, godinama unazad, bili usmjereni u ostvarivanje interesa u Bosni i Hercegovini promjenom Izbornog zakona. Nastupajući gotovo sinhronizovano sa Srbijom, vlastima Republike Srpske te Hrvatskom demokratskom zajednicom BiH, službeni Zagreb godinama je doprinosio legitimiranju politiku Aleksandra Vučića koja je predano radila na destabilizaciji političkih prilika u Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori.
Takva politika Zagreba postala je očita nakon što je HDZ Hrvatske na izborima 2016. godine ponovo preuzeo poluge moći, mada je i sam Milanović, dok je vodio hrvatsku vladu u periodu od 2012. do 2016. godine, otvorio prostor takvom pristupu.
Spomenuta legitimizacija trenutne politike srpskog rukovodstva provodila se, na prvom mjestu, saradnjom Zagreba po svim značajnim političkim pitanjima sa Miloradom Dodikom, posljedično Srbijom, na drugom obezvrjeđivanjem rada Haškog tribunala, odnosno negiranjem ratnih zločina, i na trećem saradnjom s Rusijom.
Indirektna, ali ponekad i direktna saradnja predstavnika Hrvatske s SNSD-om u smislu pokušaja da se nametne reforma Izbornog zakona na način koji pogoduje interesima HDZ-a BiH, kroz implementaciju principa legitimnog predstavljanja, i u tom smislu, političko ucjenjivanje druge strane, prijetnje, lobiranje i na kraju službena posjeta Milorada Dodika Zagrebu potpuno su dali krila srpskoj regionalnoj politici. Time je Srbija dobila argument više da bez zadrške vodi istu takvu politiku, ne samo prema Bosni i Hercegovine, već i Crnoj Gori.
Nakon što je Haški tribunal presudio "šestorci", odnosno rukovodstvu Herceg-Bosne za Udruženi zločinački poduhvat 29 novembra 2017. godine Andrej Plenković obratio se javnosti.

"Politikom Franje Tuđmana omogućen je mir u BiH. Povijesna istina pokazat će da je Hrvatska uvijek bila ona koja je stajala uz BiH kao što to radi i danas", rekao je tada, te je dodao da je Praljkov čin samoubistva u sudnici pokazao da je on bio uvjeren da je ono što radi dobro za hrvatski narod.
U tom smislu danas je situacija još gora, jer Milanović ne samo da negira Haške presude i tvrdi da npr. Milivoje Petković nije ratni zločinac, iako je presuđen i sam se izvinio za zločine, već poručuje da će primiti u službenu pojestu Petkovića.
Takav pristup je doprinio relativizaciji politike Srbije u Bosni i Hercegovini, dao joj opravdanje da nastavi s negiranjem zločina i skrivanjem osumnjičenih za ratne zločine, te posljedično, omogućio Srbiji da nastavi provoditi politiku postepenog nagrizanja institucija Bosne i Hercegovine. Sve što Milorad Dodik radi godinama nije moglo biti sprovođeno bez direktnog blagoslova Beograda.

Breme prošlosti

Breme počinjenih ratnih zločina jedan je od faktora koji su sprječavali Srbiju da obnovi ambicije iz 90-tih, međutim, uprkos presudama, rezolucijama, njihov značaj suštinski vremenom blijedi, kako za međunarodni faktor tako i za domaći. S tim u vezi vidimo sličan pristup Hrvatske i Srbije koje jedna drugu, u tom smislu, indirektno podupiru. Abolacijom ratnih politika, daje im se novi život, ali s drugačijim, perfidnijim pristupom.
Hrvatska saradnja sa Rusijom, naročito u smislu politike prema BiH, još jedan je od faktora koji su dali dodatnu snagu jačanju srpskog političkog faktora u regionu.
Začuđujuće, Milanović je prije dva dana kazao da ni Moskva ne bi trebala da se upliće u dešavanja u Crnoj Gori, što je licemjerno, jer kako onda tumačiti to da je ministar vanjskih poslova Rusije Sergej Lavrov, na inicijativu Zagreba i Beograda, u decembru prošle godine, u trenutku kad se formirala nova Vlada Crne Gore, došao u Sarajevo i direktno podržao zahtjeve i interese hrvatsko-srpskog bloka u BiH. Dakle, za Hrvatsku, ruski utjecaj u Crnoj Gori je diskutabilan dok je u Bosni i Hercegovini prihvatljiv. Samo par mjeseci nakon što su vjersko-političkim paradiranjem desetina hiljada ljudi u Crnoj Gori zarad ostvarenja političkih ciljeva, odnosno rušenja Đukanovića i vraćanja Crne Gore u orbitu srpske politike, Hrvatska je otvoreno sarađivala srpskim političkim faktorom.
Zajednički ciljevi Srbije i Hrvatske u Bosni i Hercegovini pokazuju da se Hrvatske nije obazirala na moguće opasnosti takve saradnje. Međutim, snaga države Srbije, a što se u Zagrebu očito zanemarilo, je u regionalnom kontekstu puno veća nego našeg zapadnog susjeda jer Hrvatska direktan utjecaj uživa samo u Bosni i Hercegovini, dok Srbija u većoj ili manjoj mjeri kako u Bosni i Hercegovinu, tako i u Crnoj Gori i Kosovu.
S tim u vezi, dok je trajala politička ofanziva prema Bosni i Hercegovini, Srbija je iskoristila jedan pogrešan potez Mila Đukanovića i obnovila djelimičan utjecaj na državu Crnu Goru. U istom periodu, uprkos zalaganju hrvatske diplomatije još nijedan konkretan rezultat u BiH nije ostvaren, jer Izborni zakon nije donešen, niti se rješenje tog najkrupnijeg posljeratnog političkog pitanja nazire. U tom kontekstu nedavne poruke Milanovića zvuče komično i pokazuju zapravo da se Hrvatska preračunala. Radeći protiv BiH Hrvatska je dala zamaha srpskim ambicijama.

 

[Carolus_Rex]

Projekti Velika Srbija i Velika Hrvatska slicnosti i razlike !

Tertorijalne pretenzije, stav prema entickom sastavu stanovnistva spornih teritorija, nacin sprovodjenja projekta , Srspko tj Hrvatsko pitanje....Da li ovakve ideje uopste imaju neku podrsku u narodima ?



Pogledajte prilog 955453
Pogledajte prilog 955454
Kao sto je Seselj pricao da su Hrvati ustvari pokatoliceni Srbi, a Mladen Schwarz kaze da su Srbi ustvari Hrvati koji su presli na pravoslavlje i onda ih je Srpska pravoslvna crkva posrbila. Potpuno ista matrica.

Velika Srbija je imperijalni projekt dok je velika Hrvatska čisti defanzivni. Većina velikohrvata ne traži granicu do Drine već Banovinske granice, i to samo na Bih. Velika Srbija sa druge strane je projekt kojim se želi uvesti područja gdje niti nema Srba u svoju domenu.

Druga stvar, točno je samo za Srbe iz Hrvatske da se tvrdi da su ex-Hrvati. Kada se srpsko širilo u Hr sigurno nije bio veliki broj doseljenika iz Srbije, a mnogi ako ne čak i većina Srba u Hr do početka 20. stoljeća nisu niti imali svijest da su Srbi. Ima jedan članak Srbobrana iz 1894 gdje lamentiraju kako čak mnogi pravoslavni svećenici nisu čuli za Sv. Savu. Velikosrbi su druge strane negiraju hrvatsku naciju iako realno nemaju nikakvih dokaza za to, osim par individualaca koji su prešli na katoličanstvo tijekom prošlosti.

Ukratko, to su razlike i ta dva projekta zbog kvantitete nisu ista.

 

[akademik]

Velika Srbija je imperijalni projekt dok je velika Hrvatska čisti defanzivni. Većina velikohrvata ne traži granicu do Drine već Banovinske granice, i to samo na Bih. Velika Srbija sa druge strane je projekt kojim se želi uvesti područja gdje niti nema Srba u svoju domenu.

Druga stvar, točno je samo za Srbe iz Hrvatske da se tvrdi da su ex-Hrvati. Kada se srpsko širilo u Hr sigurno nije bio veliki broj doseljenika iz Srbije, a mnogi ako ne čak i većina Srba u Hr do početka 20. stoljeća nisu niti imali svijest da su Srbi. Ima jedan članak Srbobrana iz 1894 gdje lamentiraju kako čak mnogi pravoslavni svećenici nisu čuli za Sv. Savu. Velikosrbi su druge strane negiraju hrvatsku naciju iako realno nemaju nikakvih dokaza za to, osim par individualaca koji su prešli na katoličanstvo tijekom prošlosti.

Ukratko, to su razlike i ta dva projekta zbog kvantitete nisu ista.

Vi nesto pobijete, nesto proterate i posle kazete "pa ovde nema Srba"

 

[Carolus_Rex]

Vi nesto pobijete, nesto proterate i posle kazete "pa ovde nema Srba"

Mi smo Srbina nudili Z4 još 93. koji su sami odbili. Ako već pričamo o Oluji to nije bilo etničko čišćenje.

 

[JankoTheGreat]

Srbi se bore za teritorije kojima bi upravljali Srbi, Hrvati se bore za teritorije kojima bi upravljali Nemci, pre toga Austrijanci, pre toga Mađari.

Razlika u mentalitetu.

Skandalozne izjave iz Splita: Veličanje Crne legije i NDH-a, odjekivalo "za dom spremni"​

10.04.2022. / 18:29
75


Danas je u Splitu obilježena 31. godišnjica osnivanja IX. bojne Hrvatskih odbrambenih snaga (HOS) Rafael Vitez Boban osnovane na isti dan kao fašistička tvorevina tzv. Nezavisna Država Hrvatska (NDH). Ni ovaj put godišnjica nije prošla bez skandaloznih izjava.


Matko Raos, kao izaslanik potpredsjednika vlade i ministra branitelja Tome Medveda kazao je kako današnje Hrvatske ne bi bilo da nije bilo 10. aprila 1941. godine, odnosno dana osnivanja NDH-a.
Ratni zapovjednik ove jedinice Marko Skejo ovom prilikom kazao je kako pozdrav "za dom spremni" nije izraz mržnje, već ljubavi prema domu i hrvatskom narodu, a zatim je naveo kako su danas pri vlasti oni koji su "učestvovali u oslobađanju Vukovara".
Na kraju svog obraćanja Skejo je nekoliko puta pozdravio okupljene ustaški pokličom "za dom" na šta su oni tri puta odgovorili "spremni".
No, ni bivši general HOS-a i saborski zastupnik Domovinskog pokreta Ante Prkačin nije iznio manje skandalozno mišljenje.
- Da se mene pita ja bih rekao kako je najvrijednija postrojba ustaška Crna legija. Ja jesam nacionalist jer isto odajem počast 9. dalmatinskoj brigadi, srce mi je veliko i zbog tog događaja mada se s njihovom idejom nisam slagao jer su rušili državu koju smo mi stvorili – kazao je on.

 

[Scott Isle]

Radi se o teritorijama Bosne i Slavonije.

 

[mario80]

Velika hrvatska i velika srbija to su ratovi 90tih
I jedni i drugi ispušili. Srbi dobili r srpsku ali su za tu cenu proterani svi srbi iz hrvatske.

 

[JankoTheGreat]

Hrvatica najavila odlazak: Neću više nastupati za Hrvatsku, želim njemačko državljanstvo​

– Ako sada ne dobijem njemačko državljanstvo, neću odustati. Želja mi je nastupiti na Igrama u Parizu 2024. godine, ali u dresu Njemačke.

Kristina Hendel u nedjelju će trčati vjerojatno posljednji maraton pod zastavom Hrvatske. Kako od 2016. živi i trenira u Njemačkoj, zatražila je njihovo državljanstvo. To znači da bi na Europskom prvenstvu u Münchenu, u kolovozu ove godine, prvi put nastupala za novu državu. – Sada je samo pitanje kada će se dva saveza, hrvatski i njemački, dogovoriti oko moje ispisnice. I dalje bih ostala nastupati za klub Dinamo Zrinjevac, ali bih na sljedećim velikim natjecanjima nastupala za Njemačku – rekla je Kristina.

– Ako sada ne dobijem njemačko državljanstvo, neću odustati. Želja mi je nastupiti na Igrama u Parizu 2024. godine, ali u dresu Njemačke. Drugim riječima, ako sada ne dobijem državljanstvo Njemačke, onda ću sigurno propustiti nastup na Europskom prvenstvu u Münchenu. Jer, za Hrvatsku više neću nastupati, Hamburg je moj posljednji maraton za Lijepu Našu – zaključila je Kristina Hendel.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/sport/hrvat...hrvatsku-zelim-njemacko-drzavljanstvo-1580597 - www.vecernji.hr

*****

Pusagija SFRJota. Svi odose za DE

 

[хан Ацо]

Cisto sumnjam. U Rusiji ima preko 20 miliona muslimana i vecina su iz turskog sveta. (Kirgistan, Tadzikistan, Turkmenistan itd)i uzimaju sve veci primat u ruskom drustvu.

Turska je s Erdoganom izrasla u velesilu. Rusi grade nuklearne centrale turcima sto znaci da su to dva strateske partnera. Ruski turisti najvise idu u Tursku. Postoji nizu sporazuma koji cvrsto veze te dve drzave


Bugarska je u fazi raspadanja. To je drzava sa najlosijom demografskom slikom u Evropi. I to pored cinjenice da tamo ima masa cigana koji im dizu natalitet. Sad zamisli kako stoje etnicki Bugari.

prosle godine

59,086 rodenih
124,735 umrlih
https://en.wikipedia.org/wiki/Demographics_of_Bulgaria

A evo vidi i za prva tri meseca ove godine. Nastavlja se pad zivorodenih. Nema im spasa
Pogledajte prilog 955852
Grcka. Oni jesu dosta ulupali novca u vojsku ali su isto propala drzava. Zivotare na kreditima. Mladi im se iseljavaju i ostaju bez perspektive.


Za nekih 20ak godina ce to Turska sve poklopiti. Bez po muke

Jedino Srbija procvetava....

 

[хан Ацо]

Srbi su poprilično heterogeni. Sjeti se samo dvije velike srpske seobe, nakon čega su Osmanlije naselile Srbiju narodima iz drugih dijelova Carstva. Svi su oni kasnije asimilirani u Srbe. U dalekoj prošlosti je bila ista stvar. Mala Raška se sa jedva 5-6 tisuća ljudi tokom vremena više nego udvostručila. Svi novi podanici tijekom i nakon vladavine kralja Milutina postali su s vremenom Srbi. Također je i "nacionalna" pravoslavna crkva odigrala veliku ulogu u odnarođivanju brojnih Vlaha, Cincara, Bugara i Albancaca i doprinjela njihovoj srbizaciji. Nadalje, pogledaj sam face "Srba" iz Niša i usporedi ih s onima iz Šumadije ili usporedi one iz Šumadije s onima iz Like i Dalmacije. Tu se jasno vidi da su Srbi sklepani od "100" različitih naroda.

To su Bugari.

 

[хан Ацо]

Pa onome koga istorografija označava kao Kubrata.

U 1912. godini ukrajinski seljak u blizini Poltave (Malaя Pereščepina), je prilikom obrade zemlje otkrio grobnicu sa velikom količinom dragocenosti, srebra i zlata (52kg), uključujući i prsten koji je omogućio i olakšao, identifikaciju pošto je bilo izgravirano sa podacima Kubrat kana (Chouvr(a)Tou patr(i)k(iou)), a što je bio status koji je on imao u Vizantiji.

Monogram se može dekodirati svakako. Neki su našli da piše Kububrather king. reč je ipak o vizantijskoj gravuri i traži se najprostije rešenje. Bugari su izanalizirali malo podrobnije.

ono BAT znači sila. tako se Atila još spominje kao AI-BAT. Arpad kao AR-BAT pa se izvrnulo u Arpad. Poznati su još Šam-Bat. i KrumBat. U svim situacijama ovo BAT je sila istovetno kao BAN. Ovo HOR je PIE i znači VISOK/VELIK/GOR.

Pa je dekodiranje prstena kao HORBAT=Visoki ban i lingvistički i istorijski povezivo.

nažalost HorBat je kremiran. pa nema posmrtnih ostataka da se genetski ispita jer on sloven ili turkmen.

ali je pripadao plemenski(rodovski) onim narodima koji su spaljivali svoje mrtve.

Bugarski spomenik na mestu gde je pronadjena ova grobnica velikog bugarskog vladara Kubrata.

 

[Fring]

Hrvatica najavila odlazak: Neću više nastupati za Hrvatsku, želim njemačko državljanstvo​

– Ako sada ne dobijem njemačko državljanstvo, neću odustati. Želja mi je nastupiti na Igrama u Parizu 2024. godine, ali u dresu Njemačke.

Kristina Hendel u nedjelju će trčati vjerojatno posljednji maraton pod zastavom Hrvatske. Kako od 2016. živi i trenira u Njemačkoj, zatražila je njihovo državljanstvo. To znači da bi na Europskom prvenstvu u Münchenu, u kolovozu ove godine, prvi put nastupala za novu državu. – Sada je samo pitanje kada će se dva saveza, hrvatski i njemački, dogovoriti oko moje ispisnice. I dalje bih ostala nastupati za klub Dinamo Zrinjevac, ali bih na sljedećim velikim natjecanjima nastupala za Njemačku – rekla je Kristina.

– Ako sada ne dobijem njemačko državljanstvo, neću odustati. Želja mi je nastupiti na Igrama u Parizu 2024. godine, ali u dresu Njemačke. Drugim riječima, ako sada ne dobijem državljanstvo Njemačke, onda ću sigurno propustiti nastup na Europskom prvenstvu u Münchenu. Jer, za Hrvatsku više neću nastupati, Hamburg je moj posljednji maraton za Lijepu Našu – zaključila je Kristina Hendel.

Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/sport/hrvat...hrvatsku-zelim-njemacko-drzavljanstvo-1580597 - www.vecernji.hr

*****

Pusagija SFRJota. Svi odose za DE

Edin Dzeko uzeo hrvatsko drzavljanstvo i ima vilu i restoran u Dubrovniku pohrvatio se
e Bosno Bosnu i bogu si teska

 

[radeta62]

Ako bogda Putin zavrsi sa Ukrajinom pa da ujedini Republiku Srpsku,Republiku Srpsku Krajinu,Srpsku Crnu Goru i Srbiju u jedno.Dace Bog bice tako.

 

[MOST6]

Radi se o teritorijama Bosne i Slavonije.

Plus Istočni Srijem i Sandžak.

To su Bugari.

Naravno da jesu. I Beograd je bio stoljećima bugarski grad - Alba Bulgarica.

 

[MOST6]

Ako bogda Putin zavrsi sa Ukrajinom pa da ujedini Republiku Srpsku,Republiku Srpsku Krajinu,Srpsku Crnu Goru i Srbiju u jedno.Dace Bog bice tako.

U nadi je spas.

 

[mario80]

Ova tema je ludnica, sve veliko hiper ultra turbo a narod gologuzija

 

[radeta62]

U nadi je spas.

Sve je moguce.

 

[Боб]

Bugarski spomenik na mestu gde je pronadjena ova grobnica velikog bugarskog vladara Kubrata.

азбука на гробу татарског кана

исти сте ко хурвати...