Projekti Velika Srbija i Velika Hrvatska slicnosti i razlike !

Bošnjake mogu razumit. To su bile njihove gazde. Više bi me brinulo da Srbi ne padnu pod stockholmski sindrom i pridruže se Turcima. Ne bi im bilo prvi put.
Ne bi ni Hrvatima bilo prvi put da nas zveknu u leđa, kada Turci dođu...

No, sada su promenjene okolnosti, Srbi vam nisu problem.

Tu su vam braća Šiptari, da vas obezbede od Turaka...:per:
 
ali pazi nemac kuca.....jedan od najglupljih naroda pored vas iz slavonije...

@MOST6 је микс похтваћених Арбанаса из Задра и дувљака из западнохерцеговачког крша.
Шиптарске крви има са обе стране. Западне Херцеговце зову Шкуторима јербо су дошли из Скадра у 17-ом в. (Скадар је Скутари на венецијанском/талијанском, пад отуд назив Шкутори).
 
Mislim da je on aludirao na ljudske kapacitete, a ne na tehnološke. No ni to danas nije problem. Danas se ratuje dronovima i pred ekranom. Stisne dugme i lete rakete posvuda. Uopće nije potrebno pješaštvo.

S time da Turci imaju najbolju tehnologiju kada su dronovi u pitanju.
U biti oni mogu da samo salju dronove i zbombaju celi Balkan dok svi ne kapituliraju

 
@MOST6 је микс похтваћених Арбанаса из Задра и дувљака из западнохерцеговачког крша.
Шиптарске крви има са обе стране. Западне Херцеговце зову Шкуторима јербо су дошли из Скадра у 17-ом в. (Скадар је Скутари на венецијанском/талијанском, пад отуд назив Шкутори).
rod rodjeni, sa ustasama....
 
@MOST6 је микс похтваћених Арбанаса из Задра и дувљака из западнохерцеговачког крша.
Шиптарске крви има са обе стране. Западне Херцеговце зову Шкуторима јербо су дошли из Скадра у 17-ом в. (Скадар је Скутари на венецијанском/талијанском, пад отуд назив Шкутори).
:hahaha: :hahaha: :hahaha:

Haplo.jpg
 
То није тачно. :nono3:
Први српски краљ је био Михаило Вијислављевић, а не Стефан Немањић https://sr.wikipedia.org/wiki/Михајло_Војислављевић
Нису ми јасни они који Србију средњег в. своде само на Рашку. Централни српски етнички простор од раног средњег в. па до 13-ог в. је подручје Дукље, Травуније и Захумља. Никако Рашка која је била источна периферија Србије, к која је било слабо насељена због оштре климе и изолованости. Скадар на Бојани или Требиње су поднебља пуно повољнија за живот него Сјеница, уз то су близу мора а ту се одвијала трговина итд.
Ali on nije bio kralj Srbije, kao Stefan Nemanjić
 
Ali on nije bio kralj Srbije, kao Stefan Nemanjić, eventualno je bio kralj iz srpskog etnikuma, ali se zvao dukljanskim a ne srpskim kraljem. To je rani srednji vek, period malih slovenskih državica

Дукља, Рашка, Паганија, Захумље, Травунија и Босна су све биле српске земље. Онда мореш рећи да је Стефан Немањић био рашки, а српски краљ.
То гурање Срба и Србије што даље од мора у унутрашњост Балкана је језуитска агенда. Из њеве кужине потиче пропаганда да је само Рашка била српска и да је Србија=Рашка.
 
Дукља, Рашка, Паганија, Захумље, Травунија и Босна су све биле српске земље. Онда мореш рећи да је Стефан Немањић био рашки, а српски краљ.
То гурање Срба и Србије што даље од мора у унутрашњост Балкана је језуитска агенда. Из њеве кужине потиче пропаганда да је само Рашка била српска и да је Србија=Рашка.
Srbija Stefana Nemanje je uključivala i Zetu
 
Kakve su to ljubičaste crte na prostoru Srbije? Nešto ste mutni. :hahaha:

Са југа ПротоЕгехци Са севера ПротоПанонци ...

Погледаш ли видећеш да је Сардинија Протеврски брат од стрица .... а Корзику су населили Мавари ... Наполеон је мавар

Јос несто за појаснити ?
 
Nije tačno. Rađene su analize tih krajeva i dominira I2a kao i celoj Srbiji.
У читавој Србији и у осталим српсккм крајевима ван авнојевске Србије најјача хаплогрупа је I2a, само проценти варирају од краја до краја.
 
Razlika velike Hrvatske i velike Srbije je u tome što je Hrvatska kroz povijest uglavnom i bila velika Hrvatska, tojest prirodna normalna i povijesna Hrvatska koja se ponekad dijelila u dvije hrvatske povijesne države - Hrvatsku i Bosnu - a nestala je dolaskom Turaka, dok su Srbi veliku Srbiju izmislili kao rezultat turskog poraza, razmještaja Srba na hrvatske prostore pod Turcima i propalog pokušaja genocida nad Hrvatima s kojim se Srbi nikad nisu pomirili kao turski vazal. Srbi pod Turcima nisu htjeli čak ni Srbiju - kad su habsburzi ponovno stvorili Srbiju u 18. stoljeću Srbi su je odbacili i vratili se nazad Turcima. Tek Jugoslavija zadovoljava Srbe jer su je doživljvali kao svoju veliku državu sa puno hrvatskih para i sa hrvatskim morem zbog kojeg su se od davnina udružili s Turcima da ga dobiju, a dobili su qurac jer je savez lokalnih hrvatskih feudalaca sa Mlečićima iz grada Venecije bio jači, a o brutalcima iz bedema kršćanstva da ne govorimo - ti su i supermena zayebali...
Pošto je đihad bio dug i bolan proces tako je povratak na stanje prije đihada dug i bolan proces, a hrvatske kamate neće biti u broju mrtvih nego u duševnoj boli za žive - PAKAO !!!
1024px-South-eastern_Europe_c._910.jpg
 

U Sarajevu je 28. juni bio lijep i sunčan dan​

Franjo Josip upravljao je državom podijeljenom između Austrije i Mađarske, teritorijama kojima su, osim monarha, bila zajednička samo ministarstva rata, vanjskih poslova i finansija. Ovo krhko jedinstvo, temeljeno na političkoj dominaciji Austrijanaca i Mađara nad ostalim narodima koji su naseljavali Carstvo, bilo je ugroženo porastom slavenskih nacionalizama, s fokusom na Češku na sjeveru i Srbiju na jugu. Upravo je Srbija pretvorila Bosnu i Hercegovinu u bure baruta.​

DAMIR HADŽIĆ
PODIJELI

3b02e7575ee72669ab51ef588f2429b2.jpg



U sunčano jutro u nedjelju 28. juna 1914. godine sudbine dvojice muškaraca tragično su se ispreplele u Sarajevu, glavnom gradu egzotične i planinske austrougarske balkanske provincije Bosne i Hercegovine. Ništa nije dalo naslutiti da će se njihovi putevi ikada sresti. Jedan od njih, nadvojvoda Franz Ferdinand, bio je pedesetogodišnji nasljednik Austro-Ugarskog Carstva i posjedovao je neizmjerno bogatstvo. Drugi, devetnaestogodišnji Gavrilo Princip, bio je sin skromne seljačke porodice. Princip je pucao na Austro-Ugarsku, koja je nekoliko godina ranije anektirala Bosnu i Hercegovinu. Bio je to pucanj koji je poljuljao temelje Carstva.

EGZISTENCIJALNA KRIZA

Ferdinandu nije bilo suđeno da preuzme prijestolje, a nije mu bio suđen ni dug život. Neko vrijeme vjerovalo se da će umrijeti od tuberkuloze, ali preživio je bolest, preživio je samoubistvo sina starog cara Franje Josipa, njegovog rođaka Rudolfa, prestolonasljednika koji je počinio samoubistvo zbog ljubavi. Preživio je i smrt vlastitog oca, carevog brata, koji je bio sljedeći na redu za tron i koji je umro od trbušnog tifusa. Godine 1896. nadvojvoda je neočekivano postao nasljednik Franje Josipa u vrijeme kad se Carstvo počelo suočavati s egzistencijalnom krizom.
Njezin je suveren upravljao državom podijeljenom između Austrije i Mađarske, teritorijama kojima su, osim monarha, bila zajednička samo ministarstva rata, vanjskih poslova i finansija. Ovo krhko jedinstvo, temeljeno na političkoj dominaciji Austrijanaca i Mađara nad ostalim narodima koji su naseljavali Carstvo, bilo je ugroženo porastom slavenskih nacionalizama, s fokusom na Češku na sjeveru i Srbiju na jugu. Upravo je Srbija pretvorila Bosnu i Hercegovinu u bure baruta.
Da se razumiju korijeni takvog stanja, potrebno je vratiti se četrdeset godina unatrag, kada je pobjeda Ruskog Carstva nad Osmanskim, u kombinaciji s velikom pobunom balkanskih naroda podvrgnutih Osmanlijama, u kojoj su se Principov djed i otac borili, doveli do nezavisnosti Bugarske, Rumunije, Crne Gore i Srbije.
Srpski čelnici njegovali su san o “Velikoj Srbiji” koja će u svoje granice uključiti sve Slavene na Balkanu pod svojom hegemonijom, ali ovaj ideal pretrpio je težak udarac 1908. godine, kada je Austro-Ugarsko Carstvo anektiralo Bosnu i Hercegovinu, koja je još uvijek bila formalno pod vlašću Osmanlija, ali koju su međunarodni ugovori stavili pod austrougarski patronat od 1878. godine. Na tom su se području projicirale srpske ambicije.
Među bosanskim Srbima aneksija je smatrana uvredom i iznjedrila je bijesnu nacionalističku reakciju koja je 1911. dovela do osnivanja organizacije “Ujedinjenje ili smrt”, poznatije kao “Crna ruka”. Tu je družinu vodio oficir Dragutin Dimitrijević zvani Apis sa samo jednim ciljem: Postići ujedinjenje svih Srba bez obzira na cijenu i sredstva.
Gavrilo Princip, koji je 1907. u dobi od trinaest godina iz svog rodnog sela Obljaj kod Bosanskog Grahova došao u Sarajevo u školu, u glavni grad provincije, također je bio ogorčen zbog aneksije, a njegovo će se ogorčenje postupno pretvoriti u bijes zbog loših uvjeta života seljaka. I sam je pripadao takvoj porodici, šestero njegove braće umrlo je u djetinjstvu. Poput njega, stotine mladih ljudi usprotivilo se austrougarskoj kolonijalnoj vlasti i žudjeli su za akcijom. Mnogi su bili dio “Mlade Bosne”, organizacije koja je pružala otpor austrougarskim vlastima.
Za mnoge članove “Mlade Bosne” nasilje je bilo legitimni instrument kojim se moglo odgovoriti protiv vlasti, a upravo je nasilni čin jednog od njih bio put kojim će krenuti Princip. Dana 15. juna 1910. godine dvadesettrogodišnji Bogdan Žerajić ispalio je pet hitaca u Marijana Varešanina, guvernera Bosne i Hercegovine, ali promašio je i posljednjim metkom počinio samoubistvo. Žerajić je za Principa postao upečatljiv primjer predanosti cilju oslobađanja od Austro-Ugarske.
8cd7c5286aacdd9bdf9d7a1d621e89a6.jpg


OKUPLJANJE U BEOGRADU

U Sarajevu je Princip gutao sve vrste revolucionarne književnosti (socijalističku, anarhističku, nacionalističku), učestvovao u studentskim demonstracijama protiv austrijske vlasti, iako se uvijek držao prilično povučenim i usamljenim. Kako se povećavao njegov interes za politiku, ocjene su mu postajale lošije, dok su se profesori, svjesni njegove političke sklonosti, loše odnosili prema njemu. Napokon, 1912. godine odlučio je otići u Beograd kako bi ondje dovršio svoje obrazovanje. Tokom svog boravka u srpskoj prijestolnici Princip je postao ubica. Srbija je postala predvodnik balkanskog panslavizma i utočište svih progonjenih u Bosni. Beograd je bio magnet koji je privlačio desetine mladih ljudi koji su se onamo slijevali kako bi studirali, kao i da bi izrazili svoje političke težnje.

Mnogi od njih prijavili su se u balkanske ratove 1912. (protiv Osmanlija) i 1913. (protiv Bugarske), iz kojih je Srbija izašla s dvostruko većim brojem stanovništva i teritorija. Princip se želio prijaviti 1912. godine, ali je odbijen zbog slabog zdravlja i nastavio je živjeti u lošim uvjetima u Beogradu, zajedno s mnogim drugim bosanskim studentima i bivšim borcima iz protekla dva rata. Tada se ukazala prilika da se dokaže ko je on zapravo, a ne “šugavac” kakvim su ga u Beogradu smatrali. “Pretvarao sam se da sam slaba osoba, iako nisam”, kazao je istražiteljima nakon atentata u Sarajevu.

Sredinom marta 1914. godine Princip je sjedio sa svojim prijateljem Nedeljkom Čabrinovićem u jednoj od kafana u kojima su se okupljali bosanski studenti i veterani, kada mu je Čabrinović pokazao isječak iz novina koji mu je upravo poslan, članak u kojem se najavljuje da će nasljednik krune posjetiti Sarajevo 28. juna, nakon nadgledanja vojnih vježbi koje bi se ondje trebale održati.
Princip je odmah počeo osmišljavati atentat. Za to su mu bili potrebni saučesnici, oružje, novac i pomoć za krijumčarenje u Bosnu iz Srbije. Njegovi su saučesnici bili dvojica drugova, bosanskih Srba u Beogradu, kolega student Trifko Grabez i Čabrinović, koji je radio kao štampar. Sve ostalo bilo je iz “Crne ruke”. Iako se često kaže da je ova organizacija planirala napad, prije se može reći da je podržala zavjeru koju su osmislili amateri, a najnevjerovatnije od svega bilo je to što je amaterski osmišljena akcija zaista uspjela.
Princip je oružje nabavio preko Milana Ciganovića, bivšeg vojnika, bosanskog Srbina povezanog s “Crnom rukom”, koji je prije predaje tražio pristanak Voje Tankosića, čelnika te organizacije, čiji će vođa Apis kasnije tvrditi da je cijela zavjera bila djelo tog društva.
Ciganović im je osigurao šest bombi i četiri pištolja te ih vodio u šumu kako bi ih naučili upotrijebiti. Također im je osigurao novac neophodan za put u Sarajevo. Iz Beograda su krenuli 28. maja. Zahvaljujući podršci “Crne ruke”, imali su pomoć srpskih carinika prilikom prelaska Drine. Kada su prešli granicu, neki srpski seljaci pomogli su im da se dokopaju Tuzle. Odatle su nastavili željeznicom do Sarajeva, gdje su stigli četvrtog juna.

Još je ranije Princip pisao svom starom prijatelju Danilu Iliću, koji je živio u Sarajevu i bio član “Mlade Bosne”, tražeći od njega da mu pronađe još saučesnika u napadu kako bi povećao izglede na uspjeh. U maju je Ilić regrutirao još tri osobe, dvadesetšestogodišnjeg stolara Muhameda Mehmedbašića, koji je već bio umiješan u zavjeru “Crne ruke” da ubiju generala Potioreka, tadašnjeg guvernera Bosne i Hercegovine, te još dvojicu učenika, osamnaestogodišnjeg Cvetka Popovića i sedamnaestogodišnjeg Vasu Čubrilovića.

Kako je vrijeme prolazilo, Ilić je sve više sumnjao u napad, vjerujući da će Srbima donijeti više patnje nego koristi. Vodio se principima Mađara, koji su smatrali da je politička akcija učinkovitija od terorizma. Razgovarao je o tome s Principom, ali na kraju je odlučio nastaviti s planom jer nije želio napustiti svog prijatelja.







6a0aaf9bc38d82367b7997777622beed.jpg


KAPELA U SARAJEVU
......



celi tekst

https://stav.ba/vijest/u-sarajevu-je-28-juni-bio-lijep-i-suncan-dan/2975
 
Nije samo na Kosovu. Ta boja zauzima preko pola Srbije. Znači da ste i vi Albanci. :eek:

Појма ти немаш .. ПротоЕгејци су били извор Илирима које је су Турци делом помуслиманили

Унажи ПротЕвропљани су имали додир са Прото Егејцима ... пре десетине хиљада година

а касниј еједно племе се прозвало Албанцима и користило мало католичку мало муслиманску религију да постигне нацистички циљ

Мохамеданци који пале свеће .. какав дебилизам
 
Дукља, Рашка, Паганија, Захумље, Травунија и Босна су све биле српске земље. Онда мореш рећи да је Стефан Немањић био рашки, а српски краљ.
То гурање Срба и Србије што даље од мора у унутрашњост Балкана је језуитска агенда. Из њеве кужине потиче пропаганда да је само Рашка била српска и да је Србија=Рашка.

Sastav stanovništva Paganije iz "De Administrando Imperio" kaže da su to Hrvati, što nam kradeš ljude lopove ?

Gl. XXXVI. O Paganima koji se takođe zovu Neretvljani i zemlji u kojoj sada stanuju​

Zemlju u kojoj sada stanuju Pagani ranije su takođe posjedovali Romani koje je car Dioklecijan preselio iz Rima i naselio u Dalmaciji. Isti Pagani vode porijeklo od nekrštenih Hrvata iz onog vremena u kojem je njihov poglavar zatražio zaštitu cara Iraklija. Ova je zemlja također bila podjarmljena od Avara i opustošena, a ponovno naseljena u vrijeme cara Iraklija. Nazvani su Pagani zato što nisu prihvatili krštenje u vrijeme kad su svi Hrvati primili krštenje. Naziv pagani na jeziku Slavena znači nekršteni ali na jeziku Romeja njihova zemlja se zove Arenta(Neretva) pa se i oni nazivaju Arentani(Neretvljani) sa strane istih Romeja. U Paganiji su naseljeni gradovi Mokro, Verulja(Vrulja), Ostrok i Slavinec(Gradac). Uz to oni posjeduju i ova ostrva: veliko ostrvo Korčula, na kom postoji i grad, drugo veliko ostrvo Mljet, koje spominje sveti Luka u Djelima Apostolskim, pod imenom Melita, na kome je zmija ugrizla Svetog Pavla za prst, a koju je on bacio u vatru, drugo veliko ostrvo Hvar, drugo veliko ostrvo Brač. Tu postoje i druga ostrva koja nisu pod vlašću istih Pagana: ostrvo Hoara(?Sušac?), ostrvo Vis, ostrvo Lastovo.
 
Sastav stanovništva Paganije iz "De Administrando Imperio" kaže da su to Hrvati, što nam kradeš ljude lopove ?

Gl. XXXVI. O Paganima koji se takođe zovu Neretvljani i zemlji u kojoj sada stanuju​

Zemlju u kojoj sada stanuju Pagani ranije su takođe posjedovali Romani koje je car Dioklecijan preselio iz Rima i naselio u Dalmaciji. Isti Pagani vode porijeklo od nekrštenih Hrvata iz onog vremena u kojem je njihov poglavar zatražio zaštitu cara Iraklija. Ova je zemlja također bila podjarmljena od Avara i opustošena, a ponovno naseljena u vrijeme cara Iraklija. Nazvani su Pagani zato što nisu prihvatili krštenje u vrijeme kad su svi Hrvati primili krštenje. Naziv pagani na jeziku Slavena znači nekršteni ali na jeziku Romeja njihova zemlja se zove Arenta(Neretva) pa se i oni nazivaju Arentani(Neretvljani) sa strane istih Romeja. U Paganiji su naseljeni gradovi Mokro, Verulja(Vrulja), Ostrok i Slavinec(Gradac). Uz to oni posjeduju i ova ostrva: veliko ostrvo Korčula, na kom postoji i grad, drugo veliko ostrvo Mljet, koje spominje sveti Luka u Djelima Apostolskim, pod imenom Melita, na kome je zmija ugrizla Svetog Pavla za prst, a koju je on bacio u vatru, drugo veliko ostrvo Hvar, drugo veliko ostrvo Brač. Tu postoje i druga ostrva koja nisu pod vlašću istih Pagana: ostrvo Hoara(?Sušac?), ostrvo Vis, ostrvo Lastovo.

Усташка измишљотина је тај твој copy paste.

2_rod1.jpg


Да су Црнгорци и Херцеговци СРБИ потврђују и модерна генетска истраживања.
 

Back
Top