problemi sa zacecem

Брачна неплодност је озбиљан и тежак проблем, и људима који дубоко пате због тога заиста није потребно да читају како се докони људи ругају њиховом проблему.
Стога ћу и убудуће брисати све вулгарне и увредљиве поруке, као и до сада.

zeno klanjam ti se do zemlje:worth::worth::worth::worth::worth:

SVAKA CAST..........i hvala ti
 
Suprug i ja smo posle par godina u braku i vec padanja u depresiju svakog meseca kad vidimo da opet `nista novo`uzeleli sirup koji se zove Duoanster. Na polovini pijenja prve ture sam ostala u drugom stanju. Hvala Bogu dobili smo cerkicu koja u novembru puni 6 godina. Objasnjenje gospodje magistra farmacije koja je pogledala suprugov spermogram je bilo da imamo neku bakteriju ( ja pre toga radila analize i nista se nije videlo) koja se nalazi u latentnom stanju i samo ceka kad ce da proradi. Ali nam je odmah rekla da smo mi lak slucaj jer je sa spermograom samo PH vrednost bila losa i jos nekih par parametara koji su ukazivali na bakteriju. Pre cerkicinog prvog rodjendana ostadoh nenadano spontano u drugom stanju ali se ta trudnoca zavrsila pobacajem u 10-toj nedelji. Tad sam zakljucila da bez tog sirupa ili neceg drugog mozda jeftinijeg ( ali ne znamo sta i verovatno bi nas ispitivanja kostala vise a da ne pricam o maltretiranju) verovatno necemo imati srece da cerkici podarimo toliko zeljenu sestru li brata. Opet ne ocekivano u februaru mesecu ove godine ostadoh spontano u drugom stanju. Danima i nedeljama sam bila u strahu da mi se ne desi opet isto sto i prosli put. nazalost pred uskrs otprilike u isto vreme kao i prosli put desila mi se ista stvar-spontani. Samo ovog puta u mnogo gorem obliku nego prosli put. Cetiri dana pakla i stravicnih bolova. Definitivno sam zakljucila da nama bez sirupa nema spasa. nazalost mojoj dragoj prijateljici ni on nije pomogao. Doduse popravio je spermogram njenog supruga toliko da su mogli na vestacku umesto na vantelesnu. Nazalost ni ne znam koji broj vestackih nije dao ono sto svi toliko ocekujemo. U svakom slucaju nadu ne treba gubiti. Svima koji su u slicnoj situaciji zelim mnogo, mnogo srece i uspeha u ostvarivanju svog sna.
 
cao svima,
imam 24 godine i preko 3 godine sam u braku. malo sam nesigurna pa se nadam da mi neko iskusniji moze pomoci...zelim bebu a nikako da se desi. ruku na srce, ne trudimo se mi bas toliko ( u smislu da ne vodim racuna o plodnim i neplodnim danima) i znalo se desiti da mi muz po 2 meseca nije kuci tako da ne brojim bas 3 godine pokusavanja (ako se tako moze nazvati) sad sam nesto mislila da posaljem muza na kontrolu ali sve se tesim da je to do glave jer znate svi kako to ide kad roditelji ocekuju unuce...
nekad mislim da krenemo na preglede a nekad da bi trebali ozbiljno da krenemo u akciju pa ako ne bude nista za par meseci onda tek da idemo doktoru. sta vi mislite?
 
..i ja sam ovo primetila.. chudno je shto se chesto u pitanju parovi koji vec imaju dete,
zacheto bez problema.. :confused:

Strasno je.To se bas desilo mom rodjenom bratu i snaji.Sa 20god je rodila prvo dete i nekoliko narednih godina jednostavno nisu hteli drugo.E,kad su oni pozeleli,jednostavno nije se desavalo nista.Sve u redu i kod njega i kod nje,ali nista.Dalje slede jedan spontani,pa drugi ,pa treci ,pa cetvrti,i evo sada posle toliko godina ponovo trudna,peti mesec,termin joj je 6 dana pre mog:)
A kad se bude porodila cerka ce im imati 18god
 
cao svima,
imam 24 godine i preko 3 godine sam u braku. malo sam nesigurna pa se nadam da mi neko iskusniji moze pomoci...zelim bebu a nikako da se desi. ruku na srce, ne trudimo se mi bas toliko ( u smislu da ne vodim racuna o plodnim i neplodnim danima) i znalo se desiti da mi muz po 2 meseca nije kuci tako da ne brojim bas 3 godine pokusavanja (ako se tako moze nazvati) sad sam nesto mislila da posaljem muza na kontrolu ali sve se tesim da je to do glave jer znate svi kako to ide kad roditelji ocekuju unuce...
nekad mislim da krenemo na preglede a nekad da bi trebali ozbiljno da krenemo u akciju pa ako ne bude nista za par meseci onda tek da idemo doktoru. sta vi mislite?

Хоћеш да кажеш да за те три године ниси била код гинеколога? :confused:
 
Evo i mog malog doprinosa. Na ovu temu bih imala puno da kažem, jer smo ja i moj suprug za 8 godina braka ostvarili jedva tri trudnoće, od kojih se jedna završila spontanim. Da budem jasnija, kad smo poželeli decu, nije išlo, i tako tri godine, rezultati skoro pa u redu, nešto malo kod njega fali, ali ništa strašno, kod mene neke upalice, i tako dok ne dođosmo i do klinike za veš. oplodnju, Tu meni vrlo eminentni, sada pokojni, stručnjak reče da ja i moj muž, ovakvi kakvi smo, nikad nemožemo spontano da ostanemo u drugom stanju, već odmah na pripreme za v.o.
Nakon tone isplakanih suza, to razume svako ko ima ovakav problem, ja lepo rešim da se pripremam prvo za produvavanje jajnika, a zatim i za v.o., ako ovo prvo neda rezultate. I, onda BINGO - OSTADOH U DRUGOM STANJU BAŠ TADA, a verujte, po prvi put posle tri godIne NISMO PRAVILI BEBU, VEĆ SMO TOOOO RADILI ONAKO IZ ĆEFA, I BEBA DOŠLA SAMA.

Agonija se nastavlja i u slučaju pravljenja bate ili seke. Elem, za drugu trudnoću trebalo je jedno godinu i po udarničkog rada, kad ono spontani u 10 nedelji. Ajde što je spontani bolan, traumatičan sam po sebi, nego što je jedva napravismo, a meni godinice cure li cure. I konačno, za treću trudnoću, opet udri, nema odmora dok traje obnova, i jedva nekako pred izmak snaga, moj mali anđelčić reši da mamu i tatu poštedi daljih muka i rodi se pet godina iza bate.
Zaključak, zaključka nema, svi smo različiti, moj stav je da ako neko stvarno, ali stvarnoooooo želi decu , do iste će da dođe ovako ili onako. (NAMA USVAJANJE UOPŠTE NIJE BILA STRANA OPCIJA - DESILO BI SIGURNO DA NISMO DOBILI SVOJU BIOLOŠKU DECU).
Svako dete ima svoje razloge da se rodi ili ne rodi, moja deca u došla onda kada su ona htela, verovatno su mi zato tako posebna i specifična (kao i svakom roditelju). Ja sam nakon izvesnog vremena sve počela da gledam malo sa filozofske strane. Hoće-hoće, neće-neće, verovatno ovaj odozgo ima neke planove na koje baš nikako ne možemo da utičemo, zato zaista treba upregnuti sve svoje snage u smislu pozitivnog, i samo pozitivnog razmišljanja, a rezultati nekako sami po sebi dođu kao nagrada na kraju.
Stvarno ti iz srca želim da prebrodiš ovaj problem ,ali ne dozvoli da ti se život pretvori u agoniju, ni da se sve vrti oko toga. Ja sam bila na dobrom putu za ozbiljnu depresiju, i onda sam tek tako zatrudnela i sve je došlo na svoje mesto. Duboko verujem da se svačija priča može slično završiti, samo ne treba klonuti duhom i prepustiti se očajavanju.
 
Neko je na ovoj temi rekao da mu je žao parova koji imaju problem sa začećem...da li se zbog toga javio?
Da bi imao mogućnost javno da žali?
Strašno šta ljudi sebi dozvoljavaju...
Svi mi koji imamo problem steriliteta,nismo za žaljenje.
Ja imam ispunjen život sa čovekom koga volim,imamo svoj stan,svoj posao na neodređeno vreme,lepu zaradu,a što je naš put ka potomstvu malo duži od njenog...ne smatram nikako za žaljenje.
To je moj put,on nema prečice,i ja njime idem uzdignute glave,vedra i spremna na sve i u 3.postupku VTO.Dok možemo,borićemo se za potomstvo.To je još ono u čemu želimo da se ostvarimo.Sve ostalo...nije za žaljenje,već za hvalu!
 
...draga mali pariz...
...ne znam šta si mislila da kažeš ovim postom...sve je to lijepo i krasno...i tvoj stan i posao i sve...problem je problem, nije ni za žaljenje ni za hvalu...problem je da se rešava, ako može...a ako ne može da se čovjek pomiri sa njim...
...hoću da kažem da mene niko ne može da žali, imala djece ili ne...to sam ja, mi...tako je, kako je...
 
zaista se divim na hrabrosti i upornosti svima koji ne odustaju... :heart:
moj najbolji drug je u braku vec 5 god, obisli su sve, sve je u redu, ali bebe js uvek nema... :( bojim se da polako tone i zapada u depresiju... :(

a evo i slucaja mamine kume... 18 godina su bili u braku, pokusavali su vto hiljadu puta, obisli sve moguce klinike, sve moguce terapije isprobali, obilazili cak i travare i nista... digli ljudi vise ruke od svega... cekali na usvajanje, ali nisu ispunjavali uslove... i jednom, u nekim novinama je pisalo da u osijek dolazi neki doktor, cini mi se iz rusije, koji leci neplodnost... kuma je tad imala cini mi se 46 god i kaze, ajde da i to proba i ne verujuci bas da ce nesto biti... posle prve injekcije, ostala trudna, trudnocu iznela bez problema i rodila pravu smizlu, koja sada ima 17 godina... :heart:
 
Neko je na ovoj temi rekao da mu je žao parova koji imaju problem sa začećem...da li se zbog toga javio?
Da bi imao mogućnost javno da žali?
Strašno šta ljudi sebi dozvoljavaju...
Svi mi koji imamo problem steriliteta,nismo za žaljenje.
Ja imam ispunjen život sa čovekom koga volim,imamo svoj stan,svoj posao na neodređeno vreme,lepu zaradu,a što je naš put ka potomstvu malo duži od njenog...ne smatram nikako za žaljenje.
To je moj put,on nema prečice,i ja njime idem uzdignute glave,vedra i spremna na sve i u 3.postupku VTO.Dok možemo,borićemo se za potomstvo.To je još ono u čemu želimo da se ostvarimo.Sve ostalo...nije za žaljenje,već za hvalu!

ljudi ne misle uvek loše ako se nekad nevešto izraze;)
mada nije lako biti žaljen sa tim se slažem
 
zaista se divim na hrabrosti i upornosti svima koji ne odustaju... :heart:
moj najbolji drug je u braku vec 5 god, obisli su sve, sve je u redu, ali bebe js uvek nema... :( bojim se da polako tone i zapada u depresiju... :(

a evo i slucaja mamine kume... 18 godina su bili u braku, pokusavali su vto hiljadu puta, obisli sve moguce klinike, sve moguce terapije isprobali, obilazili cak i travare i nista... digli ljudi vise ruke od svega... cekali na usvajanje, ali nisu ispunjavali uslove... i jednom, u nekim novinama je pisalo da u osijek dolazi neki doktor, cini mi se iz rusije, koji leci neplodnost... kuma je tad imala cini mi se 46 god i kaze, ajde da i to proba i ne verujuci bas da ce nesto biti... posle prve injekcije, ostala trudna, trudnocu iznela bez problema i rodila pravu smizlu, koja sada ima 17 godina... :heart:

PREDOBRO! Nikad se ne zna sta moze pomoci, zato treba pokusavati i pokusavati:)
 

Back
Top