Problem sa kćerkom

  • Začetnik teme Začetnik teme Ipizz
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Ipizz

Zainteresovan član
Poruka
135
Pozdrav
Riječ je o ispadima bijesa djevojčice (dobi od oko 4god), rekao bih da se ne radi samo o tantrumu nego da je muči nešto što možda ne može izraziti. Također, sve emocije su joj povećane u zadnje vrijeme te ponekad ima noćne strahove, kada se smiri tek kad prijeđe u naš krevet i uz višesatno umirivanje. Priznajem, imao sam problema s tim da joj kažem "ne" kad nešto želi pa sam je malo razmazio. Sada na bilo koju zabranu reagira plačem i bijesom. To je često predmet rasprave mene i supruge. Također, supruga i ja smo nedavno imali veću svađu oko bitne teme (mjesta stanovanja) i u afektu sam joj prigovorio u vezi njenog neiskustva u tom pitanju (poveća je razlika godina između nas). Sutradan u negodovanju oko jela koje joj je supruga pripremila djevojčica je ponovila moje riječi (u stilu "što ti znaš, mlada si pusti me..."). I još nešto, imamo i još jednu kćer slične dobi pa se njih dvije često igraju na način da kopiraju roditelje ti. nas. Uvijek jedna preuzima moju ulogu, a druga supruginu i igraju se svih situacija kroz koje smo prolazili taj dan. Ne znam je li to zdravo. Napominjem da je to jedina svađa koju smo imali u zadnje 3 godine braka tako da inače djevojčice žive u mirnom okruženju
 
...dobro je sto su obje djevojcice...razlika u godinama medju Vama je nesto sto ne ide u rasoravama kucnim...mislim verbalnim...djeca sve snimaju i kupe Vase nervoze i nesuglasice...dolaze nosu i nemirne su jer zele da prenesu na sebe vase nesrazmjere...djeca su odraslija i shvataju zivot 'primitivnim' principima i formama...svadjate se i moralisite kad djeca nijesu prisutna...
 
Obrađivanje svakodnevnih situacija iz života kroz igru je normalna pojava, ne znam zašto te to brine. To rade sva deca.

Ono što je dobro je da si svestan da vas deca stalno posmatraju i uče od vas, a ujedno nam time i prikažu kakvi smo kao roditelji, kao ljudi. Time što posmatraš i analiziraš decu, sebe i suprugu, na dobrom si putu da izgladite probleme među vama.
 
...dobro je sto su obje djevojcice...razlika u godinama medju Vama je nesto sto ne ide u rasoravama kucnim...mislim verbalnim...djeca sve snimaju i kupe Vase nervoze i nesuglasice...dolaze nosu i nemirne su jer zele da prenesu na sebe vase nesrazmjere...djeca su odraslija i shvataju zivot 'primitivnim' principima i formama...svadjate se i moralisite kad djeca nijesu prisutna...
Već sam napomenuo da je to bila jedina svađa, inače u razgovoru i s njom i s drugim ljudima ne potenciram tu razliku. Također, svi ti izljevi bijesa, plača i emocija započeli su puno prije tog događaja.
 
Već sam napomenuo da je to bila jedina svađa, inače u razgovoru i s njom i s drugim ljudima ne potenciram tu razliku. Također, svi ti izljevi bijesa, plača i emocija započeli su puno prije tog događaja.
...plac , bijes i emotivna nesredjena stanja su posledice koje moras resavati unazad a ne ,- necemo se vise svadjati...normalno da i to podrazumijeva...stariji si od svih i na Tebi je da potrazis , prvo u sebi smirenost pa onda da oslobadjas istu bez niskih pragova i podsjecanja kako su 'nepopravljive'...eto Ovdje si ...vjerujem da nijesi od onih koji izmisljau 'problem' da bi se forumasi sablaznjivali u 'protiv' i 'za'...ta razlika u godinama je moguce problem u daljini ako se pokazes kratkofitiljast...sad , prvo Djeca ...normalno da sa surugom moras 'oformiti' Tim...
 
Vecina dece se pogubi izmedju 2 razlicita roditelja koji im pruzaju drugacije tretmane,sve upijaju i svakog oponasaju,pa treba biti dosledan u disciplini i kaznama,cim pocne histerija zakljucavanje u sobu ili wc dok se ne smiri,mobilni ni pod razno u ruke,pustanje nekih zivotinja na tvu nesto smirujice i edukativno,slatkisi minimum
 
Pozdrav
Riječ je o ispadima bijesa djevojčice (dobi od oko 4god), rekao bih da se ne radi samo o tantrumu nego da je muči nešto što možda ne može izraziti. Također, sve emocije su joj povećane u zadnje vrijeme te ponekad ima noćne strahove, kada se smiri tek kad prijeđe u naš krevet i uz višesatno umirivanje. Priznajem, imao sam problema s tim da joj kažem "ne" kad nešto želi pa sam je malo razmazio. Sada na bilo koju zabranu reagira plačem i bijesom. To je često predmet rasprave mene i supruge. Također, supruga i ja smo nedavno imali veću svađu oko bitne teme (mjesta stanovanja) i u afektu sam joj prigovorio u vezi njenog neiskustva u tom pitanju (poveća je razlika godina između nas). Sutradan u negodovanju oko jela koje joj je supruga pripremila djevojčica je ponovila moje riječi (u stilu "što ti znaš, mlada si pusti me..."). I još nešto, imamo i još jednu kćer slične dobi pa se njih dvije često igraju na način da kopiraju roditelje ti. nas. Uvijek jedna preuzima moju ulogu, a druga supruginu i igraju se svih situacija kroz koje smo prolazili taj dan. Ne znam je li to zdravo. Napominjem da je to jedina svađa koju smo imali u zadnje 3 godine braka tako da inače djevojčice žive u mirnom okruženju
Dete je sundjer za iskustva. Kad se nešto jednom dozvoli, dete misli da to može uvek, pa ne kapira zašto ne može ponovo, u nekom trenutku kada to nije moguće. Uz iskustvo, skapiraće i da ne može sve uvek. Naravno, za to treba vreme, i živci roditelja.
 
Slažem se, i sam sam napomenuo da znamo biti nedosljedni u odnosu prema djeci (svatko ima svoj pristup) i znam da to nije dobro. I za razmaženosti se djelomično slažem, i napomenuo sam taj problem. Bavio sam se zahtjevnim poslom u policijskoj službi koji je takvog tipa da jednostavno nisam mogao biti prisutan svakodnevno. Onda sam se trudio da to vrijeme s djecom nadoknadim što više što je možda i rezultiralo razmaženošću. Skoro 20 godina sam imao taj poziv, možda sam sav nakupljeni stres i tjeskobu nesvjesno prenio na nju?! Ne znam... Odnedavno sam taj dio posla napustio, pa mi se i samom teško priviknuti i biti aktivni roditelj kad supruga s njima ima već uhodani ritam.
Što se tiče zadnjeg komentara o razlici, suprugu gledam kao jednaku meni a ne kroz njenu dob. Godina smo bili partneri u službi kao i prijatelji, pa tek onda par. Ni na koji način, izuzev gore spomenutu afektnu reakciju, nisam je omalovažavao zbog dobi.
Globalno, jasni su mi uzroci problema koje ste svi napisali, moje pitanje je što i kako napraviti?
 
U mladim gradjanskim porodicama, gde roditelji zele deci nacelno najbolje, ali su rastrzani obavezama,
deca pocinju da odrastaju u nekoj vrsti klime sterilnih odnosa... Kao oni novi stanovi, taze kreceni u belo.
Nije sporno sto deca imitiraju roditelje, to je cinjenica, ali i roditelji i deca na gorepomenuti nacin bivaju uvuceni
u personalizovan unutrasnji sistem koga nisu u stanju da uporede ni sa cim spolja i tako mu daju pravilnu valorizaciju...
Neki instinkt mi govori da je u ovom slucaju vise potrebna socijalizacija u izvesnom stepenu, kako dece tako i roditelja...
To je pravi ventil za bes deteta, jer kroz drustvo ona upoznaje energiju zivota, koju ste kao roditelji mozda smetnuli sa uma
kao nevaznu, sto za vas sto za dete, cineci porodicnu atmosferu sterilnom i sustinski needukativnom...Zaprljajte se, ko deca blatom.
Razvija se imunitet. :cool: Salim se, drustvo je resenje. :) Bes je samo nagomilana frustracija zbog ovih stvari...;):)
 
Sada na bilo koju zabranu reagira plačem i bijesom. To je često predmet rasprave mene i supruge.
Po meni, ovo je problem. Naime, jako je važna složnost i doslednost kad se radi o zabranama. Ako je supruga, recimo, rekla detetu ne za nešto, čak i ako smatraš da greši, ne pokazuješ to pred decom. Nikakve rasprave ni dovođenje u pitanje odluke drugog roditelja se ne odvijaju pred decom. Jer deca su pametnija nego što ponekad mislimo i mnogo više znaju. Pa će kad shvate da imaju "prođu" kod jednog, uvek ići ka njemu. Dete od četiri godine zapravo nije tako malo dete, ume da priča i uz pomoć odraslog može da objasni svoja osećanja.
 
Pozdrav
Riječ je o ispadima bijesa djevojčice (dobi od oko 4god), rekao bih da se ne radi samo o tantrumu nego da je muči nešto što možda ne može izraziti. Također, sve emocije su joj povećane u zadnje vrijeme te ponekad ima noćne strahove, kada se smiri tek kad prijeđe u naš krevet i uz višesatno umirivanje. Priznajem, imao sam problema s tim da joj kažem "ne" kad nešto želi pa sam je malo razmazio. Sada na bilo koju zabranu reagira plačem i bijesom. To je često predmet rasprave mene i supruge. Također, supruga i ja smo nedavno imali veću svađu oko bitne teme (mjesta stanovanja) i u afektu sam joj prigovorio u vezi njenog neiskustva u tom pitanju (poveća je razlika godina između nas). Sutradan u negodovanju oko jela koje joj je supruga pripremila djevojčica je ponovila moje riječi (u stilu "što ti znaš, mlada si pusti me..."). I još nešto, imamo i još jednu kćer slične dobi pa se njih dvije često igraju na način da kopiraju roditelje ti. nas. Uvijek jedna preuzima moju ulogu, a druga supruginu i igraju se svih situacija kroz koje smo prolazili taj dan. Ne znam je li to zdravo. Napominjem da je to jedina svađa koju smo imali u zadnje 3 godine braka tako da inače djevojčice žive u mirnom okruženju
Чувај снагу и нерве за адолесценцију.
 
Pozdrav
Riječ je o ispadima bijesa djevojčice (dobi od oko 4god), rekao bih da se ne radi samo o tantrumu nego da je muči nešto što možda ne može izraziti. Također, sve emocije su joj povećane u zadnje vrijeme te ponekad ima noćne strahove, kada se smiri tek kad prijeđe u naš krevet i uz višesatno umirivanje. Priznajem, imao sam problema s tim da joj kažem "ne" kad nešto želi pa sam je malo razmazio. Sada na bilo koju zabranu reagira plačem i bijesom. To je često predmet rasprave mene i supruge. Također, supruga i ja smo nedavno imali veću svađu oko bitne teme (mjesta stanovanja) i u afektu sam joj prigovorio u vezi njenog neiskustva u tom pitanju (poveća je razlika godina između nas). Sutradan u negodovanju oko jela koje joj je supruga pripremila djevojčica je ponovila moje riječi (u stilu "što ti znaš, mlada si pusti me..."). I još nešto, imamo i još jednu kćer slične dobi pa se njih dvije često igraju na način da kopiraju roditelje ti. nas. Uvijek jedna preuzima moju ulogu, a druga supruginu i igraju se svih situacija kroz koje smo prolazili taj dan. Ne znam je li to zdravo. Napominjem da je to jedina svađa koju smo imali u zadnje 3 godine braka tako da inače djevojčice žive u mirnom okruženju
ne razumem se baš u odgajanje dece, ali ću ti reći moje mišljenje. koliko ja kapiram podelu uloga u zdravoj porodici, bake i deke su tu da razmaze decu, majka da ih bezuslovno voli, a otac da ih uči disciplini i samodisciplini. Ti moraš da nateraš sebe da budeš malo stroži i da jasno postaviš granice šta sme a šta ne može. Kad ti ćera traži na besan i agresivan način da joj ispuniš neku želju ti joj uskrati ako je želja nerazumna ali joj stavi do znanja da je voliš. Drugo kad je uzrujana i uplašena morate oboje kroz razgovor u kome pokazujete ljubav da saznate u čemu je problem i da joj pomognete da prevaziđe iracionalne strahove..
 
Pozdrav
Riječ je o ispadima bijesa djevojčice (dobi od oko 4god), rekao bih da se ne radi samo o tantrumu nego da je muči nešto što možda ne može izraziti. Također, sve emocije su joj povećane u zadnje vrijeme te ponekad ima noćne strahove, kada se smiri tek kad prijeđe u naš krevet i uz višesatno umirivanje. Priznajem, imao sam problema s tim da joj kažem "ne" kad nešto želi pa sam je malo razmazio. Sada na bilo koju zabranu reagira plačem i bijesom. To je često predmet rasprave mene i supruge. Također, supruga i ja smo nedavno imali veću svađu oko bitne teme (mjesta stanovanja) i u afektu sam joj prigovorio u vezi njenog neiskustva u tom pitanju (poveća je razlika godina između nas). Sutradan u negodovanju oko jela koje joj je supruga pripremila djevojčica je ponovila moje riječi (u stilu "što ti znaš, mlada si pusti me..."). I još nešto, imamo i još jednu kćer slične dobi pa se njih dvije često igraju na način da kopiraju roditelje ti. nas. Uvijek jedna preuzima moju ulogu, a druga supruginu i igraju se svih situacija kroz koje smo prolazili taj dan. Ne znam je li to zdravo. Napominjem da je to jedina svađa koju smo imali u zadnje 3 godine braka tako da inače djevojčice žive u mirnom okruženju
kad oces da promenis decu promeni sebe, jer deca samo kopiraju.
 
Pozdrav
Riječ je o ispadima bijesa djevojčice (dobi od oko 4god), rekao bih da se ne radi samo o tantrumu nego da je muči nešto što možda ne može izraziti. Također, sve emocije su joj povećane u zadnje vrijeme te ponekad ima noćne strahove, kada se smiri tek kad prijeđe u naš krevet i uz višesatno umirivanje. Priznajem, imao sam problema s tim da joj kažem "ne" kad nešto želi pa sam je malo razmazio. Sada na bilo koju zabranu reagira plačem i bijesom. To je često predmet rasprave mene i supruge. Također, supruga i ja smo nedavno imali veću svađu oko bitne teme (mjesta stanovanja) i u afektu sam joj prigovorio u vezi njenog neiskustva u tom pitanju (poveća je razlika godina između nas). Sutradan u negodovanju oko jela koje joj je supruga pripremila djevojčica je ponovila moje riječi (u stilu "što ti znaš, mlada si pusti me..."). I još nešto, imamo i još jednu kćer slične dobi pa se njih dvije često igraju na način da kopiraju roditelje ti. nas. Uvijek jedna preuzima moju ulogu, a druga supruginu i igraju se svih situacija kroz koje smo prolazili taj dan. Ne znam je li to zdravo. Napominjem da je to jedina svađa koju smo imali u zadnje 3 godine braka tako da inače djevojčice žive u mirnom okruženju
Tesko da je to jedina svadja.Djeca upijaju i ono sto nije receno, i osjecaju atmosferu u kuci.Osjecaju da postoji problem izmedju Vas i supruge, i pocinju se osjecati nesigurno, sto rezultira gore navedenim ponasanjem,koji nije bijes, nego strah.Djeca ne vole svadje.Mozda bi Vi i supruga trebali razgovarati otvoreno sta Vama i njoj smeta, usaglasiti stavove, i imati jedinstveno ponasanje kod odluka koje se ticu djece, jer to djeci daje sigurnost.Mozda bi Vam pomoglo neko bracno savjetovaliste.Razlika u godinama i generacijski jaz ponekad mogu stvoriti nehotice dodatne problem
 
Kada sam prvi put čuo "deca ne uče, nego kopiraju", reagovao sam sa "ma, daaaaaj".

A, onda sam shvatio da ja vozim kao moj otac, razmišljam kao moj otac, imam stav kao on. Ok, genetika je tu izuzetno bitna, imam sve na njega od šaka do pogleda, ali ima i toga da ti gledaš nešto i radiš nešto.
 
Tesko da je to jedina svadja.Djeca upijaju i ono sto nije receno, i osjecaju atmosferu u kuci.Osjecaju da postoji problem izmedju Vas i supruge, i pocinju se osjecati nesigurno, sto rezultira gore navedenim ponasanjem,koji nije bijes, nego strah.Djeca ne vole svadje.Mozda bi Vi i supruga trebali razgovarati otvoreno sta Vama i njoj smeta, usaglasiti stavove, i imati jedinstveno ponasanje kod odluka koje se ticu djece, jer to djeci daje sigurnost.Mozda bi Vam pomoglo neko bracno savjetovaliste.Razlika u godinama i generacijski jaz ponekad mogu stvoriti nehotice dodatne problem
Ponovno naglašavam da je to jedina prava svađa koju smo imali u samom braku, ali i vezi i prijateljstvu koje je braku prethodilo, jer tako stvarno jest. S obzirom da smo dugo vremena radili zajedno, znamo kako reagiramo u kriznim i bezizlaznim situacijama, tako da smo sve rasprave i konflikte oduvijek riješavali dijalogom i međusobnim dogovorom.
Istina je da se nalazimo u situaciji iz koje trenutno ne vidimo izlaz niti kako je riješiti. Moguće je da djeca osjećaju napetost i stres u oboma. Nemamo nikakvih problema u odnosu nas kao supružnika, nego egzistencijalni i poslovni problem s odlukom koja će se odnositi na čitavu obitelj. Mislim da tu bračno savjetovalište ne bi pomoglo, znamo i sami kako komunicirati jedno s drugim.
 

Back
Top