Problem između unutarnjeg i spoljnog ja

Demijurg

Poznat
Banovan
Poruka
7.211
Problem između unutarnjeg (sopstva) i spoljnog ja (ega) je u moći. Raspon je ogroman, skoro da ne poveruješ. Spoljnom ja (egu) dao si toliku moć, jer si se udaljilo od prvobitne ljubavi. Moć nastaje kad ne podnosis ljubav.

Kroz svaki otpor prema ljubavi, ljubav se udaljuje, miče direktno sa tvog puta, jer je nećeš, ali i pronalazi nove mogućnosti da te voli, jer bez nje ne možeš živeti. Ti misliš da možeš, ali ljubav zna da ne možeš.

Moć postaje kruta tvorevina, a ti uvaljen u iluziju da si ljubav otkačio sa vrata. Tako su nastale tvoje čakre, ili ostali energentski centri, koji služe raznoraznim kao svrhama. Čakre su rasparčana ljubav tvog sopstva, unutarnjeg ja, koje nikada nije prestalo da te voli. Ta Ljubav je pronalazila i pronalaziće raznorazne načine da uvek bude sa tobom.

Ne možeš bez nje. Delila se na raznorazne slojeve, zvukove i svetlo. Nikada te nije napuštala. Hteo ili ne hteo, od ljubavi ne možeš pobeći, ljubav te je rodila, i živi te, a ti slobodno i dalje beži od nje zatrpan u raznorazne borbe i iluzije svog spoljnog ja (ega).
 
Što je otpor jači...Želja je sve veća. I na šta će se rasplinuti, odnosno, šta će pobediti? Stah ili želja? Sopstvo ili ego? Ja na to gledam , kao na raspon Uma i Srca. Um je um, a srce stade kao dete da se otima, i hoće šta hoće. I ti, kao ona Alisa, u zemlji čuda...sa ona dva malena debeljka, blizanca, što je vuku za ručice...jedan na jednu stranu, drugi na drugu. A, tebe boli. Jednaka spoznaja, da ono drugo u tebi patiće. Kao Tamni vilajet. Kako god da odlučiš. Kako god da uradiš. A, opet Ljubav traži svoje. Potražuje. Želi šta želi. I stvara nemire. Dok ego, takodje ne miruje. I mislim, da uvek pobediće ono...Sopstvo. Šta jednostavno u duši stanuje. I šta srce oseća. Koliko god da je ego jak. Jer u jednom momentu, ego nestaje...i samo vidiš...šta u tom srculencetu...odavno zaspalo je. :)
 
Problem između unutarnjeg (sopstva) i spoljnog ja (ega) je u moći. Raspon je ogroman, skoro da ne poveruješ. Spoljnom ja (egu) dao si toliku moć, jer si se udaljilo od prvobitne ljubavi. Moć nastaje kad ne podnosis ljubav.

Kroz svaki otpor prema ljubavi, ljubav se udaljuje, miče direktno sa tvog puta, jer je nećeš, ali i pronalazi nove mogućnosti da te voli, jer bez nje ne možeš živeti. Ti misliš da možeš, ali ljubav zna da ne možeš.

Moć postaje kruta tvorevina, a ti uvaljen u iluziju da si ljubav otkačio sa vrata. Tako su nastale tvoje čakre, ili ostali energentski centri, koji služe raznoraznim kao svrhama. Čakre su rasparčana ljubav tvog sopstva, unutarnjeg ja, koje nikada nije prestalo da te voli. Ta Ljubav je pronalazila i pronalaziće raznorazne načine da uvek bude sa tobom.

Ne možeš bez nje. Delila se na raznorazne slojeve, zvukove i svetlo. Nikada te nije napuštala. Hteo ili ne hteo, od ljubavi ne možeš pobeći, ljubav te je rodila, i živi te, a ti slobodno i dalje beži od nje zatrpan u raznorazne borbe i iluzije svog spoljnog ja (ega).

kako objašnjavaš da je spoljno ja često puno jače od unutarnjeg...i kako obrnuti?
 

Back
Top