PROANA??????

http://www.medrezon.com/anoreksija_bulimija.html

Procitala sam. I? Nigde ne pise da osobe koje boluju od anoreksije prestaju da uzimaju hranu pod bilo cijom prisilom, vec to rade svojom voljom. Jel Helen ja to nesto nejasno pisem? To sto ne uzimaju hranu jeste njihov izbor. Ne sporim da je neuzimanje hrane uzrokovano psihickim poremecajima i iskrivljenim dozivljajem sebe, ali je i dalje njihov izbor. Takodje ne sporim da je taj izbor katastrofalan i da vodi u bolest, ali je i dalje njihov izbor. I narkomanija je bolest pa se narkomani bodu dobrovoljno, niko to ne cini umesto njih. Sta ti u stvari hoces da osporis ovde? Nije mi jasno.

Није то њихов избор!
Нису ОНИ то свесно и својевољно изабрали, него њихова БОЛЕСТ!!!
Како не разумеш?

Нико до њих није рекао: ''Е, ја бих сад мало да будем болестан од анорексије!''
Болест завлада човеком, и не само његовим телом него и његовим УМОМ И ДУШОМ!

Кажем ти: моја другарица је стајала поред празне тегле пекмеза и убеђивала ме да га она није појела, свађала се и вређала се када бисмо јој то споменуле! Мислиш да је то радила својом одлуком и свесна својих поступака???

Да ли је требало да је убедим да је својом свесном вољом сама изабрала да поједе кашиком теглу пекмеза и да је после исповраћа? Ко би нормалан, здрав и свестан својих поступака тако нешто урадио?
 
Ok, Helen, u pravu si, stvarno vise nemam volje ni zelje da se dalje raspravljam. Nit ces ti mene ubediti nit ja tebe ocigledno, uzaludno i bespredmetno svako dalje diskutovanje, cisto gubljenje vremena. Procitaj link, niko od njih nije ni rekao odjednom, sve ide postepeno... ma nema veze.
 
Цитираћу део са линка који је СКВО оставила још давно:

Za osobe koje pate od anoreksije se smatra da generalno imaju izuzetno nisko samopoštovanje i izraženo osećanje neadekvatnosti. Ove osobe se plaše polnog sazrevanja, servilne se i imaju problema u savladavanju stresa. Obično imaju problema u separaciji i individualizaciji u cilju ostvarivanja sopstvenog identiteta. S obzirom da su anorektične osobe često veoma poslušne i konformirajuće, postoje mišljenja da je poremećaj ishrane zapravo pokušaj uspostavljanja kontrole bar nad delom svog života, s obzirom da je ta kontrola izgubljena zbog velike potrebe za povlađivanjem drugima. U tom kontekstu, gladovanje predstavlja i uspostavljanje reda. Ove osobe su često ponosne na svoju sposobnost da izgube na težini, a samonametnuta pravila vezana za hranu predstavljaju supstitut za nedostatak autentične nezavisnosti. Većina anorektičnih adolescentkinja su ozbiljne, organizovane, uredne, tihe, savesne, veoma su osetljive na odbacivanje i sklone iracionalnom osećaju krivice i brige. Ove osobe su često perfekcionisti koji imaju iracionalna očekivanja i od sebe i od drugih. I pored toga što su često veoma uspešne, osećaju se neadekvatnim, defektno i bezvredno. Pored toga, često vide svet u crno belim kategorijama; sve je ili dobro ili loše, debelo ili mršavo.

Kod anorektičnih osoba su česte promene raspoloženja, nesigurnost u pogledu svojih sposobnosti i pored aktuelnog postignuća. Nije retko povlačenje od ljudi. Nelagodnost u pogledu seksualnosti je veoma izražena. U pogledu osećanja, ove osobe imaju teškoća u saopštavanju osećanja, naročito agresije, često se osećaju bespomoćno, otuđeno i pune su krivice i sramote. Blokirana agresija se pretvara u autoagresiju kroz izgladnjivanje i uništavanje sopstvenog tela. Ukoliko dođe do konfrontacije, često reaguju plačem, besom ili povlačenjem. Izbegavaju seksualne kontakte. Čeznu za bliskošću ali su istovremeno uplašene od nje. Neka istraživanja ukazuju da je oko četvrtina osoba sa poremećajima ishrane tokom života bilo seksualno zlostavljano. Anorektične osobe imaju problema sa separacijom i individuacijom od oba roditelja. Nedostatak osećanja sopstvenog identiteta se kompenzuje izgradnjom socijalne fasade kojom obezbeđuju odobravanje i poštovanje okoline.

U raspravu o ličnosti anorektičnih neophodno je uključiti i pojam telesnog osećanja Ja, s obzirom da je poremećaj u ovom osećanju centralni simptom anoreksije. Poznato je da svaki čovek sebe doživljava manje ili više kao u iskrivljenom ogledalu usled potiskivanja, negiranja, poništavanja i drugih mehanizama odbrana. Koliko će ovaj doživljaj sebe biti iskrivljen zavisi od interakcije deteta sa majkom već u prvoj godini, dakle objektni odnos je od ključne važnosti. Kod anoreksije nervose se zbog neadekvatnih interakcija sa majkom kod deteta razvija strah od unošenja opasnog objekta.

Drugim rečima, kod deteta se stvara konflikt između onoga što su njegove telesne potrebe i njegovog iskustva sa važnim objektom koji na te potrebe ne odgovara na adekvatan način. U kasnijim fazama razvoja, detetu i adolescentu koje je introjektovalo neadekvatan objekat, nedostaje mogućnost ispravne percepcije oblika sopstvenog tela, kao i stimulusa koji iz njega dolaze. Zbog toga anorektične osobe svoje telo doživljvaju kao debelo čak i kada se posmatraju u ogledalu, odnosno čak i kada imaju priliku da vide kako izgledaju. Zbog toga što nisu u mogućnosti da adekvatno prepoznaju stimuluse iz svog tela, često ne osećaju glad, umor, pospanost i slično. Istraživanja ukazuju da anorektične osobe imaju daleko veću tendenciju da podcenjuju ili precenjuju aktuelni oblik svog tela, dakle da ga pogrešno procenjuju. Takođe, istraživanja ukazuju da je procena najpoželjnijeg oblika tela anorektičnih osoba značajno tanji nego kod kontrolne grupe.

Zbog gore navedenog mehanizma u razvoju telesnog Ja i činjenice da je kod anorektičnih osoba taj razvoj poremećen, može se zaključiti da je upravo taj poremećaj u razvoju telesnog Ja glavni etiološki faktor nastanka anoreksije nervose. Mnogi osobine anorektičnih osoba imaju svoj uzrok upravo u poremećaju telesnog osećanja Ja koji je opet uzrokovan neadekvatnim objektnim odnosom
 
Ok, Helen, u pravu si, stvarno vise nemam volje ni zelje da se dalje raspravljam. Nit ces ti mene ubediti nit ja tebe ocigledno, uzaludno i bespredmetno svako dalje diskutovanje, cisto gubljenje vremena. Procitaj link, niko od njih nije ni rekao odjednom, sve ide postepeno... ma nema veze.

Волела бих да није губљење времена, него да се отвориш за научне ЧИЊЕНИЦЕ и превазиђеш предрасуде.
Кажем, није у питању моје и твоје мишљење нити исправност једног или другог. У питању је нешто што су стручњаци утврдили много пре тебе и мене.
 
Za osobe koje pate od anoreksije se smatra da generalno imaju izuzetno nisko samopoštovanje i izraženo osećanje neadekvatnosti. Ove osobe se plaše polnog sazrevanja, servilne se i imaju problema u savladavanju stresa. Obično imaju problema u separaciji i individualizaciji u cilju ostvarivanja sopstvenog identiteta. S obzirom da su anorektične osobe često veoma poslušne i konformirajuće, postoje mišljenja da je poremećaj ishrane zapravo pokušaj uspostavljanja kontrole bar nad delom svog života, s obzirom da je ta kontrola izgubljena zbog velike potrebe za povlađivanjem drugima. U tom kontekstu, gladovanje predstavlja i uspostavljanje reda.

da li su lekari/naucnici objasnili zasto bas gladovanje?
(a ne, recimo, spavanje tacno 7 sati dnevno ili ishrana tacno svaka 4 sata po malo - mislim i to je telesna kontrola)
 
da li su lekari/naucnici objasnili zasto bas gladovanje?
(a ne, recimo, spavanje tacno 7 sati dnevno ili ishrana tacno svaka 4 sata po malo - mislim i to je telesna kontrola)

Кажу овако:


Koliko će ovaj doživljaj sebe biti iskrivljen zavisi od interakcije deteta sa majkom već u prvoj godini, dakle objektni odnos je od ključne važnosti. Kod anoreksije nervose se zbog neadekvatnih interakcija sa majkom kod deteta razvija strah od unošenja opasnog objekta. Melanija Klajn govori o doživljaju dobre i loše majke sa dobrim i zlim mlekom. Ukoliko je loša dojka (odnosno mleko, odnosno hrana) dominantna u doživljaju deteta, introjekcija zlog objekta (odnosno hrane) postaje opasna, razvija se strah od unošenja takvog objekta i dete se od tog straha brani neuzimanjem hrane ili povraćanjem. Sa druge strane, neadekvatni odnos majke, koja između ostalog, potpomaže i omogućava investicije Ja vršeći koordinativno-integrativnu funkciju Ja deteta, dovodi do neuspeha u adekvatnom formiranju granice tela i sposobnosti za tačno opažanje stimulusa iz tela. Drugim rečima, kod deteta se stvara konflikt između onoga što su njegove telesne potrebe i njegovog iskustva sa važnim objektom koji na te potrebe ne odgovara na adekvatan način.
 
hellen, hvala... skroz zanimljivo... sve zacementirano od prve godine... eto meni nove majcinske buduce brige... i sta je sa situacijama gde majke ne (mogu da) doje? da li se i to povezuje sa nekim od poremecaja (anoreksija ili bulimija recimo)?
 
Да покушам да се осврнем на тему ,,Проана''.
Реч је о сајтовима и читавим организацијама које заиста САВЕТУЈУ особама БОЛЕСНИМ од анорекасије да ОСТАНУ БОЛЕСНЕ.

Било је већ много приче о томе, ко је желео да схвати, схватио је, али просто осећам потребу да кажем да се не ради о ПРАВУ ИЗБОРА, Хелен рекла сто пута, и мнооги до сад.
Организације које се баве наркоманима, алкохоличарима и осталим болестима зависности раде на томе да се људи који имају болест зависности ИЗЛЕЧЕ.

Проана је покрет за подржавање анорексије!
Не могу да замислим покрет за подржавање алкохолизма, наркоманије, коцкања...
Наравно да се ти људи међусобно подржавају, јер су болесни, нису спремни да се сами извуку из тога.
Али, реч је о организацији, покрету, како год.

Значи, тема је постављена као реакција на подржавање анорексије, а не приче о анорексији као ,,личном избору''.
Може ли схизофренија да буде лични избор? Постоје ли покрети за подржавање психичких поремећености?

Не могу да разумем да неко не може да разликује здрав живот и витку особу од зависности и болесне особе!

А много је таквих на овој теми, и ја се поново питам шта је овде нејасно.
 
I preterana pedantnost je neka vrsta uspostavljanja kontole...

Претерана педантност је облик хиперактивности, која је такође болест.
Особе које су у детињству биле хиперактивне, касније постану претерано педантне, не каже се џабе ,,болесно педантан''.
И то такође треба лечити, али никад нисам чула за организацију која болесну педантност подржава као избор и прави начин живота.
 
Да покушам да се осврнем на тему ,,Проана''.
Реч је о сајтовима и читавим организацијама које заиста САВЕТУЈУ особама БОЛЕСНИМ од анорекасије да ОСТАНУ БОЛЕСНЕ.

Било је већ много приче о томе, ко је желео да схвати, схватио је, али просто осећам потребу да кажем да се не ради о ПРАВУ ИЗБОРА, Хелен рекла сто пута, и мнооги до сад.
Организације које се баве наркоманима, алкохоличарима и осталим болестима зависности раде на томе да се људи који имају болест зависности ИЗЛЕЧЕ.

Проана је покрет за подржавање анорексије!
Не могу да замислим покрет за подржавање алкохолизма, наркоманије, коцкања...
Наравно да се ти људи међусобно подржавају, јер су болесни, нису спремни да се сами извуку из тога.
Али, реч је о организацији, покрету, како год.

Значи, тема је постављена као реакција на подржавање анорексије, а не приче о анорексији као ,,личном избору''.
Може ли схизофренија да буде лични избор? Постоје ли покрети за подржавање психичких поремећености?

Не могу да разумем да неко не може да разликује здрав живот и витку особу од зависности и болесне особе!

А много је таквих на овој теми, и ја се поново питам шта је овде нејасно.

Ni ne treba im pokret jer alkohol možeš kupiti u svakoj radnji, kao i drogu, a kladionice se non-stop otvaraju. Čak stavljaju letke u novine, pozivajući ljude da dođu...:thumbdown:
Jednom rečju: KATASTROFA!
 
Hvala ti puno na savetima.Ja dosta pijem vitamine,jedem voce,pijem i pivski kvasac....ali moj problem je sto ne zelim da se ugojim jer ne smatram da sam previse mrsava,jedem samo da bih dobila menstuaciju koju nemam vec godinu dana!!!Vecina mi pricaju da se ugojim,da treba vise da jedem,sto i radim vec sest meseci a ugojila sam se mozda do 2 kg.!Znam da se ne svidjam sama sebi i to mi je veliki problem,ali jos veci je kad budem u drustvu i uporedjujem svoje telo sa ostalima,jednostavno me to previse opterecuje i dovodi do ludila.Zao mi je sto se i moji najblizi sekiraju zbog mene,prolaze kroz tezak period a najteze je sto sam ja krivac.Oduvek sam krivila sebe sto nisam mogla da se promenim kako bih drugima bila bolja,uvak su mi prebacivali da sam previse ozbiljna za svoje godine i to me je jako bolelo.Nisam imala nameru da promenim toliko svoje telo a to sam jedino i postigla,moje ponasanje je ostalo isto!
Jedem zbog drugih,ali ima trenutaka kada izbegavam obrok a uobicajeno je da izbegavam masnu hranu.Nekad mi se smuce tudji komentari i onda nemam meru koliko pojedem pa mi je posle muka,jela sam cak i placuci.
Plasim se da se ugojim,a plasim se i za svoje zdravlje.
Volela bih da mi pises i dalje!Imam dosta toga da kazem,dosta sam zbunjena i uplasena jer ne znam kako da se odrzim na pravi put.Verujem da i ti imas puno toga da mi kazes,pa pocni od pocetka!Kazi mi koliko si se lecila,sta si tacno jela i koliko puta dnevno?Koliko sada imas kilograma i kako se osecas?Puno pozdrava!

cao,

ja imam istu diagnozu kao ti,visoka sam 182cm,imam 56 kg i 19 godina,moj problem je sto ja ne verujem da sam bolesna,poludim svaki put kada mi neko kaze da sam premrsava,cesto znam i da vicem na sve oko sebe,cak i dok ovo pisem hvata me neka vrsta besa,jednostavno menjam misljenje svaki minut i nikada bas nikada nikome nisam priznala da sam bolesna,bila sam dva puta kod psihologa,jer su me moji naterali,ali covek mi nije moga pomoci,jer ja nisam svesna da mi treba pomoc,a i sve sam ga lagala(uzas)!!!
Sada nemam ni prijatelje,osim jedne drugarice koja me jos trpi,jer sam celo vreme ubedjena da su svi ljubomorni na mene.
Ali kada sam sama cesto mi se desava se toliko mrzim da nemogu kontrolisati svoje misli i postupke,cesto placem kao luda,a kada bi me neko pitao zasto ne bih znala da odgovorim,mama me cesto pita zasto pacem kada sam zadovoljna i kada nisam bolesna.
Sve je to pocelo kada sam pocela da radim kao model,zelela sam da budem kao ONE...
I sto sam bila mrsavija sve sam sebe videla debljom,mada mi se desava isto da budem jako ponosna na svoje telo,jer jos uvek radim kao model,a mislim da njima nikada necu biti premrsava...
Jednom sam bila u bolnici 15 dana,jer sam pala u nesvest,to me jako uznemirilo,pa sam pocela da jwedem,ali cim sam osetila da dobijam na kilazi pocela sam da ludim i da se osecam uzasnom i ruznom.


Ispovesti osoba koje boluju od anoreksije. Ne jedu zato sto nece, razloge same navode. Pacijenti ne unose hranu jer to ne zele, voljno odbijaju da jedu. Nemam predrasude, vec konstatujem cinjenice: 1) odbijaju da unose hranu 2) bolesni su (poremecaj psihe koji rezultira poremecajem u ishrani).
 
Претерана педантност је облик хиперактивности, која је такође болест.
Особе које су у детињству биле хиперактивне, касније постану претерано педантне, не каже се џабе ,,болесно педантан''.
И то такође треба лечити, али никад нисам чула за организацију која болесну педантност подржава као избор и прави начин живота.

Neki se rode hiperaktivni a nekima roditelji usade osećaj krivice ako bar nešto ne postižu... jer su i oni sami takvi...
I onda dolazimo do dela da nešto MORA da se radi pa se neki okreću ka "bolesnoj pedantnosti"...
 
Moram prvo nešto da pitam.....ako se ti i takvi već bave nagovaranjem devojaka,
da gladuju, pa i obole od anoreksije ili bulimije iskreno ne znam šta je od to dvoje
gore....BOLEST SIGURNO JESTE.......onda zašto se kao prvo ta i takva organizacija
NE ZATVORI.....zašto se roditelji takve dece ne pobune protiv toga....:dontunderstand:

Možda i jesu ja ne znam ništa o tome...ali se samo pitam, zašto neko ne reaguje
ako već nije????

Nisam dojila svoju decu, ne zato što nisam htela, već što nisam mogla, iz
zdravstvenih razloga...Hvala Bogu nemaju taj i takva problem, pa onda ni ja
ali u toj situaciji jednostavno ne znam kome je tu gore. Da li obolelim osobama,
ili njihovim bližnjima koji to gledaju i prolaze sa njima sav taj pakao.

Poznato je da je i pokojna princeza Dajana bolovala od bulimije.....toliko folmova,
je urađeno na temu tih problema....ali očigledno da je sve to malo:cry::cry:
 
Oduvek sam krivila sebe sto nisam mogla da se promenim kako bih drugima bila bolja,uvak su mi prebacivali da sam previse ozbiljna za svoje godine i to me je jako bolelo.Nisam imala nameru da promenim toliko svoje telo a to sam jedino i postigla,moje ponasanje je ostalo isto!

Па кад већ цитираш, бар прочитај оно што пише.

moj problem je sto ja ne verujem da sam bolesna,poludim svaki put kada mi neko kaze da sam premrsava,cesto znam i da vicem na sve oko sebe,cak i dok ovo pisem hvata me neka vrsta besa,jednostavno menjam misljenje svaki minut i nikada bas nikada nikome nisam priznala da sam bolesna,bila sam dva puta kod psihologa,jer su me moji naterali,ali covek mi nije moga pomoci,jer ja nisam svesna da mi treba pomoc,a i sve sam ga lagala(uzas)!!!

Ali kada sam sama cesto mi se desava se toliko mrzim da nemogu kontrolisati svoje misli i postupke,cesto placem kao luda,a kada bi me neko pitao zasto ne bih znala da odgovorim,mama me cesto pita zasto pacem kada sam zadovoljna i kada nisam bolesna.
Sve je to pocelo kada sam pocela da radim kao model,zelela sam da budem kao ONE...
 
Moram prvo nešto da pitam.....ako se ti i takvi već bave nagovaranjem devojaka,
da gladuju, pa i obole od anoreksije ili bulimije iskreno ne znam šta je od to dvoje
gore....BOLEST SIGURNO JESTE.......onda zašto se kao prvo ta i takva organizacija
NE ZATVORI.....zašto se roditelji takve dece ne pobune protiv toga....

Хехехе, оптимисто! ...Мислиш, довољно је да се родитељи побуне па да неко угаси тај сајт једном заувек?

Тај сајт није направљен зато да би неко наговорио девојке да болују од тих болести, него да би онима који болују направио медвеђу услугу и подржао их у болести, место да их подржи у лечењу.
 
Ni ne treba im pokret jer alkohol možeš kupiti u svakoj radnji, kao i drogu, a kladionice se non-stop otvaraju. Čak stavljaju letke u novine, pozivajući ljude da dođu...:thumbdown:
Jednom rečju: KATASTROFA!

Потпуно се слажем, али ја опет подвлачим, причамо о болести. Значи, нико у рекламама не подржава болест зависности, није свако ко се коцка овисник, ко попије или подува понекад ,,по коју'', није самим тим и зависник.
Али да рекламе могу да формирају мишљење о томе како је такав начин живота О.К., то си у праву. Исто тако анорексичне манекенке јесу реклама за анорексију.
Али, свака зависност не може више бити избор,већ је болест.
 
Хехехе, оптимисто! ...Мислиш, довољно је да се родитељи побуне па да неко угаси тај сајт једном заувек?

Тај сајт није направљен зато да би неко наговорио девојке да болују од тих болести, него да би онима који болују направио медвеђу услугу и подржао их у болести, место да их подржи у лечењу.

Užas......:mrgreen:

I da moram još samo ovo da kažem, nije mi jasno kako neko može da se ismeva
i pravi viceve na račun svega toga.....boles je bolest....i samim tim nije za podsmeh,
ali nekima izgleda....karakter ne brani takva ponašanja, što je jednostavno SRAMOTA!
 
Pa ako cemo da se gadjam citatima, procitaj i ti sta pise:

ali moj problem je sto ne zelim da se ugojim jer ne smatram da sam previse mrsava,jedem samo da bih dobila menstuaciju koju nemam vec godinu dana!!! Vecina mi pricaju da se ugojim,da treba vise da jedem,sto i radim vec sest meseci a ugojila sam se mozda do 2 kg.!
(ja tu vidim prinudu, jede zbog drugih, da je po njenoj volji ne bi jela)

svaki put kada mi neko kaze da sam premrsava,cesto znam i da vicem na sve oko sebe,cak i dok ovo pisem hvata me neka vrsta besa,jednostavno menjam misljenje svaki minut i nikada bas nikada nikome nisam priznala da sam bolesna,bila sam dva puta kod psihologa,jer su me moji naterali,ali covek mi nije moga pomoci,jer ja nisam svesna da mi treba pomoc,a i sve sam ga lagala(uzas)!!!
(opet prinuda....)

Jednom sam bila u bolnici 15 dana,jer sam pala u nesvest,to me jako uznemirilo,pa sam pocela da jwedem,ali cim sam osetila da dobijam na kilazi pocela sam da ludim i da se osecam uzasnom i ruznom.

Jela je samo dok je morala zato sto je zavrsila u bolnici, prestala cim je osetila da dobija na kilazi...

Aman Helen, one to rade jer misle da tako treba, svojom voljom, potpuno je druga stvar sto im je percepcija stvarnosti iskrivljena do krajnosti, to niko ne pobija! Da li je moguce da se toliko ne razumemo, ili je ovo ona prica ja po svaku cenu hocu da ja budem u pravu? Ako je ovo potonje, onda ajd da zavrsimo pricu, ti si pravu, vazi?
 
pa onda su i suicid, pedofilija, incest, animalanal=) sve sami odrazi zdravlja.
mislim, ko njega tera da ebe ovcu?
a ja vidim prinudu kad nekog strpaju u lazu i zabrane mu da seče vene.
 

Back
Top