PROANA??????

Pazi savete: :confused:

002. Pick one food for the day, like an apple. Cut it into 8 slices. Eat 2 slices at breakfast, 2 at lunch, 2 at dinner, and you'll have 2 left for a snack. This way your body thinks it's eating 4 times that day, but in reality you've only had 1 apple. The next day pick another food. Make sure it's only 1 serving that you split up into 3 or more throughout the day.

009. When you are hungry, do something gross like dig for worms, clean a kitty litter box, or something. It will make you less likely to eat.

017. Lower the temperature in your house 10 degrees to burn more calories, or take an icy cold shower/bath. Like drinking the ice water, it causes your body burns calories as it tries to warm you up.

023. If you feel like you want to eat, go to a friend’s house that you cannot just raid the fridge at. Being around other people will make you less likely to eat since most people with eating disorders are embarrassed of being “caught” eating in public.

031. Don't Swallow! Take a bite, chew, and spit it out.

036. Get your tongue/lip/labret pierced, therefore you can't eat. Not only will your mouth be sore, but you’ll have something to strive for, a new motivation. For me, when I get a new piercing I starve myself because I want to look good with the new jewelry.

047. Try varying your daily intake. If you eat, say, 200 calories a day, you will hit a plateau in your weight loss and your metabolism will slow down greatly. Instead, try consuming 400 one day, 600 the next, 200 the day after, and so on. The numbers are up to you, but whatever you do, make sure the calorie content doesn’t stay the same.
 
ukapirala sam jako dobro
ali mislim da preterujes
ovo nece citati proane
niti ce bilo kakav savet shvatiti ozbiljno
mi ovde izrazavamo svoje stavove, a ti stav plus... tj. kazes sta mislis, pa jos onda mene napadas

mislim... koji je tvoj problem???
 
gigule:
blago vama devojke
eh da je meni bio ovakav sajt dok sam bila mala... na sreću nije, ali sa 15 bi meni mnogo značio...
ne očekujem da će bilo ko razumeti...

Gigule, ja razumem. To je taj kriticni momenat, pubertet i analizirenje sebe kao licnosti i svog tela.. svi smo manje-vise kroz to prosli ( i zene i muskarci ). :)
Medjutim, ovo je ekstrem -> bolest, poremecaj u ishrani i to vrlo ozbiljan ( i fatalan ponekad ) i sa psihickom komponentom u pozadini svega.
 
wow!
kakvi saveti!
at a tiny piece of onion (like 1/2 in square). That way you have onion breath and people believe you really ate.
pa ja sam zapanjena!!!
 
ali za lepo= mršavo telo ( i sve što kao uz to ide ) ...ma neka ide i život!
da se razumemo, ne odobravam to!!!!!!!!!!!
ali jako lako mogu da predpostavim kako se osećaju i šta misle te devojčice.
 
i tebi:p
ma ja se po malo nalazim u textovima:roll:
mada mi ne pada na pamet a napravim neki poremećaj...
ali...izbacila am mnogo namirnica, i moram priznati da jedem jednom dnevno...
i samo određenu klopu:roll:
juče sam nepromišljeno u kafiću naručila nes, a oni m doneli sa zabranjenim mlekom...
odmah sam tražila drugu,
ma celo po podne i veče sam smarala mog druga, moju savetu, da nisam zayebala stavr:roll:
a savest me jela..onol'ko
 
ja nisam povraćala samo zato što mi se gadi a razmišljala sam ozbiljno o tome.
pa sam želela da se razbolim, svejedno od čega, samo da postanem mršava...
posle sam neko vreme bila ovisna o čajevima za čišćenje... to je bilo kada sam imala 15,16,17 godina.
to nije normalno ali... objasnite to nekom ko je nesrećan što je ružan jer nije kao cice iz časopisa.
kako je to glupo.




jadna glupa giga šmrc šmrc :lol: :razz:
 
anorexia.jpg
 
...Obzirom da se radi o psiholoskom poremecaju koji se vidno manifestuje kao drastican poremecaj u ishrani - sa sve ucestalijim letalnim ishodima, pri cemu odredjenom procentu obolelih nije moguce pomoci zbog ozbiljnosti problema/stadijuma bolesti, odnosno stanja organizma - pristup tretmanu anoreksicarki je izuzetno slozen i zahteva poseban pristup i angazovanje razlicitih specijalnosti (pre svih psihijatra/psihoterapeuta, endokrinologa, sociologa), kao i ucesce porodice, ukoliko je moguce...

...Prirodan, prvi impuls svakoga od nas je da, u susretu sa osobom koja ima ovaj problem (a koji se cesto kasno otkriva usled zamene teza i pogresnog tumacenja simptomatike, kao i lakonskog/olakog shvatanja bolesti), da pokusa sa 'urazumljivanjem', racionalnim objasnjavanjem i pokusajem da se osoba navede na racionalizaciju i osvescivanje sopstvene situacije i uvidjanje realnosti...Stvari su, nazalost, daleko slozenije - anoreksicarka ne vidi sebe ocima drugih ljudi, odraz u ogledalu nema dodirnih tacaka sa realnim stanjem stvari - cak i kada se pretvori u kostur (i kod nas su zabelezeni slucajevi devojaka teskih ispod 35kg), ona i dalje sebe dozivljava kao 'debelu'...Osoba, jednom recju nema realnu predstavu o sebi i ne prihvata sebe kao takvu ...

...Mislim da, kao i kod vecine bolesti, genetska predisponiranost u kombinaciji sa spoljnim podrazajima i okolnostima u kojima osoba zivi predstavljaju 'okidac' za njen razvoj - cinjenica je da ogroman broj ljudi jednostavno nije genetski predisponiran na ekstremnu ili cak umerenu vitkost - pri cemu uspeju da se formiraju kao zrele, stabilne, izgradjene licnosti - dok drugi postaju zrtve poremecaja cijem suzbijanju svakako ne doprinosi savremena globalna opsesija mladoscu i vitkoscu i konstatnto 'bombardovanje' mladih, neformiranih umova 'savrsenim' telima air-brushed 'lepotica' sa naslovnih strana i televizijskih ekrana...(da li ste primetili da na komercijalnim televizijama novinarsko/voditejske poslove sve vise rade bivsi manekeni/ke)...O estetici ruznog i da ne govorimo...

...Mislim da je od presudne vaznosti da roditelji, uz ulaganje ljubavi i kvalitetnog vremena u vaspitavanju deteta i formiranju stabilnog sistema vrednosti i izgradnji samopostovanja (nauciti dete da sebe voli i prihvata - kao preduslov za mentalnu stabilnost), zaista upoznaju svoje dete i prate ga sa razumevanjem i podrskom kroz promene koje mu se desvaju tokom odrastanja, te da na vreme uoce eventualnu alarmantnu promenu u ponasanju, ne ignorisu i ne minorizuju postojanje problema i blagovremeno odreaguju...
 
Jednom sam, nažalost, imala prilike da "uživo" pratim slučaj anoreksije jedne vrlo mlade devojke iz komšiluka. To devojče je do svoje 16. godine bila jedna zdrava, lepa crnkica, sjajne kose i očiju, blještavo lepog tena i, za svoje godine u kojima devojke još nisu do kraja formirane, sasvim normalne težine sa ono malo poželjne jedrine. Elem, drugarice u školi, kako to često biva, počele su da je zadirkuju zbog njene bujnosti, i ona, uvidevši valjda da nije klasična štrklja, udari u dijete i izgladnjivanje pri tom krijući to od roditelja (pododeljak "At home" na Pro-Ana-i i sve je jasno). Majka, videvši da nešto definitivno nije u redu i da joj se dete suši, posumnja prvo na bolest, ali prva poseta lekaru opšte prakse nije pokazala ništa značajno, sve je pripisano "padu imuniteta". Sumnja na anoreksiju pojavila se kada su ukućani uočili da posle svakog "mršavog" obroka, izuzev doručka koji nije ni uzimala, devojka odlazi da šeta i uzastopno se nekoliko puta penje uz stepenice i silazi niz njih. U to vreme već je izgubila nekih 7-8 kg i pojavio se izostanak menstruacije. Počeli su i problemi u školi jer je mala od iscrpljenosti postala nesposobna da normalno prati nastavu, a uz to su se i sva njena interesovanja svela na okupiranost sopstvenim izgledom i brigu da kojim slučajem ne pojede jagodu više. Postala je izuzetno razdražljiva, osorna i neprijatna prema ukućanima, naročito prema baki kja je živela sa njima i kuvala obroke za sve govoreći da joj "ne pada na pamet da jede te njene masne splačine". Ni nametnuti (jer se nije moglo drugačije) početak lečenja pod nadzorom psihijatra nije dugo davao rezultate, jer je devojčica bila potpuno nespremna na saradnju i tvrdoglavo je i uporno odbijala da pojede bilo šta van njenog dnevnog režima ishrane koji jedva da je dostizao nekih 200-250 cal. Postala je izuzetno povučena u sebe, prestala je da izlazi čak i u svoje "fitness" šetnje, bila ispisana iz škole i prebačena na vanredno školovanje. Izgubivši na kraju nekih 20 kg, provela je u bolnici, ako se dobro sećam, više od mesec dana, prvo na infuziji, a potom su joj polako i vrlo oprezno povećavali količinu unetih namirnica, jer joj se želudac jako skupio i potpuno odvikao od određene vrste hrane. Lečenje je po izlasku iz bolnice trajalo još oko dve godine, a menstruacija joj se povratila tek nešto posle 18. rođendana. Roditelji su sa njom prošli kroz pakao očajanja, međusobnog optuživanja zbog onoga što se sa njom zbivalo, zanemarili dva mlađa sina posvećujući se njoj i potpuno podredivši celokupni porodični život rešavanju nastale krize. Život tih ljudi iz korena se promenio za te tri godine. Majka je ostavila posao i privremeno zatvorila ordinaciju (stomatolog po struci), stariji od dvojice dečaka zapao je u adolescentsku depresiju, što je izazvalo novi niz problema. Ne znam kako je dalje tekao život te porodice, uskoro su prodali stan i odselili se u drugi kraj. Poslednje što znam o toj devojci jeste da je uspela donekle da povrati izgubljenu težinu i da uz jedvite jade završi srednju školu. Kada sam je poslednji put videla, a to je bilo već pri kraju lečenja, i dalje se jedva mogla prepoznati. Ni traga nekadašnjem zdravom sjaju. U bukvalnom smislu delovala je ugašeno.
Endokrinolog je rekao njenoj majci da postoji veliki rizik da nikada neće moći da ima dece.
 
ebiga, a postoji i smaranje neprestano jedi ovo jedi ono... i dosadi ti da jedes ono sto svi jedu jer osecas da tu nesto nije ok

a to da covek moze da se oseca ok ako jede malo, to je tacno :I samov aldja treba to znati kako
 
idi na pro ana sajt
pa neka opsednutost hranom, da stalno mislis o hrani i o tome sta jedes, da ne mozes da se opustis

eto, hrana ne sme da ti bude opsesija, ali recimo ako bi citala knjige to je ok.
 
?:
idi na pro ana sajt
pa neka opsednutost hranom, da stalno mislis o hrani i o tome sta jedes, da ne mozes da se opustis

eto, hrana ne sme da ti bude opsesija, ali recimo ako bi citala knjige to je ok.
ako je preporucljivo jesti vise puta dnevn po malo kako da ti ne bude opsesija
damn!
pa moj brat, inace doktor koji jako vodi racuna o svojoj ishrani kada mu dodje zuta minuta ako ne uzme nesto hitno u usta trese se od gladi
stalno sa sobom nosi banane iz istog razloga :D
 

Back
Top