To je ona priča koja kaže"poslije njega" i tu svakoj ženi treba vrijeme.I ako uđe u nov odnos,ranjena,usplahirena,grčevito tražeći u novom partneru ono što je imala u starom,ako počne da upoređuje,onda tu nema nikakve priče.
Treba zalizati stare rane,oporaviti se psihički i tek onda pročišćena ući u novu vezu..mada se ponekad i desi da se "klin klinom izbije",ali to je stvar veoma individualna.Dotaći tijelo još toplo od tuđeg dodira,loš je izbor i za onog ko dotiče i za onog koji je dotican.
Imala sam jedno iskustvo davno i ono me je naučilo da svi moraju dati sebi vremena da odboluju,da "odžive" tugu i poraz..
Bila sam vrlo mlada i vrlo zaljubljena.U njega kojem je djevojka s kojom se zabavljao 4 god.tragično poginula u saobraćajnoj nesreći..u tamo nekom decembru..Kad sam ga upoznala bio je skrhan bolom,jedna sjenka sa gitarom..U februaru smo počeli izlaziti,sve je rjeđe odlazio na groblje ali dugo još,cijelu godinu i više,pa i narednu godinu,pokušavao je da preboli njenu smrt..u tom čekanju da se on vrati sebi,ja sam odustala..Nije sebi dao vremena da se "zakrpi",a time nije ni nama dao vremena da postanemo nešto što smo mogli biti.