Prizren

Da, ta mi je skola bila jako blizu i tu su mi isla ostala braca i sestre (ne rodjena). Slozices se da se jos nikada nije desilo da se dete od 7 godina samo upisuje u skolu, vec to u njegovo ime cine roditelji, jer da je tako moj bi izbor u to vreme najverovatnije bio NIJEDNA SKOLA.
 
PZ 67, ciao!

I ja sam išla u 17. novembar, prvi razred a kasnije u Slobodan Surčin (mislim da se tako zvala), ali malo sam mlađa od tebe...ali se sjećam pomfija na mostu.
Sjećaš se Nevzetove ćevabdžinice preko puta doma JNA? dobiš ćufte, a ako kupuješ za van, onda dobiš u fišeku onu smjesu ljute papričice...mljac...

Mislim da su se one žene sa Ćuljana, koje su nosile drvene samare oko struka zvale Šikse, ali nisam 100 posto sigurna, nek me isprave znalci...one su živjele u nekom selu, u planini, i za njih je karakterisitčan hermetičan način života koji je podrazumijevao nošnju i kratke šiške i dugu kosu, uglavnom su bile crnke...

Pamtim da sam bila taman toliko visoka, dokle im je taj samar bio, pa kad bih hodala po pijaci s babom, onda bi pazila da me ne mlatnu po glavi jer kako hodaju, onda taj drveni dio na bokovima leti ljevo-desno...ako me sjećanje ne vara, često su na glavi nosile teret...

Nekako je ovaj forum "mrtav", slabo se tu izmjenjuju poruke...Znači li to da Prizrenci slabo koriste internet ili...?
 
Ja nemam pravo da kritikujem nikoga jer sam se tek skoro zainteresovao za forumaski nacin komunikacije kao jedini moguci vid komunikacije na temu Prizren, ali mogu da konstatujem bas isto to sto si i ti zapazila, pregledavsi vise foruma na ovu temu. Primetio sam da se na nekim forumima ljudi prosipaju svojim "znanjem", iznosenjem opstepoznatih cinjenica, enciklopediskih informacija, istorijskih artefakata, itd. Ja sam ovu varijantu komuniciranja shvatio kao jedno caskanje uz kafu o gradu u kom si nekad ziveo, vracanje slika tipa "gde je bila jugoplastika" (secam se te prodavnice jako dobro narocito po karakteristicnom mirisu gume i drvenog poda sa velikim sivim pultom duz celog objekta i polupraznih polica). Da je malo zainteresovanih, napominjem, za AKTIVNO ucesce neosporna je cinjenica, jer ako nista drugo znam polazeci iz svoje familije nisam sreo nikog, a ovaj nacin komuniciranja im zasigurno nije stran.

Da li se neko seca vodenice na putu prema brezovici odmah posle opstine i one krivine, tu je negde bio i neki restoran i bazen.?
 
Ja ne na žalost, nisam išla dovoljno često prema Bezovici da bih se sjećala ili sam bila premala.

Spomenuo si berbera preko puta amama...
Je se sjećaš, tamo je bila i trgovina jedna mala, tip je radio svakakve kape i kapeline, od onih bijelih što obično stariji Albanci nose do šešira, ali je radio i - dječje kape: na vrhu ima ćuf, ide preko glave i ušiju pa se sužava do ispod brade u vrpce, koje se vežu. Ja sam imala bež boju.
Sve je to radio unutra, to mu je bila radnja u pravom smislu riječi, znam da je imao neki kalup, sjećam se da je bio oprašen, kao brašnom zasut i miris specifičan...baš sam voljela ulazit u tu trgovinu.

Bazen: sjećam se onog u Domu JNA, tamo sam se igrala, bila je i kuglana, plesni podij, i iz bazena ljuljačke...na jesen je bilo prekrasno jer ne bi bilo gužve, a lišće okolnih kestena popadalo bi i stvorilo crvenkasto smeđi, meki, debeli tepih na tlu...Mir. Ljuljaš se i uživaš...

Onda, prodavač na Baždarani onih, zaboravila sam kako se zovu, od tijesta, kao okrugli kruh a posebno bude fin kad je Ramazan...

Zvuk džamije ujutro, u podne u predvečer, hodža pjeva...
Pa kad sad zastanem malo i razmislim: kako nije bilo dozvoljeno ici u crkve? Ma ja se sjećam da su u Prizrenu i tada ljudi, koji su htjeli, išli i u džamije, i u sve crkve, služili su se obredi...Mi smo živjeli pored džamije, i baš mi je to bilo super kad se uključi na zvučnik tri puta dnevno...cool!

a tamo gdje su živjeli tvoji kod oš 17. novembar, išla sam i u ZABAVIŠTE!
Ma meni je dole bilo divno, i Prizren onakav kakav pamtim uvijek će biti najljepši grad koji sam ikad :vatromet:
vidjela, baš zbog svih ljudi koji su do tada živjeli u njemu...
 
Secam se te prodavnice jer sam tu kupio svoj prvi slamanati sesir za more. Secam se i tih kapica koje bi po opisu mogli reci da najvise slice dzokejskim, sa vizirom i "topkom" na vrhu (topka prisvojeni makedonski izraz za loptu). Tu je bilo nekoliko radnji priblizno istog izgleda a prva odozgo je pravila i prodavala kaijseve, zenske tasne, torbe i ostalu koznu galanteriju.

Secam se i kuglane i plesnog podijuma i neke fontane na glavnom ulazu tu sam se igrao, ali ne cesto, sa sinom nasih kucnih prijatelja. On je nesto stariji od mene i on bi me vodio tamo kad god bi bili kod njih u poseti. Njegov otac je bio vojno lice bas u Domu JNA.

Sto se tice Nevzeta tamo nisam jeo jer sam ja to nemilosrdno konzumirao na drugom kraju grada, odmah iznad Saborne crkve u jednoj izuzesto cistoj i urednoj cevabdzinici kojoj nikako ne mogu da se setim imena a ni ime vlasnika - a znao sam ih. Mislim da je to bila jedna turska porodica.

Te male lepinjice se zovu plitarke. "... 5 u pola s lukom" je sarajevska fora ali to ti je to. 5 cuftica u pola plitarke, malo luka i "ciganske (tucane) paprike". Ponekad mi se cini da bi bio u stanju da odem dole samo zbog toga.

Naravno nakon selidbe, svaki put kad bih dosao u Prizren posle posete toj cevabdzinici sledeci objekat bi bio Robna kuca. Objekat koji me je dugo godina fascinirao, a za ono vreme je zaista bio nesto novo u neku ruku avangardno u tadasnjoj nasoj arhitekturi. Veliki prostor koji je potokom podeljen na dva dela. Jedan deo je imao vise celina koje su sadrzale razlicit asortiman robe, drugi deo samopsluga i ribarnica koja je bila smestena dole a imala je i direktan ulaz sa zadnje strane objekta.

Secam se i malog parka u kojem je bila jedna mala INA pumpa samo za loz ulje iliti naftu a preko puta s druge strane Bistrice pijaca i dispanzer i moja sreca kad bi neko hteo da me vodi na pijacu a histerija ako bi pak morao u dispanzer, a cesto sam morao. Mostic koji bi tom prilikom prelazili bio je katastrofa sa ogradom od tri sipke tacnije L-profila, koja je usput bila razvaljena. Pogled na Bistricu punu smeca i to kakvog. Bili su tu bacani sporeti, lavori, kojekakva gvozdjurija, gume i svo gnjilo voce i povrce koje se ne proda.
Ali to je sve bio sastavni deo folklora, i takvi detalji mi ne umanjuju lepotu grada u mom secanju.

...
 
Poslednja izmena:
Da li se neko seca vodenice na putu prema brezovici odmah posle opstine i one krivine, tu je negde bio i neki restoran i bazen.?

da ja se secam vodenice (redzepova vodenica)tako se zvala bila je pored puta na izlazu iz grada (nema je vise).

Dole pored reke bio je bazen (i njega nema vise),voda u bazenu dolazila je iz jaza za vodenicu,bila je i skakaonica u bazenu pa trebalo se cekati u red da bi skocio.
Preko reke bio je restoram"marash",bio je ba dva sprata, prvi sprat terasa koja je bila nad rekom a drugi sprat restoran sav u staklu imao je divan pogled.
Danas to izgleda ruzno jer restoran neradi i razrusen je.
 
Sto se tice Nevzeta tamo nisam jeo jer sam ja to nemilosrdno konzumirao na drugom kraju grada, odmah iznad Saborne crkve u jednoj izuzesto cistoj i urednoj cevabdzinici kojoj nikako ne mogu da se setim imena a ni ime vlasnika - a znao sam ih. Mislim da je to bila jedna turska porodica.

Ta cevapdzinica zvala se "korzo"a vlasnik je bio Hamid.
Cevapdzinica i danas radi, vlasnik je sada njegov sin.
Ta porodica nije turska vec su oni iz Recana prvo selo na putu prema Brezovici.
 
Bravo Golube
Voleo sam da idem u taj restoran "Marash" i da ko klinac blesim s terase. Vodenice se isto secam kao dozivljaj. Cesto sam isao i na izlete u Dusanov grad i oko njega kao i u Landovicu. Tamo sam se odusevljavao ljuljaskama i klackalicama. Dok bi matori sedeli u onom motelu ja bih se pentrao po onim sipkama.

Korzo tacno, bio sam ubedjen da su turci. Mislim da je deo rodbine s majcine strane ziveo u Vrbicane a znam da ih je bilo u Sreckoj, i u jos par sela okolo.
 
Kad pomenusmo rec "korzo" da li korzo jos uvek zivi? Nekad je to bio najveci korzo koji ja znam, veci i od niksickog i od vranjanskog jer su i to bila cuvena setalista po brojnosti. Protezao se od opstine pa do kraja saborne crkve taman tu do te cevabdzinice.
Da, preko puta te cevabdzinice pa malo vise bila je berbernica u kojoj sam se ja redovno sisao. Da li je i ona jos uvek tamo?
 
Joj, PZ67, svaka čast! Sjećanje ti je za 5, baš si me razveselio:dispanzer, pitarke, vrbičane i sredska...Kako se ne bih sjećala dispanzera???? a kad sam išla da mi uši probuše za naušnice!!!nema to ko danas, pištolj pa odma u špancirung...nego, dođeš, pa doktorica fino u posudu razmuti sredstvo neko, valda dezinficijens, pa unutra igletina debela i duga 10 cm, pa s njom po uhu: pljus! prije malo protrlja ušku, da utrne, rekli bimo anestezija...i onda končić, prvih seam dana. Crveni. Protiv uroka.

Tog mosta se nekako sjećam, ali tako u natruhama, gotovo da i ne...sad kad si opisao ogradu...
Je tu bila negdje blizu i Jugobanka? malo naprijed, prema onom raskršću???Tu je na keju bilo šetalište....
Sjećam se svog prvog pijanstva. Imala sam 2 godine, starci su bili kod frendova navečer, živjelu su baš u toj zgradi pored Jugobanke, i kako smo se mi klinci razjurili, znojni po stanu, tata nije ni skužio da ja sama dođem do stola, uzmem mu čašu pive: Daj da probam samo penu! i j...ga, ko zna koliko sam popila, možda čašu pive...
Navečer, idemo doma, ja vrištim, neću, tata me nosi, kasno, svi spavaju, uz rijeku samo zaljubljeni parovi...
A ja vrištim: Oću pivoooo! Oću pivo!!!!!
Taman je moja teta hodala s tadašnjim dečkom pored keja, i on se pravio jako fin jer ju je bario, pa joj govori: vidiš kakvih sve roditelja ima!!!
Pričala je to sutradan,( i dandans se svi prisjete toga) crkavali smo od smijeha, a njoj je kaže bilo za umirijet od srama, kako da kaže da joj je to sestra i zet!
Dobro, ispostavilo se da je na kraju taj tip bio idiot, pa su se rastali ubrzo, a ja od onda rijetko pijem pivo....ali obožavam ljutu tucanu papriku i ćevape, s lukom u pitarki!

Inine pumpe se ne sjećam...vrbičane - tamo mi je ta teta radila na školi par godina.

Landovica!!! Boro i Ramiz spomenik, ogroman,divlljanje od trčanja po livadama, ljuljačke, mostovi...divota.:klap:

Sjećam se da je grad znao bit pun smeća, uglavnom srijedom, ali nekako mi to nije ostalo u sjećanju s gađenjem, nego nuna okolnost koju prihvataš-tako je, srijeda je, ako ti se ne sviđa-ostani doma.
 
Jugobanka je bila neposredno ispred hotela Teranda. Ako bi dolazio iz pravca Sadrvana preko kamenog mosta pored Robne kuce izlazio bi tacno na Jugobanku. Secam se jako dobro dana kada me je deda prvi put odveo da otvorim deciju stednu knjizicu. Tom sam prilikom dobio i plavu metalnu kasicu, valjak elipsastog oblika u osnovi, na prednjoj strani utisnut znak Jugobanke konstrukcija globusa sa dva krilca na vrhu kao vikinska kapa i kljucic koji je, pazi sad ovo, ostao kod sluzbenika u banci objasnjavajuci mi kako je tako najsigurnije i da tako necu imati prilike da maznjavam svoju ustedjevinu.
Sa iste strane je, koliko se secam, bio i turist biro a izmedju turist biroa i banke uska ulicica u kojoj je bila jedna kujundzijska radnja iz koje se ceo dan culo kovanje onih velikih tacni, bakarnih dzezvi, onih malo vecih posuda za caj sa uskim grlom i poklopcem i jos svasta nesto.

Secam se i Progrsove samousluge u centru isto preko puta hotela ali prema opstini. Secam se kad su u izlog stavili pec, koja je tada bila cudo, za pecenje pilica. Ti setas gradom i gledas kako se pilici okrecu i peku. Kakva je to fora tada bila za mene. To je bilo pocetkom 70-ih.
Secam se i svojih prvih slicica koje mi je ujak kupio Fudbalsko prvenstvo "Minhen 72.". Grbovi timova su stampani na platnenim nalepnicama i stancani u kruznom obliku.
...

Ona lepinja se zove pLitarka.
 
Kad pomenusmo rec "korzo" da li korzo jos uvek zivi? Nekad je to bio najveci korzo koji ja znam, veci i od niksickog i od vranjanskog jer su i to bila cuvena setalista po brojnosti. Protezao se od opstine pa do kraja saborne crkve taman tu do te cevabdzinice.
Da, preko puta te cevabdzinice pa malo vise bila je berbernica u kojoj sam se ja redovno sisao. Da li je i ona jos uvek tamo?

Korzo u Prizrenu je njlepse i dan danas i jos uvek je od nekadasnje opstine (posto je srusena)pa sve do papascharshije.
Posto i ja zivim na zapadu pa samo leti odem na odmor obavezno jedno vece provedem na korzou.
Berbernica je jos uvek tu<vlasnici su dva brata poreklom iz Sirije, Arapi, njihov pradeda ili deda je bio turski oficir koji je sluzbovao u Prizrenu i tako su oni ostali da tu zive a inace jako fini ljudi
 
gotovo sad, ja izgovaram pitarke oduvijek...e, baš do hotela teranda je bila banka, a na žalost ne sjećam se te male radnjice u blizini, kujundžije..ma kad ovako kopam po sjećanju, točno mi fale dijelovi filma, recimo idem preko mosta od Šadrvana, pa pređem pješački, pa amam, idem gore, ravno, onda se sjećam da je sve bilo puno trgovina sa strane ali pamtim samo Ateksovu, a tu su negdje bile i neke zgrade, jr sam išla na roćkase, pa je trg, džamija, Dom JNa, i ravno Baždarana, desno sportski centar , lijevo zgrada u kojoj sam živjela.

Pokušavala sam preko neta naći i neke slike, ima ih jako puno ali na kraju se sve svede na nekoliko grupa motiva: slike centra, Bistrice i kamenog mosta, Šadrvana i česme, Amama, džamija i crkva...i ostalo, detalji, tipa putokaz, uglavnom su ih napravili vojnici kfora...

Preko Google eartha sam uspjela pronaći svoju zgradu u kojoj smo živjeli - ostala je ista, ali se sve oko nje promijenilo, nema parkića u kojem smo se igrali, nego je velika cesta...
Ali bolje išta nego ništa.
Baš mi je žao da više ne mogu ić u Prizren.
 
gotovo sad, ja izgovaram pitarke oduvijek...e, baš do hotela teranda je bila banka, a na žalost ne sjećam se te male radnjice u blizini, kujundžije..ma kad ovako kopam po sjećanju, točno mi fale dijelovi filma, recimo idem preko mosta od Šadrvana, pa pređem pješački, pa amam, idem gore, ravno, onda se sjećam da je sve bilo puno trgovina sa strane ali pamtim samo Ateksovu, a tu su negdje bile i neke zgrade, jr sam išla na roćkase, pa je trg, džamija, Dom JNa, i ravno Baždarana, desno sportski centar , lijevo zgrada u kojoj sam živjela.

Pokušavala sam preko neta naći i neke slike, ima ih jako puno ali na kraju se sve svede na nekoliko grupa motiva: slike centra, Bistrice i kamenog mosta, Šadrvana i česme, Amama, džamija i crkva...i ostalo, detalji, tipa putokaz, uglavnom su ih napravili vojnici kfora...

Preko Google eartha sam uspjela pronaći svoju zgradu u kojoj smo živjeli - ostala je ista, ali se sve oko nje promijenilo, nema parkića u kojem smo se igrali, nego je velika cesta...
Ali bolje išta nego ništa.
Baš mi je žao da više ne mogu ić u Prizren.



a sto? ko ti brani ili nemas pasos?
 
Pa ti si zivela u onim belim zgradama preko puta Sportskog centra. Tu mi je zivela tetka a i kucni prijatelji koje sam pomenuo.

Gledao sam i ja veceras preko GEarth-a i nasao sam neke interesantne fotografije. Mali mostic koji je vodio do te, sada nepostojece vodenice, uruseni restoran Maras, mini elektranu - e nju sam zaboravio da spomenem to je jedan od vaznih, sada vec istorijskih, objekata a sav je zarastao za razliku od "Prizrenske lige" koja je sveze okrecena. Mislim O.K. je odrzavanje lige ali trebalo bi i tu elektranu malo osveziti. Nekako sticem utisak da im novija istorija nista ne znaci, cak mislim da i nemaju svest o buducoj vrednosti tog objekta.

Golube ti rece "Posto i ja zivim na zapadu...", sticem utisak da imas pogresnu sliku o mojoj lokaciji.
Ja sam samo promenio pokrajinu, sa Kosova u Vojvodinu. Na zalost nisam otisao dalje iako su oca u to vreme zvali u "Sandoz".

Kazes da jednom godisnje odlazis dole, da li je moguce boraviti dole ako ne znas albanski?
Mi jos uvek imamo tu porodicnu kucu dole ali nikako mi ne bi palo na pamet da odem, narocito ne s decom, iako bi to voleo barem na par dana.
 
Kujundziski ducan bio je u onoj ulicici kod bioskopa "bistrica", ta je cela ulicica bila starim zanatskom ducanima,sve do doma kultture pa cak i levo u onoj ulici koja vodi do coragine dzamije pa nadalje do bogorodice ljeviske bila je je raznoraznim ducanima i hanovima.
Prizren je bio i poznat po svojim cesmama bilo ih je na svakom cosku sazidanih od mermera.
Mozete li se setiti bar neke? Vi nabrojte koje znate pa cu onda ja da vam pomognem.
 
Pa ti si zivela u onim belim zgradama preko puta Sportskog centra. Tu mi je zivela tetka a i kucni prijatelji koje sam pomenuo.

Gledao sam i ja veceras preko GEarth-a i nasao sam neke interesantne fotografije. Mali mostic koji je vodio do te, sada nepostojece vodenice, uruseni restoran Maras, mini elektranu - e nju sam zaboravio da spomenem to je jedan od vaznih, sada vec istorijskih, objekata a sav je zarastao za razliku od "Prizrenske lige" koja je sveze okrecena. Mislim O.K. je odrzavanje lige ali trebalo bi i tu elektranu malo osveziti. Nekako sticem utisak da im novija istorija nista ne znaci, cak mislim da i nemaju svest o buducoj vrednosti tog objekta.

Golube ti rece "Posto i ja zivim na zapadu...", sticem utisak da imas pogresnu sliku o mojoj lokaciji.
Ja sam samo promenio pokrajinu, sa Kosova u Vojvodinu. Na zalost nisam otisao dalje iako su oca u to vreme zvali u "Sandoz".

Kazes da jednom godisnje odlazis dole, da li je moguce boraviti dole ako ne znas albanski?
Mi jos uvek imamo tu porodicnu kucu dole ali nikako mi ne bi palo na pamet da odem, narocito ne s decom, iako bi to voleo barem na par dana.



Za razliku od drugih gradova na Kosovu u Prizrenu mozes otici i pricati svoj materni jezik jer se u Prizrenu jos i dalje zbore tri jezika, ja kao nealbanac pricam svoj jezik pa cak kad odem u neki ducan ja pocnem na albanskom a prodavac odmah okrene na mom jeziku.
 
Tacno ulicicu sam malo izmestio - greska ali sam uvek isao tom ulicicom kad bih bezao iz obdanista (to sam jako cesto radio) kod babe i dede i ta mi je "ulicica" jako vredna slika iz detinjstva vraca mi cak i zvuke i mirise.

Sto se cesama tice ici ce malo teze. Znam glavnu, najvise rabljenu cesmu kod Sinan Pasine dzamije.
Kad malo vratim film unazad moglo bi se reci da se znalo cekati red za vodu. Secam se cesme iza te progresove zgrade prema opstini. bila je jos jedna cesma vrlo slicna sadrvanskoj, zatim cesma prema Bazdarani sa desne strane negde kod one male zatvorene pijace. bilo je puno onih livenih cesama sa rucnom pumpom. Malo pumpas malo pijes...
 
Tacno ulicicu sam malo izmestio - greska ali sam uvek isao tom ulicicom kad bih bezao iz obdanista (to sam jako cesto radio) kod babe i dede i ta mi je "ulicica" jako vredna slika iz detinjstva vraca mi cak i zvuke i mirise.

Sto se cesama tice ici ce malo teze. Znam glavnu, najvise rabljenu cesmu kod Sinan Pasine dzamije.
Kad malo vratim film unazad moglo bi se reci da se znalo cekati red za vodu. Secam se cesme iza te progresove zgrade prema opstini. bila je jos jedna cesma vrlo slicna sadrvanskoj, zatim cesma prema Bazdarani sa desne strane negde kod one male zatvorene pijace. bilo je puno onih livenih cesama sa rucnom pumpom. Malo pumpas malo pijes...

Vidim da poznajes samo desno od reke Bistrice, na levoj strani bilo ih je vise ajos postojece su te koje si nabrojao ima jeddna vrlo lepa kod male pumpe jos u tom starom obliku .
Znas li gde je hotel "sumadija"?Kazu da je u vremenu kraljevine Juguslavije u tom hotelu dolazilo puno poznatog sveta.
 
2471382673_de2530ddbf.jpg



evo zene o kojima ste pisali to su hasijanke inace zive na planini Pastrik Albanci vecinom (katolici)
 
Vidim da poznajes samo desno od reke Bistrice, na levoj strani bilo ih je vise ajos postojece su te koje si nabrojao ima jeddna vrlo lepa kod male pumpe jos u tom starom obliku .
Znas li gde je hotel "sumadija"?Kazu da je u vremenu kraljevine Juguslavije u tom hotelu dolazilo puno poznatog sveta.

Ma tih cesama imam u glavi ko u magnovenju posto ih je bilo na svakom koraku. Stvori mi se slika cesme recimo sa betonskim koritom za odliv i na njemu resetke, okrnjeno postolje cev viri iz, ja bih pre rekao kamena nego mermera, ali ne mogu da odredim lokaciju - to mi nekako izmice. Ipak sam bio klinac.

Mala pumpa? Pomozi mi da se setim. Da li je to ona pumpa koju sam pomenuo kod dispanzera i pijace? Taj mi je naziv u glavi ali ne znam gde je. Secam se velike pumpe na Bazdarani. Tamo smo sipali gorivo i nijedne vise.

U tom tadasnjem parkicu gde se nalazila ta pumpa bila je jedna cesma sa leve strane kad se krene ulicicom prema unutrasnjosti. To je ustvari bila dosta velika cesma zidana od kamena sa zavrsetkom u obliku kamenog krova.

Moje kretanje je imalo dve ucestale pesacke linije od Lakorica prema autobuskoj stanici pa sa donje strane kod dispanzera prelazak mosta i gore prema Papascarsiji, i od Lakorica pored Doma JNA preko Bazdarane, preko Sadrvana ili iza Poste do Pozorista pa onom ulicicom i na kameni most pored RK. Kad sam krenuo u skolu onda sam koristio i jednu kraticu tako sto sam izlazeci sa prednje strane skole pravo jednom ulicicom izlazio bas na most kod Jugobanke. Taj prvi deo ulicice je bio kratak jer je sekla druga nesto veca ulica koja je dolazila iz pravca bas one male zatvorene pijace (sir i kajmak). Ulice su bile prekrivene kamenom - ne kaldrmom i na toj "raskrsnici" je isto bila jedna cesma sa onim betonskim koritom u svom podnozju.
Da ne zaboravim bila je jedna pumpa i prema Dusanovcu. Od one raskrsnice gde bih ja skretao levo i isao prema autobuskoj ukoliko bi skrenuo desno tu je zavrsavao grad i vodio put prema Dusanovcu. Sad je tu sve izgradjeno to znam jer i prilikom mog zadnjeg boravka tu je vec bilo celo naselje.

Ne znam za hotel Sumadiju. Secam se necega sto se zvalo Turist iza Saborne crkve i stare kafane Sadrvan gde bi me deda ponekad vodio u prepodnevno penzionersko "klosarenje". Secam se i penzionerskog, takodje posetilac sa dedom.

Gde se nalazio hotel Sumadija?
 
Evo detalja sa jedne fotografije koju sam skinuo sa GEartha. Morao sam je Crop-ovati zbog velicine. Original je u BMP velicine 26 MB. Nasao sam jos jednu dobru panoramsku, ali je takodje velika (17 MB) da bih je postavio.
 

Prilozi

  • LakoricWEB.jpg
    LakoricWEB.jpg
    57,1 KB · Pregleda: 18

Back
Top