- Poruka
- 212
ili kao pas koji shepa....
Donji video prikazuje kako da instalirate aplikaciju na početni ekran svog uređaja.
Napomena: This feature may not be available in some browsers.

Veruj ekspertuTegularijus:uh, sad mi je laknulo...![]()
Ali nisam bas ubedjen u to da skakavci tako lako daju glavne noge. Za gusterov rep nema dileme.
Uzgred, prilicno je mucan prizor skakavac bez jedne glavne noge...


(Ne vidim bolji izraz...)AntunTun:neosporno negde postoji neshto shto ne zavisi od kisika...no to nismo mi...dakle ne mozhemo se prilagoditi na okruzhenje u kom nema kiseonika jer jednostavno tu ne mozhemo da zhivimo...to je isto ono kad bi sad zemlja nestala u ogromnom talasu i sve shto postoji je samo okean...dal bi ljudi evoluirali da zhive u vodi?...mrka kapa pre bi pocrkali...al ope u vodi ima kisika na marsu nema...dakle ovakvi kakvi smo...moramo imati kiseonik...ok moramo imati i milion drugih jedinjenja and elemenata...al bez kiseonika za humanoide nema zhivota...sushtina je da se tvoj i moj pogled razliqju...ti mislish da smo odneqd doshli i u tvoj trip se uklapa da bi mogli da zhivimo na marsu il ne znam gde...ja sam verovanja da smo nastali evolucijom te se u moj ne uklapa...e sad sve je to jako opshirno i to je valjda chitav pogled na zhivot...mislim kako smo nastali je jedan aspekt...nisam spreman da mrsim o tome ne znam koliko...ja jednostavno ne mislim...nego znam da ne bi mogli zhiveti na marsu...ti opet znash neshto drugo...potvrdu za to tvoje ja ti ne mogu dati jer se ne slazhem...
Mislim da je ovde jedna evolucija u toku... daklem rodimo se, odrastamo, svet gledamo svojim ocima i mislimo da smo centar svemira "Sunce"... I onda jednog dana progledamo(bar neki i to je pohvalno) i vidimo da ima milijardu Sunaca i da smo mi samo jedna karika u tom koordinatnom sistemu... Skontamo da plovimo u sistemu...Lexa:Ovo će malo da podseti na teoriju evolucije:
Kako se rodimo nastojimo da shvatimo ovaj svet i da postanemo njegov deo.
Kada se razbolimo, organizam nastoji da prepozna uzrok i da ga se reši. Ako ga ne prepozna, pamti ga... Kada se penjemo uz planinu ne idemo upravno na tangentu, nego održavamo ravnotežu... To nas zamara. Idemo sporije, da bismo otišli dalje...
Kada nas nešto boli to je da bi nas telo upozorilo da nešto nije u redu...
Kada gledamo u jaku svetlost, oko joj se prolagođava, da se ne bi oštetilo...
Na jakim temperaturama se znojimo, da bi ih telo podnelo. Paralelno osećamo potrebu da unosimo tečnost u organizam.
Kada posmatramo, pamtimo ono za šta mozak veruje da će nam najviše biti potrebno. Uglavnom potpuno nesvesno. Sve to mozak selektuje na osnovu iskustva...
Mi smo stvorenja koja isključivo pomoću njega (iskustva) funkcionišu, i njemu robuju...
Prema tome, može se zaključiti da nam Zemlja i priroda nisu dom, već nešto na šta se moramo navići
Možda usputna stanica... Znate za priče da smo na zemlji, jer su nas tu „stavili“. Ali, da ne bih ovo pretvorila u fantastiku, želim da ovde pokušamo, na načine slične prethodnom, da se približimo istinskoj suštini ljudskog tela... Mozak, takođe, smatram njegovim delom.
Dakle, da li bismo mogli da se prilagodimo životu na Marsu, ako se opredelimo da tamo živimo, i – ako bismo mogli, šta to govori o našem (ljudskom) poreklu?
Šta mislite o ovome?
nisu prave reci...
dobar 3+AntunTun:pa ima neshto zavisnost je podeljena po stupnjevima...pa kao fizichka psihichka pa kao tolerancija i sve to...al kao pozaboravljao sam i ne bih da lupetam...ali me navuchenost na vitamine i navuchenost na trbushnjake nikako ne mozhe podsetjati na narkomana...kao kad bi poredili ribu i nuklearnu podmornicu...obe su pod vodom...